Avdić je jutros na graničnom prijelazu Gradiška pokušao prijeći granicu i ući u Hrvatsku, ali je vraćen nazad, potvrđeno je za Klix.ba.

Granični službenici mu nisu pojasnili razlog zašto mu je odbijen ulazak u državu, ali su mu kazali da se nalazi u nacionalnoj evidenciji osoba kojima je zabranjen ulazak u državu.

Od MUP-a Hrvatske je dobio Rješenje o odbijanju ulaska u državu, u kojem se kao razlog navodi da je za njega izdato upozorenje u svrhu zabrane ulaska.

U videu koji je sastavljen od više izjava s različitih događaja koje je objavio Stanivuković, Dodik kaže da “niko ne laže više od Turčina”, te da “hoda po smrdljivim sarajevskim hodnicima” koji “smrde na burek sirnicu i zeljanicu” te da “ne može da izbije taj smrad”.

Не постоје добри и лоши, културни и некултурни народи, постоје само такви појединци.

Предсједник треба да буде персонификација свог народа, његове културе, мјере и достојанства, али данас гледамо човјека који више не представља ни функцију коју је обављао, ни народ у чије име… pic.twitter.com/TjTNSvEifa

— Драшко Станивуковић (@Stanivukovic_D) November 11, 2025

Stanivuković poručuje da “ne postoje dobri i loši, kulturni i nekulturni narodi, postoje samo takvi pojedinci”.”Predsjednik treba da bude personifikacija svog naroda, njegove kulture, mjere i dostojanstva, ali danas gledamo čovjeka koji više ne predstavlja ni funkciju koju je obavljao, ni narod u čije ime govori. Primitivizam, prostakluk i vrijeđanje nisu ono što opisuje naš narod. To je odraz politike koja već godinama živi od podjela, mržnje i sukoba. Niko nema pravo da čitave narode naziva ‘prevarantima’ i ‘lažovima’ niti da govori da nečija hrana ‘smrdi’ ili da su mjesta gdje ti ljudi žive manje vrijedna. Naš narod nije takav. Banja Luka nije takva. Republika Srpska nije takva. Mi nismo narod koji ne zna razgovarati, koji tjera ambasadore i ministre, koji vrijeđa druge ljude. Mi smo narod koji zna šta znači obraz, kultura i poštovanje. Žao mi je što su nas godinama predstavljali oni koji nas ponižavaju i koji su nas u svijetu predstavljali kao primitivce i divljake. Mi smo narod koji misli svojom glavom, koji zna sarađivati i koji želi da živi u miru i dostojanstvu”, naveo je on.

Dalje poručuje da je vrijeme da se “završi era uvreda i podjela”.

“Nećemo ćutati dok nas sramote u naše ime jer dosta je bilo straha i ćutanja. Došlo je vrijeme da se uspravimo, da pogledamo jedni druge u oči i kažemo da smo bolji od ovoga. I neka se napokon čuje glas normalne, pristojne većine. Onaj glas koji ne viče, ali se pamti”, zaključio je on.

To da Milorad Dodik širi mržnju, nedosljedan je i spreman na sve za politički opstanak je postalo aksiom. To što se javnost navikla i što se često komentariše riječima “ma to on zbog politike”, nije izgovor da se takvo nešto prihvata kao normalno. Također, izjave ovog tipa morale bi biti i predmetom tužiteljske istrage zbog širenja vjerske i nacionalne mržnje.

“Ovaj grad ne smije dozvoliti dodatnu islamizaciju. Pusti me te priče isti smo ljudi, nismo ista vjera. Niko ne laže gore i više od Turčina… Da se suprotstavimo velikom muslimanskom nacionalizmu koji je pretvoren i reinkarnacija onog što se zove politički islam, koji nisu završili svoj posao ovdje”, kazao je Dodik.

Vraćanje u političku upotrebu izraza “Turčin”, za sobom nosi jezivi eho genocida i ulaska ratnog zločinca Ratka Mladića u Srebrenicu uz izjavu da “došlo vrijeme da se ponovno osveti Turcima na ovom prostoru”.

Ne treba sumnjati da je u Dodikovom obraćanju izraz “Turčin” čisto pežorativni izraz. Dodik nema problem da se umiljava “pravom Turčinu”, predsjedniku Turske Recepu Tayyipu Erdoganu.

“Turska je velika zemlja, a on je jedan veliki državnik šta god mi mislili i kakva god bila naša historija”, je primjer izjave Dodika.

U skandaloznom govoru Dodik je Bošnjake nazivao “podanicima”, ali i da ne bi “muslimanima nikad bio predsjednik”.

I ovdje je Dodik zaboravio da je kao predsjednik Republike Srpske bio predsjednik svih građana koji žive u toj administrativnoj jedinici pa i Bošnjaka, a još ranije je kao član Predsjedništva iz RS-a imao obavezu da predstavlja sve stanovnike entiteta, a rekao je i neistinu “da nije dozvolio da ga oni (Bošnjaci op.a) biraju. Istine radi, Dodik je tokom kampanje odlazio i u naselja s bošnjačkom većinom u okolini Prijedora.

“Oni govore kako je Banja Luka, Trebinje, Istočno Sarajevo njihovo, lažu. Sve je naše. Oni bezočno lažu, kao Turčin što laže, to njima nije problem. Nemam povjerenja, nije se moglo izgradit nikako, vi to znate. Šta je napravljeno u Istočnoj Ilidži, tamo je omogućeno da muslimani kupuju stanove. Je li mislite da je to sreća, a vi to znate bolje nego ja. Gdje se useli jedan, to je ko amebe da se usele. Moramo da govorimo o tome. Na globalnoj sceni je sukob između islama i hrišćanstva, i to je ta priča”, kazao je Dodik.

Prvo, nije omogućeno “muslimanima” da kupuju stanove, nego je to pravo svih građana Bosne i Hercegovine, ali se Dodik i ovdje namjerno postavlja u poziciju nekakvog vođe i razmišljanja da je neko u prilici da nekom omogući neko pravo.

Možda i najskandalozniji dio govora je dio u kojem Dodik Bošnjake upoređuje s “amebama”. Upravo se dehumanizacija smatra jednim od prvih koraka u procesu genocida, jer se na taj način omogućava da se druga strana posmatra kao vrijedna uništenja.

Konačno, kada izađe iz šatorske priče devedesetih, Dodik se prebacuje na globalne teme koje jednako površno posmatra. Priča o sukobu islama i kršćanstva jeste priča koju plasiraju razni desničari u kojima Dodik traži saveznike, ali čak i površan pogled pokazuje da se takav sukob ne dešava.

U Ukrajini ratuju kršćanski Rusi i Ukrajinci, američki predsjednik Donald Trump, kojem se Dodik pokušava umiliti, ima odličan odnos s liderima islamskih država, pa i ruski predsjednik Vladimir Putin u svojoj državi održava dobre odnose s muslimanima.

Dodik pokušava da globalnu desničarsku priču, ljudi koji nikad nisu živjeli s drugačijim i koji mržnju proizvode farmama trolova i lažnih informacija svede na nivo lokalne politike. Nazivanje “turcima”, “amebama”, nakon što se morao povinovati državnim organima nije pokazivanje snage nego nasuprot. Ipak, ovakav nastup je još jedan pokazatelj moralne i političke degeneracije Dodika, koji pokušava da vrati točak historije.

Odabir Istočnog Sarajeva za ovakav govor je i pokazatelj poraza degenerativne politike. Nikakvi politički govori i potezi ne mogu zaustaviti stvarnu ekonomsku integraciju Istočnog Sarajeva u Sarajevo, a što sa sobom nosi i društvenu. Dodikov govor je vapaj šatorske politike koja je poražena pred svjetlima Sarajeva kao istinske bosanske metropole, piše Klix.