Enver Omanović kazao je da je od familije saznao da su mještani Biljana istjerani iz kuća i da je 258 ljudi ubijeno kod škole i džamije u zaseoku Ćehići, kao i na još nekim lokacijama. Kazao je da su među ubijenim bili njegov otac Hilmo i brat Enid.

“Nema nijedna kuća da nije ubijeno najmanje jedno muško, a ima kuća gdje su ubijene i žene i djeca”, rekao je svjedok.

Ispričao je kako je 1996. prisustvovao ekshumaciji na lokalitetu Lanište, iz jame “Bezdana”.

“To je špilja u stijeni duboka 22 metra gdje su bačeni ti naši… Naišli smo na sloj ljudi dug dva metra”, prisjetio se svjedok.

On je rekao da su, nakon što su tijela izvučena, nastavili vaditi šljunak i otpad te su ponovo naišli na tijela. Ispričao je kako je za jedno tijelo posumnjao da je njegov otac, što je potvrdio pronašavši u džepu tablete koje je koristio. Dodao je da su poslije kod brata pronašli vozačku dozvolu, prenosi BIRN BiH.

Omanović je ispričao kako je u Ključ došao u proljeće 1992. iz Hrvatske, gdje je radio, te da je otišao kod svojih u zaselak Jabukovac. Naveo je da je bilo ograničeno kretanje, da su privođeni ugledni ljudi, traženo da se preda oružje i da se kuće obilježe bijelim čaršafima.

Svjedok je rekao da je s još nekim ljudima uhapšen 26. juna i da je nakon dva dana maltretiranja i ispitivanja pušten. Prema njegovim riječima, mještani Jabukovca nisu bili naoružani, a u srpskim selima oko Biljana jesu.

Omanović je kazao je da se zbog situacije koja je vladala vratio u Ključ sa suprugom, koja je saznala da je njen otac ubijen. To područje su napustili 6. septembra, nakon što su potpisali da se odriču imovine i, kako je naveo, skupo platili prevoz.

“Da nisam otišao, bio bih mrtav, tolika je bila nesigurnost”, kazao je svjedok.

Na pitanja Odbrane, svjedok je rekao da je supruga išla u Opštinu kako bi mogli da napuste Ključ.

Jovo Kevac optužen je u svojstvu komandanta Saničkog bataljona za zločine u Biljanima počinjene 10. jula 1992. godine. U optužnici se navodi da je optuženi imao kontrolu nad pripadnicima vojske i policije koji su proveli akciju “čišćenja”, u okviru koje su odveli oko 250 muškaraca u školu i dom, te ih izvodili u grupama i ubijali.

Svjedokinja Aiša Avdić kazala je da je sa suprugom i djecom živjela u Biljanima, u zaseoku Brkići. Prisjetila se kako su jedno jutro pozvani muškarci da se okupe na Jezerinama.

“Muž se obukao, zatražio ličnu kartu… Kad je identifikovan, nađena je lična karta u džepu”, navela je svjedokinja.

Ona je kazala da je od drugih iz sela čula kako su muškarci pognutih glava odvedeni prema školi. Navela je da je njen svekar vraćen, kao i još jedan čovjek koji je bio stariji od 60 godina.

“Svekar je pričao da su ih tukli do autobusa”, kazala je Avdić.

Kako je navela, čula se pucnjava, a tokom noći kamioni i bageri. Kazala je da je izgubila supruga Ibrahima, kao i brata.

“Sve su nam pobili, i mlade i stare, ostale majke s malom djecom”, kazala je svjedokinja, dodajući da je to područje napustila konvojem nakon što su potpisali da ostavljaju imovinu.

Na pitanja branioca Sime Tošića da li su mještani u njenom selu čuvali straže, Avdić je kazala da se ne može sjetiti.

Suđenje se nastavlja 11. septembra.