Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Tomić: “Ako su Hrvati u BiH ugroženi jer ne mogu ugurati Čovića u Predsjedništvo, neka svi lijepo dosele u Hrvatsku”

Published

on

“Pa, recite što bi Bosanci i Hercegovci mogli izgubiti? Ne bi zaista imali veće štete od one koje su već otrpjeli da idući put, umjesto Izetbegovića, Čovića, ili Dodika, glasaju za nekog Sejdića, ili Fincija”.

Piše: Ante Tomić

Kako se samo Zoran Milanović dosjetio nečega takvog, uvjetovati primanje Švedske i Finske u NATO promjenom Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini? Mogao je jednako tako prestati nositi prugaste kravate dok se ne izbaci klinčić iz pašticade.

Velika je to zagonetka za neurošku znanost. Ni najveći autoriteti za mozak ne bi znali objasniti kako je hrvatski predsjednik uspio spojiti Švedsku, Finsku i NATO sa Izbornim zakonom u BiH. Da nije možda udario glavom u štok.

Netko je kazao da je to ideja zastupnika Nine Raspudića. Oh, onda dobro, odmahnuli smo. Od Raspudića se očekuje nešto tako blesavo.

Iako valja priznati da Izborni zakon u BiH zbilja ima ozbiljnu grešku i treba ga mijenjati. Još u prosincu 2009. to je pravomoćno utvrđeno u slučaju Sejdić-Finci protiv Bosne i Hercegovine. O tom se u nas ne zna mnogo. Rom Dervo Sejdić i Židov Jakob Finci tužili su državu da se ne mogu kandidirati ni u Doim naroda, ni u Predsjedništvo jer u ova dva tijela vlasti ulaze isključivo pripadnici iz tri konstitutivna naroda, dakle, Srbin, Hrvat i Bošnjak.

Nacionalne manjine, po Ustavu, mogu lijepo odjebati. Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu trebalo je, nagađamo, između tri i pet sekundi da presude u korist tužitelja, izvan svake razumne sumnje zaključi kako bosanskohercegovački Izborni zakon krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

FINCI-SEJDIĆ, ŠVEDI-FINCI

Za tako nešto i ne treba bogzna kakvo obrazovanje, iskustvo i sudački ugled. I bistriji bi se srednješkolci koji slušaju predmet Politika i gospodarstvo namrštili da čuju kako je nekim građanima, negdje u Evropi uskraćeno da sudjeluju u vlasti.

 

„Ali, profesore“, upozorili bi s mjesta podižući dva prsta, „to je suprotno svačijem pravu da bira i bude biran“. I učiteljica bi se na to zadovoljno nasmiješila i u imenik im upisala peticu. Pravo da birate i budete birani jedno je od temeljnih načela suvremene države. To je civilizacijski minimum. Napraviti državu u kojoj nije svatkome dano da bira i bude biran, po prilici je kao napraviti kuću bez struje i tekuće vode. Ili, da se našalimo, kao da se uputite u svadbu bez one stvari.

Prošlo je, međutim više od dvanaest godina od slučaja Sejdića i Fincija i nijedan bosanskohercegovački Srbin, Hrvat, ili Bošnjak nije ni na trenutak pomislio da popravi izborni zakon. Pa ni Zoranu Milnaoviću ni njegovom šaptaču Ninu Raspudiću nije došla zamisao da uvjetuju prijem Švedske i Finske u NATO izvršenjem jedne davne odluke Evropskog suda za ljudska prava, da bi BiH napokon počela nalikovati nekakvoj uljuđenoj, suvremenoj državi.

Ne, oni su se dosjetili bizarne ucjene koja je slatko nasmijala i Fince i Šveđane samo da bi betonirali postojeći model, poznato bosanskohercegovačko sranje o konstitutivnosti tri naroda. U stvari, jedino što prredstavnike hrvatske vlasti, i predsjednika i premijera i naše ministre i zastupnike u ovoj stvari živcira je da Dragan Čović nije član bosanskohercegovačkog Predsjedništva.

Opazili ste možda, nitko od njih nije imao baš nikakvih prigovora, sve im je u Izbornom zakonu susjedne države perfektno pasalo dok se u studenome dvije hiljade osamnaeste u Predsjedništvo nije domišljatim marifetlucima ugurao Željko Komšić.

Sve otada slušamo svakodnevnu nesnosnu zbornu kuknjavu, u očaju se pada na koljena, čupaju kose, kidaju košulje, noktima se grebe do krvi. Milanović i Plenković nariču kao Hekube, „Ah, Dragane, Dragane!“, kao da je Čović nekakav državnički genij u klasi Konrada Adenauera ili Winstona Churchilla, a ne još jedan hadezeovski guzonja čije je jedino postignuće da je u posljednjih godina na zagonetan način višestruko umnožio osobni imetak.

Što se nas tiče taj Čović, ili da ne bi pomislio kako nešto osobno protiv njega imamo, ili bilo koji drugi bosanskohercegovački moćnik, bez razlike koje je vjere i nacije? Životno nam se važnim ovdje prikazuje nešto što je ništavno, bezvrijedno, čak sramotno i štetno. Eto, naprimjer, konstitutivnost naroda. Šta je to konkretno? Kakva je to povlastica za običan srpski, hrvatski i bošnjački svijet, mimo Dragana Čovića, Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika, i njihovih trazbojnika?

Šta nepregledna gomila obespravljene, pauperizrane raje, pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih bijednika koji se tegobno vuku tržnicama tiskajući u znojnim dlanovima sedmanaest konvertibilnih maraka što su im ostale do kraja mjeseca, imaju od toga? Takozvana konstitutivnost je samo opasna deluzija. Podvala da bi se nacionalističke elite održale na vlasti, da bi praktično nesmjenjive sve besramnije pljačkali šupke koji su glasali za njih.

 

KAKVA KORIST OD IZBORNOG ZAKONA?

Više je od četvrt stoljeća prošlo a da baš nigdje, ni u Federaciji ni u Republici Srpskoj nijednom nije utvrđeno da taj izborni model stvarno funkcionira, da su građani imali vidljive koristi od glasanja za svoje, da su se Hrvati usrećili Hrvatom, Bošnjaci spasili Bošnjakom.

Dapače, stanje je sve samo gore, sve beznadnije i crnje i nije vam jasno zašto se i dalje inzistira na nečemu tako duboko pogrešnom, nakaznom?

Zašto se, za promjenu, jednom ne bi napustio postojeći izborni model u kojem je mjesto u vlasti zajamčeno za predstavnike konsitutivnih naroda i makar za šegu i zajebanciju pokušalo sa nekim drugim ljudima.

Pa, recite što bi Bosanci i Hercegovci mogli izgubiti? Ne bi zaista imali veće štete od one koje su već otrpjeli da idući put, umjesto Izetbegovića, Čovića, ili Dodika, glasaju za nekog Sejdića, ili Fincija. Ako neće glasati za Sejdića i Fincija, neka idu dovraga. Ima na svijetu strašnijih nepravdi od one koja se čini Draganu Čoviću koji, jadan i nevoljan, ne može ući u Predsjedništvo BiH, a posebno nam se ne sviđa zamisao da se zbog Dragana Čovića zamjeramo nekim savršeno nedužnim Šveđanima i Fincima.

Na koncu, ako se Hrvati u BiH stvarno doživljavaju tako diskriminiranima jer ih u najvišem tijelu vlasti BiH ne predstavlja Dragan Čović, ja ne znam šta bih drugo nego bi ih pozvao da dođu ovdje živjeti. Nakon gotovo tri desetljeća mučnog natezanja u kojem se prilike ni za milimetar nisu pomakle nabolje, pomislite na trenutak da bi hrvatskoj državi vjerojatno bilo mnogo jeftinije da se bosanskohercegovački Hrvati presele lijepo u Hrvatsku.

Čini se možda radikalno, ali nije. Stotine hiljada njih već se preselilo. Dao bih se okladiti da i Dragan Čović ima dva, tri komforna objekta na teritoriju RH u koje se sutra može useliti. Pa, evo, i Nino Raspudić je odprije nekog vremena tu. Svi se možemo udobno smjestiti i biti jednaki, da svatko, pa i luđak poput Zorana Milanovića, može birati i biti biran.

(Jutarnji list)

Svijet / Zanimljivosti

Kako da se oslobodim straha od bolesti?

Published

on

Kako se osloboditi straha od bolesti? Čovjek i kada ide nabolje u bolesti uvijek je prisutan strah da će se one krize vratiti. Sa istim problemom se susreću mnogi koje poznajem koji se bore sa bolesti

 

Pitanje:

Kako se osloboditi straha od bolesti? Čovjek i kada ide nabolje u bolesti uvijek je prisutan strah da će se one krize vratiti. Sa istim problemom se susreću mnogi koje poznajem koji se bore sa bolesti?

Odgovor:

Hvala vam na pitanju. Strah od bolesti je dosta česta pojava, posebno ako je čovjek preživio teške i traumatične situacije vezane za sopstveno zdravlje. Nažalost, taj strah čovjeka može paralizirati i znatno mu narušiti kvalitetu života. Ipak, dobra vijest je da se ovaj problem može uspješno izliječiti.

Život je sazidan na našem prevazilaženju teškoća, problema i strahova. Borbom s strahom i brigama jačamo sebe, i postajemo jače i bolje osobe. Problem nastaje kada strah postane centar našeg svijeta, i kada nas paralizira, i kada samo o njemu mislimo.

Strah se može liječiti tjelesno i duhovno, Tjelesno tako što vodimo brigu o zdravlju, više spavamo i odmaramo, unosimo zdravije namirnice i suplemente ishrani, šetamo, vježbamo, radimo one stvari koje nas usrećuju, družimo se s pozitivnim ljudima, smijemo se više. Duhovno se strah liječi tako što trebamo ostaviti prošlost iza sebe (prošlost ne postoji osim u našim glavama, brige i strahovi nisu stvarni već samo postoje u nama). Čovjek mora spoznati da življenjem u prošlosti gubi sadašnjost, a time i budućnost, i da strah neće njemu ništa moći pomoći da problem riješi. Bolesti više nema, nisi više u bolnici, nalazi su dobri – dakle realnih razloga za brigu nema. To znači da je strah samo misao i ništa više, hvala Bogu.

Nakon toga, čovjek treba da dušu ispuni zahvalnošću na onome što ima i što će da dobije u životu. Da skrene fokus misli sa belaja i usmjeri ih na dobro koje ima u sebi i koje ga okružuje, počev od tijela, porodice, prijatelja, hrane, pića. Na tom putu pomaže jačanje vjere u Boga, jer čovjek u trenucima bolesti i straha, najbolje osjeti da mu ljudi apsolutno ništa ne mogu pomoći, nemoćni su i duša sama tada zavapi: “Pomozi Mi, nema nikoga da mi pomogne osim Tebe.” U duši postoji praznina koju ništa ne može ispuniti osim veze s Allahom, dž.š. Sva ovozemaljska uživanja su prolazna i ostavljaju nakon sebe prazninu. Duša ima svoju hranu, i ona zna da ovaj život nije kraj, nije sve. Iza svega što se dešava u nama i u životima se krije mudrost, i poruka.

U Kur’anu stoji: “Vi možda nešto prezirete, ne volite, a ono je dobro po vas. A možda nešto volite, a ono je loše po vas. Allah zna, a vi ne znate.” Prema Kur’anu, belaji koje ljude zadese su posljedica onoga što su njihove ruke zaradile, tu se misli na loš način života, činjenje nepravde drugima, prekidanje rodbinskih veza, krađe, prevare. Sve to ostavlja traga na život.

S duhovne strane, bolest je divna prilika da se čovjek zapita kuda ide moj život? Kako sam ja to živio i živim?

Jesam li se ogriješio o koga? Mogu li se popraviti? Kroz bolest čovjek sagledava svoj život u pravom svjetlu i vidi da je slab i nemoćan. Zapita se, šta poslije, ima li šta poslije smrti? Počne više cijeniti svaki dan i trenutak koji je prije shvatao zdravo za gotovo.

Strah o bolest je na neki način predviđanje budućnosti i čisto nagađanje, jer samo dragi Bog zna hoće li se ili neće bolest vratiti. Briga o nečemu što se nije desilo čovjeku samo može štetiti tijelu i duši. Umjesto toga, dane treba ispuniti korisnim radom, jačanju tijela i duše, zahvalnošću, ljubavlju i spoznajom da život je nešto puno ljepše od toga da ga provedem brinući se o nečemu što se nije još desilo. Nadam se da vam je ovaj odgovor barem malo pomogao, jer se zaista radi o temi o kojoj se knjige mogu napisati, a da se sve ne objasni.

Takođe, ako smatrate da ne možete sami da se izborite s problemom, savjetujemo da se obratite nekom od psiholoških savjetnika iz oblasti KBT (kognitivno-bihevioralne terapije) koji se veoma uspješno bave tretiranjem strahova i anksioznih poremećaja.

Za Akos.ba odgovorio: Nedim Botić

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Nesreća u Austriji, povrijeđeni i bh. državljani

Published

on

By

Saobraćajna nesreća dogodila se na autoputu A-11 Karavanke u pravcu Slovenije.

Nešto poslije 03:30 sati, u subotu ujutro 21. decembra 2024. godine, 30-godišnji slovenački vozač udario je automobil 51-godišnjeg muškarca iz Bosne i Hercegovine.

Kako je saopštila policija, žena nije uspjela da stane na vrijeme zbog poledice nakon što je vozač ispred nje zakočio.

Pored dvojice vozača, u nesreći su povrijeđene i desetogodišnja kćerka Slovenca i 49-godišnja supruga Bosanaca.

Svi povrijeđeni su odvezeni u LKH Villach. Kako je saopštila policija, na oba vozila je pričinjena veća materijalna šteta.

A-11 je bila zatvorena za saobraćaj do 5 sati ujutro.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Osumnjičeni za sinoćnji teroristički napad u Njemačkoj tvrdi da je “kritičar islama”, podržavao AfD

Published

on

By

Teroristički napad na božićnom sajmu u Magdeburgu, gdje je automobil prošao kroz masu ljudi na udaljenosti od najmanje 400 metara, povezan je s 50-godišnjim ljekarom porijeklom iz Saudijske Arabije, a mediji javljaju da, prema prvim informacijama, nije bio povezan sa radikalizmom.
Prema riječima zvaničnika, osumnjičeni je u Njemačku stigao 2006. godine, a posljednjih godina radio je u gradu udaljenom oko 40 kilometara od Magdeburga.Njemački mediji navode da se radi o osobi imena Taleb A. i da nije bio poznat vlastima kao islamistički ekstremista. Ipak, društvene mreže i online objave sugeriraju da je bio kritičan prema islamu.

Taleb A. je bio zaposlen u specijalizovanoj ustanovi za liječenje i sigurnost osoba s kriminalnim ponašanjem povezanim sa zavisnošću. Prema pisanju medija, uživao je profesionalnu reputaciju, ali privatno je bio poznat po kontroverznim stavovima.

Kako doznaje BILD, za Taleba A. se ne kaže da je bio poznat ili upadljiv kao islamist. U intervjuu za “Frankfurter Allgemeine Zeitung” čak je kritizirao islam 2019. “Ja sam najagresivniji kritičar islama u historiji”, rekao je tamo.

Osim toga, tvrdio je da je osnovao online platformu koja pomaže saudijskim ženama u traženju azila u Njemačkoj. Na društvenim mrežama bio je vrlo aktivan, dijeleći teorije zavjere o njemačkoj politici. Na jednoj od svojih platformi optužio je Njemačku za “islamizaciju Evrope” i progon saudijskih azilanata.

Njegov profil sadržavao je slike i objave koje podržavaju radikalne stavove, uključujući fotografiju automatske puške s natpisom “USA”. Dijelio je i sadržaje koji hvale desničarsku stranku AfD, dok je kritizirao bivšu kancelarku Angelu Merkel, optužujući je za “uništavanje Evrope”.

Istražitelji još uvijek nisu otkrili motiv, ali vjeruju da je osumnjičeni djelovao samostalno. Policija ga je uhapsila na licu mjesta, pored zaustavljenog vozila.

Klix

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Bračni par Tahirović poginuo u Mađarskoj: Povrijeđeno njihovo četvero djece

Published

on

By

Stravična nesreća desila se nedaleko od Segedina u Mađarskoj.

U nesreći su život izgubili članovi porodice Tahirović iz Srbije – muž i supruga, dok je njihovo četvoro djece povrijeđeno.

Prema dostupnim informacijama, porodica Tahirović bila je na putovanju ka Njemačkoj, gdje je Tahirović radio kao građevinski radnik. Nesreća se dogodila u ranim jutarnjim satima, na auto-putu poznatom po gustim maglama u ovo doba godine, što je, prema prvim izvještajima, bio jedan od glavnih uzroka ove tragedije. Vozači su upozoreni na smanjenu vidljivost, ali, kako se pretpostavlja, došlo je do lančanog sudara u kojem su stradali Tahirovići, piše Telegraf.rs.

 

Ljekari u bolnici u Segedinu, gdje su djeca zbrinuta, saopštili su da djeca nisu u životnoj opasnosti, ali su povrede ozbiljne i zahtjevaju dalju medicinsku njegu. Djeca su trenutno pod nadzorom ljekarskog tima i socijalnih radnika, koji pomažu u organizaciji njihovog privremenog smještaja dok se ne odluči o daljim koracima.

Očekuje se da će istraga mađarskih vlasti rasvijetliti sve okolnosti koje su dovele do ove nesreće, dok su nadležni u Srbiji izrazili spremnost da pruže pomoć porodici Tahirović u ovim teškim trenucima.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Vozač koji je uletio u masu u Magdeburgu je ljekar: Ubio najmanje dvije osobe od kojih je jedno dijete

Published

on

By

Njemački zvaničnici su saopćili da je muškarac koji se automobilom zaletio u masu na božićnom sajmu u Magdeburgu saudijski ljekar te da je za sada potvrđena smrt dvije osobe.

Osumnjičeni počinitelj je 50-godišnjak koji dolazi iz Saudijske Arabije. To su Magdeburgu saopćili premijer Reiner Haseloff i ministrica unutarnjih poslova savezne države Saske-Anhalt Tamara Zieschang.

Kako piše Zeit muškarac je radio kao ljekar u jednoj kompaniji u Bernburgu i ima dozvolu za stalni boravak, rekao je Haseloff.

Prema informacijama SPIEGEL-a, riječ je o muškaracu Taleb A. koji je rođen u gradu Hofufu u Saudijskoj Arabiji. U Njemačku je došao u martu 2006. godine. Njemu je u julu 2016. godine priznat status izbjeglice. Specijalist je psihijatrije i psihoterapije.

Muškarac se dovezao na božićni sajam u iznajmljenom automobilu minhenskih registarskih oznaka, dodao je premijer Saske.

Prema riječima premijera Reinera Haseloffa, u napadu u Magdeburgu ubijene su najmanje dvije osobe. Kazao je kako je riječ o odrasloj osobi i djetetu. Dodao je kako bi broj poginulih mogao rasti.

Gradska web stranica Magdeburga navodi da je 68 osoba povrijeđeno, od toga je 15 osoba u teškom stanju, od kojih je 37 umjereno povrijeđenih i 16 s lakšim povredama.

Njemački WELT je ranije objavio da je napadač muškarac iz Saudijske Arabije, rođen 1974. godine. On je prije zločina iznajmio automobil BMW i potom se njime odvezao na božićni sajam.

Policija provjerava da li je vozač djelovao sam, a do sada nisu utvrdili postojanje bilo kakve organizovane grupe.

Klix

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Šestero ozlijeđenih, među njima i učiteljica. Jedno dijete je preminulo

Published

on

By

DANAS se u zagrebačkoj OŠ Prečko dogodio napad nožem u kojem je tinejdžer ušao u školu s nožem i napao učiteljicu i šestero djece, a jedno dijete je preminulo, neslužbeno je objavio HRT.

Navodno je napadač ozlijedio i sebe. Na igralište zagrebačke škole je sletio helikopter Hitne i odveo žrtve napada.

Kako je javila HRT-ova novinarka s terena, dio djece je u školi.

“Ušao je u školu s nožem, ušao u prvi razred”

Prema posljednjim informacijama, šest je žrtava, među njima i učiteljica. Jedno dijete je preminulo, a ostali su teško ranjeni.

“Napadač je mladić od 15-ak godina, ušao je u školu s nožem. Prvi razred u koji je ušao bio je prvi razred. Ne zna se jesu li sve žrtve iz tog razreda.

Dio djece je pobjegao iz škole. Svi su u panici. Policija je ogradila školu sa svih strana”, rekla je HRT-ova novinarka u javljanju iz OŠ Prečko.

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije