Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Tomić: “Ako su Hrvati u BiH ugroženi jer ne mogu ugurati Čovića u Predsjedništvo, neka svi lijepo dosele u Hrvatsku”

Published

on

“Pa, recite što bi Bosanci i Hercegovci mogli izgubiti? Ne bi zaista imali veće štete od one koje su već otrpjeli da idući put, umjesto Izetbegovića, Čovića, ili Dodika, glasaju za nekog Sejdića, ili Fincija”.

Piše: Ante Tomić

Kako se samo Zoran Milanović dosjetio nečega takvog, uvjetovati primanje Švedske i Finske u NATO promjenom Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini? Mogao je jednako tako prestati nositi prugaste kravate dok se ne izbaci klinčić iz pašticade.

Velika je to zagonetka za neurošku znanost. Ni najveći autoriteti za mozak ne bi znali objasniti kako je hrvatski predsjednik uspio spojiti Švedsku, Finsku i NATO sa Izbornim zakonom u BiH. Da nije možda udario glavom u štok.

Netko je kazao da je to ideja zastupnika Nine Raspudića. Oh, onda dobro, odmahnuli smo. Od Raspudića se očekuje nešto tako blesavo.

Iako valja priznati da Izborni zakon u BiH zbilja ima ozbiljnu grešku i treba ga mijenjati. Još u prosincu 2009. to je pravomoćno utvrđeno u slučaju Sejdić-Finci protiv Bosne i Hercegovine. O tom se u nas ne zna mnogo. Rom Dervo Sejdić i Židov Jakob Finci tužili su državu da se ne mogu kandidirati ni u Doim naroda, ni u Predsjedništvo jer u ova dva tijela vlasti ulaze isključivo pripadnici iz tri konstitutivna naroda, dakle, Srbin, Hrvat i Bošnjak.

Nacionalne manjine, po Ustavu, mogu lijepo odjebati. Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu trebalo je, nagađamo, između tri i pet sekundi da presude u korist tužitelja, izvan svake razumne sumnje zaključi kako bosanskohercegovački Izborni zakon krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

FINCI-SEJDIĆ, ŠVEDI-FINCI

Za tako nešto i ne treba bogzna kakvo obrazovanje, iskustvo i sudački ugled. I bistriji bi se srednješkolci koji slušaju predmet Politika i gospodarstvo namrštili da čuju kako je nekim građanima, negdje u Evropi uskraćeno da sudjeluju u vlasti.

 

„Ali, profesore“, upozorili bi s mjesta podižući dva prsta, „to je suprotno svačijem pravu da bira i bude biran“. I učiteljica bi se na to zadovoljno nasmiješila i u imenik im upisala peticu. Pravo da birate i budete birani jedno je od temeljnih načela suvremene države. To je civilizacijski minimum. Napraviti državu u kojoj nije svatkome dano da bira i bude biran, po prilici je kao napraviti kuću bez struje i tekuće vode. Ili, da se našalimo, kao da se uputite u svadbu bez one stvari.

Prošlo je, međutim više od dvanaest godina od slučaja Sejdića i Fincija i nijedan bosanskohercegovački Srbin, Hrvat, ili Bošnjak nije ni na trenutak pomislio da popravi izborni zakon. Pa ni Zoranu Milnaoviću ni njegovom šaptaču Ninu Raspudiću nije došla zamisao da uvjetuju prijem Švedske i Finske u NATO izvršenjem jedne davne odluke Evropskog suda za ljudska prava, da bi BiH napokon počela nalikovati nekakvoj uljuđenoj, suvremenoj državi.

Ne, oni su se dosjetili bizarne ucjene koja je slatko nasmijala i Fince i Šveđane samo da bi betonirali postojeći model, poznato bosanskohercegovačko sranje o konstitutivnosti tri naroda. U stvari, jedino što prredstavnike hrvatske vlasti, i predsjednika i premijera i naše ministre i zastupnike u ovoj stvari živcira je da Dragan Čović nije član bosanskohercegovačkog Predsjedništva.

Opazili ste možda, nitko od njih nije imao baš nikakvih prigovora, sve im je u Izbornom zakonu susjedne države perfektno pasalo dok se u studenome dvije hiljade osamnaeste u Predsjedništvo nije domišljatim marifetlucima ugurao Željko Komšić.

Sve otada slušamo svakodnevnu nesnosnu zbornu kuknjavu, u očaju se pada na koljena, čupaju kose, kidaju košulje, noktima se grebe do krvi. Milanović i Plenković nariču kao Hekube, „Ah, Dragane, Dragane!“, kao da je Čović nekakav državnički genij u klasi Konrada Adenauera ili Winstona Churchilla, a ne još jedan hadezeovski guzonja čije je jedino postignuće da je u posljednjih godina na zagonetan način višestruko umnožio osobni imetak.

Što se nas tiče taj Čović, ili da ne bi pomislio kako nešto osobno protiv njega imamo, ili bilo koji drugi bosanskohercegovački moćnik, bez razlike koje je vjere i nacije? Životno nam se važnim ovdje prikazuje nešto što je ništavno, bezvrijedno, čak sramotno i štetno. Eto, naprimjer, konstitutivnost naroda. Šta je to konkretno? Kakva je to povlastica za običan srpski, hrvatski i bošnjački svijet, mimo Dragana Čovića, Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika, i njihovih trazbojnika?

Šta nepregledna gomila obespravljene, pauperizrane raje, pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih bijednika koji se tegobno vuku tržnicama tiskajući u znojnim dlanovima sedmanaest konvertibilnih maraka što su im ostale do kraja mjeseca, imaju od toga? Takozvana konstitutivnost je samo opasna deluzija. Podvala da bi se nacionalističke elite održale na vlasti, da bi praktično nesmjenjive sve besramnije pljačkali šupke koji su glasali za njih.

 

KAKVA KORIST OD IZBORNOG ZAKONA?

Više je od četvrt stoljeća prošlo a da baš nigdje, ni u Federaciji ni u Republici Srpskoj nijednom nije utvrđeno da taj izborni model stvarno funkcionira, da su građani imali vidljive koristi od glasanja za svoje, da su se Hrvati usrećili Hrvatom, Bošnjaci spasili Bošnjakom.

Dapače, stanje je sve samo gore, sve beznadnije i crnje i nije vam jasno zašto se i dalje inzistira na nečemu tako duboko pogrešnom, nakaznom?

Zašto se, za promjenu, jednom ne bi napustio postojeći izborni model u kojem je mjesto u vlasti zajamčeno za predstavnike konsitutivnih naroda i makar za šegu i zajebanciju pokušalo sa nekim drugim ljudima.

Pa, recite što bi Bosanci i Hercegovci mogli izgubiti? Ne bi zaista imali veće štete od one koje su već otrpjeli da idući put, umjesto Izetbegovića, Čovića, ili Dodika, glasaju za nekog Sejdića, ili Fincija. Ako neće glasati za Sejdića i Fincija, neka idu dovraga. Ima na svijetu strašnijih nepravdi od one koja se čini Draganu Čoviću koji, jadan i nevoljan, ne može ući u Predsjedništvo BiH, a posebno nam se ne sviđa zamisao da se zbog Dragana Čovića zamjeramo nekim savršeno nedužnim Šveđanima i Fincima.

Na koncu, ako se Hrvati u BiH stvarno doživljavaju tako diskriminiranima jer ih u najvišem tijelu vlasti BiH ne predstavlja Dragan Čović, ja ne znam šta bih drugo nego bi ih pozvao da dođu ovdje živjeti. Nakon gotovo tri desetljeća mučnog natezanja u kojem se prilike ni za milimetar nisu pomakle nabolje, pomislite na trenutak da bi hrvatskoj državi vjerojatno bilo mnogo jeftinije da se bosanskohercegovački Hrvati presele lijepo u Hrvatsku.

Čini se možda radikalno, ali nije. Stotine hiljada njih već se preselilo. Dao bih se okladiti da i Dragan Čović ima dva, tri komforna objekta na teritoriju RH u koje se sutra može useliti. Pa, evo, i Nino Raspudić je odprije nekog vremena tu. Svi se možemo udobno smjestiti i biti jednaki, da svatko, pa i luđak poput Zorana Milanovića, može birati i biti biran.

(Jutarnji list)

Svijet / Zanimljivosti

VIDEO Eksplodirao električni Mercedes dok se punio na kućnoj utičnici

Published

on

By

Iako statistike pokazuju da električni automobili ne planu češće od benzinaca ili dizelaša, karakteristika požara kod električnih vozila i dalje izaziva zabrinutost. Naime, takvi požari su teži za gašenje, posebno kada se dogode tokom punjenja vozila.

Nedavni primjer dolazi iz Velike Britanije, gdje je električni Mercedes-Benz EQA, vrijedan 60.000 eura, eksplodirao i izazvao požar u domu Scotta i Georgine Bayliss u Sprattonu.

Scott Bayliss opisao je trenutak eksplozije: “Gledali smo televiziju i odjednom se začuo prasak. Moj sin je mislio da je vatromet, ali zatim smo čuli snažnu eksploziju, poput bombe. Vatra je bila posvuda, a žestina plamena koja je zahvatila automobil i pročelje kuće bila je zastrašujuća.”

Na sreću, porodica je uspjela izaći iz kuće, dok je Scott pokušavao obuzdati vatru pomoću šmrka i vode.

Vozilo, koje je imalo više od 75.000 kilometara, bilo je spojeno na punjač kad je došlo do eksplozije. Baterija se nekontrolisano pregrijala, a vatra je eskalirala. Vatrogasci upozoravaju da za gašenje požara na električnim vozilima često treba više od 10.000 litara vode, u usporedbi s oko 2700 litara potrebnih za gašenje benzinskih i dizelskih vozila.

Index.hr

Continue Reading

Svijet / Zanimljivosti

Njemačka penzija nakon pet godina rada: Evo koliko novca se može očekivati

Published

on

By

Radnici u Njemačkoj imaju pravo na penziju nakon samo pet godina uplaćivanja doprinosa. Na koliko novca onda imate pravo?

Teško da bilo koja druga tema toliko pogađa radnike u Njemačkoj kao penzije. Sve je više starijih u odnosu na znatno mlađe. U isto vrijeme, mlađi ljudi moraju financirati mirovine starijih ljudi. Vlada stoga želi iz temelja reformirati penzioni sistem i stoga uvesti takozvani “Penzioni paket II”.

Ono što mnogi ljudi ne znaju jest da je u Njemačkoj moguće otići u penziju nakon samo pet godina uplaćivanja doprinosa. Koliko zapravo novca mogu dobiti građani?

Kolika se njemačka penzija može očekivati

Prosječna osoba koja zarađuje u Njemačkoj trenutno mora raditi 45,2 godine da bi dobila penziju od 1.500 eura mjesečno. Međutim, mnogi se penzioneri nakon dugog radnog vijeka moraju zadovoljiti s malo novca: prosječna neto penzija 2023. iznosila je tek 1.007 eura, piše magazin Fenix.

Ako želite ranije u penziju, morate očekivati odbitke. Minimalno razdoblje osiguranja u Njemačkoj je kratko: teoretski dobivate penziju nakon samo pet godina rada. Međutim, zahtjev je tada odgovarajuće nizak.

Koliku ćete penziju dobiti možete izračunati pomoću mirovinske formule – čak i uz minimalni staž osiguranja od pet godina.

Za ovaj izračun pretpostavlja se da je tokom razdoblja prikupljeno pet penzionih bodova. Od povećanja penzija u julu 2024. primili ste ukupno 39,32 eura po bodu zarade. To znači da prosječan primatelj nakon pet godina rada može očekivati penziju od 196,60 eura.

Kako izračunati kolika će njemačka penzija biti

Prema Deutsche Rentenversicherung formula za penziju pomoću koje možete izračunati pravo je sljedeća: “5 bodova zarade x 1 (faktor pristupa) x 39,32 eura (trenutna vrijednost penzije) x 1 (faktor vrste penzije)”.

Platni bod

Kako bi dosegao tačno jedan platni bod, zaposlenik mora zaraditi 45.358 eura bruto u 2024. godini, prema Deutsche Rentenversicherung. Vrijednost je rezultat usporedbe vlastitih godišnjih primanja s prosječnim primanjima svih osiguranika. Ako je vrijednost točno u prosjeku, vrijedi jedan bod.

Faktor pristupa

Pri izračunu penzije uzimaju se u obzir dodaci i odbici. Postoje odbici ako se umirovite prije određene dobi za penzionisanje. Postoje doplate ako se odreknete penzije nakon što ste dosegnuli dob za penzionisanje. Bez dodataka ili odbitaka, faktor pristupa je 1,0.

Trenutna vrijednost penzije

Trenutno iznosi 39,32 eura i prilagodit će se ekonomskoj situaciji prema Deutsche Rentenversicherung.

Penzioni faktor

Određuje se prema vrsti penzije. Starosne penzije ili penzije za skrb o djeci imaju vrijednost 1,0. S druge strane, mirovine udovaca imaju faktor 0,55 ili 0,6. Do 2036. godine, svih 16,5 milijuna baby boomera trebalo bi dosegnuti dob za penzionisanje, izvještavaju njemački mediji.

Continue Reading

Svijet / Zanimljivosti

Kako je novi šef Pentagona govorio o Izraelu: “Priča o izabranom narodu koja nije završila 1948. godine”

Published

on

By

Novi predsjednik SAD-a Donald Trump ranije je saopćio kako će za novog šefa Pentagona, odnosno Ministarstva odbrane SAD-a imenovati Petea Hegsetha, a vrlo brzo na društvenim mrežama podijeljeni su njegovi stavovi o jednom od najvažnijih geopolitičkih pitanja – odnosu Izraela i Palestine.
Uzevši u obzir da je protekli period Hegseth proveo kao voditelj na Fox Newsu, njegovo izvještavanje se posebno odnosilo na Izrael i dešavanja na Bliskom istoku.Tim povodom, Hegseth je vodio emisiju pod nazivom “Bitka u Svetoj zemlji: Izrael u ratu”, gdje je govorio o uzrocima rata na Bliskom istoku, a što je posebno povezivao sa historijskim i vjerskim vezama.

“Ovo je bio dobro orkestriran plan koji su tokom godina osmislili izabrani čelnici Gaze s jedinom namjerom da regiju održe ukorijenjenom u beskrajnom ciklusu krvoprolića”, rekao je Hegseth.

U intervjuu za Jewish Press 2016. godine govorio je o Izraelcima kao “Božijem i izabranom narodu”.

“Ovo nije neka mistična zemlja koja se može odbaciti. To je priča o izabranom narodu. Ta priča nije završila ni 1776. ni 1948. godine. Sve ove stvari i danas odjekuju i važne su”, rekao je.

Također, tada je rekao kako nije sreo Jevreje sve dok nije otišao na koledž.

“Moji roditelji dolaze iz malog grada u Minnesoti u kojem sam odrastao kao baptista. Nikada nisam sreo Jevreja dok nisam otišao na koledž. Kada sam na koledžu vidio prvog Jevreja, prvo što sam mu rekao bilo je: ‘Čitao sam o tebi u Bibliji’. Odatle i dalje sam stekao pravo razumijevanje Jevreja”, naveo je.

Također, poručio je kako je važno da Amerika stoji uz Izrael.

“Zaista cijenim jevrejsko naslijeđe i jevrejsku državu. Razumijem koliko smo geopolitički povezani i koliko je važno da stojimo uz tako snažnog saveznika”, zaključio je.

Klix

Continue Reading

Najčitanije