Hadžifejzović: “Selam, Naime efendija!”
Hamzabegović: “Alejkumu selam!”
Hadžifejzović: “Jesi li ti efendija ili nisi?”
Hamzabegović: “Jesam, ali bavim se još nečim! U kombinaciji s tim napravili smo jednu zanimljivu priču! Ponosan sam što sam u narodu i dalje poznat kao Naim efendija!”
Hadžifejzović: “Službeno si bio efendija?”
Hamzabegović: “Jesam, 24 godine! Naše jedinstvo dolazi! Mi u Krajini sve što radimo – pozlatit ćemo!”
Hadžifejzović: “Efendija ste i dalje, ali ste napravili stilski namještaj koji je toliko originalan i cijenjen. Ispričaj mi priču kako efendija postaje umjetnik i poslovni čovjek.”
Hamzabegović: “Ja bih tu priču vezao za sve ove ljude s kojima živim! Ta priča personificira duh ovog naroda! Da bude napravljen vlastitom energijom, maštom, trudom! Moment se dešava jednog teškog dana u ratu, nakon jedne ofanzive kada je puno ljudi izgubilo život! Taj dan te ljude smo spremali na onaj svijet u apokaliptičnom stanju u kojem smo živjeli! Jedini TV-kanal koji smo mogli dohvatiti bio je hrvatski i bio je jedan film koji je prikazivao sve kontra od čega živimo. U tom filmu proizvodio se lijep namještaj i ja kažem: ‘Ako preživim rat, bavit ću se s tim!’ Prvi proizvod koji sam napravio odmah je otišao!”
Hadžifejzović: “Šta si proučio?
Hamzabegović: “Proučio sam ono što naš Gospodar od nas traži… Bog za sebe kaže da je lijep i da voli ljepotu, što na najdirektniji način poručuje svakom sljedbeniku: ‘Čovječe, tvoj životni put treba da bude traganje za ljepotom!’ Ta ljepota dolazi do izražaja kad postane opipljiva, vidljiva… Slijediš principe koje Bog traži, a to je da imaš ljubav prema svemu!”
Hadžifejzović: “Kada si bio hodža, jesi li pisao sihire?”
Hamzabegović: “Nisam, jer ne znam! To mi je strano potpuno! Nisam poznavalac toga – ne usuđujem se ni pričati o tome!”
Hadžifejzović: “Jesi li istjerivao džine?”
Hamzabegović: “Ne, ja pravim stilski namještaj!”
Hadžifejzović: “Da se nisi od efendi-posla otobio?”
Hamzabegović: “To je nemoguće ako vam je to stil života!”
Hadžifejzović: “Imam test: prouči jednu dovu!”
Hamzabegović: “Proučit ću ezan!”
Hadžifejzović: “On stvarno hodža! A pjevaš li?”
Hamzabegović: “Pjevam toliko da dokažem da ko pjeva – zlo ne misli! Moramo ovo da kažem još: u Cazinu se stvorila tako jedna pozitivna sinergija na čelu sa gradonačelnikom Ogreševićem! Potpuno sam apolitičan tip, ali se stvorio tako jedan sjajan prostor za život! Sposoban menadžer je onaj koji oko sebe okupi sposobne ljude!”
