– Popili smo zajedno kafu, on se sredio i krenuo u školu. Ispratila sam ga iz kuće poljubila ga i on je mene. Obećao je da će doći poslije škole u baštu da mi pomogne i da neće ići u grad – sjeća se Murisova majka, Hava Fatušić.
Međutim, komšija ga je pozvao i Muris se predomislio, otišao je u grad i nikada se nije vratio kući. Nakon što je čula da je pala granata za Havu su počeli dramatični sati.
– Krenula sam u grad i srela sam jednog mladog komšiju. Pitala sam gdje je granata pala i te će mi riječi ostati do momenta kad budem umirala, rekao mi je “na Kapiju majko, u centar srca”. Vratila sam se kući i kucala u prozor muževom bratu, jer mi je muž bio na ratištu, rekla sam mu “Muris je poginuo”, isto kao da sam znala sigurno – priča Hava Fatušić.
Muris Fatušić je u eksploziji granate ostao bez šake i bio je ranjen u but, a preminuo je na prijemu Klinike za ortopediju. Njegova majka u noći 25. na 26. maj nije ga uspjela naći u bolnici na Gradini.
– Preplakala sam cijelu noć, ujutro sam ponovo došla na patologiju. Pustili su me da uđem, pogledala sam mrtvu djecu, u krvi, bez dijelova tijela. Vidjela sam sina na krevetu, imao je samo jednu kap krvi na obrazu, kao ben. Kad sam ga otkrila vidjela sam da nema šaku i ranu na desnom butu. Tu sam se s njim oprostila – priča Hava Fatušić.
Na Kapiji je ubijen i Rusmir Ponjavić koji je imao samo 21 godinu. Njegov otac Faruk kaže da roditelje boli to što osuđeni zločinac nije u zatvoru, kao i mnogi drugi koji su odgovorni.
– Kada izgubite dijete više niste isti čovjek. Bol je stalno prisutan u duši i u glavi. Naviru sjećanja. Legneš s mišlju na dijete. Posebno je teško u ovakvim situacijama, kada se odaje počast ubijenoj djeci, kada su rođendani. Sjećam se kada sam ga vodio u obdanište, upis u školu, na fakultet… – sjeća se Faruk Ponjavić, piše Faktor.
Rusmir je igrao odbojku u “Jedinstvu” i 25. maja je trebao imati trening u 20 sati.
– Trening je otkazan i sa trojicom drugova otišao je na Kapiju. On i još jedan drug su poginuli, a dvojica su teško ranjena – navodi Faruk Ponjavić.
Podsjećamo, nekadašnji komandant Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske Novak Đukić, pred Sudom Bosne i Hercegovine za zločin na Kapiji osuđen je na 20 godina zatvora, jer je naredio da se topovskim projektilima gađaju civilni ciljevi u Tuzli. Đukić je prije odlaska na izvršenje kazne pobjegao u Srbiju, gdje i danas slobodno živi, jer ima srbijansko državljanstvo.