Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Zlokobno upozorenje: Milijarde ljudi uskoro će doživjeti plus 31 na ‘mokrom termometru‘, to naša tijela ne mogu izdržati!

Published

on

Kako se vrućina i vlaga povećavaju, načini hlađenja ljudskog organizma postaju manje efikasni ili posve prestanu raditi

Ako ste ikad bili u sauni, onda znate koliko naporna može biti kombinacija ekstremne vrućine i visoke vlage. A sada zamislite da ste u sauni, a temperatura i vlaga se penju i penju. Ubrzo će vaš boravak u sauni prestati biti ugodan i pretvoriti se u vrlo neugodno iskustvo, piše Science Focus.

Moći ćete se malo ohladiti znojenjem, ali na koncu ćete doći do trenutka kad znojenje više neće moći biti fizički moguće. I sad zamislite da su vam vrata saune u tom trenutku zaključana. Nemate kamo pobjeći, a ostalo vam je još nekoliko sati života.

Ovo se čini kao scenarij iz noćne more, no s takvom kombinacijom ekstremne vrućine i vlage već su se susreli stanovnici nekih dijelova svijeta. A takve će situacije biti sve češće kako se Zemlja zagrijava, što će ugroziti živote stotina milijuna ljudi.

Temperatura mokrog termometra

Kako bi se istovremeno izmjerila temperatura i vlaga koristi se tzv. ‘mokri termometar‘. To je drugačija naprava od onih termometara kojima mjerimo temperaturu našeg tijela ili okoliša i koji su, zapravo, suhi termometri. Najjednostavnije rečeno, kod mokrog termometra baza termometra je omotana mokrom tkaninom preko koje prolazi zrak.

S obzirom da se toplina gubi isparavanjem mokre tkanine – što oponaša ponašanje tijela koje se znoji na visokoj temperaturi – zabilježena temperatura će uvijek biti niža od one koju bismo izmjerili suhim termometrom. Odnosno, bit će niža sve dok vlaga ne dosegne 100 posto.

U toj točki, gubitak topline isparavanjem više nije moguć pa izmjerena temperatura postaje ista i na suhom i na mokrom termometru.

Temperatura mokrog termometra ili WBT (od eng. wet-bulb temperature) bliže je onome što zaista osjećamo i zbog čega nam je toplije i neugodnije kad je zrak istovremeno vruć i vlažan. Na primjer, takvi se uvjeti stvaraju pred veliko grmljavinsko nevrijeme.

Ljudsko tijelo hladi se na brojne načine kako bi naša unutarnja temperatura ostala unutar sigurnih granica. No, kako se vrućina i vlaga povećavaju, načini hlađenja postaju manje efikasni ili posve prestanu raditi. Gubitak topline zračenjem i prijenosom funkcionira sve dok je temperatura kože viša od temperature okoline, no pri ekstremno visokim temperaturama to se više ne događa.

Tada se tijelo može ohladiti samo isparavanjem vlage odnosno znojenjem. Pa ako je vlažnost toliko visoka da onemogući znojenje, temperatura tijela će se popeti do opasne razine. Normalna temperatura ljudskog tijela je oko 37 Celzijevih stupnjeva. Ako naraste iznad 40, tada se mogu pojaviti nesvjestica, napadaji i zatajenje organa.

Unutarnja temperatura tijela od 44 Cezijeva stupnja zapravo znači neodgodivu smrt. Jednom kad je znojenje onemogućeno, temperatura tijela će samo nastaviti rasti, a smrt će nastupiti u roku od oko šest sati.

Očitanja vlage

I dok očitanja temperature na suhom termometru mogu ostati nepromijenjena tijekom vrućeg dana, temperatura mokrog termometra mijenja se kako se mijenja vlažnost zraka. Podatak s mokrog termometra (WBT) zapravo pokazuje koliko se učinkovito možemo ohladiti znojenjem i kad se temperatura i vlaga približavaju razini opasnoj za zdravlje ili čak život.

F.Z./N1

Dosad se kritičnom temperaturom mokrog termometra smatrala temperatura od 35 Celzijevih stupnjeva, što je ekvivalentno istoj temperaturi suhog termometra pri vlažnosti od sto posto. Za usporedbu, 19. srpnja 2022., kad je temperatura u Ujedinjenom Kraljevstvu dosegla rekordnih 40,3 Celzijevih stupnjeva, a vlažnost je bila 25 posto, temperatura mokrog termometra ili WBT je bila 25 Celzijevih stupnjeva.

WBT od 35 Celzijevih stupnjeva jednaka je kombinaciji više temperature suhog termometra i vlage niže od 100 posto: na primjer, 39 Celzijevih stupnjeva uz 75 posto vlage, ili 45 Celzijevih stupnjeva i 50 posto vlage. No bez obzira o kojoj se kombinaciji radilo, za ljude će u konačnici biti isto.

Čak i za mladu osobu u dobroj formi koja sjedi u hladu i pije puno vode, smrt će nastupiti u roku od šest sati. Niti ventilator neće pomoći. Tek klima uređaj može spriječiti fatalni raspad mehanizma tjelesne termoregulacije. Iako je i ovo već prilično zastrašujuće, stvari mogu postati još i gore.

Koliko vrućine i vlage možemo izdržati?

Sveučilište Penn State u SAD-u nedavno je provelo studiju u kojoj su mlade i zdrave osobe u laboratorijskim uvjetima izložili rastućoj temperaturi i vlažnosti. Pokazalo se da je opasni prag WBT-a mnogo niži od 35 Celzijevih stupnjeva i bliži 31 stupnju.

To je ono što se naziva ‘kritičnom okolišnom granicom‘ iznad koje se ljudsko tijelo ne može prilagoditi, pa unutarnja temperatura počne rasti. Važno je naglasiti da su u studiji dobrovoljci sjedili ili se lagano kretali onako kako se kreće netko tko obavlja obične svakodnevne zadatke poput kuhanja ili tuširanja.

Stoga ne treba niti posebno naglašavati da bi ljudi u stvarnom svijetu koji obavljaju neki težak fizički posao – npr. u poljoprivredi ili građevini – bili u znatno višem riziku. Isto vrijedi za starije, nemoćne i djecu.

Danas, iako je temperatura mokrog termometra od 35 Celzijevih stupnjeva vrlo rijetka, ona od 31 stupnja postaje sve češća. WBT temperatura od 35 Celzijevih stupnjeva zabilježena je svega desetak puta u nekoliko zemalja i to samo na nekoliko sati tijekom dana. Uglavnom se radilo o Saudijskoj Arabiji, Indiji i Pakistanu.

No, prag od 31 stupnja dosegnut je najmanje tisuću puta. Podaci pokazuju da se WBT od 30 Celzijevih stupnjeva više nego udvostručio između 1979. i 2017. Ako pogledamo u budućnot, u tropskim krajevima će se WBT penjati za jedan stupanj za svaki stupanj porasta prosječne globalne temperature, koja je, za 12 mjeseci do lipnja ove godine, dosad porasla za 1,63 stupnja.

Nedavno ispitivanje, koje je Guardian proveo među klimatskim znanstvenicima, otkrilo je da ih velika većina očekuje da će se planet zagrijati za najmanje 2,5 Celzijevih stupnjeva. To sa sobom donosi velik porast WBT temperature u tropskim krajevima, što znači da će milijuni ljudi biti izloženi opasnim, ako ne i smrtonosnim, uvjetima.

Većina svijeta suočena je s neugodnim valovima vrućine početkom ljeta, uključujući ekstremne temperature diljem SAD-a i Meksika, koji su 35 posto vjerojatniji zbog globalnog zagrijavanja.

U međuvremenu, temperatura suhog termometra od 52 Celzijeva stupnja oduzela je više od 1300 života tijekom zadnjeg hodočašća u Meku u Saudijskoj Arabiji. Takvi događaji pružaju zastrašujuću prognozu onoga što nas sve čeka u desetljećima koja dolaze.

Studija koju su prošle godine objavili znanstvenici Sveučilišta Penn State i Purde u SAD-u nudi ponudila je mračni zaključak: kao se planet nastavlja zagrijavati, milijarde ljudi suočit će se s kombinacijom visoke temperature i vlage kakvu čovječanstvo još nije iskusilo i koje je posve izvan dosadašnjih strategija ublažavanje utjecaja ekstremne vrućine.

N1

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

on

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

on

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

on

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Nastavi čitati

Najčitanije