Connect with us

Uncategorized

‘Znao sam da će rat u Sarajevu biti pakao, tolika mržnja. Smrt brata je nešto najstrašnije što može da se doživi’

Published

on

Najteže mi je palo to koliko je mržnje bilo, u to nisam mogao da vjerujem, jer nismo mi ušli u međusobno klanje kao neka afrička plemena koja nemaju šta da jedu. Mi smo ušli u međusobno klanje iz najplodnijeg perioda u historiji, ušli smo u klanje na izgrađenim neboderima, jakoj infrastrukturi, deset firmi koje su u svijetu značile. To mi nije bilo jasno, kako iz toga da iscuri tolika mržnja – priča Nele Karajlić

 

Bivši član sarajevske grupe Zabranjeno pušenje Nele Karajlić govorio je u intervju za Blic o zdravstvenim problemima, srčanom udaru koji je preživio, ali o smrti brata te situaciji u Bosni i Hercegovini 90-ih godina i odlasku iz Sarajeva u Beograd…

 

– Nekome odgovara da je u paklu, a nekome odgovara da pakao ne vidi, pitanje je kako čovjek reaguje. Svako je od nas jedinstven, nikada se neće ponoviti ono što sam sad, niti je ikada bilo ono što sam sad. Tako da je moj odnos prema dinamičnom i uzbudljivom ili sporom i dosadnom životu manje ili više jedinstven u odnosu na nekog drugog čovjeka. Ne mogu nikada reći da li sam bio na ivici pakla, to je teška riječ, ali jeste stalno neka vrsta ambisa oko mene, nesigurno je tlo po kojem hodam, to je sigurno. A sa druge strane to daje neku vrstu jedinstvenosti životu i moj život je bio tako otprilike popločan tim nesigurnim tlom, iako prvih deset, petnaest godina nije izgledalo tako. To je bila stabilna zemlja sa jasnim državnim uređenjem sa respektom od strane onoga što nazivamo međunarodna zajednica i niko nije mogao da pretpostavi da će život dječaka koji živi u Sarajevu postati turbulentan nakon dvadesetak godina – rekao je za Blic Nele Karajlić.

Prošlo je više od deset godina kada je Karajlić preživio srčani udar.

– Poslije tog srčanog incidenta nešto sam to i brojao, ali kada prođu dvije, tri godine, čovjek zaboravi na to. Pretpostavljam da svaki pacijent koji je imao isti problem zaboravlja, jer nemoguće je živjeti sa stalnih strahom od eventualnog ponavljanja onog što vam se dogodilo. Moja svijest mi govori da znam razlog zašto mi se to dogodilo, jer turbulentan život koji sam vodio tih petnaestak godina putujući po svijetu, svirajući, hodajući, avioni, kamioni, helikopteri, cigare, alkohol, nespavanja, mijenjanje vremenskih zona, to je bio osnovni uzrok onoga što mi se dogodilo. I ukidanje takvog života je bila prirodna reakcija i mog tijela i duha, prijalo mi je – kaže Karajlić.

Ipak priznaje da je gore od srčanog udara situacija koja je bila u Bosni i Hercegovini devedesetih.

– Onaj pravi lom koji je u meni bio, na nivou srčanog udara, desio se dvije godine ranije kada su bili izbori u Bosni i Hercegovini, kada se vidjelo da nacionalno pitanje ponovo zaokupljuje osamdeset i tri posto stanovništva. Neko sam ko ponovo zastupljuje jednu nenacionalnu stranku, multinacionalnu stranku, koja se tada zvala Reformisti. Nadao sam se da je dovoljan broj stanovnika Bosne i Hercegovine prevazišao taj istorijski koncept u kome je u Bosni i na Balkanu nacionalno pitanje primarno. Otuda je besmisleno poslije tih izbora pričati o multinacionalnoj državi u kojoj većina misli da se ipak mora riješiti odnos među narodima, a onda da se ulazi u dalju i dublju razgradnju tog građanskog društva.

Što je najgore, taj koncept građanskog društva obično koristi onaj narod koji je najbrojniji, jer njima je idealno da sve to postane građansko, jer imaju i tada dovoljan broj poslanika da u skupštini prevagnu na svoju stranu. Znao sam, što sam pokazao u “Nadrealistima“, da mora da izbije nešto loše, da nema šanse da izađe na nešto dobro. Tim prije što sam primjećivao da je ta takozvana narodna zajednica namjerno pravila sve poteze u pravcu izbijanja rata, ni u jednom slučaju nisu pravili neki potez koji je smirivao. Nego su od činjenice da su insistirali na priznanju Slovenije i Hrvatske, do zadnjeg momenta kada su uvjerili jednu stranu da ne treba da potpiše Lisabonski sporazum, radili sve da rat počne.

Govorio je i o svojoj poziciji.

– Moja lična pozicija je tu bila prilično nezgodna, nisam mogao da šutim, a nisam mogao da lajem, lajali smo, niko nas nije slušao. Onda sam na neki način uspio da nagovorim svoju ekipu da snimimo još jedne “Nadrealiste“, to je bila ta posljednja serija 1991. godine, koja je bila na neki način oproštajna sa državom u kojoj smo nekada živjeli.
Sam taj momenat odlaska mi nije teško pao, jer je bio tehnički veoma lako izvodljiv. Tada je letio “Jat“ normalnom linijom, samo je bila poenta da nađeš tri karte za Beograd – rekao je Karajlić.

Dodaje da je Sarajevo bio grad koji je uvijek kroz historiju morao da ima nekog odozgo, ko će da ga smiri, da ga zapali, razvodni, zavisi šta.

– Znao sam da će rat u Sarajevu biti pakao, da ne može da ne bude, jer ne postoji organizacioni kapacitet, da svako dobije vodu, hranu, ćebe, kao što je bilo u Beogradu kada je bilo bombardovanje. Kako god da je bilo, u Beogradu je sve na neki način funkcionisalo, radili su semafori. Najteže mi je palo to koliko je mržnje bilo, u to nisam mogao da vjerujem, jer nismo mi ušli u međusobno klanje kao neka afrička plemena koja nemaju šta da jedu. Mi smo ušli u međusobno klanje iz najplodnijeg perioda u historiji, ušli smo u klanje na izgrađenim neboderima, jakoj infrastrukturi, deset firmi koje su u svijetu značile. To mi nije bilo jasno, kako iz toga da iscuri tolika mržnja – priča on.

Prema njegovim riječima, trenutak kada mu je saopšteno da mu je brat umro ostavilo je posljedice na Karajlića.

– To je nešto najstrašnije što čovjek može da doživi, to je nešto što je neopisivo, pokušaću da nađem bolju riječ, ali je nema, ludilo, beznađe, nevjerica, histerija. Poslije tog jednostavno čovjek se pretvori u onu mašinu koja treba da odradi tehnički dio da ta draga osoba bude dostojanstveno sahranjena. Onda se odjednom, kao što je bio slučaj kod mog brata, taj dio protokolarnog odlaska na onaj svijet pokaže koliko je on bio velik, i koliko je samo ljudi došlo i koliko me je zvalo, iz kojih krajeva svijeta, raznih generacija. Kada da je svojom smrću meni pokazao koliko je bio veliki, voljen, takvu ljubav ni u snu ne bi mogao da zaslužim. Onda dolazi jedan period kada se sa tugom sjećate svakog minuta kada ga spomenete, ne postoji njegov prijatelj koji mi se i danas ne javlja, i kaže eto dolazim u Beograd, obići ću Raleta. Kasnije kako vrijeme prolazi, u vama se rađa neka posebna vrsta sreće, kada god se njega sjetite, uvijek se sećate pod nekim posebnim božanskim svetlom, kada se sjetite kakav je bio, kako je pisao pjesme, radio sa nama, na koji način je komunicirao sa ljudima – rekao je, između ostalog Nele Karajlić.

 

 

Uncategorized

Četiri netipična simptoma koja mogu otkriti da nešto nije u redu s vašom jetrom

Published

on

By

Malo ljudi je svjesno koji se sve simptomi bolesti jetre mogu javiti, a važno ih je zapamtiti. Ove promjene na nogama mogu otkrivati probleme s jetrom.

Jetra je organ koji naporno radi, a između ostalog i filtrira krv i razgrađuje štetne tvari. Ako je zdravlje ovog organa narušeno, bilo da se radi o bolesti ili ozljedi, može doći do domino efekta kada će patiti i ostatak tijela. Ne ignorirajte ova četiri neuobičajena simptoma koji alarmiraju na moguća oštećenja jetre, savjetuje Ordinacija.hr.

Oticanje

Ciroza jetre se javlja kada je jetra oštećena radi napredne bolesti, pretjeranog unosa alkohola ili nečeg drugog. Mogući simptomi koji mogu ukazivati na cirozu je oticanje nogu, stopala ili gležnjeva, kako navode stručnjaci klinike Mayo. Svjetska zdravstvena organizacija pojašnjava kako do toga dolazi radi pojačanog pritiska na venu portu što može uzrokovati nakupljanje tekućine u nogama i abdomenu.

Dodatni simptomi koji se mogu primijetiti su gubitak apetita i kilograma, žutica, mučnina ili nastanak modrica.

Grčevi u mišićima

Dok grčevi u mišićima nisu tipičan simptom ciroze jetre, novija istraživanja kažu kako bi mogla postojati poveznica između grčeva i ovog stanja. Rezultati studije koji su objavljeni u magazinu o medicini u Americi otkriva kako 101 od 150 ispitanika s cirozom doživjelo ovaj simptom prije studije.

Istraživanje ističe kako su grčevi u mišićima povezani sa smanjenom kvalitetom života osoba koje imaju cirozu. Iako istraživanje nije pokazalo zašto do grčenja dolazi kod pacijenata s cirozom, smatraju da bi u pitanju mogao biti disbalans elektrolita, endokrinog sustava…

Bol u zglobovima

Bol u zglobovima može biti uzrokovana raznim stanjima, ali stručnjaci kažu da to može biti i virusni hepatitis, oblik upale jetre koji se može javiti kao oblik akutne infekcije ili kronično stanje.

Ako je virusni hepatitis razlog boli u zglobovima, možete primijetiti i simptome slične gripi, poput umora, mučnine, povraćanja, boli u trbuhu, smanjenog apetita… Neki će prijaviti i tamni urin ili svijetlu stolicu, stoji na stranicama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.

Mrlje na nogama i rukama

Stručnjaci navode kako se određene promjene na površini kože često mogu javiti kod bolesti jetre.

Ako drugi najveći organ u tijelu ne radi kako treba, a to je jetra, često će se promjene primijetiti i na koži i mogu biti prvi signal bolesti jetre, stoji u studiji na stranicama Magazina za medicinu klinike Cleveland, piše N1.

Važno je, navode stručnjaci, prepoznati bolest jetre na vrijeme. Mrlje se mogu razviti na rukama, nogama i dlanovima, a mogu biti bijele boje. Najbolji način da provjerite radi li se o nekom drugom stanju kože ili pojavi bijelih mrlja koje se vežu za bolesti jetre je taj da će nestati kada ih pritisnete. Bilo kakve promjene obavezno prijavite liječniku jer, kao i kod svih zdravstvenih problema, lakše i uspješnije se liječe ako se prepoznaju na vrijeme.

Continue Reading

Magazin

‘Čudo’ za pluća: Pijte čašu ovog napitka dnevno, najbolje ujutru na prazan želudac

Published

on

By

Surutka je tečnost koja vam ostaje poslije postupka sirenja mlijeka. Naime, ovaj postupak razdvaja mlijeko na čvrstu supstancu (skutu) i tečnu supstancu (surutku). Kozja surutka, u svom osnovnom obliku ili u obliku suplementa, postala je nezaobilazna namirnica među ljudima koji usvajaju zdrav način života.

Brojne studije potvrdile su da kozja surutka pomaže u mršavljenju, poboljšava probavu, jača kosti, a preporučuje se i osobama koje imaju dijabetes tipa 2.

 

Mogu da je konzumiraju i osobe sa alergijama, uključujući i djecu. Često su mala djeca alergična ili intolerantna na kravlje mlijeko zbog prisustva proteina kazeina. Za razliku od kravljeg, kozje mlijeko sadrži minimalnu količinu ovog proteina pa je većina ljudi tolerantna na kozje mlijeko.

Kako se pije kozja surutka?

Koja količina kozje surutke je potrebna, poželjna i dozvoljena na dnevnom nivou, može zavisiti od cilja koji imamo. Optimalna dnevna količina je pola litre, a najdjelotvornija je ako je pijete ujutro, na prazan želudac. Sportistima i osobama koje redovno vježbaju kozja surutka se preporučuje i nakon treninga.

 

 

Treba napomenuti da osobe koje imaju problema sa bubrezima ne bi trebalo da pretjeruju sa kozjom surutkom zbog visokog sadržaja proteina.

Kozja surutka u narodnoj medicini koristi se već vijekovima. Hipokrat ju je savjetovao za jačanje imuniteta i protiv iscrpljenosti. Danas se konzumacija kozje surutke savjetuje osobama sa različitim zdravstvenim stanjima, poput oboljenja jetre, ali važno je napomenuti da ova namirnica ne garantuje izliječenje, ali može povoljno da utiče na ozdravljenje.

 

Kozja surutka za pluća

Iako uzimanje kozje surutke kao dodatka ishrani tokom šest sedmica može ukloniti probleme sa otežanim disanjem, ono ne može da poboljša funkciju pluća i kvalitet života ljudi koji boluju od hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP). Dakle, kozja surutka pomaže u čišćenju pluća, ali nije dovoljno efikasna da bi izliječila bolesti pluća, piše Krstarica.

Kozja surutka za jetru

Kozja surutka koristi se i kao prirodni čistač jetre. Osobama koje imaju masnu jetru preporučuje se da ujutro, dva sata prije doručka, popiju dvije čaše kozje surutke. Ovo naravno neće samo od sebe riješiti problem pa je neophodno promijeniti i način ishrane – izbaciti prerađene proizvode i masnu hranu, a povećati unos proteina. Kozju surutku ne bi trebalo piti duže od dvije nedjelje.

Continue Reading

Religija

Izazovi za našu djecu digitalnog doba

Published

on

„Ja ne pravdam sebe, ta’ duša je sklona zlu osim one kojoj se Gospodar moj smiluje; Gospodar moj zaista prašta i samilostan je!“ Kur'an, Jusuf, 53

Bio sam iznenađen kada mi se nedavno, posve slomljena srca, jedna majka povjerila da je njena osamnaestogodišnja kćerka napustila kuću i otišla da nevjenčana živi sa momkom, kršćaninom. Ostavila je svoj laptop od kojeg se nije odvajala. Nakon što smo pronašli njenu dobro čuvanu šifru i prodrli u sadržaje njenih pregleda i kontakata tek tada smo se posve iznenadili i uvjerili u dvostruki život ove djevojke koja je za porodicu i okolinu slovila kao povučena, pobožna, islamski odgojena i islamski odjevena djevojka.

U ovom kratkom tekstu pokušat ćemo pronaći odgovor na pitanje: Zašto mi, roditelji, staratelji, učitelji i muallimi; dakle, svi mi koji smo dužni odgajati i usmjeravati, zašto sve manje i manje, iz generacije u generaciju, znamo o našoj djeci i omladini? Primjetili smo da postoji veza na relaciji tehničkog, tehnološkog i ekonomskog rasta i moralnog držanja i ponašanja. Potreba za radnom snagom, kao i potreba za većim nivoom obrazovanja odvaja mlade od roditeljskog doma i prisiljava ih na samostalan život i snalaženje daleko od brige i očiju njihovih roditelja.

Također, masovno posjedovanje osobnih automobila daje priliku mladima da izbjegnu nadzor i roditeljsku kontrolu. A isto možemo reći i za digitalni svijet u kojem su mladi ‘svoji na svom’, ili kako američki istraživač M. Prenskey veli oni su ‘digitalni starosjedioci’ što se ne može reći i za njihove roditelje, a pogotvo njihove djedove i nene, za koje ovaj stručnjak veli da su pridošlice, stranci, useljenici – ‘digitalni imigranti’. Masovna upotreba savremenih digitalnih tehnologija dovodi, već u ranom djetinjstvu, u pitanje nevinost dječijeg oka, i čistoću dječijeg uha. Odrasli nisu svjesni koliko neprimjereni sadržaji slika prodiru u bezazlen i čist svijet naše djece i diraju u njihove duše. Svijet odraslih, pun vulgarnih, lascivnih slika i scena pornografske sadržine prodire nezadrživo do djeteta.

Osim toga, ono svojim okom prisustvuje i brutalnim scenama mučenja, bestijalnim iživljavanjima krvnika nad žrtvom, i hladnokrvnim ubijanjima. Njihove osjetljive uši, sve češće, umjesto glasa majke, žamora glasa Kur’ana, ili pobožnih napjeva ilahija, šuma rijeke, i cvrkuta ptica, slušaju neartikulisane, zaglušujuće zvuke divlje svirke, urlike i krikove, psovke, bestidan govor, ili zaglupljivanje i ideološki dril govorenjem kojem je cilj oblikuje novog čovjeka unakažene duše, ili su to isprazna, obična naklapanja bez plemenitog sadržaja i svrhe. Lascivne slike, nepokretne i žive, i neprimjeren govor vrebaju čiste duše naše djece i mladih. Ne postoji više mogućnost državne, niti bilo čije druge kontrole, ograničenja ili onemogućenja sadržaja koji se plasiraju. Jednostavno, jedan zli duh oslobođen je i slobodan je da čini što god hoće!

Dječije oči vide, dječije uši čuju, djecu zavode i pozivaju slike, glasovi, sadržaji, o čemu roditelji često vrlo malo znaju, ili prekomjerno opterećeni radom ne pridaju ovome dovoljnu, potrebnu pažnju?! Osim ovoga opšteg, neutralnog, promatračkog i svima zajedničkog, postoji i utjecaj i upliv na integritet osobe, najčešće u komunikaciji vršnjaka međusobno. Ponekad se i naše dijete nađe na meti mobera koji vrše mobing prijetnjama, neprimjerenom kritikom, vrijeđanjem, ucjenama i pritiscima. O ovome djeca i mladi najčešće šute noseći to u sebi. Zato je neophodna edukacija roditelja i svih onih koji se bave edukacijom jer informatička pismenost je nužnost ovoga doba. Ona znači razumijeti tehnologiju, znati se njome koristiti i kreirati informaciju. Potom, potrebno je znati prednosti i korisnosti digitalnih uređaja, ali i posebno biti upoznat i sa opasnostima koje zloupotreba ovih uređaja sa sobom nosi. Treba znati i istaći da tehnologija ne zamijenjuje knjige, nastavu i učenje. Ona je na usluzi i pomoći. Uz pomenuto, ovi uređaji odvajaju realni svijet, svijet stvarnosti offline i daju prednost online svijetu slike i zvuka čineći mlade ljude tromim, zavaljenim u sjedišta i sa ukočenim pogledom usmjerenim u mali ekran, posve usamljene, bez motivacije i ideja, bezvoljne, i u biti nesretne. I ne zaboravimo, svjetski pokazatelji ističu kako djeca i omladina u prosjeku pred ekranima digitalnih uređaja provode 7,5 sati na dan što je krajnje zabrinjavajuće!

U pokušaju da roditeljima i pedagozima izađemo u susret nudimo vam prijedloge stručnjaka za poboljšanje našeg odnosa u pogledu korištenja digitalne tehnike naše djece i omladine: – prvo, djetetu do osamnaest mjeseci omogućiti samo povremeno putem skype-a uspostavu kontakta sa bliskim osobama iz kruga porodice, posebno ako su daleko, i ne više od ovoga; – za djecu od 2 do 6 godina maksimalno do jednoga sata omogućiti korištenje uređaja, dok za uzrast od 6 do 14 godina dozvoliti dva sata, uz roditeljski nadzor i kontrolu; – kvalitetno predstaviti, i poučiti dijete, da uređaji nisu samo za igru , zabavu i postizanje virtuelnih ‘prijatelja’ nego se koriste i za učenje, sticanje znanja i proširenje osobnih vidika; – umjesto da se dijete kažnjava oduzimanjem uređaja ispravnije je neprekidno nuditi mu alernativna rješenja: posjeta islamskom centru, posjeta rodbini, šetnja, odlazak u park, bavljenje sportom, čitanje knjige; – otvaranje profila na facebook-u trebalo bi odložiti barem do 18 godine života jer se fb ne da kontrolisati, ali posjedovati profil na fb to je već odavno hit; pa na primjer jedno nedavno obavljeno istraživanje otkrilo nam je da 93 procenta mladih imaju svoj profil na fb od kojih njih približno 70 procenata posjeduje profil na fb prije svoje trinaeste godine; – upotreba uređaja neka se koristi u dnevnom boravku stana gdje je prisustvo odraslih konstantno, a ne u dječijoj sobi gdje je dijete samo i izolovano.

Pored gore navedenog, ipak najvažniji je stalan, prisan, otvoren i sa povjerenjem izgrađen odnos na relaciji roditelj – staratelj i dijete, odnosno mladić, djevojka. On se gradi od prvog dječijeg koraka pa do njegovog osamostaljenja i izgradnje vlastite porodice.

U okviru ovoga odnosa naročito važno je izgraditi zdrav odnos na relaciji: Čovjek i Gospodar Allah dž.š. Od ove temeljne relacije zavise svi drugi odnosi kao što je: – odnos prema svome vlastitom biću; – odnos spram drugih osoba; ali i – odnos prema svijetu u kojem obitavamo. U našem odnosu prema svijetu to može biti: ili odnos izolacije, ili odnos ići u susret svijetu.

Odnos izolacije gradi se iz krajnje nužde. On se primjenjuje samo onda kada očuvanje vjere i ličnog integriteta postaje gotovo posve nemogućim što mi čitamo u Kur’anskom primjeru Stanovnika Pećine – Ashabi-kehf (18-ta sura Kur’ana) mladića sklonjenih i zaštićenih od svijeta progona, neslobode, nevjerovanja i poroka, u izolaciju, u mrak Pećine, usnule, zaustavljene, nepokretne, ukočene, gotovo mrtve.

Nažalost, danas nije mali broj onih koji našu mladost poučavaju upravo na primjeru Stanovnika Pećine tražeći od ove mladosti koja obitava u svijetu kršćanskog zapada da u gradu gradi svoj paralelni grad u koji će se ova mladost skloniti tek preživljavajući. U našem slučaju najprimjerenije je poslužiti se primjerom iz bogatog života Jusufa saws, tog posve odanog, iskrenog, pobožnog, mudrog, i nadarenog, i uz to neobično lijepog, atraktivnog i poželjnog mladog čovjeka koji hrabro korača kroz svijet, ide u susret izazovima i problemima hrveći se i noseći se sa njima; počev od svojih najbližih, pa do onih susreta i sukobljavanja u dalekom svijetu ne osjećajući se nikada ostavljenim i sasvim samim jer je njegova a.s. veza sa Allahom dž.š. jaka, neraskidiva i trajna. Na kraju, Jusuf a.s. iz svega toga izlazi čist, neokaljan, pobjednički, trijumfujući, veličanstven i pun moći, i unatoč svemu, u sebi bez imalo mržnje i osvetoljubivosti. Naše mlade, mladića i djevojku, dužni smo poučiti i izgraditi u njima svijest o sveprisutnom Bogu i strah od odgovornosti pred Njim awdž, a to je da imaju u posjedu vlastitu moć samokontrole kada daleko od zaštitničke ruke roditelja grade vlastitu budućnost!

Naši mladi, u virtuelnim i izravnim kontaktima, neprekidno se susreću sa osobama koje ih, gotovo na svakom koraku, mame i pozivaju glasom, tijelom i cijelim svojim bićem, zavodljivo i primamljivo ih pozivaju sebi sa „Hejte leke!“ – „Hodi!“ sa značenjem: priđi mi, uzmi me, spremna sam, spreman sam! kako bi mladu osobu zaveli i poveli u svijet mraka, grijeha i zla. Zato, sa svoje strane, dužni smo da učinimo, da naš mladić i naša djevojka umiju, gotovo pri samoj mogućnosti trenutka u kojem bi strast gotovo sve nadjačala, uzvratiti poput Jusuf a.s. i oduprijeti se sa: „Mea’zallahi!“ – „Sačuvaj Bože!“ (Kur’an, Jusuf, 23) i ugledati Allahov jasno vidljiv znak – burhan koji čini da osoba ustukne, i kaže svoje odlučno: „Sačuvaj Bože!“ A taj posve očiti znak jeste postignuće Ihsana – „Iako ti Njega ne vidiš, On tebe uvijek vidi!“ (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i dr) što je stalna, živa svijest o tome: „Allah me gleda!“

Autor: Ishak ef. Alešević

islam.ba, AKOS

Continue Reading

Najčitanije