Dobrica Ćosić, “otac moderne srpske nacije“ i jedan od ideologa (moderne) Velike Srbije, napisao je 2012. godine da je Republika Srpska jedina ratna pobjeda Srba u drugoj polovini XX vijeka. Slijedom Ćosićevih izjava koji, složit ćemo se zna o čemu priča, proslava 9. januara u Republici Srpskoj je slavljenje “ratnog plijena“ u Bosni i Hercegovini.
Piše: Dženana Karup Druško
Ali i propasti projekta Velike Srbije koja je po beogradskim političarima, ideolozima i stratezima ’90-ih godina trebala obuhvatati dio teritorije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Saveznu Republiku Jugoslaviju u kojoj su nakon raspada SFRJ ostale Crna Gora i Kosovo.
Danas se Velika Srbija svodi na – Srbiju, a Hrvatska im je zauvijek nedodirljiva zbog članstva u EU i NATO. Prisustvo visokih političko-sigurnosno-vjerskih zvaničnika iz Beograda na banjalučkoj proslavi 9. januara i poruke koje su uputili potvrđuje da je Republika Srpska bila (i ostala) dio beogradskog projekta Velike Srbije, a da su Srbi u RS, od Karadžića do Dodika, izvršioci te politike, beogradski pijuni spremni žrtvovati i svoju državu i svoj narod zarad nekih viših, obećanih ciljeva, koji se svode na – održavanje Dodika i Vučića na vlasti.
No, uz sve hvalospjeve i pokazivanje “snage i jedinstva“ u Banja Luci danas slave veliki poraz: na Balkanu ne postoji Velika Srbija kojom upravlja Beograd, a Republika Srpska je bosanskohercegovački entitet podložan državnom Ustavu i zakonima. Ako je već toliko moćan, kakvim se želi predstaviti, zašto Dodik već jednom ne proglasi osamostaljenje Republike Srpske? Iz prostog razloga što se boji: uz jasne poruke zapadnih sila da to niko od njih ne bi priznao, a što potvrđuje i kukavički nedolazak Vučića, to bi značilo i rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i međunarodnog prava, što za sobom povlači ozbiljne konsekvence. Zbog toga je slavljenje 9. januara prvenstveno poruka Srbima u RS i Srbiji.
Kako Dodik i Vučić danas tvrde da sve rade u ime srpskog naroda, tako su se Radovan Karadžić i Slobodan Milošević branili u Haškom tribunalu od optužbi za najteže zločine koje čovječanstvo poznaje (po međunarodnom pravu) a koje su počinili stvarajući Veliku Srbiju, odnosno Republiku Srpsku. Radovan Karadžić kao prvi predsjednik RS-a proveo je usvajanje političkih ciljeva u samoproglašenoj srpskoj skupštini u BiH, koji će kao strateški ciljevi srpskog rukovodstva biti presuđeni u Haagu, a Ratko Mladić je osuđen kao realizator i izvršilac tih ciljeva.
No, za masovna ubijanja Muslimana i Hrvata, pljačkanje i paljenje njihove imovine, progone, silovanja, logore…etničko čišćenje i genocid, trebalo je hiljade i hiljade vojnika, specijalaca i dobrovoljaca, da to i počine. Kao što je trebalo hiljade i hiljade glasača koji su na vlasti godinama održavali Miloševića i Karadžića koji su osmišljavali i provodili zločinačku politiku s ciljem stvaranja Velike Srbije, a koji danas glasaju za Vučića i Dodika koji štite i tu zločinačku politiku i zločince (i ne odustaju od zločinačkih projekata 90-tih). Možda pravo ne poznaje kolektivnu krivicu, ali bez kolektivne podrške ne bi bilo ni masovnih zločina. Kao što bez kolektivne podrške u Republici Srpskoj Milorad Dodik ne bi predstavljao ozbiljan sigurnosni problem za cijeli Balkan, a Aleksandar Vučić bez te kolektivne podrške ne bi mogao planirati i realizirati “srpski svet“.
Proslavom 9. januara, koju podržavaju Srbija, Rusija i Mađarska (a Orban je za to dobio i odlikovanje) uz osudu svih drugih, Milorad Dodik nastavlja svoje suprotstavljanje Zapadu i izazivanje političkih i sigurnosnih kriza na Balkanu uz pljeskanje Kremlja i visokih zvaničnika Srbije. Istovremeno, preko Dodika i uvreda koje upućuje zapadnim zvaničnicima prikrivaju se stvarni porazi i Srbije i Republike Srpske. Negira se da je Srbija učestvovala u ratu u BiH, a srpski narod se prikazuje kao žrtva koju su “srpski heroji herojski branili“ i to – stravičnim zločinima koje svijet nije vidio od Drugog svjetskog rata. Što je jači Dodik, jači je i Vučić, a što je jača Srbija na Balkanu jači je ruski uticaj i veći problem za Zapad.
Proglašenje Republike srpskog naroda u BiH 9. januara bio je tek pokušaj da se izigra međunarodno pravo i veliki dio teritorije BiH pripoji SRJ, odnosni Srbiji. Kad to nije uspjelo Milošević je pokrenuo mašineriju, a Radovan Karadžić, Crnogorac, u Bosni i Hercegovini je Srbe okrenuo protiv njihovih komšija i prijatelja – bio je to prvi strateški cilj koji je usvojila skupština srpskog naroda, razdvajanje od Muslimana i Hrvata, no ostali strateški ciljevi izglasani 19 . maja 1992. u skupštini RS pokazali su stvarne ciljeve iza kojih je stajao Beograd s projektom Velike Srbije – uspostavljanje koridora na Drini kako bi Srbija prvi put u svojoj povijesti prešla preko Drine, i uspostavljanje Posavskog koridora koji je za Veliku Srbiju bio i najvažniji jer je trebao povezati teritorij Hrvatske na kome je proglašena Republika Srpska Krajina i teritorij Republike Srpske u Bosni i Hercegovini sa Srbijom. Samo nisu računali s jednim – bosanskim Krajišnicima.
Svi pokušaji da se uvežu srpske teritorije u Veliku Srbiju (i takvo faktičko stanje na terenu nametne Zapadu) propadali su zbog Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. S jedne strane ovaj korpus, predvođen generalom Atifom Dudakovićem, pravio je ozbiljne probleme vojsci Ratka Mladića koja je uz podršku snaga iz Srbije pod svoju kontrolu stavila veliki dio teritorije BiH, s druge strane vojsci Republike Srpske Krajine koju teško da bi bilo kakva oluja opuhala da im je kompletnu zaleđinu kontrolirao VRS, a ne dobrim dijelom Peti korpus ARBiH.
Danas bi Ukrajinci, uz svu pomoć i naoružanje koje dobijaju sa Zapada, sigurno puno bolje stajali na ratištima da su proučili kako je Petri korpus Armije RBiH branio svoju zemlju – uz embargo na oružje. Da nije bilo hrabrih borca Petog korpusa pitanje kako bi se odvijao rat i u Hrvatskoj i u BiH i kako bi danas izgledala i Hrvatska. A da su u BiH, i u Sarajevu, ozbiljno analizirane i proučavane operacije Petog korpusa ARBiH, i kako im ništa nisu mogle četiri dobro obučene i do zuba naoružane armije, danas bi se Bošnjaci osjećali manje frustriranima, ali i poniženima, dok slušaju izjave Dodika i Vučićevih satelita.
Peti korpus i jedinice Armije RBiH nisu kod Banja Luke zaustavile snage RS, kojima su u pomoć došle jedinice iz Srbije, nego naredba Alije Izetbegovića, izdata pod pritiskom Amerikanaca koji su pripremali mirovne pregovore u Daytonu. Republiku Srpsku nisu izborile snage Beograda i Banja Luke, nego im je dao Zapad kao utješnu nagradu za slamanje RSK (etnički čistu Hrvatsku), i kako bi pristali na mirovni sporazum i spriječili, kako su govorili još jedan egzodus – padom Banja Luke kojoj se ozbiljno približavao Peti korpus uz podršku drugih jedinica Armije RBiH. Paniku u srpskim redovima ne potvrđuje samo pakovanje pojedinaca, spremnih da bježe u Srbiju, nego i hitni dopisi koje je tih dana Karadžić slao Arkanu, MUP-u Srbije i Vojsci Jugoslavije s alarmantnim pozivima za pomoć “srpskom narodu“, a oni dotrčali da spašavaju što se spasiti može svjesni da Velike Srbije nema ništa.
Veliki planovi Beograda – na početku uljuljkani u uspjehe sumnjivim padom bosanske Posavine pod srpsku kontrolu, što se i danas smatra jednim od najvećih poraza Hrvatske vojske, tačnije izdaje Franje Tuđmana i hrvatskih generala (čime se bave i mnogi hrvatski dokumenti), srpski rukovodioci su slavili veliku pobjedu i operaciju Koridor koja je strateški imala veliki značaj za realizaciju Velike Srbije uz zauzimanje najvećeg dijela Podrinja u čemu su, uz snage RS učestvovale i jake i dobro naoružane snage Srbije ubijajući i paleći sve pred sobom.
A onda se pojavila “sila nebeska“ koja je zaustavila “nebeski narod“ kako Srbi vole sebe vole nazivati od bitke na Kosovu (narativ kojim je pravdan veliki poraz). Rješenje za Bihaćki džep koji je razdvajao srpske teritorije pojavilo se s izdajom Fikreta Abdića i njegovim proglašenjem Autonomije pokrajine Zapada Bosna. Abdić je sa Slobodanom Miloševićem napravio sporazum realiziran operacijom Pauk u kojoj su učestvovali Vojska Republike Srpske Krajine, Vojska Jugoslavije, specijalne jedinice MUP-a i Državne bezbednosti Srbije s kojima su bili i Arkanova Srpska dobrovoljačka garda i Škorpioni, te Vojska i MUP Republike Srpske. Cilj je bio poraziti Peti korpus Armije Republike BiH. Sve ovo je dokumentirano (hiljadama dokaza i izjava) i presuđeno u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju.
Prema Slobodanu Lazareviću (oficir KOS-a i 21. korpusa SVK stacioniran u Topuskom od 1992. do 1995.) krajem 1993. godine Franko Simatović, visoki dužnosnik DB-a Srbije, osnovao je komandu operacije Pauk na Petrovoj Gori u Republici Srpskoj Krajini (Hrvatska). Mladen Karan i Aco Drača navode da je vojna komanda Pauka bilo na vrhu Petrove gore u objektu JNA Magarčevac. Po Lazareviću ovaj štab je bio udaljen 600 do 800 metara od drugog štaba Pauka koji je bio u Bosni i Hercegovini. Na čelu srpskih specijalaca u Bosni i Hercegovini bili su Radojica Božović (MUP Srbije) i Milorad Ulemek zvani Legija (Arkanova Garda). Božovićev štab bio je u Velikoj Kladuši. Pod Božovićevim zapovjedništvom bilo je oko 100 ljudi. Drugim štabom Pauka u BiH komandovao je Legija i pod njegovom komandom, uz arkanovce, bilo je i oko 1.000 ljudi Fikreta Abdića.
U Kladuši su u to vrijeme bili i Škorpioni pod komandom generala Bogdana Sladojevića, a kasnije generala Dušana Lončara. Škorpioni su sudjelovali u koordiniranom napadu na Bugarima (bihaćka enklava) zajedno sa snagama Fikreta Abdića i SVK, kojim je zapovijedao general Dušan Lončar. Početkom aprila 1995. do 12. aprila 1995. oko 150 Škorpiona i snage Fikreta Abdića sudjelovale su u dvosedmičnoj akciji na području Velike Kladuše, kod sela Vrnograča u BiH. Škorpioni su imali lokalne policijske vodiče kada su s teritorije RSK (Hrvatska) prelazili na teritoriju u BiH koju je kontrolisao Fikret Abdić. Škorpioni su bili poslani da zamijene jedinicu TO-a Dvor na Uni koja se borila protiv Armije RBiH. Operaciju su planirali Milorad Ulemek zvani Legija, koji je zapovijedao snagama Fikreta Abdića, general Mile Novaković iz SVK, Milan Milanović i Slobodan Medić. SVK je poslao Škorpione na Kordun kao pojačanje Abdiću.
Nakon obuke na Tari arkaovci su s Crvenim beretkama otišli u Veliku Kladušu i obučavali ljude Fikreta Abdića, a kasnije se i borili uz njih. Jedan od arkanovaca je ispričao da ih je početkom novembra 1994. Arkan okupio u beogradskom štabu gdje su morali predati sve lične dokumente i stvari (što je bila standardna procedura koju je tražio MUP Srbije kad su arkanovci slati na prvu liniju u BiH). Po njih su došla policijska vozila.
Iz Beograda su prvo odvezeni u centar za obuku Crvenih beretki na Tari, odakle su autobusima vraćeni u Beograd. Iz Beograda je kolona u kojoj je bilo desetak autobusa (sa opremom i ljudstvom) uz pratnju policijskih automobila otišla prema Petrovoj gori. Granicu su prešli bez ikakvih problema, iako je na snazi bio embargo. Od dolaska na Petrovu goru, a onda u BiH, bili su pod zapovjedništvom Crvenih beretki i tretirani su kao specijalna policija. Nisu se predstavljali kao “arkanovci jer vojnici Fikreta Abdića, koji su bili Muslimani, nisu voljeli Arkana“. Milorad Ulemek davao im je upute da surađuju s vojskom Fikreta Abdića kako bi se borili protiv Armije RBiH, posebno Petog korpusa i preuzeli kontrolu nad Bihaćem i Velikom Kladušom.
U koloni koja je iz Beograda išla u Zapadnu Bosnu bili su i pripadnici specijalnih jedinica MUP-a Srbije, odnosno Državne bezbednosti. Po njih su u Lipovačku šumu, gdje je bila logistička baza DB-a Srbije, došli autobusi koje su vozili policajci u plavim policijskim maskirnim uniformama. U Lipovačkoj šumi bilo je spremno nekoliko Land Rovera za borbeno djelovanje – na jednom je bio postavljen minobacač, a na drugom teška strojnica, te više borbenih vozila. U bazi su već bili spremni pripadnici Crvenih beretki. Arkanovci su bili u civilu (uniforme su dobili nakon prelaska granice), dok su Crvene beretke imale zelene maskirne uniforme NATO-a i bile su opremljene prvoklasnom vojnom opremom. Kolonu autobusa, punih ljudstva i tehnike pratili su kamiona s prikolicama puni opreme, borbena vozila i cisterne s gorivom. Konvoju su se pridružila i topnička vozila JATD-a koja su bila stacionirana na Tari. Na Petrovu goru su prevezeni i helikopteri koji su davali podršku jedinicama za izviđanje i napade na Peti korpus Armije RBiH. JATD je imao zračnu podršku vlastitih Gazela.
U novembru 1995. Mihajlo Ulemek dao je intervju beogradskom časopisu Intervju u kojem je iznio detalje u vezi s operacijom Velika Kladuša, obukom ljudi Fikreta Abdića i drugim detaljima vezanim za operaciju Pauk. Nakon čega je Simatović pobjesnio, nazvao Arkana i pitao ga “što je ova tvoja budala uradila?!”
Prema izvještaju majora Đure Ćelića, koji je uputio 30. juna 1994. Glavnom štabu Srpske vojske Krajine u kome se govori o djelovanju u APZB od 14. do 29. juna 1994. godine, u Velikoj Kladuši su se pripadnici VRS i VJ sastali sa Fikretom Abdićem, koji je prihvatio prijedlog za pokretanje ofanzivnih aktivnosti. Abdić je im je rekao da je bio na sastanku, 21. juna 1994. s predsjednikom Miloševićem, generalima Perišićem, Čeleketićem, Mladićem, te Borislavom Mikelićem, i Jovicom Stanišićem, i da mu je Milošević dao oružje i municiju u vrijednosti od 9.000.000 dolara za vojsku APZB.
Ratko Mladić je u svoj dnevnik unio 7. oktobra 1994. da je bio na sastanku s predsjednikom Miloševićem, generalom Perišićem, generalom Čeleketićem i Jovicom Stanišićem. Na sastanku je Milošević predložio da Stanišić angažira 300-400 svojih ljudi koji će pomoći Abdiću oko operacija u Kladuši. Stanišić je rekao da oni mogu pružiti topničku potporu, radio-izviđanje, i formirati bataljun od 700-800 ljudi koji će Abdićevu vojsku dovesti u formu, uz pomoć Vojske Jugoslavije.
U svom obavještajnom izvještaju pukovnik Stevan Bogojević izvijestio je da se 7. novembra 1994. sastao sa načelnikom RDB Banja Luka Nedeljkom Kesićem, generalom Momirom Talićem, Stanišićem i Simatovićem. Stanišić je obavijestio Bogojevića da je osigurao opskrbu streljivom i gorivom i to transportima za Republiku bosanskih Srba i RSK. Stanišić je najavio da će nakon toga otputovati u Petrovu Gora da se sastane s generalom Miletom Novakovićem i Milanom Martićem i da će tamo ostati dok bude potrebe. Stanišić je rekao i da je osigurao dovoljno snaga za “oslobađanje” Velike Kladuše, i da to treba uskladiti sa snagama VRS i osobljem Vrhovne komande SVK.
General Mile Novaković zvanično je bio komandant operacije Pauk, pokrenute protiv snaga Armije RBiH novembra 1994. s ciljem preuzimanja kontrole nad dijelom sjeverozapadne Bosne i Hercegovine koju su Fikret Abdić i njegove snage proglasili Autonomnom pokrajinom Zapadna Bosna. Novaković je redovne borbene izveštaje o operaciji Pauk slao Momčilu Perišiću, načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, Glavnom štabu SVK i, kako sam kaže, povremeno Službi državne bezbednosti Srbije. Visoki predstavnici Srpske vojske Krajine, Vojske Republike Srpske i Vojske Jugoslavije održavali su u Beogradu redovne, mjesečne sastanke na kojima su učestvovali Momčilo Perišić, Ratko Mladić, Mile Novaković i, kasnije, Milan Čeleketić ili Dušan Lončar.
Združene snage Vojske Jugoslavije, MUP-a i Državne bezbednosti Srbije, Vojske Srpske Krajine, snaga Fikreta Abdića, Vojske i MUP-a Republike Srpske nisu nikad porazile Peti korpus Armije RBiH, a propast operacije Pauk bio je početak kraja Velike Srbije.
Tekst je izrađen uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM), a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške
Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona oglasilo se saopćenjem u koje, su naveli da je više osoba uhapšeno u akciji koju provode pripadnici Sektora kriminalističke policije i Policijske stanice Bihać, uz podršku Jedinice za specijalističku podršku MUP-a USK, a pod nadzorom Tužilaštva Unsko-sanskog kantona.
Pretresi se vrše na više lokacija na području grada Bihaća, a s ciljem otkrivanja počinilaca krivičnog djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga.
Tim povodom, oglasio se i ministar unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona Adnan Habibija koji je poručio „Odlučno ne drogi“.
– Na početku mandata najavio sam žestoku borbu protiv zloupotrebe droga. Današnja akcija policijskih službenika Uprave policije MUP-a USK-a u kojoj je lišeno slobode više narkodilera je samo još jedan dokaz da nećemo odustati i da Unsko-sanski kanton nije i neće biti eldorado za kriminalce. Ova akcija je dokaz da se ne šalimo! Pokrenuli smo se i nećemo stati. Čestitke našoj Policiji na dvije vrhunske akcije u samo dva dana. Građani Unsko-sanskog kantona mogu se osjećati bezbjedno jer krajiška policija radi vrhunski posao – poručio je ministar.
Direktor Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine Almir Badnjević boravio je u zvaničnoj posjeti Vladi Unsko-sanskog kantona, gdje se sastao s premijerom Nijazom Hušićem.
Na sastanku je razmatrana implementacija elektronske razmjene podataka, kao i projekta e-Beba koji je već uspješno uveden u Republici Srpskoj.
”Vlada Unsko-sanskog kantona donijela je značajan zaključak kojim se obavezuju sve institucije na kantonalnom nivou da podnesu zahtjev Agenciji za pristup elektronskoj razmjeni podataka. Ovim zaključkom, Vlada USK-a pokazala je odlučnost u unapređenju administrativnih procesa, smanjenju papirologije i ubrzanju pružanja usluga građanima”, saopćeno je iz IDDEEA-e.
Tokom sastanka, Badnjević je istaknuo da su već stvorene sve zakonske i tehničke pretpostavke za uspješnu implementaciju ovog procesa. Dodao je da je IDDEEA u potpunosti na raspolaganju za svu tehničku podršku i da je sada potrebno samo da institucije Unsko-sanskog kantona podnesu odgovarajuće zahtjeve kako bi im bio omogućen pristup elektronskoj razmjeni podataka.
”Primjena ovog sistema donosi niz prednosti, uključujući veću efikasnost, transparentnost i sigurnost u razmjeni informacija između institucija. Također, značajno će se smanjiti vrijeme obrade zahtjeva građana i poslovnih subjekata, što doprinosi modernizaciji javne uprave i povećanju zadovoljstva korisnika.
Vlada USK i IDDEEA ostaju posvećeni jačanju međuinstitucionalne saradnje i stvaranju uvjeta za efikasniju i moderniju javnu upravu na dobrobit svih građana Unsko-sanskog kantona i šire”, navodi se u saopćenju
Direktor Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA) Almir Badnjević, boravio je u službenoj posjeti Bihaću, gdje je održao sastanak s gradonačelnikom Elvedinom Sedićem s kojim je razgovarao o unapređenju administrativnih procesa kroz digitalizaciju s ciljem bržeg i efikasnijeg pružanja usluga građanima.
Gradonačelnik Sedić je istaknuo dosadašnje rezultate postignute kroz saradnju s IDDEEA-om, kazavši da je Grad Bihać već ostvario značajan napredak u tom pogledu.
“Potpisali smo sporazum s IDDEEA-om koji omogućava elektronsku razmjenu podataka, uključujući podatke o prebivalištu. Naši građani su već oslobođeni dostavljanja CIPS potvrda prilikom podnošenja zahtjeva. Digitalizovali smo i evidenciju prekršajnih prijava, što je omogućilo jednostavniju i precizniju administraciju. Sljedeći korak je uvođenje e-potpisa unutar Gradske uprave kako bismo dodatno smanjili papirologiju i pojednostavili procese za građane”, kazao je Sedić.
Badnjević je pohvalio napore Grada Bihaća u modernizaciji uprave, naglasivši da je digitalizacija ključna za ubrzanje administrativnih procesa i olakšanje ostvarivanja prava građana.
“Drago mi je što Bihać pokazuje spremnost za implementaciju novih tehnologija i izbacivanje zastarjelih metoda iz prakse. Nadam se da će nastavak naše saradnje dodatno unaprijediti kvalitet usluga, kako za građane, tako i za samu Gradsku upravu”, izjavio je Badnjević.
Na sastanku je naglašeno i to da Grad Bihać radi na uvođenju sistema e-dozvola u oblasti građenja kroz projekt E-uprave. Ovaj korak predstavlja značajan iskorak prema maksimalnoj digitalizaciji procesa i boljoj povezanosti administracije i građana.
Badnjević i Sedić izrazili su opredijeljenost ka modernizaciji i razvoju sistema upravljanja, ističući da digitalizacija nije samo trend, već nužnost u unapređenju kvaliteta života građana.
FENA
U preporukama između ostalog naređuje da u svim školama u USK ulazna vrata moraju biti zaključana tokom cijelog radnog vremena, te ukoliko već nije mora biti stavljena sigurnosna brava, interfon, razglas i videonadzor.
Prema instrukcijama poslove dežurstva u školama u USK-a će obavljati pomoćno-tehničko osoblje.
Instrukcijom je regulisano i ulazak drugih osoba i roditelja u školu. Osobe koje ulaze u školu moraju se najaviti putem telefona ili maila. Detaljno je regulisan i put za ulazak roditelja u školu i organizovanje roditeljskih sastanaka.
Određeno je i formiranje Kriznog tima kojeg čine direktor, pedagog, psiholog, socijalni radnik, predsjednik Školskog odbora i predsjednik Vijeća roditelja. Mandat kriznog tima je dvije godine.
Dalje je regulisano i da učenicima na malom odmoru nije dopušteno napuštanje škole, dok na velikom odmoru nije dozvoljeno napuštanje dvorišta škole. U školama koje nemaju kuhinju ili organizovanu prodaju užine, roditelji su dužni obezbijediti užinu za učenike koji će je donijeti u školu.
Preporuke u Hercegovačko-neretvanskom kantonu
Preporuke koje su uvedene u HNK uključuju i zaključavanje ulaznih vrata (vrata škole treba zaključavati s iznimkama prije i nakon nastave, 30 minuta prije početka i 15 minuta nakon završetka) pri čemu zaključavanje, otključavanje i nadzor ulaza treba povjeriti zaduženim odraslim osobama, zaposlenicima te organizovanje pojačanog dežurstva aktiviranjem nenastavnog osoblja i obilaska vanjskih dijelova škole.
Dežurstvo u školama, kako je navedeno, treba povjeriti samo učenicima starijih razreda (najmanje dva učenika), a ulazak ostalih građana (roditelja, vanjskih saradnika) bit će moguć samo uz najavu i u tačno određeno vrijeme.
Prilikom roditeljskog sastanka razrednik će prisutne roditelje dočekati na ulazu školske ustanove i voditi do učionice, a nakon završetka pratit će ih do izlaza.
Uz ostalo se navodi kako je svaka stranka koja dođe u školu dužna pokazati identifikacijski dokument koji će dežurni učenik u školi zabilježiti u svesku dežurstva, kao i svrhu dolaska, a posebno pojačan nadzor preporučen je tokom velikog i malog odmora (unutar i izvan škole) te prilikom početka i završetka nastave u prvoj i drugoj smjeni.
Iz Ministarstva su istakli i kako je potrebno naložiti pedagozima i psiholozima da intenziviraju rad sa roditeljima i djecom kod koji su uočene određene promjene u ponašanju, a preporučeno je i ažuriranje kućnog reda u školama.
Uz saglasnost Ministarstva, direktor može uvesti i ostale mjere shodno situaciji i okruženju u kojem se škola nalazi, navodi se u saopćenju.
Klix
Današnjom zajedničkom akcijom i koordinacijom pripadnika Odsjeka kriminalističke policije, Sektora kriminalističke policije, Policijske stanice Bihać i Jedinice za specijalističku podršku MUP-a Unsko-sanskog kantona, u popodnevnim satima uhapšena su tri lica – jedna žena i dva muškarca.
BIHAĆ, 21. januara – Ove osobe se terete za više krivičnih djela, okarakterisanih kao teške krađe i razbojništva, objavljeno je na službenoj Facebook stranici MUP-a USK. U objavi se navodi da je akcija rezultat detaljne i zahtjevne istrage policijskih službenika, provedene s ciljem pronalaska počinilaca koji su ugrožavali sigurnost i imovinu građana.
Video pogledajte OVDJE
Delegacija Grada Cazina u službenoj posjeti Velikoj Kladuši: Podrška zajedničkim projektima i saradnji
Bišćanin pretukao dvojicu dječaka jer su bacali petarde
VIDEO Drama kod Graničnog prijelaza Izačić: Pronađeno tijelo migranta, imao vidne povrede
Ministar Rimac u Bihaću predstavio projekat unaprjeđenja zdravstvenog sistema u FBiH
Na ahiret preselio Dukić ( Ismeta) Senad
Rastu plate federalnim državnim službenicima, sudskoj vlasti i zaposlenima u javnim ustanovama
