Gost današnjeg izdanja Rezimea bio je Irfan Ajanovic, stručnjak za ustavno pravo i bivši parlamentarac.

Kaže da u potpunosti možemo govoriti o nezavisnosti BiH od onog momenta kad smo proglasili referendumski rezultat.

“Referendum je bio 29. februara i 1. marta. Skupština BiH ga je 6. marta prihvatila i svojom odlukom proglasila kao rezultat koji je veoma bio povoljan i za Evropsku ekonomsku zajednicu, a već mjesec dana poslije Evropska ekonomska zajednica nas je primila i zakazala za 22. maj prijem u UN. Ja sam bio jedan od onih koji su bili u delegaciji BiH za prijem BiH u članstvo UN-a. Dakle mi smo tada već nezavisni. Samo problem je u tome što ta naša nezavisnost u praksi ne ide onako kako to ide u nekim drugim državama. Moramo se boriti, za slobodu se uvijek mora boriti, za državu se uvijek mora boriti. Ne smijemo nikada kazati je li mi država išta dala, trebamo uvijek kazati šta smo mi dali državi. Država je nama dala samu sebe i mi joj onda moramo dati sve ono što ona od nas očekuje.”

Ističe da je u to vrijeme bio u mogućnosti da prati šta se sve događa u Jugoslaviji i Evropi.

“Dešava se nešto što se mora upamtiti. Od Urala do Jadrana jedvna velika demokratizacija, pada Sovjetski savez, potpuno se raspada. Nadmoć između SAD-a i Rusije se iskazala u pravom smislu riječi. Sve se to reflektira na cijelu Evropu, pa i na sam Balkan, na Zapadni Balkan, na Jugoslaviju. I dešavaju se oni trendovi koji su se priželjkivali, koje je neko želio da bi u okviru njih u tom vremenu, saglasno onim mogućnostima, ostvario prije svega velikodržavne aspiracije i Srbije i Hrvatske. I dvije agresije. Dešava se da Slovenija izlazi, ima svoj referendum. Hrvatska takođe ima svoj referendum, Makedonija na svoj način pravi disoluciju, dolazi do dekompozicije SFRJ. Prije svega Slovenija izlazi, nakon nje i Hrvatska sa jednim teškim ratom i mi smo svi mogli znati i znali smo da će se desiti ono što se desilo na prostorima BiH. I u Skupštini BiH smo pokušavali doći do rješenja koja bi bila u interesu svih građana BiH. Na osam pregovori o uspostavi tzv. eventualne treće Jugoslavije nastojali da se ona uspostavi. Posebno je rahmetli Izetbegović činio da se postigne dogovor. Ni Tuđman ni Milošević nisu htjeli da se dođe do dogovora. Sudjelovali su na sjednicama, ali nakon 22. februara, 25. marta u Karađorđevu se sastaju i dogovaraju se kako doći do dispolucije BiH.”

Rat u BiH je bio neizbježan, ali ne onako strašan, razarajući rat

Smatra da rat nije mogao biti izbjegnut.

“Mi ne bismo dozvolili da se bez rata desi ono što su i Milošević i Tuđman željeli. Jednostavno razbijala se Jugoslavija, Evropska ekonomska zajednica se nije mnogo uplitala u sve ovo iako je djelovala da dođe do referenduma. Prepustila je BiH vremenu i svim događanjima koja su mogla biti predviđena. Rat je u onom vremenu bio neizbježan, ali ne onakav kakav je bio. Ne onakav strašan, razarajući rat. Ne onakav rat sa jako puno žrtava, sa jako puno materijalnih, ekonomskih gubitaka. To se nije moglo pretpostaviti, međutim desilo se i mi smo i ovaj rat i sve druge prevazišli na najbolji mogući način. Prije svega srcem, odbranom i ljubavlju prema BiH.”

O odnosu Hrvata prema BiH tada i sada Ajanović kaže: “Odnos Hrvata kao naroda nije bio nikada loš prema BiH. Ja posebno uvažavam narode. I hrvatski i sprski narod. Kad govorim o politikama ne govorim o narodima nego o onima koji se nametnu kao vođe i učine ono što su učinili. Velikohrvatske aspiracije su bile aktuelne puno ranije. Hrvatska nije bila u mogućnosti pod Austro-Ugarskom da kao Hrvatska čini ono što je mogla Srbija puno ranije. Ako je u pitanju rušenje BiH, posebno njene supstance, njene kičme, one kične koja počinje sa slovom B, posebno Bošnjaka i pravih, istinskih Bosanaca i Hercegovaca, tu se slažu izvanredno. Zoran Milanović se sad malo ispravlja, onaj izmet koji je uzeo u usta sad pokušava da izvadi jer on predlaže nas da po nekoj jednostavnijoj proceduri, pored Ukrajine, uđemo u EU. Siguran sam da on zna nešto što mi ne znamo jer je poziciji da zna. Hrvatska je članica EU i prema onome što se sada događa na ratištu, on je, ubijeđen sam, kroz kontakte sa faktorima koji su takođe oko svega toga došao do zaključka kako će se otprilike to završiti. I sad pokušava da se ispravi, da sve ono što je činio u nekom velikodržavnom zanosu, nešto što niko kao prvi čovjek jedne države ne bi smio kazati, on je to višestruko i više puta kazao na svoju štetu i štetu dobrih odnosa između dviju susjednih zemalja.”

Svijet i EU su progledali

Naglašava da će događanja u Ukrajini otvoriti oči mnogima koji su bili slijepi ili koji nisu htjeli progledati, širom Evrope a posebno u našem neposrednom okruženju.

“Koliko god je ovo tegobno za Ukrajinu, ovo je šansa za nas i za ukupan odnos EU. Ovo je šansa da i mi prođemo mimo nekih klasičnih, vrlo teških procedura ka evropskim integracijama, ne samo NATO paktu nego i EU. Ako su Bugarska i Rumunija bez procedura mogle ući u EU, što mi sad ne možemo? To je šansa za nas jer svijet i EU su progledali.”

Kada je riječ o Srbiji kaže da im želi sve najbolje, ali i da se raduje što se sada sve odvija na ovaj način.

“Radujem se zbog Vučića koji će morati da se opredijeli. Ne može se igrati na dvije stolice. Ne može se biti politička kurva na način kako je to Aleksandar Vučić. Mora se opredijeliti i on će na kraju krajeva, upravo zbog svega što se sada dešava biti ona strana koja gubi. A želim srpskom narodu, građanima Srbije da budu u poziciji da se opredijele za najbolju stranu, a to je evropska ekonomska struktura,. Ne mora NATO pakt ali neka uđu u evropske strukture, neka sa nama zajedno uđu i možda bi bilo najbolje rješenje da svi skupa u Zapadnom Balkanu uđemo u EU, kao što svakako ide ubrzanim putem, nadam se, i Ukrajina.”

Ajanović smatra da je veoma značajno što je EUFOR poslao novi kontigent vojnika u BiH.

“To nije nama puno bitno, to nisu snage koje su u smislu odvraćanja sa nekom posebnom ubitačnom vojnom snagom. Politički je to veoma dobar potez i to nama puno znači. Pratit ćemo šta se događa u Crnog Gori, i njima je kao i nama povoljno ovo što se događa u Ukrajini.”

BiH je do sada morala biti normalna država

Navodi da je Dejtonski mirovni sporazum podvala.

“Mi često govorimo o etnonacionalističkim snagama koje trebaju biti suspregnute, koje trebaju biti sa snagom u puno manjem obimu. A sam Dejtonski sporazum sa svojom nacionalnom konstitutivnošću nameće etnonacionalizam. Ono građansko mora dobiti svoje mjesto. I dobit će. Nadamo se da će pregovori koji su aktuelni biti u korist građanskog.”

Na pitanje koliko drastične promjene moraju biti da bi se maknuli iz matrice u kojoj svako malo imamo blokirane parlamente i prijetnje, odgovara: “Drastična promjena ne bi bila moguća u ovom vremenu u kojem živimo. Mi moramo dogovorima, korak po korak mijenjati Ustav i doći do onih rješenja koja odgovaraju svima. Drastično mijenjati Ustav znači ponovo suprotstavljati strane jedne naspram drugih i ne bismo postigli efekte koje građani očekuju od svih onih koji vode državu. Nikad se u BiH ništa nije moglo brzo razriješiti.”

Kaže da je BiH do sada morala biti normalna država.

“U ovoj državi postoje oni koji se bore da država bude što normalnija, što funkcionalnija i naspram njih su oni koji se bore da se razruši ova država. I to građani znaju. Okrećemo se od onoga što je bitno, a bavimo se visokim politikama.”

federalna.ba