Connect with us

USK

Hava Tatarević, majka šestorice ubijenih sinova: Kako nije genocid, a sve mi pobilo…

Published

on

U narednu nedjelju, 23. jula, navršit će 30 godina kako je za jednog ručka srušen svijet majke Have Tatarević iz Zecova kod Prijedora.

S tog ručka u smrt je iz ove inače 12-člane porodice odvedeno šest njezinih sinova i suprug.

 

Ovog mjeseca navršava se 30 godina od masovnog mučenja, zatvaranja i ubijanja Bošnjaka u Prijedoru. Nizom sadržaja bit će obilježeno punih tri decenije od događaja koji su Europu i svijet upozorili na nove masovne zločine, žice i logore, zlostavljanja, jame i gronice, ponovo poslije poraza fašizma i čuvenog – „nikad više“.

“Odveli su pod stranom, niže kuće… Nadala sam se da su živi. Pronađoše ih. Kad sam vidjela da su mrtvi, znala sam da više nema života… Svi su pronađeni u Tomašici. Čarakovci, Zecovljani, sve. Mojih šest sinova, čovjek, komšije, rodina… sve”, govori nam majka Hava.

 

Senad, Sejad, Nihad, Zilhad, Zijad, Nishad, te suprug Muharem ubijeni su tokom zločinačkog pohoda u Prijedoru koji se jedino genocidom može zvati.

Kako koja godina prolazi, sve teža i gora. Još insan sada bolesniji pa nam je sve teže. Bez svoje djece biti. Da je jedno, a ne toliko… Znate kako mi je, da vam ne pričam…”, priča ova istinska bosanska heorina kroz bolne uzdahe.

Za učešće u ubistvima najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti počinjenim u julu 1992. u Zecovima optuženi su Dušan Milunić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Ilija Zorić, Željko Grbić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić te Rajko Gnjatović. Postupak u ovom slučaju traje već godinama. Radomir Stojnić zvani “Grom” jedan od optuženih za zločin protiv čovječnosti počinjen u prijedorskom selu Zecovi, preminuo je u maju ove godine.

 

U ovom procesu pred Sudom BiH potresno je svjedočila je i majka Hava Tatarević.
„Sigurno da bih voljela da krivci budu kažnjeni. Ja sam rekla na Sudu kad sam bila u Sarajevu. Ko ih odveo hoću da znam… Saznala sam ko ih je odveo, pa i ko ih je pobio… Je li on ostao u zatvoru, ne znam, brate, ništa. Voljela bih da budu kažnjeni“, reći će.

Jadna majko…

Govoreći o boli majki Prijedora, Srebrenice i drugih stratišta u Bosni i Hercegovini, kaže:

Jadna majko… Bog dragi i mi znamo kako nam je…”, veli.

O pokušajima da se genocid i zločini i dalje negiraju, uprkos tolikim presudama, dokazima i decenijama koje su prošle od tada, majka Hava veli:

„Kako se nije dogodilo, pobogu… Pa u nas ovdje pobijena Gradina, sve. Sve pobijeno! Kad su bile Bijele trake žena mi priča kako govore: „Kako je toliko pobijena Gradina, a samo dva čovjeka traže (svoje najmilije)?!“ Pa, zato što su žene oboljele za djecom, za muževima, ne mogu žene hodati. To su djeca, ljudi, pa…“

Žrtve genocida

Govoreći, na koncu, o strahovima ljudi da bi se nesretna sudbina Bosne i Hercegovine zbog ekstremnih politika mogla ponovi, na kraju, poručuje:

“Kako moje djece nema, ja živila ili ne, medi svjedno. Ili me ubilo, ili…. Da su moja djeca i Bože, a ovako šta god hoće – neka bude”.

Pitate se kako izgleda genocid? Evo, ovako, kad sinove i muževe poubijaju, preživjele rasele, a majke ostave da žive s tugom, boli i ne pravdom.

Sve do Časa određenog, kada će, vjerovali su projektanti genocida, prostor na kojim su nekada živjeli divni i sretni ljudi – napokon „postati čist”.

Neka je rahmet i slava svim ubijenim Bošnjacima, Hrvatima-katolicima i drugim žrtvama Prijedora i okolice.

Ljudi, kako onomad reče zločinac Ratko Mladić, to je bio genocid.

Radiosarajevo.ba

USK

Policija USK ima novi radarski sistem protiv prekršaja u saobraćaju

Published

on

By

Policija Unsko-sanskog kantona je počela koristiti novi sistem za borbu protiv prekršaja u saobraćaju.

Naime, iz kantonalnog MUP-a su saopćili da je u funkciji stacionarni radarski sistem sa OCR kamerama koje imaju mogućnost optičkog prepoznavanja znakova.

Ovim sistemom se registruje prekoračenje brzine, uz prepoznavanje registarskih tablica, neregistrovanih vozila te prati kretanje učesnika u saobraćaju.

Iz MUP-a USK su poručili vozačima da poštuju saobraćajne propise, tj. da čuvaju svoj i tuđe živote.

Nastavi čitati

BiH

Šta je bio plan agresora: Državni udar i postavljanje Fikreta Abdića koji bi potpisao kapitulaciju RBiH

Published

on

By

Na današnji dan 2. maja 1992. godine sprečavanjem jedinica tadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA) da zauzmu zgradu Predsjedništva BiH odbranjena je nezavisna i samostalna Bosna i Hercegovina.

Teritorijalna odbrana BiH je u aprilu 1992. godine uspješno blokirala kasarne JNA, no većih konfrontacija nije bilo. Prvog maja pojačano je granatiranje Sarajeva, a zabilježena su kretanja jedinica JNA i oko grada.

Tog dana agresorske snage su zauzele centar Vogošće, a napadnuti su Visoko i Breza. Odgovor TO BiH je bila blokada komande druge vojne oblasti JNA.

Vodstvo Republike BiH predvođeno predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem je pokušavalo izbjeći otvorene sukobe JNA i TO BiH, no 2. maja 1992. godine situacija je eskalirala.

Pakleni plan agresora

Prva eskalacija se dogodila u podne 2. maja u Domu JNA u Sarajevu. Teritorijalci sa područja Starog Grada su ušli da pregovaraju sa načelnikom, no tada je došlo do pucnjave u kojoj je potpukovnik JNA Bogoje Božinovski ubio branioca Asafa Hadžića, a obračun je nastavljen sve do konačne predaje pripadnika JNA.

 

U isto vrijeme tri kolone JNA sa tenkovima, oklopnim transporterima i kamionima su se uputile prema centru grada. Kolona se probila do Skenderije, prešavši most, i nalazeći se svega stotinjak metara od zgrade Predsjedništva BiH.

Plan agresora je bio zauzeti ključne objekte u gradu, uključujući i zgradu predsjedništva, nakon čega bi odbrana grada, pa i same države bila gotovo nemoguća.

No na put su im stali hrabri branioci grada. Jedinice specijalne jedinice MUP-a RBiH, kao i Teritorijalci su se suprotstavili koloni, a preciznim antitenkovskim projektilima onesposobljena su oklopna vozila JNA.

Pukovnik Milan Šuput predaje se sarajevskim braniocima

Na Trgu Austrije, na Bistriku, gdje je bila komanda Druge vojne oblasti, odnosno komanda JNA za cijelu BiH i dijelove Hrvatske, tog dana bio je general JNA Milutin Kukanjac, koji je naredio da iz Vojne bolnice krene specijalna jedinica prema Skenderiji. No i taj napad je zaustavljen. Jedan od legendarnih branioca grada Nusret Šišić Dedo je sa improvizovanom protivoklopnom napravom pogodio jedno od borbenih vozila.

Veličanstveni otpor

S druge strane grada, iz komande JNA na Bistriku pukovnik Milan Šuput, koji je komandovao svim specijalnim jedinicama Druge armijske oblasti, krenuo s borbenim vozilima kroz Dobrovoljačku ulicu (danas Hamdije Kreševljakovića). Na mostu Čobanija prešli su Miljacku i stali pored zgrade Pošte.

Tada je zapaljena zgrada Pošte, čime je hiljade telefonskih priključaka ostalo bez funkcije. No, ponovo su agresorski vojnici zaustavljeni, pogođeno je borbeno vozilo, specijalci JNA su se zabarikadirali u podrumu BKC-a.

 

Nakon žestokih borbi koje su trajale do narednog jutra specijalci JNA zajedno sa pukovnikom Milanom Šuputom su se predali borcima TO BiH koje je predvodio Dževad Topić.Zarobljavanje predsjednika Predsjedništva Alije Izetbegovića

U isto vrijeme, u poslijepodnevnim satima 2. maja 1992. godine predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović se vratio u Sarajevo s mirovnih pregovora u Lisabonu. Nakon slijetanja na sarajevski aerodrom Izetbegović je zarobljen i sproveden u kasarnu u Lukavicu. Tada su uslijedile gotovo nadrealne scene kada se uživo za vrijeme emitiranja Dnevnika TV BiH saznalo za otmicu predsjednika.

https://www.youtube.com/watch?v=46eI4XcYK5U

Narednog dana, 3. maja vođeni su pregovori da se oslobodi predsjednik Izetbegović koji je trebao biti razmijenjen za generala Kukanjca i ostale članove komande JNA.

Dogovor je uz posredovanje kanadskog generala McKenzieja postignut i uslijedila je razmjena. No prilikom razmjene došlo je do incidenta u ulici Dobrovoljačka gdje je ubijeno šest pripadnika JNA. Kasnije se pomenuti događaj koristio za propagandne svrhe, te je godinama predmet raznih manipulacija, no presudom međunarodnog krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu utvrđeno da je kolona JNA bila legitimni vojni cilj.

O samom incidentu je govorio i prvi svjedok događaja, general Kukanjac.

“Pošto se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome kol'ko je stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vreme je jednom da se kaže tačno, a to mogu samo ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali sanitetsko jedno vozilo i poginuo je jedan vojnik, Tomović Zdravko iz Han Pijeska. Tri pukovnika: Sokić Miro, Radulović dr Budimir i Mihailović Boško. Jedan potpukovnik, Jovanić Boško i jedna žena, muslimanka Šuko Nurmela… Znači, šest osoba je stradalo od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, što ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke nešto je najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to obelodanim. Novosti nisu smele, Politika – ma ni govora. Televizija Srbije – ma ni govora. Radio Beograd – ma kakvi”, govorio je Kukanjac.

Mnogi smatraju da je agresor u konačnici imao za plan povezati sve ključne tačke, odnosno vojne objekte u gradu, zauzeti Predsjedništvo, izvršiti državni udar i postaviti Fikreta Abdića za novog predsjednika Predsjedništva BiH koji bi potpisao kapitulaciju RBiH, piše Klix.

No, hrabri branioci grada su uspjeli zaustaviti takve planove. Prema procjenama u napadu JNA na Sarajevo 2. maja poginulo je 35 agresorskih vojnika, a oko 200 ih je zarobljeno. Već 12. maja skinuta je maska sa tobožnje narodne armije, te je 2. vojna oblast JNA preimenovana u Vojsku Republike Srpske.

Neuspjehom i totalnim porazom tog sudbonosnog 2. maja agresor je shvatio da je zauzimanje grada nemoguća misija te je uslijedila totalna opsada i blokada grada koja je trajala 1.425 dana.

Nastavi čitati

USK

Fikret Kendić – Kenda iz Velike Kladuše treba pomoć dobrih ljudi!

Published

on

By

Velika Kladuša se danas ujedinjuje u humanitarnoj akciji kako bi pomogla sugrađaninu, Kendiću Fikretu, poznatijem kao Kenda, koji se bori s teškom bolešću – rakom pluća. Kendi je suočen s izazovom suočavanja s ovom bolešću u ranoj fazi, ali postoji nadanje u izlječenje putem imunoloških terapija koje su mu preporučene. Međutim, troškovi tih terapija su znatni – 40.000 KM.

Ova humanitarna akcija poziva sve građane Velike Kladuše i šire zajednice da se ujedine i pruže podršku Kendiju u njegovoj borbi protiv ove teške bolesti. Svaki dobrovoljni prilog je od velikog značaja i može napraviti razliku u Kendijevoj borbi.

Svi koji žele doprinijeti ovoj hvalevrijednoj inicijativi mogu to učiniti uplatom dobrovoljnog priloga na sljedeći bankovni račun:

Banka: ASA Banka
Broj računa: 134-570-10016741-23

Ovo je prilika da zajedno pokažemo solidarnost i podršku prema Kendi, pružajući mu nadu i olakšavajući mu put ka izlječenju. Svaka donacija, bez obzira na veličinu, ima veliki značaj i pomoći će Kendiju da dobije potrebne terapije i nastavi svoju hrabru borbu.

Pomozimo Kendi da pobijedi bolest!

Nastavi čitati

Najčitanije