Connect with us

BiH

“Nema tog ponovnog brojanja glasova koje bi srušilo Dodika, neće mu biti ništa ni ako se utvrde malverzacije!”

Published

on

Hoće li ponovno prebrojavanje glasova u Republici Srpskoj, na što je nakon prosvjeda oporbe pristala Centralna izborna komisija BiH (CIK), dovesti do preokreta u korist Jelene Trivić, protukandidatkinje Milorada Dodika? Prijeti li izlazak tisuća građana na ulice Banje Luke, nezadovoljnih izbornim rezultatima, odnosno revoltiranih zbog makinacija na biračkim mjestima, ozbiljnijim poremećajima u tom bh entitetu? Je li pozicija apsolutnog vladara Republike Srpske Milorada Dodika donekle poljuljana i zbog čega su njegovi odnosi s Aleksandrom Vučićem zategnuti?

Odgovore na ova i još neka pitanja “Slobodna Dalmacija” je zatražila od Aleksandra Trifunovića s portala Buka, koji nam je dao vrlo iscrpnu analizu onoga što se trenutno događa.

Što očekujete od ponovnog brojanja glasova u Republici Srpskoj? Je li time Centralna izborna komisija praktično priznala da je bilo nepravilnosti prilikom brojanja glasova i koje će to imati reperkusije na daljnja zbivanja u RS-u? Može li doći do preokreta?

– Mislim da je CIK prije svega, i ako je mislio da je bilo nepravilnosti, morao mnogo ranije reagirati. Sada se stječe dojam da je to urađeno pod pritiskom javnosti. U Banjoj Luci se okupljala opozicija i njezini simpatizeri, ali i svi oni koji misle da su izbori pokradeni pa je dojam da je CIK više zbog toga donio odluku o ponovnom prebrojavanju glasova nego zbog toga što i sam sumnja u te nepravilnosti. Naime, jedini opravdan razlog za sumnju mogao je biti mala razlika u glasovima glavnih kandidata, a Jelena Trivić bila je blizu pobjedi. Osobno očekujem da bi nakon ponovnog brojanja glasova mogao biti solidan broj nevažećih listića, ali ipak ne toliki da bi mogao utjecati na rezultat.

DOBRO ČUVANA TAJNA

Bi li izbori u nekoj varijanti ipak mogli biti poništeni?

– Teško da bi se mogli poništiti cijeli izbori, to je nemoguće. Ali čak i ako se ponište, ostaje i dalje činjenica da je stranka Milorada Dodika SNSD pobijedila jer uzeli su u parlamentu Republike Srpske više od 30 posto glasova, a to je više od svih opozicijskih glasova. Volio bih da se ustanovi da je bilo malverzacija jer u to ne sumnjam, ali ako CIK to i potvrdi ovaj put, mislim da to neće utjecati na rezultat.

Koliko je točno da je Beograd podupirao Dodikovu protukandidatkinju Jelenu Trivić i zašto bi ona Vučiću bila prihvatljivija od Dodika? Sve više se govori o zahlađenju odnosa dvojice predsjednika, što je tome razlog?

– Vrlo često ponavljam da je nabolje čuvana tajna Vučića i Dodika da nisu u dobrim odnosima. Vidimo da su to nužni odnosi i dobri su međusobno jedan drugome kad su jedan drugome od koristi. Vučić tu gleda da što više profitira, a Dodik mu se permanentno pokušava približiti, ali Vučić u posljednje vrijeme, što je više nego jasno, uspostavlja jednu vrstu distance. Ali ne na način da podržava opoziciju, već samo ne podržava Dodika. Mislim da ne podržava opoziciju zato što kalkulira, jer ako se potvrdi Dodikova pobjeda, morat će opet s njim surađivati. Osim toga, Vučić ne želi izgubiti utjecaj na Dodika iako mu on nešto pretjerano i ne znači u ovom trenutku pored svih problema koje ima Srbija. Podsjećam da je Dodik otišao kod Putina kao jedan od rijetkih dužnosnika neke zapadne države, a štoviše član je Predsjedništva BiH, što je Vučiću definitivno nanijelo veliku štetu. U transkriptima smo čitali kako je Putin rekao da se gotovo svakodnevno čuje s Vučićem. A to, sve i da nije istina, a ne vidim zašto ne bi bila, sigurno nije nešto što je Vučić htio da čuju zapadni lideri. I njemu zato Dodik predstavlja neku vrstu tereta u odnosima s međunarodnom zajednicom.

Dodiku Vučić još nije čestitao na izbornoj pobjedi. Kako to tumačite?

– Sama činjenica da neće priznati izbore sve do službenih rezultata je čudna jer CIK je izbacio službene rezultate prije nekoliko dana. Vučić je imao osnove da čestita i s time jest izišao u susret opoziciji koja sumnja. Zanimljivo je da je Dodik ovog tjedna bio u Beogradu i da nije bio s Vučićem, odnosno ovaj ga barem javno nije primio, te nisu imali uobičajenu zajedničku presicu, već ju je održao sam Dodik. Dodik jest malo na nesigurnom terenu zato što njemu podrška iz Srbije znači puno, ali ipak i bez te podrške on ovdje može zadržati popriličnu količinu moći koja je njemu i jedini cilj izlaska na izbore.

Međutim, Viktor Orban mu je čestitao…

– Ta suradnja s Orbanom ide na štetu Republike Srpske jer iza te političke podrške Mađara zapravo ide ekonomski paket. Pričalo se tu o nekoj pomoći Mađarske, a ispostavilo se da se radi o poljoprivrednim strojevima koje naši seljaci, ako hoće, moraju kupiti. Također je tu intervencija Mađarske u nekretninskom sektoru po ekstremno povoljnim uvjetima za njih. Pazite, Dodik će surađivati sa svakim tko mu pomaže da ostane na vlasti jer on je potpuni makjavelist. Uopće ga ne zanima kako žive ovdašnji građani i moram priznati da me njihova podrška Dodiku začudila s obzirom na ekonomske pokazatelje koji su na samom dnu europskih ljestvica. Zato je teško pričati o nekom porazu Milorada Dodika s obzirom na rezultate, a pogotovo uzmemo li u obzir da je njegova kandidatkinja Željka Cvijanović dominantno pobijedila protukandidata Mirka Šarovića za funkciju u Predsjedništvu BiH i da su uzeli većinu u parlamentu i da, naposljetku, Dodik po CIK-u vodi. On je voljom građana pobijedio i nije mogao toliko ukrasti. Njegov SNSD definitivno ima inženjering da ukrade glasove, ali ne toliko. Teza da je Dodik izgubio po meni ne odgovara istini, on nije izgubio izbore.

SATIRIČNI TEKST

Najavio je tužbe protiv CIK-a. Mislite li da bi to moglo imati neke ozbiljne rezultate?

– Mi smo na portalu Buka imali jedan satirični tekst prije nekoliko dana, u kojemu smo fingirali da je Dodik rekao da će tužiti CIK ako mu ne prizna rezultate i to se, evo, događa. Imamo stvarnu vijest da će tužiti. Mislim da je on svjestan da ne može puno izgubiti i da je to neka vrsta igre. Kad bi on mislio da novim brojanjem može nešto izgubiti, pokušao bi to spriječiti na sve moguće načine. Tužba CIK-a? Pa samo pravna procedura bi trajala danima, a nekoliko dana će trebati da se prebroje glasovi. On je to najavio radi svojih birača i želi stvoriti dojam da CIK nije na njegovoj strani, da je protiv njega. I sad, ako izbroji glasove u njegovu korist on, kao, nema ništa s tim. On je poprilično siguran u svoju pobjedu, ne djeluje nervozno. Ljut samo zato što je razlika u glasovima mala i što je u samoj Banjoj Luci, prvom gradu RS-a i drugom po veličini u BiH, izgubio nekih jedanaest tisuća glasova u odnosu na prošle izbore. Dakle, stalno mu opada popularnost u Banjoj Luci. Prije izbora je rekao da želi osvojiti više od pedeset posto glasova u parlamentu da bi mogao lakše donositi odluke, a ni to se nije ostvarilo, tako da je prinuđen na suradnju s mnogim malim satelitskim strankama. Iako je Jelena Trivić zaista ostvarila dobar rezultat, s obzirom da joj je ovo prva kandidatura te vrste a došla mu je tako blizu, i da je osvojila više od svih opozicionara zajedno, govori da ima neku vrstu političkog kapitala. S tim što je dosta ljudi glasalo protiv Dodika, a ne za Jelenu Trivić.

Kaže i da će s jakim advokatskim timom podići tužbu i protiv Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schmidta.

– Visoki predstavnik je pravno zaštićen, ima apsolutni imunitet i ta tužba ne znači apsolutno ništa. Opet je to neka vrsta Dodikova političkog igrokaza kojim vjerojatno želi postići što bolje pozicije za neki budući dijalog s međunarodnom zajednicom. On više nije u tako dobroj poziciji kao što je bio ranije, ali poučen iskustvom mogu kazati da međunarodna zajednica i najmanji pomak u odnosima s Dodikom smatra svojim uspjehom, a Dodik to zna i na taj način se i ponaša, odnosno zateže pa i popušta. Dodik uvijek zapuca na visoke ciljeve. E, a onda su iz međunarodne zajednice sretni ako uspiju postići da on odustane od tih ciljeva. To Dodiku polazi za rukom već više od petnaest godina. On najavi referendum pa mu dolaze iz međunarodne zajednice da ga odobrovolje, pa najavi da će se odcijepiti pa se povuče… Sada je on izgubio sugovornike u međunarodnoj zajednici, čemu je poprilično pridonijela odluka SAD-a da ga stavi na crnu listu američke administracije. Ipak, i tu je bilo bizarnih situacija kada ga je, primjerice, prošli američki ambasador dočekao u svojoj rezidenciji. I to je valjda jedina osoba s crne liste koja je ušla u kuću diplomata, što je javno objavljeno. Hoći reći da Amerika na neki način i dalje računa s Dodikom, a ujedno je Amerika jedina zemlja od koje on zazire. RS plaća više od Kuvajta lobiranje u SAD-u i njemu je jako stalo do slike koju ima tamo, iako je ona sve lošija.

BIVŠI LJEVIČARI

Kako komentirate njegovo slizavanje s hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem?

– U toj priči vidim dva bivša deklarirana ljevičara, socijaldemokrata, koji su se našli u istoj vrsti diskursa, a to je potpuno negiranje političkih tekovina iz kojih su potekli i prelazak u populizam i radikalizaciju. Tu djeluje da je Milanović mnogo više učio od Dodika nego obrnuto. Ja mislim da su oni sada svoji na svome i možete još uvijek naći na kanalu YouTube kad je Dodika hrvatski komičar nazvao i predstavio se kao Milanović. Ovi u kabinetu u Banjoj Luci to su shvatili ozbiljno pa su lažnog Milanovića spojili s Dodikom. Dodik u tom razgovoru kaže Milanoviću da dođe na njegovo imanje pored Banje Luke da se tamo zezaju i tako nekako ide diskusija dok nije shvatio da je u pitanju lažni Milanović. Ali nije dugo trebalo čekati da se stvarni Milanović, kao u tom skeču, pojavi na njegovom imanju u Laktašima, iako su to pokušali sakriti. Naime, Milanović je izabrao stranu jer ima aktivni sukob i sa Željkom Komšićem i s Bakirom Izetbegovićem i sa Šefikom Džaferovićem, a isto tako ima poprilično snishodljiv odnos s Draganom Čovićem i Dodikom.

Davanje kandidatskog statusa BiH više govori o očaju EU, potpuno razočarane zbog stagnacije svih reformskih procesa u nas

Pozdravljate li prijedlog Europskoj komisiji da BiH dodijeli status zemlje kandidata?

Davanje kandidatskog statusa BiH više govori o očaju EU, potpuno razočarane u stagnaciju svih reformskih procesa u nas i naravno, očajnom stanju naše zemlje koje je iznudilo ovaj potez koji i znači i ne znači ništa, jer ako ce novoizabrana elita da bude nosilac novih obaveza na putu ka EU, koje kandidatski status nosi, mi ne idemo nigdje.

BiH

Bizarna izjava Milorada Dodika: “Pet milijardi ljudi neće podržati Rezoluciju o Srebrenici”

Published

on

By

Predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik je danas, 1. maja, imao bizarnu izjavu u vezi s Rezolucijom o genocidu u Srebrenici, o kojoj će raspravljati Generalna skupština UN-a sredinom maja.

Na postavljanju kamena temeljca za stadion u Surčinu kod Beograda, Dodik je govorio o ovoj rezoluciji, ali nije posve jasno kako je došao do brojke koju je spomenuo.

“Postoji mogućnost da predstavnici više od pet milijardi ljudi u svijetu ne budu iza te rezolucije. Dakle, jedna dramatična manjina će biti za tu rezoluciju, bez obzira što su iza nje SAD i ostale moćne zemlje, ali neće biti Rusija, Kina i mnoge druge države”, rekao je predsjednik RS.

Kako je Dodik došao do brojke od pet milijardi, niko ne može reći sa sigurnošću.

Čak i ako u matematiku uključimo Kinu, koja ima oko jedne milijarde stanovnika, skoro je nemoguće doći do cifre koju je spomenuo Dodik.

Kako bi njegovu izjavu stavili u puni kontekst, u dvije najmnogoljudnije zemlje na svijetu, Kini i Indiji, živi “samo” nešto više od dvije milijarde ljudi. Čak i uz glas protiv svih država u Africi, brojka bi stigla tek do tri i po milijarde stanovnika.

U deset najmnogoljudnijih zemalja na svijetu živi oko 4.6 milijardi ljudi, ali su među ovim državama tek dvije koje se otvoreno protive Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, a to su Kina i Rusija, u kojoj živi “tek” 147 miliona ljudi, piše Klix.

Tu su i države poput SAD-a, jednog od kosponzora rezolucije, u kojoj živi 336 miliona osoba. Ostatak liste pune Indonezija (278 miliona), Pakistan (229 miliona), Brazil (217 miliona), Nigerija (216 miliona), Bangladeš (168 miliona) i Meksiko (128 miliona stanovnika). Niti jedna od ovih država nije javno izrazila svoj stav o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici.

Podsjetimo, očekuje se da će se o ovoj rezoluciji u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija raspravljati sredinom maja. Poznato je da su autori rezolucije Njemačka, Ruanda i BiH, dok su na listi kosponzora, barem onih koji su potvrdili svoj status, Slovenija, Sjedinjene Američke Države, Italija, Francuska, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Vanuatu i Turska.

Nastavi čitati

BiH

Koja Vam je prva misao kad osjetite zemljotres?

Published

on

Zemljotres
Kao muslimani i muslimanke vjerujemo da se sve dešava Božijom voljom i određenjem, i naravno da imamo svoju odgovornost u svemu.
Ako je vaša prva pomisao bila kad ste osjetili zemljotres, da je to zbog drugih, u krivu ste i imate jako puno posla u radu sa samim sobom.
Ako ste pomislili na svoje vlastite propuste u odnosu prema Stvoritelju, stvorenjima, svojim obavezama na dobrom ste putu da budete mnogo bolji.
Najlakše je ”svaliti” sve na druge, da biste sebi ”dušu olakšali”.
Prihvatimo u svemu svoju odgovornost. Ako to uradimo, biće nam svima bolje.
Veličajmo Boga, i zahvaljujmo Mu na blagodati kad je najbolje pa se imamo pravo nadati da ne bude teških sikušenja.
Uzvišeni Allaha u Kur'anu kaže:”I kad je Gospodar vaš objavio: Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” ( Sura Ibrahim 7. ajet)
Nastavi čitati

BiH

Muslimanska radna etika

Published

on

Muslimanska radna etika

datum objavljivanja: 1.05.2024.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli / Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu.

Bez obzira što je vrijeme robovlasništva daleko iza nas, danas se određeni poslodavci prema radnicima nerijetko odnose kao robovlasnici prema robovima.

Navedimo nekoliko primjera u tom kontestu. Iako je radno vrijeme naznačeno u ugovoru, radnik je obavezan ostati dokasno navečer. Poslodavac ne pomišlja na obaveze koje njegov radnik ima, naročito ako se radi o porodičnom čovjeku.

Ovo je naročito važno u proljetno doba kada radnici s minimalcima pokušavaju nakon radnog vremena obrađivati zemlju, jer njegov budžet ne dozvoljava kupovinu svježeg voća i povrća, kao i zimnice, u bilo koje doba godine. Od radnika se zahtijeva da za minimalnu platu obavlja posao više ljudi, a često prihod ne odgovara zakonom utvrđenim platnim listama.

Poslodavac nije svjestan da upravo ovom nepravdom stavlja u iskušenje radnika da ne obavlja svoj posao revnosno, ili štaviše da počne ga potkradati. Postoje poslodavci koji daju zakonom zagarantiranu plaću, ali nakon njene isplate radnici su obavezni vratiti određenu sumu poslodavcu.

Kao da je riječ o haraču. Te obespravljene radnike svakodnevno gledamo u našim porodicama, familijama džamijskim odborima, prvim saffovima…

Naravno, u sveopćoj paranoji poslodavac će tražiti od bližih saradnika, ili radnika koje smatra povjerljivim, da špijuniraju pa čak i podmeću robu drugim radnicima testirajući ih da li će pokušati krasti.

 

Također, poslodavci često traže od radnika da skrivaju sve propuste firme; porez, nehigijenske uvjete i rok trajanja robe itd.

Mnogi radnici rade “nacrno” bez ikakvog osiguranja, a da bi se ispunila zakonska obaveza poslodavac će umjesto radnika “prijaviti” sebe, svoju porodicu i bližu rodbinu, čak i ako ne rade. Radnik će razumjeti situaciju kada je firma u krizi, ali kako će razumjeti ako se poslodavac razmeće skupocjenim novim autima dok govori o krizi?

Možda izgleda suvišno govoriti o hrani, ali danas još postoje poslodavci koji ne obezbjeđuju radnicima adekvatnu hranu, ili je riječ o jednoličnoj hrani koju radnici mogu uzeti ili odbiti, jer druge nema.

Postoje slučajevi kada poslodavci ne dozvoljavaju radnicima napuštanje radnog mjesta čak i kada im se u porodici desi nesretan slučaj, a iznimke, što je zapravo obaveza, prave samo ako se nešto desi radniku. Naravno, radnici s povredama ili težom bolešću ostaju bez posla, jer bolovanje nije ekonomski isplativo, dok majke nakon porodiljskog ne dobivaju mogućnost povratka na radno mjesto. Da se radniku omogući obavljanje namaza…

Radnik može biti sretan ako mu se uopće dozvoli odlazak na bajram-namaz.

Sve su ovo karakteristike prakse oholog poslodavca kojem je ponižavanje radnika postala praksa, naročito onog koji je bez temeljnog obrazovanja i odgoja spletom okolnosti stekao određeni kapital. Poslodavac će birati turističke destinacije i bogato provesti blagdane i praznike, jer njegova plata ne kasni, ali njegovim radnicima, ako ne budu obavezni raditi i tokom praznika, datum isplate mjesečnog primanja će se pomjeriti.

S tim konstantnim pomjeranjem dana isplate radnik izgubi u toku godine bar jednu platu.

Poslodavac će provesti svaki blagdan u odmoru, s bogatim jelovnikom, dok će njegov radnik nastojati posuditi novac kako bi obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici, kao da Poslanik, a.s. nije poručio: “Daj radniku njegovu zaradu prije nego mu se znoj osuši”.

Ove i slične slične situacije možda su strane onima koji dobivaju platu iz sigurnog budžeta određenih institucija, ali to je realnost koja se zanemaruje u našim razgovorima, sohbetima, hutbama. Odgovorne osobe ne obraćaju pažnju na ove situacije, ili su u strahu od svađe s poslodavcima od kojih su dobili donaciju za lični ili društveni interes.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli. Poslodavci kao da nisu svjesni da su Božijom odlukom i milošću samo u prednosti nad radnicima, a nikako njihovi vlasnici.

Kada bismo pratili život i smrt nepravednog poslodavca, te stanje njegove porodice možda bismo se uvjerili u Allahovu pravednu odredbu već na Ovom svijetu. Prilikom razmatranja odnosa poslodavac – radnik ljudi uglavnom imaju više naklonosti prema radnicima, jednim dijelom što je većina ljudi na svijetu radnici, a drugim dijelom što se nepravda uglavnom čini nad radnicima. Ipak, treba imati na umu da mnogi radnici svojim riječima, djelima, neradom, lijenošću čine nepravdu poslodavcu svakog (ne)radnog dana.

Jedna od nepoželjnih osobina radnika koja može štetiti poslodavcu, ali i radniku naročito u smislu njegovog radnog ambijenta, jeste neopravdano konstantno nezadovoljstvo.

Ako bismo ilustrirali ovu osobinu najbolji primjer bi nam bio slučaj kada poslodavac omogući povišicu radniku, a ovaj se upita: “Ako je meni povećao plaću, koliko li je tek onda on zaradio ovaj mjesec?!” Ako je poslodavac pravedan, konstantno nezadovoljstvo radnika može biti samo posljedica zavisti i ljubomore, a imati takvog radnika je kao zaposliti nezrelo i nestručno dijete, jer neopravdana zavist je jedna od osobina nezrelog djeteta.

Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu. Krasti od vlasnika, bez obzira da li je riječ o doslovnoj krađi materijalnih stvari ili, pak, obavljanje ličnih poslova tokom radnog vremena ili na radnom mjestu, znači varati.

Radnik može nemarno da se odnosi prema imovini vlasnika, svojim ponašanjem da udaljava poslovne partnere od vlasnika; širi laži i dezinformacije o vlasniku; u trgovini ili na pijaci može prodavati svoje proizvode umjesto vlasnikove; posluživati u restoranu svoju hranu i piće bez znanja vlasnika… sve su to osobine varalica, naroda koje je Uzvišeni prokleo, a u Kur’anu donio opis njihovih osobina: “Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red.

To je bolje za vas ako vjerujete.'“ (El-A'raf, 85) Radnikova plata može biti halal, islamom dozvoljena samo ako bude radio na poslu kao da radi za sebe, za svoju firmu i trgovinu.

Hadis Niko od vas neće vjerovati dok svome bratu ne bude volio ono što i sam sebi voli, i radnik i poslodavac mogu uvrstiti u lični poslovni kodeks.

Nastavi čitati

Najčitanije