Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Pavelić: “Obnovite suradnju s Komšićem, učinite što ste davno trebali, pozovite ga u službenu posjetu”

Published

on

Piše: Boris Pavelić

Dva tjedna nakon četvrte pobjede Željka Komšića, iz Hrvatske ni glasa elementarnog razuma: da službeni Zagreb treba prihvatiti cjelovite izborne rezultate i obnoviti političku suradnju s članom Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Od toga, upravo suprotno: premda je Komšić pobijedio u zakonitoj, fer i poštenoj izbornoj utrci, u kojoj je ravnopravno sudjelovao i HDZ BiH, te premda nikome ne pada na pamet osporavati zakonitost njegova izbora, vijest o Komšićevoj pobjedi u hrvatskoj je politici izazvala novi val uobičajeno nadmenih reakcija: predsjednik Republike Zoran Milanović svoje je junačenje nad Bosnom nastavio tvrdnjom kako je rezultat izbora “sramota” i “fijasko”, dometnuvši da se  slaže – “u supstanci”, ma što to značilo – sa zahtjevom stranke Most da Komšić u Hrvatskoj bude službeno proglašen nepoželjnim. Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, pak, iznio je cijeli niz kontradiktornosti, poput one da su “na izborima svi dobili”, pa je “bitno formiranje vlade i vlasti”, ali da, eto, “gospodin Komšić ne može biti sugovornik i partner”.

Takve političke reakcije na zakonit izbor člana Predsjedništva susjedne države, u najmanju ruku, simptom su teške degradacije susjedske politike u EU, kakva u Uniji još do pred koju godinu nije bila zamisliva. Diplomatska praksa EU, naime, ne pamti sličan slučaj: da politika jedne zemlje jednostrano, i demonstrativno, odbije komunicirati s visokim dužnosnikom susjedne zemlje, samo zato što joj se ne dopada to što je na zakonitim izborima izabran baš on, a ne, eto, netko kojega bi vladajuća klasa ove zemlje željela. Takvo ponašanje može možda podsjetiti na višedesetljetno susjedsko mrcvarenje Libanona, ali u Europskoj uniji ne bi smjelo biti dopušteno. I sam je Andrej Plenković, uostalom, priznao da je tako: u intervjuu Večernjem listu u siječnju ove godine, rekavši kako je Hrvatskoj “neprihvatljivo” da su Komšića tri puta “izabrali Bošnjaci”, Plenković je izjavio doslovno ovo: “Nije normalno da Hrvat u predsjedništvu Bosne i Hercegovine nikad nije primljen u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina. Ta situacija je apsurdna. Ja ne znam ni za jednu drugu situaciju tog tipa.”

Upravo tako: ta je situacija apsurdna. Ali zašto je onda Plenković održava? Nezadovoljstvo se može razumjeti, ali izolirati člana Predsjedništva susjedne zemlje samo zato što je legalno izabran na izborima – to nije ni europska, ni demokratska, ni dobrosusjedska politika, nego politika neprijateljstva. Uostalom, i nezadovoljstvo se ne može riješiti drugačije nego dijalogom. Naročito se taj problem nameće baš sada, kada je Komšić osvojio već četvrti mandat, regularno pobijedivši protukandidatkinju HDZ-a BiH, stranke koja je igrala po istim pravilima, i koja i jest uzrok cijeloj toj nepotrebnoj, bizarnoj i štetnoj situaciji, zbog koje su odnosi Hrvatske i BiH degradirani natrag na razinu druge polovine devedesetih prošlog stoljeća.

Bojkot Komšića u Hrvatskoj počeo je prije četiri godine, nakon što je osvojio treći mandat. Bila je to u početku impulzivna, nekoordinirana reakcija političkog nezadovoljstva, koja je s vremenom prerasla u institucionalno neformaliziran, ali čvrst četverogodišnji konsenzus – koji, nažalost, ne narušava čak ni opozicija. Ali uistinu, dogodilo se to da je politika Zagreba, po tko zna koji put, poklekla pred svađalačkim temperamentom HDZ-a BiH, pa se nepromišljeno i brzopleto, politički upravo infantilno povela za afektom kojim je ta stranka isposlovala da općine u Federaciji BiH u kojima je bila na vlasti Komšića proglase nedobrodošlim. I tako je, upravo groteskno, stranačka invektiva frustriranog izbornog gubitnika u polovini Federacije BiH postala službena politika članice EU – a da pritom, što je još poraznije, EU o tome ne prozbori ni riječi.

A valja se prisjetiti kakve je standarde EU zahtijevala još donedavno. Kada je Slovenija, prije više od deset godina, zbog spora o granici u Piranskom zaljevu blokirala napredak Hrvatske prema EU, združenim je diplomatskim naporima blokada otklonjena – premda je Slovenija već bila članica, a Hrvatska nije – i pronađen je mehanizam koji je omogućio da i Hrvatska, 2013., bez štetnih posljedica postane članicom EU. Poučena tim primjerom “obiteljskih” razmirica među bivšim republikama bivše Jugoslavije, EU je od Hrvatske tražila da zajamči kako neće ponavljati slična zanovijetanja, pa je Hrvatska to i učinila: prije jedanaest godina, 21. listopada 2011, hrvatski je Sabor usvojio Deklaraciju o promicanju europskih vrijednosti u jugoistočnoj Europi, u kojoj, među ostalim, piše i ovaj ključni članak: “Čvrsto je stajalište Republike Hrvatske da otvorena pitanja između država, koja su bilateralnog karaktera, kao što su, na primjer, granična pitanja, ne smiju kočiti pristupanje država kandidata u EU, od početka procesa do stupanja na snagu Ugovora o pristupanju.”

Desetljeće nakon što je usvojila taj dokument, Hrvatska čini nešto mnogo teže od toga da bi tek “kočila pristupanje” BiH EU: time što odbija politički surađivati s jednim od najviših legalno izabranih dužnosnika susjedne zemlje, ona, na političkoj razini, osporava i izborne rezultate u BiH. A ima li od toga težega usporavanja na europskom putu? I nije li riječ i o nečem težem: o nepoštovanju institucionalnog i zakonskog sustava, a time i suvereniteta susjedne zemlje?

HDZ BiH i stranke Hrvatskog narodnog sabora, imaju, dakako, pravo na svoje političke metode. Koliko one koriste Hrvatima u BiH, drugo je pitanje. Komšića, pritom, ne treba amnestirati: suodgovoran je za teret hrvatskog animoziteta, jer nije smogao hrabrosti da se s njim sučeli. A ako je suditi po njegovim prvim poslijeizbornim izjavama, neće tu hrabrost smoći ni u ovom mandatu: “Mislite da ću hodati k’o ćuko oko općine?”, odbrusio je, dan nakon izbora, na novinarsko pitanje kada kani otići u Hercegovinu, nazivajući pitanje čak “provokacijom”. Ali, baš je to Komšić trebao učiniti još davno, prije četiri godine, kada mu je HDZ BiH prvi put nasapunao dasku proglasivši ga nepoželjnim: već se tada trebao najaviti, pa pred kamerama uporno kucati na zatvorena vrata po općinama kojima je vladao HDZ BiH, pa i stati, i razgovarati s prosvjednicima, ako bi trebalo. Tada bismo vidjeli tko bi prvi odustao: Komšić, član Predsjedništva BiH s izbornim legitimitetom, ili HDZ-ovi stranački činovnici i predsjednici općina, pritisnuti zabrinutim pozivima iz Mostara i Zagreba, jer, evo, dajte, smirite to, zovu iz OHR-a, iz ambasada, iz Bruxellesa… Komšić to, nažalost, nije učinio, a čini se da ni ne kani. Šteta: odabrao je lakši, ali politički, pa i moralno kompromitiran put na kojemu se oslanja samo na vlastite birače, a istodobno ignorira ono što je nezaobilazno: nacionalnu komponentu vlastitog položaja. Time je samome sebi stvorio nerješive probleme, a istodobno postigao i suprotno onome što tvrdi da želi: umjesto da politički osnaži vlastitu zemlju, Zagrebu je olakšao da Bosnu, ignorirajući njega, podcjenjuje i ponižava. Krajnji je dakle čas da Željko Komšić pokaže kako razumije taj problem, i da prihvati vlastitu odgovornost kako bi ga ublažio, ako ga već ne može otkloniti. Krajnji je čas, drugim riječima, da napokon ode u Hercegovinu.

Sve to, međutim, ne opravdava “politički Zagreb”, da parafraziramo pomodnu podrugljivost kojom se u posljednje vrijeme ponižava bosanska politika. Odnosi unutar Bosne i Hercegovine su jedno, međudržavna politika nešto drugo. Hrvatska, članica EU, dužna je promicati dobrosusjedstvo i europske standarde u uzajamnoj međudržavnoj komunikaciji – to nalažu zdrav razum i dobrosusjedstvo, ništa manje nego smisao europskog udruživanja, ali i dokumenti koje je sama Hrvatska usvojila, poput spomenute Deklaracije o promicanju europskih vrijednosti u jugoistočnoj Europi. Ona je, štoviše, dužna utjecati na HDZ BiH da i sam, ma koliko nezadovoljan bio, prihvati konstruktivne, a odbaci destruktivne načine vođenja politike. Danas je nažalost obrnuto: metode HDZ-a BiH Hrvatska postavlja kao europski standard. Od toga koristi nema baš nitko: ni BiH, ni Hrvati, ni Bošnjaci, ni Hrvatska, ni Europa. Prestanite dakle s tim, i učinite što ste davno trebali: pozovite Komšića i Predsjedništvo BiH u službeni posjet Zagrebu, i obnovite Međudržavno vijeće Hrvatske i Bosne i Hercegovine. To bi mogla biti repriza jednog dobrog, a tako davnog početka: bacili ste nas, naime, natrag u 1999. godinu.

(Tacno.net)

Svijet / Zanimljivosti

Vučić: Tražićemo rezoluciju o stradanju Srba od Nijemaca i od ustaša u Jasenovcu

Published

on

By

Vučić je naveo da je pitanje donošenja rezolucije o Srebrenici “teško” jer pokazuje i kakav je odnos prema Srbiji pojedinih u regionu, ali i nekih svjetskih sila

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas da će, zbog donošenja rezolucije o genocidu u Srebrenici, Srbija tražiti i donošenje rezolucija o Jasenovcu.

Vučić je danas priredio radni ručak za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, patrijarha srpskog Porfirija i članove Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve.

On smatra je da će usvajanjem rezolucije o Srebrenici biti otvorena Pandorina kutija jer će “Rusi uskoro pokrenuti zahtjev da se proglasi genocidom njemačko ubijanje ruskog i sovjetskog naroda tokom Drugog svjetskog rata”.

– I mi ćemo to isto tražiti za ono što su Nijemci činili u Srbiji i za to što su hrvatske ustaše radile u Jasenovcu. Ali da ne govorim da će to da otvori i mnoga druga pitanja i za Tursku i za neke druge zapadne sile, od starosjedalaca američkih do mnogih drugih, kazao je Vučić.

Vučić je naveo da je pitanje donošenja rezolucije o Srebrenici “teško” jer pokazuje i kakav je odnos prema Srbiji pojedinih u regionu, ali i nekih svjetskih sila.

Sve što mogu da vam kažem to je da smo se borili, da smo ogromnu energiju uložili, sve vrijeme ovoga svijeta sam i kao predsjednik Republike dao za to da im se suprotstavimo najjače i najsnažnije moguće. Čak sam iznenađen snagom kojim su se ljudi ujedinjeno borili za naše interese i hvala vam na tome, kazao je Vučić.

Naglasio je da će se političkim sredstvima suprotstaviti njihovim “protivpravnim i svim drugim aktima nasilja i činiti sve što se može za srpski narod na Kosovu”.

– I naravno ne moram da vam ponavljam da mi nikada nećemo prihvatiti nezavisno Kosovo kao završenu činjenicu. Svakoga dana na različite načine pokušavaju, ne samo iz duše i srca, već i fizički, da nam u potpunosti oduzmu Kosovo, rekao je on.

Ocijenio je kao pozitivnu stvar to što se Srbija i RS “ekonomski razvijaju dobro”.

– Međutim, ono što mene brine u ovom trenutku, što ne krijem, i ako se sjećate i posljednji put sam dao nekoliko nagovještaja po tom pitanju, a siguran sam da će predsjednik Dodik o tome govoriti više, što smatram ključnim za opstanak srpskog naroda, jeste nametanje rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-u, izjavio je Vučić.

On smatra da je ta rezolucija donošena tajno te da je notorna neistina to da je riječ o rezoluciji koja bi trebala samo da obilježi jedno stradanje i ništa više.

– Jer da je to tako, to ne bi morali ni da donose pošto već postoji odluka Generalne skupštine UN-a o svim genocidima koji su se dogodili širom svijeta. Ali, to za njih nije bilo važno, željeli su posebno da obilježe Srebrenicu, rekao je Vučić.

Ponovio je da će 8. juna biti održan veliki Svesrpski sabor, ističući da taj sabor ne bi bio svesrpski bez učešća Sabora SPC-a.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Razbijen klan švercera drogom u Austriji: Državljanin BiH (35) rukovodio narko bandom iz zatvora

Published

on

By

Austrijska policija je u akciji kodnog naziva “Samo jako” razbila međunarodnu mrežu švercera drogom koji su djelovali uglavnom u Koruškoj i Štajerskoj.

Tim povodom je u Klagenfurtu održana i pres konferencija visokih policijskih zvaničnika koji su detaljno opisali način na koji je ovaj narko-klan djelovao. Predstavnici iz Državne policije Štajerske i Koruške saopštili su da je riječ o međunarodnoj grupi koja je na ovom području djelovala više od godinu dana. Austrijski mediji javljaju da je droga u ovu zemlju stizala iz Slovenije

Tokom istražnih radnji u sklopu akcije “Operation Samo jako” otkrivena je mreža koja je imala striktnu hijerarhijsku raspodjelu posla. Kako navode, uhapšena su 23 pripadnika ovog klana – 16 Austrijanaca, tri Srbina, jedan Hrvat i tri Slovenca, pišu Nezavisne. Procjenjuje se da je vrijednost droge koju su tokom protekle godine stavili u promet 5,2 miliona eura.

Inače, cijelom mrežom su kooordinisali dva zatvorenika: državljanin BiH (35) i Austrijanac (31), koji trenuno služe kaznu u zatvoru Grac-Karlau, ali to nije bila prepreka da upravljaju ovim narko-klanom.

Kako je objašnjeno jučer, 16. maja, na pres konferenciji, do cijelog klana ih je, zapravo, doveo mali, ulični narko diler. Naime, prije izvjesnog vremena policija je počela da prati jednog dilera u Klagenfurtu, za kojeg se ispostavilo da je “sitna riba”, ali ih je on odveo do čitavog klana, koji je detaljnom istragom razotkriven i razbijen. Istraga je bila toliko detaljna da su uspjeli da otkriju i bunkere u kojima su krili novac, kurire, regrutere za nove dilere kao i njihovo obezbjeđenje.

“To je prosto nevjerovatno kako su profesionalno bili organizovani”, rečeno je na pres konferenciji.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

VIDEO Jeste li čuli za ovaj zastrašujući morski prolaz? Zovu ga “grobljem” brodova, a evo i zašto

Published

on

By

Drakeov prolaz prozvan je “grobljem brodova”, što je potaknulo mnoge ljude da se zapitaju zašto. Prolaz je otkriven 1525. godine i povezuje Tihi s Atlantskim okeanom, a ispod se nalazi Južni okean.

Impresivno je širok 1.000 km i veoma dubok. Prosječna dubina mu je viša od tri km, pa je sigurno reći da ako nešto ispustite s broda, vrlo je malo vjerojatno da ćete to dobiti nazad. Budući da je to spojna tačka između tri najveća okeana na svijetu u tako uskom prostoru, Drakeov prolaz može biti izložen atmosferskim ciklonima.

Ovi snažni vjetrovi dolaze iz Južnog okeana koji nije prekinut kopnom, pa njegovi moćni vjetrovi mogu prouzročiti haos bez susretanja s ikakvim preprekama. I s vjetrom dolaze valovi, s neki od najvećih valova Drakeovog prolaza navodno dostižu visinu čak 30 metara. Mnoge morske rute sada su povezane Panamskim kanalom, ali do njegovog otvaranja 1914. godine, brodovi su se oslanjali samo na Drakeov prolaz, što znači da su stotine brodova morali proći kroz najopasniju morsku rutu na svijetu.

Do danas se navodi da je 800 brodova potonulo u Drakeovom prolazu, odnoseći sa sobom stotine života. Ti gubici datiraju sve do 2022. godine nakon što je “rogue val” udario u kruzni brod Viking Polaris u Drakeovom prolazu, ubivši jednog putnika i ranivši osam drugih.

 

Vode Drakeovog prolaza bile su tako burne da su oni na brodovima koji su prolazili kroz njega morali jesti s tanjira koji su zalijepljeni. Karen Heywood, fizička okeanografkinja sa Univerziteta u East Angliji, rekla je National Geographicu u januaru ove godine dok je putovala kroz Drakeov prolaz: “Uvijek je zanimljivo kad idete na večeru i stavljaju ljepljive podloge na sve stolove kako biste osigurali da se tanjuri i ostale stvari ne kližu.”

Profesor Alberto Naveira Garabato, koji je također putovao brodom kroz Drakeov prolaz, rekao je o vremenu: “Odjednom ste u tom ledenom svijetu. To se događa baš tako – možete vidjeti prijelaz samo nekoliko sati”.

Ali Drakeov prolaz nije samo opasan i loš – poznata morska ruta navodno je dobra za planetu. Zašto, pitate se? Sve je u njegovoj moći hlađenja, što posebno koristi Antarktiku.

Bez kopnenog mosta koji povezuje kontinent s Južnom Amerikom, sjeverni zrak ne teče lako prema jugu, čime se održava hladnoća. Ako Drakeov prolaz ne bi razdvajao Antarktiku od Južne Amerike, postojala bi šansa da bi se 18 milijuna kvadratnih km leda oko Antarktike otopilo što bi, prema istraživanjima, uzrokovalo globalno podizanje nivoa mora za gotovo 60 m, javlj Klik.

Nastavi čitati

Najčitanije