Connect with us

BiH

ZBOG 9. JANUARA DVIJE HILJADE SRPSKO – RUSKIH DOBROVOLJACA UŠLO U BiH Hoće li Schmidt reagovati prije nego se haos rasplamsa?

Published

on

Ne posustaje, ni u vremenu blagdana Milorad Dodik, ako ne iz pristojnosti koja ga je odavno napustila, barem je trebao ćutati ovih dana iz poštovanja spram svojih strateških partnera iz HDZ-a. Ali, Dodik ne propušta priliku da otkriva svoje rušilačke i separatističke planove.

Piše: Rasim Belko, Patria

Ne prođe ni dan da Dodik, njegov SNSD i kružok antidržavnih akademika ne udare na temelje Bosne i Hercegovine. I danas je predsjednik SNSD-a poručio da će neustavni dan RS, 9. januar, slaviti ma šta uradili Ustavni sud Bosne i Hercegovine ili kako ga naziva turista iz Njemačke, a zapravo visoki predstavnik Christian Schmidt.

I odveć je jasno da Tužilaštvo koje je isporučeno Dodiku nema namjeru reagovati zbog Dodikovog djelovanja protiv države i njenog Ustavnog suda. Jer, previše je januara prošlo, a ništa se nije desilo. No, Schmidt bi konačno morao djelovati. I uraditi ono što mu je više puta u javnosti traženo, ukinuti “praznik” koji je bio početak najmonstruoznijih zločina, međunarodno presuđenog genocida, etničkog čišćenja, silovanja…

No, uoči ovog 9. januara, kojeg Dodikovi strateški planeri ovaj put sele u Istočno Sarajevo nameću se dva pitanja. Prvo je šta će učiniti OHR i Christian Schmidt?

Prije dva dana bila je godišnjica otkako nas je napustio Paddy Ashdown, jedan od rijetkih visokih predstavnika koji je u Bosni i Hercegovini vidio stvarnu sliku i uviđao otkud pušu destabilizirajući vjetrovi. Ashdowna se zato i na pomen njegovog imena plaše separatističke snage, dok se sa Schmidtom poigravaju u javnosti, tretirajući ga kao prolaznika i prkoseći njemu ruše državu čiji ustavni poredak Schmidt mora zaštititi.

No, ovaj put na Schmidtu nije odgovornost da samo štiti ustavni poredak. Informacije sagovornika Patrije kazuju da su u Bosnu i Hercegovinu ušlo oko dvije hiljade srpsko-ruskih dobrovoljaca i da će oni 9. januara biti u Istočnom Sarajevu. Na nekoliko kilometara od srca glavnog grada Bosne i Hercegovine boravit će dobrovoljci kojima cilj nije da plešu i pjevaju mitomanske srpske pjesme. Njihov cilj je destabilizacija, poput one na Kosovu ili u Crnoj Gori.

Stoga je na Schmidtu da razmisli hoće li djelovati, jer kosovski scenarij savršen je primjer koliko je i manji incident teško riješiti. Schmidt bi zato trebao razmisliti hoće li djelovati, jer ako se i na ulazu u Sarajevo dese kakve barikade, Balkan će biti na ivici eksplozije.

Osim Schmidta trebale bi porazmisliti članice Kvinte i podržati visokog predstavnika da konačno djeluje. Dodikovo ponašanje pokazuje da se osjeća dovoljno silnim i sigurnim, koliko zbog zaleđa Aleksandra Vučića i Vladimira Putina, toliko i zbog pasivnosti međunarodne zajednice. Ojačan dobrovoljcima spremnim da odmah djeluju Dodik može biti mnogo veći problem od onog što je do sada radio u Bosni i Hercegovini.

Deveti januar više nije samo sol na ranu onima koji su djecu, braću, roditelje tražili po grobnicama, nije samo problem ni silovanih, protjeranih, zarobljenih. Taj deveti januarski dan postaje prilično opasna varnica u Bosni i Hercegovini u kojoj je kombinovano Dodikova i politika međunarodne zajednice izazvala tenzije i nemir.

Ne znam ima li Schmidt informacije o srpsko – ruskim dobrovoljcima, ali bi bilo dobro, ako ne iz drugih, da iz tog razloga konačno djeluje.

Drugo pitanje devetojanuarske zagonetke je kosovski balon. Tenzije su kontinuirane, iz Prištine su počele stizati najave da ukoliko mirovne snage KFOR-a ne krenu u ukidanje Vučićevih barikada, krenut će kosovska policija.

To je neminovno sukob, manjih ili većih razmjera posebno gledajući kompletnu regionalnu nestabilnost. Milorad Dodik najavio je već da će entitet Republika srpska pomoći Srbima na Kosovu. Možda računa upravo na te dvije hiljade dobrovoljaca, a možda će njegova pomoć kosovskim srbima biti neka vrsta incidenata u Bosni i Hercegovini, kako bi Beograd dobio bolju pregovaračku poziciju.

Istovremeno ni Demokratski front Crne gore, zapravo stranka SPC-a i zvaničnog Beograda nije ostao imun na kosovske događaje i oni najavljuju pomoć Srbima na sjeveru Kosova.

Kuda će to sve odvesti teško je i zamisliti, ali jedno je sigurno, region bi se u tom slučaju ozbiljno mogao destabilizirati.

I zato je na Schmidtu, ali i onima koji odlučuju o odlukama OHR-a da ovaj put budu odlučniji. Oklijevanje devedesetih, nakon agresije na Sloveniju i Hrvatsku dovelo je do teškog krvoprolića u BiH i na Kosovu.

Nema dileme da bi uz američku, britansku i podršku EU Schmidt u mogome doprinio regionalnoj stabilnosti djelovanjem po pitanju 9. januara, jer osim njegovog značenja, trag koji ostavljaju defilei policijskih i drugih formacija izaziva strah novog haosa, pogotovo s već opisanog regionalnog haosa.

Izražavanje zabrinutosti ne znači previše. Ni deklarativna podrška BiH nije djelovanje. Jer, ni prijetnje visokog predstavnika da će nešto učiniti u Rs nisu zaustavile Dodika, Dodik osim 9. januara najavljuje i ponovni pokušaj protuustavnog usvajanja zakona o imovini.

Opasnost je stvarna i vidljiva golim okom. Spremnost međunarodne zajednice je deklarativna i dok ne postane faktička i na terenu vidljiva destabilizirajući faktori bit će sve jači u svojim rušilačkim pohodima!

 

BiH

VIDEO Znate li ko je Dražen Erdemović: Hrvat iz Tuzle koji je 1996. priznao da je streljao Bošnjake u Srebrenici

Published

on

By

Dražen Erdemović, bosanski Hrvat iz Tuzle, bio je jedan od egzekutora u genocidu u Srebrenici 1995. godine. Na današnji dan 1996. godine je pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu priznao da je učestvovao u masovnim pogubljenjima Bošnjaka Srebrenici. To je bilo prvo priznanje krivice pred Haškim tribunalom.

Erdemović je priznao da je 16. jula 1995. godine, zajedno sa sedam pripadnika Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u strijeljanju između 1.000 i 1.200 bošnjačkih zarobljenika na Ekonomiji Branjevo kod Zvornika. Zarobljenici su dovezeni iz Srebrenice u dvadesetak autobusa.

Strijeljanje je, prema njegovim riječima, trajalo od 10 ujutro do 15:30 poslijepodne.

Kao pripadnik VRS-a, Erdemović je bio jedan od ključnih svjedoka koji su doprinijeli osudi Mladića pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

Prema njegovom svjedočenju, zarobljenici, muškarci između 15 i 60 godina, sa svezanim rukama i povezima preko očiju, izvođeni su iz autobusa u grupama po deset, postrojavani na polju i strijeljani s leđa. Ovo masovno pogubljenje, prema naredbi oficira VRS-a Brane Gojkovića, trajalo je do popodne, kada ih je zamijenila druga jedinica.

Kada su mislili da je posao završen, drugi oficir je naredio da u selu Pilica ima još 500 zarobljenika za pogubljenje. Međutim, pripadnici Desetog diverzantskog odreda su odbili izvršiti tu naredbu. Umjesto toga, čuli su eksplozije i pucnjavu iz Doma kulture u Pilicama, gdje su drugi pripadnici VRS-a pogubili zarobljenike.

Erdemović je 1996. godine uhapšen u Srbiji nakon što je američkoj novinarki otkrio svoju ulogu u zločinu. Bio je prvi optuženik koji je priznao krivicu u Haagu. Također, bio je svjedok optužbe na suđenju Mladiću, koje je završeno presudom za deset od jedanaest tačaka optužnice, uključujući genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva, teror i nezakonite napade na civile.

Erdemović je osuđen na deset godina zatvora, a nakon žalbe kazna mu je smanjena na pet godina. Njegovi saborci su osuđeni na veće kazne u Haagu, Sarajevu i Beogradu: Franc Kos na 35 godina, Vladimir Golijan na 15, a Brano Gojković i Marko Boškić na deset godina. Erdemović je odslužio svoju kaznu prije 17 godina i danas živi u jednoj evropskoj zemlji pod zaštitnim mjerama promijenjenog identiteta, piše Klix.

“Žao mi je zbog svih žrtava, nismo imali izbora”, izjavio je Erdemović pred Haškim sudom. Njegovo priznanje i svjedočenje doprinijeli su sastavljanju optužnica i utvrđivanju krivnje glavnih organizatora i nalogodavaca zločina.

Prema izvještajima, preko 50 svjedoka pokajnika za ratne zločine u BiH, uključujući Erdemovića, svjedočilo je pred sudovima, od čega njih 17 pred Haškim sudom. Njihova saradnja bila je ključna za osudu glavnih organizatora zločina.

Erdemović se izvinio za zločine u kojima je učestvovao, izražavajući žaljenje za sve žrtve, bez obzira na njihovu nacionalnost.

Nastavi čitati

BiH

Tragična vijest: Preminula Amina Zjakić nakon borbe sa teškom bolesti

Published

on

By

Dvadesetogodišnja Amina Zjakić iz Bugojna, izgubila bitku sa teškom bolešću.

Amina, hrabra i borbenа, krenula je na put ka Istanbulu, zahvaljujući humanitarnoj organizaciji Pomozi.ba i velikodušnosti građana Bosne i Hercegovine, kako bi tamo prošla liječenje.

Nažalost, uprkos svim naporima ljekara i podršci zajednice, Amina je preminula.

Njenoj majci, bratu blizancu, sestri, nani, dedi i ostalim članovima porodice upućujemo iskreno saučešće u ovim teškim trenucima.

Radiosarajevo.ba

Nastavi čitati

BiH

Nikšić o odluci US: Neki misle da je bolje da ostane besperspektivna šikara koja će se zvati državna

Published

on

By

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) Nermin Nikšić komentarisao je odluku Ustavnog suda BiH kojom je van snage stavljena odluka Vlade FBiH o prenamjeni šumskog zemljišta.
Istakao je da je Vlada FBiH posljednja koja smije i pomisliti da ne poštuje odluke sudova.”Dakle, mi ćemo sa svoje strane nesporno poštivati odluku o privremenoj mjeri u iščekivanju konačne odluke. Zbog prirode osporene odluke logična je privremena mjera da do donošenje konačne odluke ne nastane neka nesrazmjerna šteta za investirore. Zašto za investitore, pa jednostavno zato što za lokalnu zajednicu šteta nastaje ako ne bude investicije. Da budem potpuno jasan Vlada svojom odlukom nije mijenala titulara zemljišta, ostaje državno, ali smo u skladu sa proklamovanim stavom, Pravobranilaštva dopustili mogućnost privremenog korištenja do isteka ugovora o koncesiji”, kaže Nikšić.

Dodaje da je nakon okončanja ugovora investitor dužan da zemljište vrati u prvobitno stanje.

“Naravno da bi glupo bilo u šikaru, logičnije bi bilo zasaditi drveće. Na kraju bez dileme poštovat ćemo svaku odluku Ustavnog suda uz iskrenu nadu da će imati sluha za potrebe jedne lokalne zajednice koja je nakon odluke o davanju na privremeno korištenje zemljišta krenula putem razvoja, te od mjesta bez ikakve perspektive iz kojeg su stanovnici odlazili s kartom u jednom smjeru postala mjesto poželjno za život”, istakao je.

Kaže da, naravno, može i drugačije da “zbog naših prepucavanja, sujeta, lažne brige za državu ubijemo svaku nadu tih ljudi i poručimo investitorima da bježe od nas i naših budalaština”.

“A možda smo zaista mi u Vladi u krivu, kada smo mislili da činimo dobro Varešu i njegovim stanovnicima. Neki očito misle da je bolje da ostane besperspektivna šikara koja će se zvati državna, nego perspektivna investicija na zemljištu koje je također državno”, zaključuje Nikšić.

Nastavi čitati

Najčitanije