Connect with us

BiH

Nikolaidis: “Nikada neću prihvatiti logiku ‘svi su jednako krivi za rat’ a vi lažite po Twitteru koliko hoćete”

Published

on

Prošle me je sedmice progresivno, liberalno Sarajevo cipelarilo na tviteru. Nekakav je frajer – on je valjda nešto, poslanik, odbornih „Naše stranke“ u nečemu – napisao da sam uzeo pare da bih dao intervju za „Stav“.

Sjedim vam ja tako – kući sam, od jutra s guza na guz – u paklenoj dilemi. Ispred mene boca Bunnahabhaina 12 koju sam kupio od Bakirovih para. Pored nje boca Laphroaiga 10 Cask Strength koju sam kupio od para koje sam uzeo za intervju za „Stav“.

A pored boca Lagavulina 16. To mi – karton svakih 15 dana – već godinama šalje Milo u znak zahvalnosti.

Kažem: sve probrani Islay single maltovi. Koji danas da oderem?

Piše Andrej Nikolaidis za Slobodnu Bosnu

Pa se sjetim pokojnoga Ljubomira Đurkovića, najvećeg crnogorskog dramskog pisca. Ljubo je znao doći u podgorički „Berlin“, nasloniti se na šank i momku koji je tek počeo tu raditi reći: „Daj mi voćnu salatu“.

„Nemamo, čika Ljubo“.

„Imaš, imaš“.

Onda bi, nakon što mu je čika Ljubo objasnio šta je voćna salata, momak na šank spustio vozić: loza, šljiva, dunja, jabuka, kajsija, breskva…

To je važna životna lekcija. Najčešće vam je, dragi moji, tako: nije ili-ili, nego i-i.

Recimo ovako…

Prošle me je sedmice progresivno, liberalno Sarajevo cipelarilo na tviteru. Nekakav je frajer – on je valjda nešto, poslanik, odbornih „Naše stranke“ u nečemu – napisao da sam uzeo pare da bih dao intervju za „Stav“.

Da to odmah riješimo: lažeš, pseto.

Kad sam to saznao, nisam pomislio: je li ovaj čovjek lažov ili je samo glup? Znao sam da je i lažov i glup. Lažov je, to je barem prosto, zato što laže. A glup je jer je tom laži naumio da mi napravi štetu – koju mi on ne može napraviti.

Kad je slagao on, za njim su stali lagati i drugi. To je sama suština društvenih mreža. U tome ne učestvujem, jer ljudi tu neprekidno moralizuju. Tip prevari svoju (ili svog) ženu (ili čoeka) sa ženom (ili čoekom) najboljeg prijatelja. Onda ode na tviter i drži moralne lekcije. Pa mu bude lakše.

Ne mogu ja to. Moje je skromno mišljenje da su ljudi, a to sam nažalost i ja, govna. Samo su oni koji moralizuju malo veća govna od drugih. To prvo.

Drugo – a ovo sam već nekome objašnjavao…

Čovjek sam o kojem su svašta pisali i govorili. Što je OK. Nikada od svjetine nisam htio ništa osim mržnju. To sam i dobio.

Čovjek sam o kojem su mnogo lagali.

No u jednom trenu razumio sam, u kristalnoj čistoći spoznaje, čistoj kao tri puta destilisani irski viski, da sve to što su izmislili i slagali o meni, sve gadosti koje su o meni rekli, nisu ništa u odnosu na ono što ja znam o sebi.

Ta spoznaja promijenila je sve.

Jer… Sve i da sam, kako tvrde odabrani pripadnici fine sarajevske raje, uzeo pare od SDA da bih bio za građansku BiH, to ne bi bilo ni u top 20 najgorih stvari koje sam uradio.

Ali kad me ne plaćaju ni SDA ni Milo ni “Stav” – ne plaćaju me.

Ne pišem sada ništa što nisam, takoreći, oduvijek pisao.

Protiv BiH konstitutivnih naroda bio sam i prije deset godina, za građansku BiH sam bio i tada, pa o tome pisao za “Žurnal” – izvolite, guglajte. Pa to tada nikome nije smetalo.

Protiv islamofobije pisao sam i prije 10 i prije 20 godina – i na “Žurnalu” i u “Slobodnoj Bosni” – izvolite guglajte. Pa to tada finoj gradskoj raji nije smetalo.

Ako vas nervira moj benevolentan stav prema bosanskom islamu; ako vas nervira moje odbijanje da učestvujem u kreiranju bauka „islamskog radikalizma“ – izvolite na „Žurnalu“ pronađite moj 10 godina star tekst „Islam, ne problem“. Tek će vas to iznervirati.

Ako vas nervira moje odbijanje smećarske logike „svi su jednako krivi za rat“ i “svaki je nacionalizam jednako loš” – uzmite bio koji tekst koji sam napisao. Nikada nisam pristao na tezu da su velikodržavni nacionalizam koji je izazvao genocid i nacionalizam onih koji su stradali u genocidu isto. Drkajte i lažite po tviteru koliko vas volja – nikada neću.

Ali dobro povedite računa o sljedećem: sad ste vlast. Posljednju tviter kampanju protiv mene je, dakle, povela vlast. To se, vašom terminologijom, zove „gušenje kritičkog glasa“. Pokušaj moralne disreditacije kritičara od strane vlasti je totalitarna, nedemokratska praksa. To je ono što radite.

I ne manje bitno… Kada, recimo, Boris Dežulović, nakon desetina tekstova u kojima su uživali, napiše jedan koji ih nervira, pa sarajevska desnica poviče „Boro je ustaša“ – to vam smeta.

A kakva je razlika između njih i vas? Jer vi ste 20 godina čitali moje tekstove i bili su vam ok. Ali sada, kada ste vlast, OK vam više nisu, jer vas podsjećam na govna koja ste pojeli da biste vlast uzeli. Kao što je njima Boro namah postao ustaša, vama sam ja namah postao balijski plaćenik.

Pritom, moj glas je manjinski. Jasno sam istakao da sam protiv BiH konstituivnih naroda sa pozicije etničkog Grka a političkog Bosanca – dakle sa pozicije „ostalih“. Vi ste se ostrvili na mene, lažući pritom. I sebe zovete liberalima?

Da se razumijemo. Ja nisam vaš. Nisam ničiji. Ne vjerujem u kolektivne idenitete. Vjerujem u radikalni individualizam. I to nije pitanje izbora, nego nužnost. Čovjek je radikalno sam. Rodi se sam i umre sam. Ponekad, kad je u čoporu, učini mu se da nije tako. Tada misli da je moćan. Ne. Čovjek je slab i nikad tako sam kao kada je u gomili.

O tome sam već pisao. Uskoro u „Vremenu“ iz Zenice izlazi moja knjiga „Antonije napušta Boga“. Evo odlomka (napomena za naročito zlobne i naročito glupe čitaoce, na primjer za rečenog poslanika „Naše stranke“: govori književni lik, ne autor – ne, to nije isto):

„Ponekad pomislim da je tvoja jedina zamjerka našem fašizmu to što je krajnje neefikasan, takoreći šlampav“, kažem Tomoviću.

„Naš je fašizam, naravno, sramota za fašizam“, kaže Tomović. „Negdje sam čitao o skupini balkanskih neonacista koji su se obratili pismom onima koje su smatrali starijom braćom, njemačkim neonacistima, pa im predložili saradnju. Nijemci im odgovorili da su za njih, oni, Balkanci, niža bića, da je za njih uvreda to što se ovi usuđuju nazivati nacistima i obratiti im se, te da će svakako doći vrijeme kada će im ovi za tu uvredu krvlju platiti. Šta su našim kretenima zapravo saopštili kreteni iz Njemačke? Balkanci ne mogu biti nacisti. Tek fašisti. Tako je i otac Nikolaj Velimirović, koga je Srpska pravoslavna crkva proglasila svecem, mlatio protiv Jevreja i veličao Hitlera, upoređujući ga sa Svetim Savom. Pa ga nacisti svejedno, kao Slovena, dakle pripadnika ‘niže rase’, strpali u Dahau. Fašizam, čak i kada je bijedan kao naš, zauvijek prlja. Biti fašista nije isto što biti panker, rejver ili metalac: ne možeš, kada ti stvar dosadi, skinuti poderane farmerice, oprati kosu i ostaviti to iza sebe. Ne može se biti bivši fašista, kao što se ne može biti ni bivši ubica“.

„Postoji, međutim, soj koji prezirem više od balkanskih fašista“, kaže Tomović. „To su balkanski ljevičari. Pogledaj, recimo, cirkus koji su napravili sa Gavrilom Principom i Sarajevskim atentatom. Da ti oči iskopaju ako pomeneš da je Princip bio terorista. Čovjek se usudi reći da je Sarajevski atentat bio teroristički čin i, već sutra, bude ustrijeljen u dnevnoj štampi od strane ljevičarskih crnih trojki. Iz potaje ispale u tebe čitav šaržer etiketa: autokolonizator, reakcionar, sluga Imperije… Pri tome oni ni najmanje ne mare za činjenicu da je Princip sam sebe smatrao teroristom. Pa on je na suđenju na pitanje kako je naumio ostvariti ujedinjenje Južnih Slovena i njihovo oslobađanje od Austrije, odgovorio: ‘terorom’. Ali neće valjda Princip naše filozofe, spisatelje i filmadžije učiti što su bile njegove namjere.

Čovjek bi, suočen sa enormnom Principovom popularnošću među ovdašnjim ljevičarima, pomislio da ovdje po čitav dan u vazduh lete zapadne ambasade, da se američki i evropski ambasadori ne usuđuju izaći na ulicu, u strahu od ljevičarskih atentatora, Principovih branitelja. A šta, umjesto da kao Princip ubijaju okupatore, rade naši borci protiv zapadne hegemonije? Žderu i loču na prijemima koje organizuju zapadne ambasade! Apliciraju za EU fondove! Idu na studijska putovanja po Evropi! Ne propuštaju na promocije svojih knjiga i premijere svojih komada i filmova pozvati zapadne ambasadore! Fukara“.

„Postoji i soj koji prezirem još više od balkanskih fašista i balkanskih ljevičara: to su balkanski liberali. Ko su balkanski liberali? To su ovdašnji fašisti i ljevičari koji su nadirektnije finansijski vezani za evropske i američke, što javne što tajne fondove i službe. To su balkanski fašisti i ljevičari koji su miljenici zapadnih ambasadora. Kao što psa i mačku možeš naučiti da ne sere po kući, tako i balkanski fašisti i balkanski ljevičari nauče da ne budu fašisti i ljevičari dok jedu iz ruke zapadnim ambasadorima. Fukara, Fukara!“.

Dobro. Mislim da smo se razumjeli. Sad vi koji lažete nastavite sa svojim prljavim fantazijama. A ja ću nastaviti da pišem tako da u vama izazivam potrebu da o meni slažete nešto gnusno. Zapravo: tek sam počeo. Takozvani dijalog koji se sastoji od toga da vi lažete, a ja demantujem ćete voditi sa nekim drugim, ko dijeli – mislim da se to tako kaže – „vaše vrijednosti“.

Vozdra, alahimanet.

BiH

Vukanović o Isaku: „Budaletina i luda svojim ponašanjem i skandalima uspjela je za kratko vrijeme da zasjeni sve do sada viđeno“

Published

on

By

Svakakvih je bilo ministara policije i drugih resora na ovim prostorima, ali je Ramo Isak sve zasjenio svojim nevjetovatnim skandalima i devijantnim ponašanjem, bolesnim populizmom bez granica, ludostima, ispadima i budalaštinama. Gotovo da nema dana ili sedmice da ne napravi neki gaf i skandal, posebno ako ima neko gostovanje na televiziji, a nevjerovatna je njegova želja i nastojanje da stalno bude u centru pažnje javnosti, piše na svom blogu zastupnik u NSRS Nebojša Vukanović.

-U svakoj normalnoj i uređenoj državi i društvu nikada se ne bi mogla dogoditi ovakva pojava na političkoj sceni, jer postoje kontrolne institucije i mehanizmi da spriječe nepotizam, zloupotrebe i trgovinu političkim uticajem, vrše provjere, posebno u bezbjednosnom sektoru, jer je nesretni Ramo sa sinovima sve devijacije objedinio u jednom dolazeći na funkciju. Sin Almir kao poslanik u Parlamentu Federacije prvo je ucijenio Dina Konakovića i Nermina Nikšića, da bi tata Ramo postao ministar, a potom rođenog brata, Ramovog sina, ucjenama i korupcijom progurao za direktora Kazneno-popravnog zavoda u Zenici. O rotacijama i pratnji, kojom svakodnevno maltretira Sarajlije i komšije, pokušavajući da pokaže nekakvu važnost i veličinu, te nasilju i skandalima njegovih sinova, suvišno je trošiti riječi.

Veličanje i svečani doček za korumpiranih policajaca po izlasku iz pritvora, koji su uhapšeni zbog korupcije i saradnje sa narko-kartelima i Mafijom, dosada je nezabilježena devijantna pojava, zbog koje je došao u otvoren sukob sa američkom ambasadom u Sarajevu, te nevjetovatne izjave i ispadi, napadi na pravosuđe i gaženje ustavnog sistema, su nevjetovatni skandali i zloupotrebe zbog kojih bi Ramo Isak morao odmah biti smijenjen.

Pokušavajući da zasjeni svoje skandale on neprekidno srlja i ulazi u nove, a teško je naći riječi kojim bi se opisao skandal, riječi mržnje, prijetnje i dolazak u Srebrenicu sa sinovima i pratnjom u luksuznom karavanom džipova i vozila, sve sa bakljama i zastavama, kao da je neki vođa navijača i fudbaler, a ne ministar unutrašnjih poslove. Njegove sramne prijetnje Srbima i zveckanjem oružjem, na ivici ludila, te junačenje i busanje u prsi junačke, kako će uhapsiti Dodika, kojima dobija lajkove i simpatije ekstremista i naivnih Bošnjaka, te nabacuje loptice i vodu na Dodikov mlin i vodenicu, su jedan od pokazatelja zašto opstaje režim u Srpskoj decenijama.

Budaletina i luda svojim ponašanjem i skandalima uspjela je za kratko vrijeme da zasjeni sve do sada viđeno u Zemlji čuda, on je prava slika „Trojke“ i Vlade Federacije, a njegova hitna smjena i ograđivanje od postupaka bilo bi ljekovito za sve, prije svega političku scenu koja mora pod hitno da se dekontaminira. Umjesto da uđe u koštac sa ključnim problemima, ogromim razmjerama korupcije i kriminala, srastanja policije i pravosuđa sa Mafijom i narko kartelima, nesretni Ramo vodi stalnu političku kampanju od Banjaluke, Sarajeva do Srebrenice, gledajući da ugrabi koji politički poen, umjesto da grabi i hapsi kriminalce, korumpirane političare i policajce, poručio je Vukanović.

Nastavi čitati

BiH

Kako je Alen u BiH “izgradio svoju Njemačku”: ‘Čovjek treba sam da izgradi svoju obećanu zemlju’

Published

on

By

“Čovjek treba da izgradi svoju obećanu zemlju, svoju Ameriku. Ja nemam zaista potrebu da idem u Ameriku, u Njemačku bilo gdje na Zapad”

Priča o prvoj registrovanoj farmi magaraca počela je prije 12 godina. Tada dvadesetdvogodišnji student Poljoprivrednog fakulteta, Alen Jusupović osmislio je biznis plan i osvojio nagradu od četiri hiljade dolara od USAID-a. Bilo je to dovoljno da ova porodica započne svoj san. Ekipa BHRT-a posjetila je ovu farmu.

Ova farma, osnovana 2012. godine, ima 66 magaraca. Stekla je reputaciju kao lider u proizvodnji i istraživanju magarećeg mlijeka. Njihova posvećenost kvalitetu, prirodnoj njezi i očuvanju okoliša privlači posjetioce iz cijelog svijeta.

“Ja imam zaista zanimljiv život, dinamičan. U suštini roditelji su ovdje na farmi, a ja živim u gradu. Međutim, moj posao je na farmi, tako da sedam dana u sedmici ja ujutro ustajem, kćerkicu u vrtić vodim i onda dolazim ovdje na farmu i radimo do samog mraka. Čovjek treba da izgradi svoju obećanu zemlju, svoju Ameriku. Ja nemam zaista potrebu da idem u Ameriku, u Njemačku bilo gdje na Zapad”, kaže farmer Alen Jusupović.

“Svaki magarac ima svoj karakter, isto kao i ljudi”

“Svaki posao ima svoju težinu, ali ovo je bio jedan veliki izazov, susrest se magarcima, sa životinjama. Znam svako ime, znam sve. Svaki magarac ima svoj karakter, isto kao i ljudi”, kaže Sakiba, Alenova majka.

Projekat “Za snažnu domaću ekonomiju/EU4Business Recovery” dao je podstrek mladim ljudima. Kako nam ističu, sve počinje od dobre ideje, a Alen je primjer koji je svoj put pronašao od iskrene emocije prema

“Posebno su značajne priče pojedinaca kao što je Farma magaraca i ljubav Alena Jusupovića prema životinjama, koji je svoj san i ljubav pretočio u biznis plan, i dokazao da ništa nije nemoguće. Kada imate pravu ekipu, mnogo je lakše generirati kapital, jer time ljudi s jasnom vizijom i zalaganjem mogu stvoriti održiv biznis”, kažu iz EU4Business Recovery.

Ono što je bitno za Grad Zavidovići jeste poboljšanje turističke ponude ruralnog turizma, koja označava stratešku odrednicu ovog grada.

“Vrlo lijepa priča o farmi magaraca koja zapravo svake godine dobiva neki dodatni sadržaj. Od samog početka, od njegovih prvih aktivnosti smo uz njega i da smo ga na neki način i pratili I kroz poticaje i kroz tehničku pomoć i saradnju”, ističe Džeraldina Miličević, pomoćnica gradonačelnika Zavidovićа.

Kozmetika od magarećeg mlijeka

Magareće mlijeko odavno je prepoznato kao jedno od najkvalitetnijih, a proces proizvodnje mlijeka nadogradili su i pravljenjem različitih kozmetičkih proizvoda.

“Sve je ustvari krenulo kao ideja za proizvodnju magarećeg mlijeka. Mi proizvodimo ljekovito magarećeg mlijeko. Evo već 12 godina i ne postoji mjesto u BiH gdje nije došao bar jedan decilitar mlijeka sa naše farme. Pored toga, odmah nakon par godina, desili su se mali viškovi gdje smo mi uvidjeli da možemo praviti kozmetiku od magarećeg mlijeka. Nismo farmaceuti, ali sticajem okolnosti imamo dobre recenzije od naših kupaca, tako da naša kozmetika se koristi kroz razne vrste dermatitisa, psorijaza i generalno kod kožnih oboljenja”, zaključuje Alen.

Na ovom imanju trenutno postoje izgrađena dva bungalova koja će uskoro biti u funkciji. Pored toga u ponudi Farme je i jahanje konjа i druženje sa magarcima. Kako nam ističe mladi farmer iz Zavidovića, u životu ne treba puno, samo ono malo svoga svijeta i mašte za ostvarenje svojih snova.

Nastavi čitati

BiH

VIDEO Šta se krije iza priča o sukobu u Bosni i Hercegovini?

Published

on

By

I dok se političari igraju s velikim riječima zarad sopstvenih ciljeva, građani gube interes za politiku i biraju živjeti život u zemljama članicama Nato saveza, poput Njemačke

Hibridno djelovanje u Bosni i Hercegovini nije nepoznanica. Decenijama se građani ove zemlje suočavaju sa raznim propagandama i lažnim informacijama. U većini iza svega je politički interes. Kako je izborna godina, a na pragu je i usvajanje Rezoucije o Srebrenci u UN-u, građanima se plasiraju priče o sukobima i dižu tenzije. Neki reaguju sa strahom, a nekima je već odavno smanjena čak i reakcija šoka.

Ovo su samo neki od primjera poruka kojima su građani svjedočili na društvenim mrežama proteklih dana. Radi se o pozivu za mobilizaciju. I dok su vlasti demantovale i navodile da se radi o falsifikatu, sa potpisom Denisa Bećirovića i Fahrudina Radončića, cilj je kod dijela građanstva postignut. Predviđanje sukoba unosi paniku i strah, ali čini se većina građana oguglala je na takve priče.

Upravo politika kroji strah i paniku. I ovo je primjer hibridnog i propagandnog djelovanja destruktivnih i neprijateljskih elemenata, kojim se pokušava unijeti nemir među građane, ali i narušiti stabilnost i sigurnost u BiH, kaže šef kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića. I to kroz sihronizirano djelovanje kako domaćih političara, tako i onih iz komšiluka.

Kod nekih ljudi postoji strah, kod nekih rezigriranost

“U ovom slučaju se može povezati čak i sa ovim prijedlogom usvajanja Rezolucije, gdje je upravo strategija Ruske federacije i Republike Srbije da prikažu da u BiH nije sigurno, da je ovdje nestabilno, i da Generalna skupština ne treba o tome raspravljati”, kaže Alija Kožljak, šef kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH za BHRT.

A da se radi o manipulaciji, dodaje Kožljak, vidi se kroz brojne izvještaje u kojima je navedeno da je u BIH sigurno stanje, a da međunarodne snage imaju mandat stabilnosti u BiH. Izazova ima, ali mnogo više zloupotreba. Tome doprinose neodgovorni pojedinici koji nasjedaju na propagandu i šire dezinformacije, stav je sociologa. I dok se kod nekih izaziva strah, više je onih kod kojih je ovakva retorika smanjila prag šoka.

“Činjenica da mi smo izloženi ovakvoj retorici već dugo vremena. Nas je anestezirala, desentivizirala nas, smanjila nam je prag šokantne reakcije, odnosno one provokativne reakcije koja se upravo želi razviti. Tako kod nekih ljudi postoji strah, kod nekih rezigriranost”, smatra Samir Sofić, sociolog na Fakultetu političkih nauka UNSA.

Siptomatično, i pozicija i opozicija u BIH svjesna s koje strane dolazi ovakav vid propagande. Jasno im je i da je cilj sprječavanje progresa BIH na putu euroatlanskih integracija i stopiranje usvajanja rezolucije o Srebrenici.

Građani gube interes za politiku

“Da se ne pravimo i mi naivni, ide usvajanje rezolucije u Generalnoj skupštini, idu nаjavljeni skupovi u Srebrenici, manifestacija ne znam ni ja čega. Ne znam koja je potreba za tako nešto, ali sigurno postoje oni koji su spremni da osiguraju standarde i sigurnost u zemlji”, ističe Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH.

“Jedini način da to spriječite, da ukoliko nemate dovoljno mehanizama da spriječite usvajanje takve rezolucije, očigledno nemaju, jeste da upozorite zemlje koje imaju namjeru da podrže tu rezoluciju da će izazvati faktički sukobe u ovom dijelu svijeta”, rekao je Edin Ramić, zastupnik SDA u Zastupničkom domu PS BiH.

I zbog zajedničkog cilja tuđih politika stvaraju se vještačke krize kako bi krajnji cilj bio ostvaren – neusvajanje Rezolucije. I dok se političari igraju s velikim riječima zarad sopstvenih ciljeva, građani gube interes za politiku i biraju živjeti život u zemljama članicama Nato saveza, poput Njemačke.

Nastavi čitati

Najčitanije