Connect with us

BiH

Plaćeniku Vojske Jugoslavije Sud BiH zaštitio identitet, on potvrdio: 2. maja sam pucao iz kasarne na Bistriku!

Published

on

Sud BiH danas je u nastavku suđenja u slučaju Dobrovoljačka dozvolio da današnji svjedok, inače, prema vlastitim riječima, plaćeni vojnik Vojske Jugoslavije svjedoči javno, ali da mu sredstva javnog informiranja ne objavljuju identitet.
Razlog tome nisu prijetnje niti strah od nekoga, nego kako je to svjedok rekao kako bi zaštitio svoju porodicu, tačnije kćerke od saznanja da im je otac svjedok. Odbrana Bakira Alispahića i sam Alispahić usprotivili su se ovakvoj odluci, jer ne postoji nikakav zakonski osnov da mu se odobri, ali je Sud BiH ipak udovoljio ovom zahtjevu.

Advokatica Mirna Avdibegović nakon ulaganja prigovora istakla je da ‘ne postoji zakonski osnov za ovakav postupak’.

„Tražim od Suda BiH da ovdje imamo iste aršine. Ja u ovom montiranom procesu trpim uvrede, ako ja mogu dolaziti svake sedmice i ljudi me zaustavljaju i pitaju jeste li vi iz Dobrovoljačke, ne znam šta je sporno da svjedok govori imenom i prezimenom“, kazao je Alispahić.

No, plaćeni vojnik Vojske Jugoslavije započeo je svoje svjedočenje, a medijima je zabranjena objava njegovog imena.

Svjedok koji je također 2. maja pucao u Sarajevu u unakrsnoj borbi na Bistriku ispričao je da je vojnik dobrovoljac postao 13. januara 1992. godine, a da je 1. aprila potpisao ugovor s Vojskom Jugoslavije. Prema njegovim riječima u Komandu Druge vojne oblasti došao je 15 dana ili mjesec prije maja, odnosno spornih događaja u Dobrovoljačkoj.

Tužiocu Mladenu Vukojičiću je kazao da je 2. maja napadnuta kasarna na Bistriku u popodnevnim satima, te da su uzvraćali vatru.

„U jednom momentu bačen je suzavac na nas. Kapetan Dragoslav Stanković mi je naredio da idem s njim u magacin po maske. Otišli smo da uzmemo. Tada sam vidio jedno tijelo u hodniku kasarne“, kazao je svjedok.
Ispričao je da je nešto prije toga u vozilu ubijen vozač Divović, koji je uspio dovesti vozilo do kasarne, ali je preminuo.

„Ujutru 3. maja Stanković me obavijestio da su se uspjeli dogovoriti, da će doći predsjednik Alija Izetbegović, da ćemo mi ići u Lukavicu. Kasnije sam, pošto sam bio na straži vidio sam Aliju i neku ženu. Ušli smo u kamion pod ceradom. Imali smo lična naoružanja. Nedugo, možda sto metara smo vozili čula se pucnjava. Presjekli su kolonu. Vidio sam civile, Stanković se otimao, nije dao pušku. Ja sam mu rekao da preda, da nas ne ubiju“, ispričao je.
Kazao je da su ih polegli na zemlju, a da mu je vojnik regrut kazao da namaže lice prašinom da ne vide da sam stariji.

„To sam uradio. Poveli su nas prvo u diskoteku neku. Tamo su nam uzeli podatke i odveli nas u FIS. Pred FIS-om su mislili da sam povrijeđen, pa su me htjeli odvesti doktoru. Rekao sam da je to prašina, pa su me odveli da se umijem“, istakao je ovaj svjedok.

Ispričao je da su ga tri puta pretukli i to civil, neki policajac (plava uniforma nije vidio ambleme) te neki oficir u crnoj uniformi.

Kasnije je u unakrsnom ispitivanju kazao da nema medicinske dokumentacije iz tog perioda i da po dolasku u Lukavicu nije tražio medicinsku pomoć. Advokatica Lejla Čović tražila je od svjedoka da kaže je li mu poznato da su 2. maja jedinice iz Druge vojne oblasti izašle iz komande i u centru grada izvodili borbe, a svjedok je kazao da to ne zna.

On ne zna ni da je Sarajevo granatirano sa srpskih položaja iako je u izjavi datoj  2011. godine kazao da je 3. maja Sarajevo granatirano sa srpskih položaja.

Advokatu Senadu Pizoviću potvrdio je da ostavlja mogućnost da je to tačno da je rekao, a nakon što je Pizović pitao zbog čega je kazao da su 2. maja ‘očekivali napad na kasarnu’.

Nije znao ni da je 26. aprila 1992. godine iz Druge vojne oblasti pucano na civile kada je ubijen Senad Šandirović, sekretar SDP-a, niti da je gorjelo 2. maja pola Sarajeva.

Potvrdio je da je ostao u Vojsci Republike srpske, a da je u aprilu i maju plaćen od Vojske Jugoslavije te je rekao broj vojne pošte 82-40.

Potvrdio je da je davao iskaz 1994. godine na Palama pred istražnim sudijom iz Beograda Zdravkom Petrovićem, a da je iskaz davao i u Beogradu nekad poslije 2011. godine. Kada je riječ o njegovim nadređenim nije se mogao sjetiti niti jednog imena, izuzev izvjesnog Bubala, koji ga je i prebacio iz kasarne Viktor Bubanj u Komandu druge vojne oblasti.

Sudija Darko Samardžić pitao je svjedoka šta im je rečeno u vezi sa naoružanjem kada su krenuli u kolonu. Svjedok je kazao da im je kapetan Stanković kazao da ponesu lično naoružanje.

Nastavak suđenja u ovom predmetu je 15. marta, piše Patria.

BiH

Subašić: Sad sam srela zločinca koji je pred mojim očima silovao žene. Neki su još u policiji, rade po opštinama, po parlamentima…

Published

on

By

Predsjednica udruženja Majke Srebrenice Munira Subašić obratila se na otvaranju objekta za odlaganje ekshumiranog biološkog materijala, ličnih predmeta i odjeće neidentifikovanih žrtava genocida u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.

Govorila je o značaju ovog objekta i iskazala zahvalnost zbog njegovog otvaranja.

Ona je, između ostalog, kazala da je jutros prepoznala ratnog zločinca.

“Ja sam sad prije pet minuta srela zločinca, koji je pred mojim očima silovao neke osobe koje možda nikada to neće kazati. Vjerujte da neki još nose uniformu, evo ovdje u policiji, rade po opštinama, po parlamentima i nikad se nisu pokajali”, posvjedočila je Subašić.

Dodala je da zločince koji su silovali Bošnjakinje u periodu agresije na BiH viđa i u uniformama te zaposlene u općinama.

Sve majke svijeta je pozvala da slijede primjer majki Srebrenice u odgoju djece. Naglasila je da su djecu učile da ne mrze.

“Sve majke svijeta treba da uče od majki Bošnjakinja. Pet i po hiljada djece je ostalo bez roditelja, siročadi ta su djeca preživjela genocid ko i mi, mnoga nemaju ni fotografiju oca da vide kako izgleda, mi smo se izborile da odgojimo djecu da ne mrze i bez osvete. Pozivam sve majke: ‘Učite od nas i odgajajte djecu u ljubavi, ne u mržnji'”, poručila je Subašić.

Nastavi čitati

BiH

Vještaci utvrdili kako je došlo do nesreće u kojoj su poginule doktorice Azra i Alma

Published

on

By

Vozač je upravljao automobilom bez položenog vozačkog ispita, pod utjecajem alkohola, amfetamina i drugih lijekova

Saslušanjem vještaka saobraćajne struke Nedima Kamenjaševića i Muamera Smajlovića jučer je nastavljeno suđenje Arminu Berberoviću, optuženom za stravičnu nesreću u kojoj je 26. maja prošle godine na Marindvoru automobilom usmrtio doktorice Azru Spahić i Almu Suljić.

Kamenjašević je, zajedno sa Smajlovićem koji je bio na licu mjesta, napravio nalaz na osnovu zapisnika s uviđaja i fotodokumentacije te pregleda videonadzora s mjesta nesreće, piše Avaz.

Vozilo ispravno

Vještak Kamenjašević je kazao da se, na osnovu tragova s lica mjesta, Mercedes kojim je upravljao Berberović kretao ulicom Maršala Tita iz pravca Baščaršije prema Marindvoru. Bilo mu je zeleno svjetlo, kao i pješakinjama koje su prelazile Dolinu ulicu na pješačkom prijelazu. Vještaci mašinske struke utvrdili su da je vozilo bilo potpuno ispravno.

Uzrok nesreće je vožnja pri brzini od 76,3 kilometra na sat na mjestu gdje je dozvoljeno 50 kilometara na sat, te zakašnjela reakcija vozača u opasnom trenutku, a što mu nije omogućavalo da se sigurno zaustavi ispred pješačkog prijelaza kada je ugledao pješake.

Poduzimanje radnje udesno pri spomenutoj brzini nije mu omogućilo da se sigurno zaustavi. Također, vozač je upravljao automobilom bez položenog vozačkog ispita, pod utjecajem alkohola, amfetamina i drugih lijekova.

Vještak je pojasnio da je Berberović vozio desnom trakom, gdje su tramvajske šine, nakon čega se prestrojio u prvu lijevu traku. Na semaforu je bilo zaustavljeno sivo vozilo koje se u trenutku paljenja zelenog svjetla na semaforu nije uspjelo odmah pokrenuti, dok je Berberović, bez zaustavljanja i usporavanja, pokušavao da prođe.

Pretpostavlja se, kazao je Kamenjašević, da se vozač Mercedesa prestrojio ponovo u krajnu desnu traku, izbjegavajući sudar sa zaustavljenim sivim vozilom, nakon čega skreće u Dolinu ulicu.

-Da je vozio dozvoljenom brzinom od 50 kilometara na sat, mogao se zaustaviti neposredno prije mjesta naleta na pješake – kazao je Kamenjašević.

On je, odgovarajući na pitanja advokata Rusmira Karkina koji zastupa Berberovića, kazao da su dvije nastradale pješakinje udarene prednjim branikom vozila, dok je treća udarena lijevim bočnim retrovizorom.

Stravičan prizor

Odgovarajući na dodatna pitanja tužiteljice Ive Kurilić, kazao je da je jedina pravilna radnja vozača Mercedesa bila skretanje u Dolinu ulicu iz krajnje desne trake.

Vještak je naveo da se na snimku videonadzora ne vidi trenutak udara, ali se vidi trenutak leta pješakinje koja je nabačena na vjetrobransko staklo Mercedesa, te odbačena prema zidu pekare. Silina udara je bila toliko velika da bi odbačaj pješakinje bio veći da nije bilo zida.

Muamer Smajlović je prisustvovao uviđaju ove stravične nesreće.

-Zatječem stravičan prizor od kojeg se ledi krv, tijelo u ulici Dolina i Mercedes. Ostali učesnici bili su na ukazivanju ljekarske pomoći. Mi ne možemo tumačiti namjere vozača. Ovo je neprilagođena vožnja uvjetima i stanju na kolovozu – kazao je Smajlović.

Osim u dijelu koji se odnosi na pješakinje, advokat Rusmir Karkin je prigovorio nalazu vještaka, kao i konstataciji o namjeri skretanja vozila u Dolinu ulicu. Naveo je da osporava nalaz uz tvrdnju da je netačan i neprecizan.

Nastavak suđenja zakazan je za 24. maj.

Rasvjeta bila adekvatna

Nedim Kamenjašević je kazao da je u vrijeme nesreće kolovoz bio mokar, da nije padala kiša te da nije bilo ulaznih rupa. Vidljivost je bila dobra te nije bilo fizičkih i drugih prepreka. Rasvjeta je bila adekvatna, sijalice su imale dovoljnu jačinu za normalne uvjete vožnje. Utvrđeno je da su semafori bili ispravni i u funkciji.

Vještak Kamenjašević je, odgovarajući na pitanja tužiteljice, kazao da nisu evidentirani tragovi kočenja.

Nastavi čitati

BiH

Ratni zločinci se (više) ne mogu kandidovati na izborima: Kako će to izgledati u praksi?

Published

on

By

Kada se Fikret Abdić, kao osuđenik zbog osnivanja sabirnih logora, maltretiranja i korištenja zarobljenika kandidovao, a zatim i pobijedio na izborima za načelnika Velike Kladuše, javnost je burno reagovala. I to sasvim opravdano.
Kako državni parlamentarci nisu to učinili, visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt je nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona. One podrazumijevaju i da osuđenici za ratne zločine više neće imati priliku kandidovati se na izborima te imenovati na javne funkcije.Ali, kako to često viđamo: zakon je jedno, a primjena nešto sasvim drugo. Pitanje se postavlja kako će Centralna izborna komisija BiH postupiti te na koji način registrovati ko su osuđenici prije lokalnih izbora.

Naša država nema jedinstvenu bazu osuđenih osoba koja bi se mogla koristiti u ovu svrhu. A na zvaničnim stranicama Haškog tribunala ne postoji dovoljno ličnih podataka koji bi se mogli iskoristiti.

Prema informacijama Klix.ba, zato će kandidati, uz dokumentaciju, predati potpisanu i ovjerenu izjavu da nisu osuđenici. Tačnije, radi se o izjavi koja se potpisuje pod krivičnom i materijalnom odgovornošću.

U ovu svrhu će zato biti bitne preliminarne liste kandidata za izbore. One će biti javno dostupne pa, ukoliko se ustanove napravilnosti, bit će dovoljno vremena za reakciju.

Ako je neki kandidat prekršio neki član, poput ovoga, pokrenut će se postupak.

Šta tačno kažu izmjene zakona?

Podsjetimo, visoki predstavnik je rekao kako se ove izmjene uvode zbog budućnosti društva i civilizacijskih vrijednosti.

“Ne postoji nikakav razlog da ti ljudi opterećuju javnost svojim prisustvom u organima vlasti. Takvu sam najavu dao 11. jula u Srebrenici. Ovo je nešto za nove generacije”, poručio je Schmidt tada.

U izmjenama se, između ostalog, navodi:

“Nijedna osoba, koja je osuđena od strane bilo kojeg međunarodnog ili domaćeg suda za zločin genocida, zločine protiv čovječnosti ili ratne zločine ne može se kandidirati na izborima niti obavljati bilo koju izbornu, imenovanu ili drugu funkciju”.

Presude Međunarodnog suda još uvijek nisu upisane u krivičnu evidenciju iako je Memorandum o saradnji rezidualnog mehanizma za krivične sudove i Ministarstva pravde BiH potpisan.

Više ratnih zločinaca bilo na javnim funkcijama

Abdić je, podsjetimo, odgovoran za zločine na području Krajine tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

U julu 2002. godine Sudsko vijeće Županijskog suda u Karlovcu osudilo ga je nepravomoćnom prvostepenom presudom na kaznu od 20 godina zatvora zbog ratnog zločina, što je najteža moguća zatvorska kazna u Republici Hrvatskoj.

Hrvatski vrhovni sud promijenio je kaznu u 15 godina zatvora. Na slobodu je izašao nakon odslužene dvije trećine kazne, piše Klix.

Ali, nije jedini. Preminuli Simo Zarić je nekadašnji zamjenik načelnik Bosanskog Šamca i također je na ovom spisku. On je bio osuđen na šest godina zatvora zbog teških ratnih zločina protiv čovječnosti, a pušten je na slobodu 2004. godine nakon odslužene dvije trećine kazne.

Porazne su u ovim slučajevima dvije činjenice: da su ovakvi ljudi imali priliku kandidovati se na izborima, ali i da su, zaista, izabrani na te pozicije glasovima većine građana.

Nastavi čitati

Najčitanije