Kao prijeku potrebu farmeri u Tuzlanskom kantonu vide isplatu podsticaja sa tog nivoa, jer bi dobiveni novac iskoristili za kvalitetniju proljetnu sjetvu. Ona, kako navode proizvođači mlijeka, kao takva mora biti zbog najava izuzetno toplog ljeta.

“Kada je riječ o kantonu, mi smo isplaćeni za 2022. godinu, ali smo trebali razgovarati za ovu. Do toga nije došlo jer nemamo resornog ministra, ali donijeli smo zaključak po kojem ćemo zatražiti sastanak hitnog karaktera sa kantonalnim premijerom. Oni nam moraju izaći u susret i isplatiti novac, kako bismo čim prije krenuli u kvalitetnu sjetvu”, ističe Glibanović.

U ovom trenutku niko sa sigurnošću ne može reći da se loše ekonomske prilike po farmere neće odraziti ni na stanovništvo, u kontekstu poskupljenja mlijeka.

“Naši otkupljivači ovoga mjeseca su stali sa povećanjem cijena mlijeka, a mi sada ne znamo da li će se ona povećavati ili padati u narednom periodu. Na našim farmama otkupna cijena po litru mlijeka se kreće od 80 feninga do jedne marke, u zavisnosti od proizvedene količine i kvaliteta”, kaže Glibanović.

Tuzlanski kanton ranije je slovio za lidera u proizvodnji mlijeka u Bosni i Hercegovini, međutim, loše politike koje su vođene dovele su do toga da je ova regija danas spala na drugo mjesto.

Trenutno je registrovano okvirno 1.350 gazdinstava koja se bave proizvodnjom mlijeka, direktno u obrt je uključeno 350 farmi sa osam i po hiljada stočnih grla i one u toku kalendarske godine proizvedu približno 28 miliona litara mlijeka.

Teška višegodišnja situacija odrazila se na pad broja grla i smanjenu proizvodnju mlijeka. Određeni farmeri su također zatvorili svoje farme, a pojedini trenutno razmišljaju o tome.

Neizvjesna sudbina je i za Halila Serdarevića iz Kalesije, koji dugi niz godina proizvodi kravlje mlijeko. Trenutno ima 22 stočna grla, a u proljetnoj sjetvi na 12 hektara obradive površine primat je stavio na proizvodnju kabaste hrane. Ističe da se supruzi i njemu sa federalnog nivoa duguje okvirno sedam i po hiljada maraka.

“Tome sam se morao posvetiti kako bih prehranio stoku, jer sam prošle godine imao veliki manjak kabaste hrane i silaže. Nažalost, imam naznake da će u Kalesiji u dogledno vrijeme biti zatvoreno nekoliko velikih farmi jer nemaju dovoljno hrane, niti radne snage”, kaže Serdarević, koji dnevno proizvode između 200 i 300 litara mlijeka.

“Kada bismo na vrijeme dobili isplatu novca iz četvrtog kvartala, to bi riješilo naše brojne probleme. Situacija je veoma teška, posebno zbog posljedica od prošle godine. Potrudit ću se da ne smanjim sjetvu jer ukoliko bih to učinio, morao bih smanjiti i broj grla, što nikako ne bi bilo dobro”, navodi Zenunović.

Naši sagovornici na kraju su izrazili nadu da će nadležni konačno prrpoznati veličinu problema u kojem se nalazi mljekarstvo. U suprotnom, posljedice će osjetiti svi u društvenom lancu.

klix