U Berlinu se ističe jedan hrvatski restoran koji se reklamira sa šahovnicom koja počinje bijelim poljem u gornjem lijevom uglu.

Većina gostiju u tome ne vidi ništa problematično ali ima ih i koji poznaju simboliku.

U tekstu objavljenom u najnovijem izdanju Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung njemački novinar Michael Martens piše kako je jedne večeri u Berlinu tražio restoran da nešto pojede. Pronašao je jedan koji mu je bio zanimljiv: “Hrvatski specijaliteti. Roštilj na drveni ugalj“.

Ono što mu je bilo posebno zanimljivo nije, međutim, bila više-manje uobičajna ponuda hrane (s “hrvatskim specijalitetima” kao što su “Veseli Bosanac”, čevapčići ili “Ciganski odrezak”), već natpis restorana.

Tu se između riječi “Hrvatski specijaliteti” nalazi hrvatska šahovnica – i to s prvim bijelim poljem u lijevom uglu.

Wollte immer schon mal eine Gastrokritik schreiben, habe es nun getan. Mit freundlicher Hilfe von Ivo Goldstein, @fbieber, @KorbAlexander und @adicerimagic. Ums Essen geht es darin aber nur am Rande. Im Mittelpunkt stehen zwei Farben: Rot und Weiß. Und was sie bedeuten können. pic.twitter.com/tgBLhxplYi

— Michael Martens (@Andric1961) March 11, 2023

Crveno i bijelo polje

Martens, odličan poznavatelj situacije na zapadnom Balkanu, skreće pažnju na to da većini Nijemaca to ništa ne znači.

“Oni samo prepoznaju šahovnicu kao zaštitni znak Hrvatske koji su već odavno promovisali uspješni hrvatski nogometaši ali za one koji poznaju problematiku komplikovanosti hrvatske heraldike to nipošto nije bezazlena promjena u odnosu na službeni grb Hrvatske, gdje šahovnica počinje s crvenim poljem u gornjem lijevom uglu”, objašnjava  Martens.

“Raspored boja na šahovnici nije samo raspored boja na šahovnici. Barem ne u hrvatskom slučaju. Prije je to pitanje ideologije“, naglašava Martens.

On objašnjava da je porijeklo šahovnice doduše nejasno, ali sa sigurnošću seže do Srednjeg vijeka. Postoje različiti primjeri, u nekim slučajevima “kao na primjer na krovu Markove crkve u Zagrebu” šahovnica počinje bijelim poljem, u većini drugih crvenim.

“Raspored boja nije bio kodificiran vijekovima, tako da nije postojao njegov službeni oblik. Obvezujući poredak prvi put je uspostavljen u aprilu 1941. godine od strane hrvatskih ustaša, fašističke skupine koja je tek uz Hitlerovu pomoć došla na vlast i uspostavila strahovladu u takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj do 1945. godine na temelju nacionalsocijalističkog modela”, piše Martens.

Kasnije, za vrijeme socijalističke Jugoslavije, šahovnica je bila korištena u grbu Hrvatske, ali s prvim crvenim poljem. To je preuzeto i u samostalnoj Hrvatskoj: “Tuđman je u decembru 1990. odredio hrvatski historijski grb u obliku šahovnice, na način da je “prvi kvadratić u gornjem lijevom uglu štita crvene boje”, kako stoji u zakonu. U ovom slučaju Tuđman se jasno distancirao od ustaškog režima”, naglašava Martens.

Zabrana u Austriji

Stoga, napominje, redoslijed boja s bijelim kvadratom na početku nije služben, a u Austriji je čak i zabranjen: “Šahovnicu u bijelo-crveno-bijelom rasporedu Beč je klasificirao kao simbol ideologije “koja je u suprotnosti s osnovnim demokratskim vrijednostima“. Zabranjeni su i simboli terorističkih skupina poput “Islamske države” ili Al-Qaide, turskih “Sivih vukova”, Hamasa i Hezbollaha”.

Tražeći odgovor na pitanje šta to onda znači kada neko danas koristi šahovnicu s prvim bijelim poljem, Martens je razgovarao s različitim stručnjacima. Alexander Kolb, historičar sa Univerziteta u Leicesteru smatra da je “korištenje te simbolike prvenstveno signal da se ‘Nezavisna Država Hrvatska’ od 1941. do 1945. smatra historijski legitimnim projektom”

A Florian Biber voditelj Centra za studije jugoistočne Europe u Grazu smatra da “takav simbol ne bi trebao biti prihvatljiv u javnom prostoru, pogotovo u Njemačkoj i Austriji”, naglasio je.

“Grb s bijelim poljem na početku “označava podršku ustaškom režimu ili desničarskim ekstremističkim skupinama koje se na njega pozivaju. Korištenje šahovnice s bijelim poljem jasno je povezano s desničarskim ekstremističkim značenjem”, ističe Biber.

Simbol je puno stariji od fašističke ideologije, ali u ovoj shemi boja od 1945. godine “više se ne može odvojiti od fašizma, kolaboracije i genocida“, kaže Biber.

“Ustaše su postojale”

Martens je telefonski razgovarao i s Petrom Vujčićem, vlasnikom restorana. On naglašava da za njega rade i Bosanci i Srbi, tako da o nacionalizmu ne može biti govora. Inače, on ima svoj restoran od 1981. “To, zaboga, nema veze s ustaštvom!”, kaže za svoj grb, ali uz zanimljivo objašnjenje: “Ustaše su postojale u Drugom svjetskom ratu, i to je to“.

Ali je li to baš tako jednostavno, pita se Martens? I odmah odgovara: “Uz ovaj argument bi se opet mogle koristiti i svastike. Uostalom, već su se nalazile na vazama iz minojskih vremena, a nacisti više nisu na vlasti”.

Za mišljenje je Martens pitao i Ivu Goldsteina, profesora na zagrebačkom Univerzitetu i “jednog od najpoznatijih hrvatskih historičara”. On je sasvim jasan: “Šahovnica je jedan od simbola u ratu između ekstremne hrvatske desnice i liberalnog, demokratskog društva. Nema sumnje da se svako ko koristi šahovnicu koja počinje bijelim poljem deklariše kao neoustaša.”

O onima koji i danas koriste prvo bijelo polje na šahovnici, Ivo Goldstein kaže: “Takvi ljudi vole reći da nisu ustaše, nego samo dobri hrvatske patriote, ali to nije istina. Ljudi trebaju znati da ovaj simbol nema nikakve veze s hrvatskim patriotizmom, on je njegova suprotnost. Ustaše su bile banda zločinaca i izdajica hrvatske stvari. Italiji su prepustili polovinu hrvatske obale. Kako zamisliti Hrvatsku bez obale i većine njezinih otoka?”

Na kraju teksta Martens navodi, međutim, da Goldstein ne vjeruje u zabranu po austrijskom modelu: “Najbolji odgovor je educirati ljude o tome što ovaj simbol znači”, kaže on. Uostalom, naglašava Goldstein, niko nije prisiljen posjetiti neki lokal. “Kada bi me neko pozvao u ovakav restoran, predložio bih mu: ‘Idemo pronaći neki drugi’.”