Samo u Restorane dobre volje udruženja Pomozi.ba, koje se finansira isključivo donacijma, svakodnevno dolazi 1000 ljudi. U jednoj od ulica koje pripadaju samom centru glavnog grada države, svaki sto priča priču o onima na margini, o onima koje jedino lokacija mjesta zahvaljujući kom uspijevaju da prežive, stavlja u bilo kakvo središte.

“Ja nemam struje 10 godina, živim u mraku, niko neće da pomogne… Kakva primanja imate s kim živite? Ja sam socijalni status, imam familiju, oni mi dadnu ja odnesem… da nema njih, mi bi gladovali…”, kaže Jusuf Joldžić, korisnik.

Da nema njih, ne bismo se ni nasmijali, kaže nam Remzija. Nju na ovom mjestu redovno srećemo, već dugo je korisnica, a ona svakog dana ovdje sreće nova lica.

“Pored njihovog posla oni su toliko i humani, saslušaju, pomognu lično, kaže kupila ti ona kupila ti ona pa u kesicu mi ćuhne… vidim ovdje mnogo ljudi koji nisu stari korisnici kao mi, što dolaze i jedu”, kaže Remzija.

“Imamo sve veći broj ljudi koji traže pomoć, nisu oni svi na našim obrocima u javnim kuhinjama, već im doniramo prehrambene pakete. S obzirom na sve veći broj korisnika i naravno sva poskupljenja, tu je i poskupljenje goriva a naši vozači stalno idu na teren, nose obroke… naravno da su i naše potrebe veće za donacijama. Kompanije već sada mogu donirati hranu koja je pred istekom roka trajanaj da ne plaćaju PDV što je jako bitno, zakon je tek stupio na snagu počela je primjena prije par dana tako da očekujemo tek u narednom periodu donacije kompanija, nadamo se da će biti sve veće”, kaže  Maja Arslanagić-Hrbat, PR Udruženja Pomozi.ba.

Želja većine onih koji su došli po obrok u Narodnu kuhinju Stari grad, bila je da ih ne snimamo. Bilo je i onih koji su željeli reći da nisu oni ti koje treba biti sram, i upitati srame li se oni koji se na štetu njih, građana, bahate.

“Moraš kupiti deterdžent, tečnost za suđe, svašta nešto, a sve je skupo. Naši su lopovi, neka dođu ovde jedan dan da vide kako izgleda… on ima platu 5, 6 hiljada, a šta mi imamo?

-Mislite da bi ih promijenilo kada bi došli i razgovarali sa ljudima koji nemaju ni za obrok?

“Promijenilo bi ih kada vidi ovdje jednu hiljadarku ljudi, to ti je jedan mali gradić. Znaš kakva je moja poruka vlastima? Neka manje kradu, a neka više sirotinji pružaju. Neka dođu i vide kako narod živi. Jadno. Oni imaju mi nemamo, non stop kupuju nekakva auta da se vozikaju, što ne idu na prevoz kao i mi?”, kaže Korisnica Narodne kuhinje Stari grad.

Za auta kojima se kako reče korisnica Narodne kuhinje, vozikaju, za službene automobile, vlast u BiH u prvih osam mjeseci ove godine potrošila je 18 i po miliona KM. Ovdje svaka marka donacije dobro dođe, za hljeb i nešto kvalitetniji obrok.

“Naša kuhinja trenutno ima 647 korisnika. U zadnje vrijeme, otkako je počela korona, rat u Ukrajini, pa inflacija, ljudi dolaze, nikoga ne vratimo, onima koji nisu korisnici damo ono što nam građani doniraju… Na čelu je resorno ministarstvo da obezbjedi sve ali da nije naših građana koji vide da ljudi nemaju, da su gladni, oni donesu u novcu ili u hrani… ima u posljednje vrijeme donesu ljudi i sa plastenika krastavac paradajz, ja zahvaljujem svima koji pomažu rad javnih kuhuinja… daj Bože da ih nema, ali šta ćemo takvo je vrijeme kakvo je. Ima tu ljudi starije dobi, onih koji su psihički bolesnici i morate se postaviti kako njima odgovara, i nasmijati se i toplu riječ…”, kaže Amir Radeljaš, upravnik Narodne kuhinje Stari Grad.

Topla riječ jednako je važna ovdje kao i topao obrok, jer najbitnije je pomoći ljudima koji dolaze po ručak da sačuvaju svoje dostojanstvo. Sa ovih vrata niko ne bude vraćen, čak ni oni koji nisu korisnici. Upućuju apel svim građanima, da dođu, da svrate, da donesu litar ulja, so, brašno, šećer i sve one osnovne najpotrebnije namirnice koje će javnoj kuhinji uvijek dobro doći.

Video OVDJE