Njemu je prije dvije godine gradonačelnik Goražda Ernest Imamović obećao radni angažman za početak posredstvom Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom FBiH, uz obećanje da ga neće ostaviti na cjedilu ni nakon godinu dana.
– Alen Hedo nije i neće biti zaposlen u Gradskoj upravi Grada Goražda!
Tako je odlučio odbor za žalbe koji je na osnovu žalbe jednog od kandidata (fizički sposobnog, zaposlenog, čiji je uži član porodice već zaposlen i prima platu sa budžeta), ne uzimajući u obzir Član 15. Federalnog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom, a koji predviđa prvenstvo u zapošljavanju osoba sa invaliditetom, poništio rješenje kojim sam bio izabran na jedno radno mjesto.
U dijelu konkursa gdje sam olovkom i papirom dokazivao svoje znanje i sposobnost rezultat je bio 100 posto i bez greške, a tamo gdje je jedan od članova komisije više gledao u moja kolica, a manje slušao moje odgovore (namjerno ili ne) bodovan sam sa manjim brojem bodova što me degradira na listi uspješnih kandidata.
Taman i da nikad u Goraždu ne dođem do posla budite svjesni da se ne bojim sjesti pred bilo kojeg eksperta, da se ne bojim raditi bilo kakve testove i da ću vam uvijek olovkom dokazati svoje znanje i sposobnost, a na vama je da li su vam takvi potrebni u sistemu – napisao je Hedo na svom Facebook profilu.
On je naveo da se pojedinci zaposleni u Gradskoj upravi od starta nisu slagali s njegovim dolaskom jer bi to “kako kažu informacije i prepiske koje posjedujem, narušilo ugled Gradske uprave jer sam osoba sa invaliditetom”.
– E pa dragi moji, ja se svog invaliditeta ne stidim i sa ponosom živim sa tim, a vi se stidite takvih stavova taman da radite u Bijeloj kući u Washingtonu. I na kraju, život ide dalje. Ja nastavljam sa borbom na putu konstantnih edukacija i potrage za radnim mjestom u kojoj ću tu ili negdje drugo na kraju sigurno uspjeti. Nije ovo moj lični poraz, nije poraz moje porodice jer nafaku daje Bog, a ja nafake imam taman koliko mi treba.
Moj radni angažman se ne svodi na materijalizam jer bi vjerovatno najmanji dio plate ostavljao za sebe, a veći dio ulagao u mlade osobe sa invaliditetom koje se školuju.
Moj radni angažman se svodi na sentimentalnu vrijednost, da moja majka koja se danas bori sa tumorom i drugim bolestima shvati da nije njen trud nošenja u školu uzalud, da moj otac koji me i sa ranjenom rukom nosi na treći ili peti sprat shvati da nije pogriješio što nas je zadržao u ovom Gradu/Kantonu i da mi je tu mjesto sa vama, a ne iza vas ni (društveno) ispod vas. Do daljnjeg ostajem jedina osoba sa stopostotnim invaliditetom, a sa titulom magistra na evidenciji službe za zapošljavanje u BPK – napisao je Hedo.
