Connect with us

BiH

BBC: Amerika tražila da se „Kasandra” ponovo emituje u RS, u strahu od novog rata u BiH

Published

on

Kada je u oktobru 1992. godine televizija RCTV iz Venecuele premijerno emitovala sapunicu “Kasandra”, uspjeh je bio trenutan i planetaran. Serija je 1997. godine stigla i do Bosne i Hercegovine, u kojoj rat tek što se bio završio. Kada je emitovanje u Republici Srpskoj naglo prekinuto, u cijelu stvar se umiješao američki Stejt department, kako bi spriječio da se gnjev naroda prelije u novi sukob, ispričao je za BBC Mundo na španskom tadašnji direktor u Koral pikčersu, kući koja je bila vlasnik telenovele.

Priča o mladoj ženi koja je kao beba zamijenjena i data siromašnoj, romskoj porodici iz cirkusa i koja se sa 18 godina vraća u svoj rodni grad, gdje živi njena biološka bogata porodica, osvojila je Venecuelu sa svojih 150 epizoda. Legendarnu Kasandru, čiji lik je stvorila Kubanka Delija Fijalo „majka latinoameričke sapunice“, glumila je Koraima Tores.

Glumica je toliko oduševila publiku da je sapunica počela da se izvozi u druge zemlje španskog govornog područja, a zatim je prešla barijeru latinskog svijeta i dosegla više od 100 zemalja.

Antonijo Paez je bio izvršni potpredsednik Koral pikčersa, podružnice RCTV-a u Karakasu i Majamiju, i svjetski distributer sapunica.

„Kasandra“ je tako stigla i u zemlje bivše Jugoslavije i 1997. godine „paralisala” Republiku Srpsku, rekao je Pez za BBC Mundo na španskom jeziku.

Rat u Bosni i Hercegovini u to vrijeme tek je bio završen, a 1997. godine u Republici Srpskoj je tinjao sukob između struje bivšeg predsjednika bosanskih Srba Radovana Karadžića i njegove nasljednice Biljane Plavšić. BBC Mundo piše da je ovaj sukob prijetio da naruši tek uspostavljenu i još uvijek krhku stabilnost.

BBC Mundo podsjeća da je Karadžić u to vrijeme bio optužen za ratne zločine, dok je Biljana Plavšić imala podršku SAD.

Državna televizija Republike Srpske SRT, koja je imala najveći uticaj na stanovništvo, nalazila se na Palama pod kontrolom Karadžića i imala je repetitore na cijeloj teritoriji, piše BBC Mundo i dodaje da je Karadžić tako Srbima slao poruke protiv mirovnih snaga NATO i SAD.

Sve dok jednog dana u avgustu 1997. Biljana Plavšić nije preuzela kontrolu nad repetitorom SRT u Banjaluci i prekinula signal. Kada se signal vratio u eter, bio je u rukama Plavšićkine vlade i prestao je da reprizira programe koji dolaze s Pala. Međutim, kanal je odmah naišao na problem – nije emitovao „Kasandru“, a publika je bila usred priče.

To je zabrinulo ne samo rukovodstvo televizije, već navodno i Sjedinjene Američke Države.

Intervencija Sjedinjenih Država

Stejt department, koji je vodila administracija tadašnjeg predsednika SAD Bila Klintona, bio je zabrinut da bi činjenica da bosanski Srbi ne mogu da nastave da gledaju omiljenu seriju mogla da izazove socijalne nemire, negodovanje i, na kraju, podstakne unutrašnje sukobe i potkopa vladu Biljane Plavšić.

Zbog toga je službenik Stejt departmenta kontaktirao Antonija Paeza.

„Sekretarica mi je rekla da me zovu iz Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država“, rekao je Paez i prisjetio da je s nevericom rekao:
“Molim?“.

„Počeo sam da razgovaram s tipom koji je rekao: ‘Slušaj, trenutno ti ne mogu reći ni svoje ime. Postoji javna televizijska stanica i imaš seriju koja se prodaje u ovom području. Stvarno želimo da je zadržimo u eteru jer je skinuta i rat je eskalirao zbog toga, pa nam treba vaša pomoć da je vratimo u eter“, rekao je.

Paez je nazvao televizijsku stanicu u Republici Srpskoj i poslije nekoliko pokušaja uspio da razgovara s direktorom.

„Da, stvarno želimo da vratimo tu seriju. Vidite kako možete da nam pomognete“, rekli su mu iz televizije.

Paez je pretražio zapise Koral pikčersa i otkrio da nikada nisu prodali prava emitovanja „Kasandre“ SRT-u.

Pa je opet nazvao BiH i priznali su mu da je kanal sa Pala piratski uzimao epizode koje su prethodno emitovane u Beogradu, ali da nisu mogli da ih kupe jer nisu imali novca.

Paez je potom pokušao da natjera Stejt department da plati seriju jer su oni bili zainteresovani za ponovno emitovanje. Ali je dobio negativan odgovor. Na kraju je direktor Koral pikčersa odlučio da će, ako je toliko važno, seriju donirati.

„Nikada nisam čuo da je TV emisija bila toliko popularna da je zapravo pomogla i doprinjela miru. To je ono što je učinila. Zapravo, doprinjela je miru u regionu“, rekao je Paez, piše BBC.

BiH

Ambasador Izraela u Srbiji negirao genocid u Srebrenici: “Taj pojam rezervirati samo za najteže zločine”

Published

on

By

Ambasador Izraela u Srbiji, Yahel Vilan, izjavio je danas da “Izrael nikada nije prihvatio nazivanje zločina u Srebrenici genocidom”.

Vilan je istakao da je “pogrešno koristiti termin genocid za Srebrenicu”, navodeći da takvo označavanje “stvara iskrivljenu sliku o događajima”.

“Ne tvrdim da je holokaust jedini genocid, bilo je i drugih slučajeva širom svijeta. Ali, nazivajući Srebrenicu genocidom, po mom mišljenju, umanjujemo važnost tog pojma, koji bi se trebao rezervirati samo za najteže zločine”, istao je Vilan u intervjuu za srbijansko izdanje Sputnjika.

Govoreći o predstojećem glasanju o rezoluciji o Srebrenici, ambasador je rekao da Izrael “razumije težinu pitanja”.

“Zemlje koje su više politički motivisane nego privržene historijskoj istini trebale bi razmotriti uticaj svojih odluka na region i stabilnost Bosne i Hercegovine”, naglasilo je.

Ambasador je zaključio da “politizacija ovakvih pitanja nije korisna te da bi ih trebalo rješavati na moralnom i pravnom nivou, bez miješanja politike”.

 

Nastavi čitati

BiH

Sa četničkom kokardom na glavi prijeti Bošnjacima: “Turci”, čekamo 2. maj. Ne bih vam bio u koži

Published

on

By

Mladić pod imenom Aco, koji je prošle godine na društvenim mrežama vrijeđao i upućavao prijetnje bošnjačkom stanovništvu u Bijeljini, ponovo je isto uradio.

Sa četničkom kokardom na glavi poručio je “Turcima”:

“Čekamo drugi maj, Boga mi, ne bih vam bio u koži. Spremni smo, živjela Srbija”.

Podsjećamo, on je prošle godine provocirao srpskom i ruskom zastavom prolazeći kroz povratnička naselja.

“Evo Ace i u najvećem muslimanskom naselju u Bijeljini. Ne mislim na Janju nego ovaj ovdje dio gdje su sami muslimani. Ja molim da me neko napadne. Ja se okrećem naravno ko me bude napao ja mu napravim javnu dženazu. Samo bih želio da vas upozorim da Aco ima čime da se brani. Uvijek uz njega, uvijek je tu. Živjela Republika Srpska i Srbija”, kazao je tada.

Nastavi čitati

BiH

U sistemu debelo škripi: Policajci drže kafane, rade kao tjelohranitelji, mimo zakona, tako se “zalomio” slučaj Gačanin

Published

on

By

Iako sve policijske agencije u imaju jedinice za profesionalne standarde koje se bave unutrašnjim funkcioniranjem institucije i provjerama svojih pripadnika, dok sigurnosne provjere rade SIPA i OSA, evidentno je da u cijelom sistemu negdje debelo škripi
Hapšenje 23 osobe u akciji kodnog naziva “Black tie 2”, a potom i puštanje na slobodu većeg broja njih sa ili bez mjera zabrane, a nakon maratonskog ročišta u Sudu Bosne i Hercegovine na kojem se moglo čuti sve i svašta, čini se samo je pokrenulo nova pitanja o funkcioniranju policijskih agencija prvenstveno u Federaciji BiH, piše Faktor.
Među uhapšenima, kao što je poznato, bila su i trojica pripadnika Federalne uprave policije – Adin Ćatić, Senad Kadić i Emir Druškić, komandant Specijalne jedinice FUP-a Mustafa Selmanović, ali i vršilac dužnosti direktora FUP-a Vahidin Munjić.
Njihov “grijeh” ogleda se u tome što su u septembru 2016. godine trojica tadašnjih pripadnika Specijalne policijske jedinice FUP-a osiguravali vođu međunarodnog narkokartela “Tito i Dino” Edina Gačanina dok je boravio u Sarajevu. Za to vrijeme koristili su odsustvo sa posla na osnovu otvorenog bolovanja.
Selmanović im je to, kako smatra Tužilaštvo, kao njihov tada direktni nadređeni, navodno omogućio, dok je Munjić propustio da protiv njih pokrene disciplinski postupak. Nakon što im je vanrednim provjerama ipak utvrđena sigurnosna smetnja i oduzet pristup tajnim podacima, Munjić je promijenio pravilnik o radnim mjestima za koja nije potreban pristup tajnim podacima kako bi i dalje mogli raditi u FUP-u.
Sudska odluka kojom je ovih pet osumnjičenih pušteno da se brani sa slobode pokazuje da tužilac (barem zasad) nije dokazao dovoljan stepen osnovane sumnje da bi im sud odredio pritvor.
Ono što je, međutim, sasvim jasno nakon svega što se moglu čuti i što je i dokumentovano tokom dosadašnjeg toka istrage je da spomenuta trojica policajaca jesu počinila težu povredu službenu dužnosti, prekršivši Zakon o policijskim službenicima FBiH, odnosno odredbe člana 107 istog zakona (Obavljanje djelatnosti koje nisu u skladu s interesima policijskoga organa ili bez prethodnog odobrenja starješine; ponašanje koje narušava ugled policijskoga organa; zloupotreba bolovanja;).
Osim toga, članom 38. Zakona o policijskim službenicima FBiH, propisano je da policijski službenik ne može obavljati nikakvu dodatnu djelatnost uz naknadu, osim uz odobrenje rukovodioca, koje po svemu sudeći nisu imali. Barem ne u pisanoj formi.
Ovim članoma zakona, kako nam je pojašnjeno iz policijskih agencija, podrazumijeva se da policijski službenik ne smije u svom vlasništvu imati, naprimjer, ni ugostiteljski objekat. Po tome je za njih dodatno otežavajuće ako su, a kako se to tvrdi na osnovu operativnih saznanja, navodno novac zarađen za usluge osiguranja narkobosa ulagali u otvaranje ugostiteljskih objekata, koje su, navodno, registrirali na imena drugih osoba.
Na spomenutom ročištu na kojem je raspravljan prijedlog Tužilaštva da im se odredi pritvor, odbrana se svojski trudila da dokaže da “niko u BiH, pa tako ni oni u to vrijeme nisu znali da je Edin Gačanin sigurnosno interesantna osoba”, te da su mislili da se radi o “biznismenu iz Dubaija”. U ovom slučaju to uopće nije ni bitno, jer bi, sudeći prema zakonskim odredbama, povredu dužnosti počinili da su u privatnom aranžmanu osiguravali bilo koga.
Kada je u pitanju ulaganje novca u otvaranje ugostiteljskih objekata, javna je tajna u Sarajevu da u glavnom gradu egzistira veći broj njih čiji su stvarni vlasnici pojedini policijski službenici, iako se formalno-pravno vode na drugim imenima.
Takve tvrdnje bez imalo uvijanja iznio je i državni delegat i nekadašnji direktor Federalne uprave policije Zlatko Miletić, koji je gostujući na N1 kazao kako “najmanje 25 policijskih službenika u Sarajevu drži ugostiteljske objekte u kojima se rasparčava droga”, kao i da to “zna pola Sarajeva”.
Iako prema Miletićevim riječima to “zna pola Sarajeva”, očigledno je da o tome nije obaviješten ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica, koji je danas saopćio kako se radi o “vrlo ozbiljnim tvrdnjama koje moraju biti detaljno provjerene”.
– MUP Kantona Sarajevo, Uprava policije, tim povodom će izvršiti adekvatne provjere ovih navoda – naveo je Katica.
Mi bismo tome dodali i: “Ako nije zastupila zastara”.
Iako sve policijske agencije u državi imaju svoje jedinice za profesionalne standarde koje se bave unutrašnjim funkcioniranjem institucije i provjerama svojih pripadnika, dok sigurnosne provjere rade SIPA i OSA, evidentno je da u cijelom sistemu negdje debelo škripi.
Svjedoci smo da se s provjerama najčešće krene tek nakon što neko od medija “provali” neku aferu ili nezakonitost.
Tako je bilo kod čuvanja Tita, tako je bilo kod izostanka sistematskih ljekarskih pregleda policajaca, tako je i s kafanama koje drže policajci…
Da ne bude zabune, ništa bolja situacija nije ni u entitetu RS, gdje je isto tako javna tajna da brojni pripadnici MUP-a u slobodno vrijeme privatno rade kao osiguranje nekih ugostiteljskih objekata.
Nastavi čitati

Najčitanije