Izvor: Index.hr

Piše: Slobodan Mufić

Nešto prije podneva u moju bolesničku sobu u jednoj lokalnoj bolnici u Švedskoj ulazi medicinska sestra. U ruci drži olovku i notes i pita me: “Što želite za ručak?”. Ležim u krevetu s električnim podešavanjem madraca, od čarapa, gaća, hlača do majice potpuno u novoj odjeći koju sam dobio po prijamu na covid-odjel.

Kroz prozor se vidi obližnja šuma, WiFi signal je odličan, a pri ruci mi je i daljinski upravljač za bolnički televizor. Soba je samo moja, nema drugih kreveta. U prostranoj kupaonici iznad umivaonika čekaju me četkica i pasta za zube, dva ručnika te pribor za brijanje. I dovoljno toaletnog papira. Ništa od toga nisam donio od kuće.

Poput hotela

Da u nosu nemam cjevčicu s kisikom, rekao bih da sam u hotelu. A sada me još pitaju i što bih pojeo za ručak, kao da sam u restoranu. “Pa ne znam… Dajte mi isto što i drugim pacijentima. Što se uopće nudi?” zbunjeno odgovaram.

“Imamo svinjski odrezak ili pečeni oslić, ali možemo pripremiti i nešto drugo, naravno jednostavnije”, spremno će medicinska sestra kojoj se po vanjštini i imenu na pločici vidi da nije rođena Šveđanka.

Odlučio sam se za oslića i pomislio da smo završili s narudžbom kad me ljubazna sugovornica priupitala: “Tijekom popodneva donijet ću vam malo voća. Što biste željeli?”. “Mogu li dobiti grožđe?” brzo sam prihvatio visoke standarde. “Nažalost, grožđa nemamo. Ali očistit ću vam dvije mandarine”, rekla je medicinska sestra, zapisujući moje želje i broj sobe.

Švedska po stanovniku ulaže preko 5000 eura godišnje u zdravstvo, Hrvatska 862

Ovako izgleda uobičajena i svima dostupna bolnička skrb u gradu veličine Pule i u državi koja godišnje u javno zdravstvo i socijalnu skrb uloži 13 milijardi eura. Švedski zdravstveni sustav raspolaže enormnim resursima u svakom pogledu. Tijekom 2020. godine na zdravstvo se trošilo 11.5 posto BDP-a, dok je Hrvatska izdvojila samo oko sedam posto.

Razlika je još drastičnija kad se usporede apsolutni iznosi. Prema podacima Eurostata, Hrvatska u zdravstvo ulaže 862 eura po stanovniku godišnje, a Švedska čak 5041 euro. U takvim okolnostima jednostavno je nemoguće očekivati iste ili približno iste rezultate i ishode, što je posebice bilo vidljivo tijekom pandemije covida-19.

Međutim, iako Švedska svojim građanima pruža solidnu uslugu, čak ni tako golema izdvajanja za zdravstvo (u apsolutnom iznosu više u EU/EEA izdvajaju samo Danska i Luksemburg) ne jamče univerzalno zadovoljstvo populacije i kontinuirano vrhunsku skrb.

U ožujku ove godine, primjerice, čak 180.000 švedskih građana čekalo je na operativne zahvate. Osim toga, gotovo 10 posto švedske populacije uopće ne koristi usluge javnozdravstvenog sustava, iako ga i dalje financiraju iz svog poreza, zato što imaju ugovorene police privatnog osiguranja.

Isto tako, jedna anketa Svenska Dagbladeta iz 2020. pokazala je da 70 posto građana smatra da bi se nacionalna vlada trebala aktivnije angažirati u zdravstvenom sustavu. Ovi podaci ukazuju da se novcem može postići puno, ali dobrom organizacijom, strategijom, digitalizacijom i vizijom vjerojatno i mnogo više.

“Švedska ima velik, bogat, trom i relativno učinkovit zdravstveni sustav. Švedska želi biti država blagostanja i sukladno tome u zdravstvo i socijalnu skrb ulaže goleme resurse. S druge strane, švedski građani znaju koliko svog poreza izdvajaju za zdravstveni sustav i zato puno očekuju od njega”, rekao je za Index dr. Goran Mijaljica, specijalist psihijatrije i voditelj Poliklinike za krizna i traumatska stanja, Poliklinike za izbjeglice i Poliklinike za djecu izbjeglice regije Västra Götaland.

Problemi s listama čekanja

Kad govori o tromosti švedskog sustava, dr. Mijaljica misli poglavito na vrijeme čekanja na preglede u bolnicama, ali i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

“Usluga je sporija nego što bi mogla biti, puno se vremena, energije i novca ulaže u probir pacijenata kojima zaista treba pregled kod liječnika obiteljske medicine. Takozvani drop-in je sveden na minimum, odnosno obavezna je trijaža preko telefona ili u nekim slučajevima preko digitalnih platformi, a pacijente se isprva upućuje na internetske stranice zdravstvenih ustanova i čitanje opisa i uputa za pojedina stanja i simptome na internetu. Čini se sve da se ne aktivira jedan glomazan i vrlo skup sustav ako to stvarno nije potrebno”, objasnio je dr. Mijaljica te nastavio:

“Iako je digitalizacija na razini koju Hrvatska još nije dosegnula, problematično je što se primarna zdravstvena zaštita prilično zatvorila. Teško se dolazi do osobnog kontakta s liječnikom i pacijenti se često žale na takva iskustva. Koliko znam, u Hrvatskoj se moglo sjesti u ambulantu obiteljskog liječnika i čekati da te prime. I uglavnom te prime isti dan.

U Švedskoj to nije nužno tako. Ili moraš u telefonskom razgovoru s medicinskom sestrom dobro opisati svoje simptome kako bi se procijenilo zašto trebaš susret s liječnikom istog dana. Ako smatraju da ti je potreban pregled istog dana, dobiješ termin ako ima slobodnih termina, ili ako nemaju termina upute te na hitni prijam ako postoji potreba za tim”.

Dr. Mijaljica ističe kako je važnost obiteljskih liječnika shvatio dok je radio u Norveškoj. Naime, obiteljski liječnik, kao ulazna točka u zdravstveni sustav, ima odličan pregled zdravstvenog stanja pojedinca. U Švedskoj to baš i nije tako.

I podaci potvrđuju Mijaljičine primjedbe. Anketa iz 2021. pokazuje da je samo 44 posto pacijenata u dva uzastopna posjeta ordinacijama opće medicine zbog iste dijagnoze imalo kontakt s istim liječnikom.

Druga najveća bolnica u Europi

Tromost sustava teško je izbjeći kad postoje bolnice-mastodonti. Sahlgrenska u Göteborgu pravi je javnozdravstveni gigant s godišnjim proračunom od gotovo dvije milijarde eura i 17.000 zaposlenika, po čemu je druga najveća bolnica u Europi, odmah nakon Sveučilišne bolnice u Oslu (24.000).

Ipak, izdašno financiranje zdravstva iz proračuna jednostavno mora rezultirati i brojnim pozitivnim ishodima i visokom razinom usluga unutar švedskog sustava, koje ističe i dr. Mijaljica.

“Kad se pacijentu jednom dijagnosticira hitno stanje, sve ide puno brže i bez zastoja, odmah se aktiviraju protokoli hitnosti. Švedsko zdravstvo nudi mnoštvo vrhunskih tretmana i usluga, te modernu dijagnostiku. Moram reći i da se prate svjetski trendovi, vode precizne i sveobuhvatne statistike te da se provode brojna istraživanja”, kaže dr. Mijaljica.

U Švedskoj svi građani s legalnim statusom, dakle i izbjeglice, imaju pravo na jednaku zdravstvenu zaštitu. Financiranje i organizacija zdravstvenog sustava uglavnom je u nadležnosti 21 regije. Važnu ulogu ima i 290 općina koje su odgovorne za produženu skrb, rehabilitaciju te brigu i starijima i građanima s posebnim potrebama. Uloga nacionalne vlade je donijeti kriterije, standarde, načela i smjernice te postaviti politički program za sustav zdravstva i socijalne skrbi.

“Šveđani znaju zašto plaćaju gotovo 50 posto poreza na neto plaće i znaju što će za to dobiti. Ta enormna izdvajanja moraju dati rezultata negdje unutar zdravstvenog sustava. Na primjer, nakon otpusta s bolničkog liječenja, švedski pacijenti imaju pravo na razne i brojne rehabilitacijske usluge, pomagala ili prilagodbe u njihovim domovima koje provodi i financira lokalna samouprava.

U Hrvatskoj takav pacijent više nije briga javnog zdravstva ili socijalne skrbi, nego pada na teret obitelji”, rekao je za Index još jedan hrvatski liječnik specijalist s višegodišnjim iskustvom u Švedskoj, koji je želio ostati anoniman.

Jedna velika mana

U središtu švedskog zdravstvenog sustava je 70-ak lokalnih i regionalnih bolnica, sedam sveučilišnih, šest privatnih bolnica, brojne samostalne privatne ordinacije i dijagnostičke ustanove koje imaju sklopljen ugovor s regijama te oko 1200 ustanova primarne zdravstvene zaštite koji opslužuju oko 10.5 milijuna stanovnika.

Sustav je poprilično skup, ponajprije zbog velikog broja zaposlenika koji su uključeni u sustav – oko 44.000 liječnika i čak 129.000 medicinskih sestara. Zbog toga jedan bolnički dan na specijaliziranom odjelu stoji oko 500 eura, a na odjelu intenzivne skrbi i do 2000 eura.

S druge strane, kao glavnu manu švedskog zdravstvenog sustava sami liječnici kroz svoje strukovne udruge i publikacije ističu nedostatak kadrova u svim strukama. Zbog toga se tijekom pandemije često isticalo kako Švedska ima možda i najmanji kapacitet na odjelima intenzivne skrbi u Europi.

Nije bio problem ni u krevetima, ni u bolničkim prostorima, ni u respiratorima, nego u oskudici s osobljem. Naime, svaka bolnička postelja koja nema punu pažnju stručnog osoblja u skladu s nacionalnim smjernicama i standardima smatra se neadekvatnom skrbi kakvu švedski građani ne zaslužuju.

Koliko je to važno, ponovno je pokazala pandemija. Smrtnost od covida-19 na odjelima intenzivne skrbi u Švedskoj bila je ovisno o regiji od 11 do 30 posto, dok se u Hrvatskoj u različitim KBC-ima kretala od 43 do 80 posto. Ovaj podatak sasvim je sigurno povezan i s drugim faktorima, poput općeg zdravlja populacije, u čemu je Švedska na samom europskom vrhu.

Cijepljenje nije obavezno, ali većina se cijepi

Prema podacima Eurostata iz 2020. najviše godina zdravog života (što ne treba poistovjećivati s ukupnim očekivanim životnim vijekom) u EU/EEA zemljama mogu očekivati upravo Šveđani – 72.7 godina. Hrvatice u prosjeku mogu očekivati samo 59.6 godina zdravog života, a Hrvati tek 57.5. Očekivani životni vijek u Švedskoj je 82.4, a u Hrvatskoj 77.8 godina.

Osim velikih očekivanja od zdravstvenog sustava, koja nisu uvijek ispunjena, Šveđani imaju i veliko povjerenje u zdravstvenu struku. Zanimljivo je da u Švedskoj nijedno cijepljenje nije obavezno ni za koga. Čak se ni medicinsko osoblje nije moralo cijepiti protiv covida-19. Međutim, preporuke javnozdravstvenih vlasti, savjeti struke i edukacije od predškolske dobi dovele su do toga da je čak 97 posto dvogodišnjaka u Švedskoj cijepljeno protiv uobičajenih bolesti.

Stanovništvo nije trebalo posebno nagovarati na cijepljenje ni u pandemiji, kao što ga uglavnom više ne treba uvjeravati da je pušenje štetno (puši samo 10 posto starijih od 15 godina) i da su svakodnevno kretanje i zdrava prehrana iznimno važni za kvalitetu života.

Kampanja cijepljenja protiv covida-19, koja je u Hrvatskoj skoro potpuno zamrla, u Švedskoj i dalje traje. Dosad je s dvije doze cijepljeno 85.2 posto starijih od 12 godina, a s tri doze 66.6 posto starijih od 18 godina. Švedske regije upravo ovih dana pozivaju opću populaciju na četvrtu dozu cijepljenja.

Liječnici odlaze

Treba reći da i u Švedskoj vlada velika potražnja za medicinskim osobljem, kao uostalom i u cijeloj Europi. Unatoč solidnim plaćama za europske kriterije, oko 8000 eura bruto za liječnika specijalistu i oko 4000 eura bruto za višu medicinsku sestru, švedski liječnici i ostalo zdravstveno osoblje odlaze za još većim plaćama u Norvešku ili SAD, odnosno napuštaju zdravstveni sustav u potrazi za manje stresnim radnim okruženjem.

“Vjeruje se da liječnici i medicinske sestre odlaze iz struke zbog loše kadrovske politike. Mlađe liječnike u mnogim se slučajevima tretira maćehinski i osjećaju se zanemareno i podcijenjeno. U drugim je sektorima poznato da skrb o vlastitom osoblju znači i zadovoljne kupce. U zdravstvu je to još važnije jer se može raditi o pitanju života i smrti”, stoji u komentaru objavljenom u jednoj švedskoj strukovnoj publikaciji još 2019. godine.

Zbog kadrovskih manjkova, kao i zbog spomenutog održavanja standarda skrbi, nije nimalo rijetko da švedske bolnice zatvaraju pojedine odjele, smanjuju kapacitet kreveta ili jednostavno primaju samo hitne pacijente tijekom ljetnog razdoblja. Ako na nekom odjelu zbog godišnjih odmora nedostaje polovina medicinskog osoblja, onda se i broj pacijenata prepolovljuje. Pretjerano opterećivanje osoblja ne dolazi u obzir, unatoč tome što se svaka minuta prekovremenog rada plaća, bilo u novcu, bilo u slobodnim danima, koji se mogu pretvoriti u dodatnu uplatu u mirovinski fond.

Kontinuirano useljavanje liječnika i sestara

U zdravstvenim se ustanovama dosta polaže u timski rad. Liječnik nije nužno središnji stručni kadar, odnosno velike su ovlasti i odgovornost i ostalog osoblja, ponajprije viših medicinskih sestara. Rutinske kontrole i praćenje stabilnih pacijenata uglavnom su zadatak medicinskih sestara koje su često uže specijalizirane. Primjerice, medicinske sestre mogu samostalno kontrolirati pacijente i korigirati doze lijekova kod dijabetesa ili hipertenzije, ali ih ne mogu same propisivati. Isto tako, sestre provode rutinske i redovne papa-testove, a primalje često samostalno prate normalne trudnoće.

Posljedica potražnje za medicinskim osobljem je i kontinuirano useljavanje stranih liječnika i sestara u Švedsku. Podaci za šire područje glavnog grada Stockholma pokazuju da je čak 34 posto svih liječnika u tamošnjem javnozdravstvenom sustavu stranog podrijetla, dok kod stomatologa i medicinskih sestara postotak raste na 52 posto.

Iako se medicinsko osoblje često žali i na pretjerano administriranje i iscrpno zapisivanje svakog kontakta s pacijentima, olakšavajući je faktor što je sve digitalizirano. Ne postoje papirnati nalazi i povijesti bolesti. Digitaliziran je i sustav naručivanja i komunikacije, pa su čekaonice uglavnom prazne jer pacijenti dolaze na red u skladu s terminom koji su dobili e-mailom ili SMS-om.

Švedski sustav zdravstva i socijalne skrbi financira se 87 posto iz poreza (nema posebnog doprinosa za zdravstvo), dok građani plaćaju 13 posto kroz participaciju za svaki kontakt sa sustavom. Participacija je ograničena na godišnjoj razini. Kroz 12 mjeseci pacijent će za ambulantne zdravstvene usluge platiti najviše 120 eura, a za lijekove maksimalno 240 eura. Bolnički dan pacijenta košta oko 10 eura kroz prvih 30 dana, a potom pet eura dnevno. Mlađi od 20 godina i stariji od 85 godina uživaju potpuno besplatnu skrb.

Stomatološke usluge ponešto su skuplje. Za usluge vrijedne do 300 eura tijekom 12 mjeseci, korisnik plaća sve sam. Za troškove od 300 do 1500 eura dobiva 50 posto popusta, odnosno plaća najviše 600 eura, dok zahvati i postupci skuplji od 1500 eura korisnika stoje samo 15 posto cijene. Stomatološka skrb besplatna je za mlađe od 23 godine.

Bolovanje bez posjeta liječniku

Zanimljivo je da švedski osiguranici mogu sami sebi otvoriti bolovanje i ostati kod kuće do sedam dana bez posjete liječniku. Za vrijeme pandemije ovaj rok bio je produljen na 14 dana, što je bilo ključno da se zaraženi izoliraju kod kuće i ne kreću u kroz javne prostore. Kod bolovanja postoji i određena destimulacija u smislu da za prvi dan bolovanja nema nikakve naknade. Općenito, poslodavci plaćaju naknadu za bolovanje u visini 80 posto plaće do 14 dana, a nakon toga isplatu preuzima zdravstveno osiguranje.

“Svaki zdravstveni sustav ima problema, pa tako i švedski. Potrebno je mnogo energije i ulaganja da bi se jedna tako skupa djelatnost učinkovito ustrojila i dovela do željene razine. Međutim, možda je ključno pitanje organizacije zdravstva i političke odluke o tome koju ulogu zdravstvo treba imati u državi. U tome je Švedska prilično konkretna i transparentna. Moderna medicina postaje sve skuplja, kako zbog novih tehnologija i lijekova, tako i neprestane potrebe za edukacijom osoblja. I to može biti sve veći problem za zemlje kao što je Hrvatska. Hrvatski zdravstveni sustav zasad ipak funkcionira, ali pitanje je koliko dugo će moći funkcionirati na ovaj način, s kakvom razinom usluge i za koji broj ljudi”, zaključio je dr. Mijaljica za Index.

I da, švedski zakon propisuje da svaka žena samostalno i slobodno odlučuje o pobačaju sve do 18. tjedna trudnoće, a u određenim slučajevima i kasnije. Uz plaćanje uobičajene participacije kao i za svaki drugi posjet liječniku. Prošle godine 96 posto pobačaja u Švedskoj obavljeno je medicinskim putem, dakle tabletama. Pobačaj je dostupan u svim zdravstvenim ustanovama bez ikakvih prepreka i odugovlačenja jer u Švedskoj priziv savjesti ne postoji.