Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

‘Bivša supruga optužila ga za fizičko zlostavljanje’: Upozorenje iz Hrvatske – Ovo je prava istina o odvjetniku Anti Nobilu

Published

on

Ne stišavaju se reakcije nakon što je u odvjetnički tim predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika kao savjetnik ušao zagrebački odvjetnik Anto Nobilo.

Piše: MARIO ILIČIĆ

Kako smo već izvijestili Anto Nobilo neće biti pozivan od strane Suda BiH u postupku protiv Milorada Dodika. Sud BiH nije ni odlučivao o izdavanju dozvole za posebno zastupanje Anti Nobilu, u smislu odredbi Zakona o Sudu BiH, jer on nema status advokata/branitelja optuženog Milorada Dodika“, kazali su iz Suda BiH.

Nobila i njegovi bosanskohercegovački kolege poput odvjetnika Senada Bilića otvoreno kritiziraju smatrajući njegove poteze politički motiviranim.

-Nobilo je nakon suđenja “ukrao show”, davao izjave okupljenim novinarima, tumačio KZ i ZKP BiH, ukazivao “nama glupanima” koji pojma nemamo na tobožnje greške koje je napravilo Apelaciono vijeće Suda BIH???

O ovome bi trebala nešto reći i Federalna advokatska komora…

Objasnio je nama Anto da i Dodik ima pravo na fer i pošteno suđenje, koje u Sarajevu nikako ne može imati, da je fer i pošteno suđenje za Dodika moguće jedino u “prijestolnici” ljudskih prava i demokracije kakva je današnja Banja Luka, te da samo sud u tom gradu može suditi njegovom klijentu Dodiku, kazao je Bilić, podsjećajući kako je odvjetnik Nobilo upisan u Odvjetničku komoru Republike Hrvatske i kao takav po Zakonu o advokaturi Federacije BiH ne može obavljati odvjetničku praksu niti zastupati klijente u Bosni i Hercegovini, te on ima samo ulogu savjetnika u timu odbrane Milorada Dodika i u sudnici ima status publike, status promatrača. To što on nakon suđenja vodi glavnu riječ, objašnjava i pojašnjava tok suđenja, to je stvar njegovog karaktera, a nikako uloge u samoj odbrani i u samom procesu, kazao je Bilić.

-Do Nobilovog angažmana je došlo nakon Dodikove “helikopterske” posjete Zoranu Milanoviću, koji mu je izgleda i preporučio Nobila. Nobilo se i sam “preporučio” Dodiku, kada je nakon samo sat vremena uvida u spis Davida Dragičevića ustanovio da je tu sve ok, da nema nikakve odgovornosti policije RS za ubistvo ovog momka, upozorio je Bilić.

OD NOBILA DO NEDRAGA

No, tko je zapravo Anto Nobilo, kontroverzni zagrebački odvjetnik koji je ne tako davno punio stupce u tamošnjim medijima, nakon što ga je bivša supruga optužila za fizičko zlostavljanje, za „Slobodnu Bosnu“ otkrio je politolog i bivši uposlenik Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske Davor Gjenero, stari znanac Dodikovog savjetnika Nobila.

-Anto Nobilo jedan je od simbola hrvatskog crony kapitalizma. Odvjetnici „starog kova” smatraju da je on ujedno i jedan od simbola degradacije odvjetništva i pravosudne elite u Hrvatskoj, a da je za tu degradaciju u dobroj mjeri krivo ono što se događalo početkom devedesetih, kad je jedan dio tužilačkog kadra, nakon smjene vlasti, „lustriran” iz tužilaštva, pa je prešao u odvjetništvo, a svoj je odnos prema sustavu vladavine prava unio i u odvjetnički milje. Nekad je bilo nezamislivo da bi se hrvatski advokati privatno družili i solidarizirali sa svojim klijentima iz polusvijeta, nezamislivo je bilo čak i to da nakon rasprave odvjetnici sa svojim klijentima odu na piće u neki kafić ili restoran u blizini suda. Njihovi odnosi su bili formalni, a strategija obrane se nije dogovarala neformalno, za trpezom i uz čašicu, nego formalno, u advokatskoj kancelariji. Pridošlice u advokatski stalež tu su praksu promijenili i danas je posve normalno da se dio odvjetnika familijalizira i druži s likovima iz crne kronike, kazao je Gjenero, te dodao:

Od Miroslava Kutle do Tihomira Blaškića – lista klijenata je duga

-Noblo je kao sin visokog policijskog i političkog funkcionera iz hrvatske provincije, nakon studija karijeru počeo graditi u zagrebačkom tužilaštvu. Prvi se puta našao u javnosti u procesu protiv Andrije Artukovića, potpisnika nacističkih rasnih zakona u Hrvatskoj. Izručenje ostarjelog, dementnog Artukovića bila je zanimljiva američka sigurnosna operacija, svojevrsna bomba pod jugoslavenski komunistički poredak.

Naime, nesporno je da je Artuković trebao biti suđen i osuđen, ali uvjeti pod kojima su SAD izručile Artukovića bili su takvi da je tadašnji umjereni ključni čovjek hrvatskog državno-partijskog života htio odbiti primiti izručenoga i organizirati suđenje pod takvim uvjetima. Moglo ga se suditi, naime, samo za one točke optužnice zbog kojih je izručen i ni za što drugo. Zato ozbiljni akteri u pravosudnom sustavu nisu bili zainteresirani niti voditi taj proces, niti suditi u tom procesu. Uz drugorazrednog politički determiniranog suca, proces je vodila tužiteljica na zalazu karijere, izgrađene na krilima partijskih kriterija.

UDBA KAO SUDBA

Taj proces je Nobilo iskoristio za svoje prvo pojavljivanje u široj javnosti, jer je do tada bio poznat samo kao fanatik nekog borilačkog „sporta”, a ta ga je aktivnost dodatno povezivala s represivnim aparatom tadašnje države.

Presuda Artukoviću unaprijed je bila poznata, ali tužioci se, naspram kompetentne obrane, u tom slučaju nisu proslavili, ali Nobilo je kroz ta vrata ušao u svijet prepoznatljivih „pravosudnih profesionalaca”.

I svoju kasniju advokatsku karijeru gradio je uz pomoć bliskih ljudi iz represivnog aparata i uz pomoć politiziranja, a bez ozbiljnog pravosudnog znanja. Proslavio se nije niti onda kad su ga vlasti u vrijeme Tuđmanovog poretka odabrale za branitelja Tihomiru Blaškiću pred ICTY. Jedino u čemu je uspio je dojam u hrvatskoj javnosti koji je stvoren nakon žalbenog postupka, kada je Blaškiću bitno smanjena prvostupanjska kazna od 40 godina zatvora, toliko da je nakon izricanja presude izašao iz zatvora jer je kaznu odslužio u haaškom pritvoru. Iako ga je sud osudio za ratne zločine u Lašvanskoj dolini, Nobilo je uspješno stvorio utisak kao da je Blaškić oslobođen od kaznene odgovornosti.

ONE MAN SHOW

Kontakti s medijima u Hrvatskoj, zasnovani na tome što je znao naplatiti informacije koje je puštao medijima, osigurale su mu poziciju „pravnog autoriteta”, a advokatska karijera uvijek se preplitala s vrlo netransparentnim nekretninskim poslovima, koji su se odvijali na samom rubu suradnje s podzemljem, tipično za aktere crony kapitalizma. Za ljude iz tog miljea nije neobična niti povezanost s ruskim patogenim utjecajem, a poslovni interesi Nobila već su godinama povezani s akterom za kojeg se pretpostavlja da u Hrvatskoj pere novac ruskog podzemlja. S tim akterom koji investira u nekretnine u Istri, u Dalmaciji, pojavio se i u brodogradnji i brojnim drugim poslovima, s namjerom, ne da razvija industriju, nego da se dokopa vrijednih nekretnina, isprepliće se Nobilova poslovna i odvjetnička povezanost. Iako je u zadnje vrijeme postao oprezniji, neko je vrijeme bio vrlo profiliran zastupnik ruskih interesa u Hrvatskoj.

Za onog tko zna išta o Nobilovu backgroundu, nije čudno da se on pojavio kao Dodikov zastupnik, nego je čudno to što se netko tome čudi. Crony kapitalizam, prezir prema vladavini prava i demokratskim principima i fascinacija ruskom mekom i tvrdom moći poveznice su između Nobila i Dodika, a to što se sada Nobilo, slično kao i Zoran Milanović, na primjer, ističe kao zastupnik „suverenizma”, ponovno nije ništa čudno. Naklonost protagonista starog režima modelu crony kapitalzma široko je poznata i izvan ovih prostora, a „suverenizam” je pribježište svih autoritarnih kvazi-ljevičara, od KGB-ovca Putina do ovdašnjih „sinova UDB-e”.

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

on

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Continue Reading

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

on

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Continue Reading

Svijet / Zanimljivosti

Zašto je djeci potrebna rutina?

Published

on

Djeci je rutina potrebna jer im daje osjećaj sigurnosti i pomaže im da razviju samodisciplinu. Ljudi se boje mnogih stvari, ali “nepoznato” im je najteže podnijeti, kao naprimjer javni nastup ili čak smrt, jer je to najmanje poznato za većinu.

Dječiji strah od nepoznatog uključuje sve, od sumnjivog novog voća do velike promjene u životu. Nažalost, djeca se suočavaju sa promjenama svakodnevno, što daje mogućnost za rast, ali je ujedno vrlo stresno.
Odrastanje samo po sebi podrazumijeva konstantne promjene. Bebe i todleri se odriču dojenja, duda, flašica, krevetića, svoje pozicije bebe u kući. Novi učitelji i školske kolege dolaze i odlaze svake godine. Oni se bore, uče nove vještine i usvajaju nove informacije zapanjujućom brzinom – od čitanja i prelaska preko ulice, do učenja fudbala i vožnje bicikla. Nekolicina djece živi u istoj kući svo svoje djetinstvo; većina se preseli par puta, često i u druge gradove ili nova susjedstva ili nove škole.

I samo su neke od ovih promjena u okviru onog što dijete može kontrolisati.

Djeca, za razliku od nas, se bolje snalaze sa promjenama, ako su očekivane i javljaju se u okvirima poznate rutine. Predvidiva rutina omogućava djeci da se osjećaju sigurnije i da razviju osjećaj da oni upravljaju svojim životom. Kada ojaćaju taj osjećaj, mogu se suočiti i sa krupnijim promjenama kao što su odlasci u školu bez pratnje, plaćanja kupljenog u prodavnicama, odlazak u kamp.

Nepredvidive promjene – neočekivani poslovni put majke, selidba najboljeg prijatelja ili još drastičnije razvod roditelja ili smrt nana ili djedova – umanjuju osjećaj sigurnosti i sposobnosti da se nose sa životnim izazovima i dijete se osjeća anksiozno i manje sposobno da se nosi sa životnim oscilacijama. Naravno, mnoge promjene se ne mogu izbjeći. Baš zbog toga mi djeci nudimo predividive rutine kao temelj za njihov život – tako da mogu sazriti dovoljno da izdrže velike i neočekivane promjene kada se one pojave.

Iako bi pomoć djetetu da se osjeća sigurnije i spremnije uhvatiti se u koštac sa novim izazovima i razvojnim zadacima bio dovoljan motiv da im se ponudi rutina i struktura u njihovim životima, postoji i druga važna razvojna uloga strukture i rutine. Struktura i rutine uče djecu da konstruktivno kontrolišu sebe i svoje okruženje.

Djeca koja dolaze iz neorganizovanih domova, gdje se stvari ne ostavljaju na njihovo mjesto neće nikad naučiti da život može teći lakše ako se stvari malo bolje organizuju. U domovima gdje ne postoji vrijeme i mjesto za obavljanje domaćeg zadatka, djeca nikad ne nauče da sjednu i smire se dok ne obave zadatak koji im nije baš najugodniji. Djeca koja ne razviju rutinu brige o sebi, od spremanja pa do hranjenja, neće se moći brinuti o sebi ni kada budu mladići i djevojke. Struktura nam omogućava da internaliziramo konstruktivne navike (da one krenu od nas, a ne da nas na njih neko podsjeća*).

Neće li previše strukture sputati naš osjećaj za spontanost i kreativnost?

Hoće, ako je predstavljeno bez imalo osjećaja. Postoje vremena kad je pravila korisno prekršiti, kao naprimjer da se ostane kasno budan da bi se posmatralo pomračenje ili ostaviti neoprano suđe da bi se igralo neke zabavne porodične igre. Čak i najkreativniji umjetnici su počeli tako što su usvojili određena ponašanja u prošlosti i pronašli vrhunac svog kreativnog izraza radeći u granicama specifičnih pravila koja su sebi postavili.

Nema razloga da struktura bude nametnuta. O njoj razmišljajte kao o svom prijatelju, tako što ćete određe rutine i navike koristiti da biste život učinili lakšim i udobnijim. Ne samo da će djeca osjećati sigurnost, nego će internalizirati sposobnost da oni strukturiraju vlastite živote.

Znači li ovo da i za novorođenčad trebaju rutinu?

NE! Novorođenčad “govore” šta im treba. Hranimo ih kad su gladni, presvlačimo kad su mokri. Vremenom, oni uče prvi korak rutine: Noću spavamo. Forsiranje novorođenčeta da se prilagodi našoj rutini nije odgovor na njegove potrebe. Ono nije sposobno da im se prilagodi. Ako potrebe novorođenčeta nisu zadovoljene ono će osjećati kao da je svijet mjesto gdje se osjeća nezadovoljenim tako da drami sve dok mu se ne udovolji.

Kako novorođenče prelazi iz te faze u fazu bebe, počet će uspostavljati vlastitu rutinu. Možemo im pomoći tako što dan strukturiamo oko njihovih potreba tako naprimjer prilagodimo sve za popodnevni san onda kada beba obično spava. Postepeno, vremenom možemo odgovoriti prirodnom rasporedu hranjenja i spavanja stvarajući rutinu na osnovu signala koje nam beba šalje, tako da odgovara za cijelu porodicu.

Sedam koristi od razvoja rutine kod djece

Eliminišu se borbe moći

Rutine eliminišu borbe moći, jer djetetu ne šefujete stalno. Aktivnost (pranje zuba, spavanje, gašenje TV-a za vrijeme obroka) je jednostavno nešto što radimo svakodnevno. Roditelj prestaje biti loš momak, i negodovanje je uveliko smanjeno.

Rutina pomaže da djeca sarađuju

Rutinom djeca bolje sarađuju, što smanjuje stres i anksioznost svima. Kad svi znamo šta slijedi, imamo dovoljno vremena da se pripremimo za to, tako da niko nema osjećaj da ga neko tjera na nešto ili da su roditelji arbitri u nesporazumima.

Rutina pomaže djeci da se nauče preuzeti kontrolu nad svojim aktivnostima

Vremenom, djeca nauče da sami peru zubiće, pakuju rusake i ostalo, bez potrebe za stalnim podsjećanjem. Djeca vole da su oni glavni u pogledu svog života. To im povećava osjećaj sposobnosti da nešto sami obave i da to urade na ispravan način. Djeca koja se osjećaju nezavisnim i sposobnim imaju manju potrebu da se bune i kontriraju.

Djeca se uče konceptu radovanja za stvari u kojima uživaju

To djecu čini sretnim iako imaju zahtjevan raspored. Možda će željeti ići na igralište sada, ali ako se zna da se na igralište uvijek ide poslijepodne, onda će sa radošću čekati taj momenat.

Redovna rutina djeci pomaže da idu spavati na vrijeme

Rutine djeci omogućavaju da stvari obave na vrijeme, tako da naveče mogu lakše zaspati.

Rutina omogućava da djeca imaju posebne momente sa roditeljima

Svi znamo da se sa djecom moramo povezati svaki dan, ali ako nam je fokus na tome da ih svaku noć ubjeđujemo da idu u krevet, gubimo tu mogućnost da se povežemo. Ako i naše momente povezivanja obavljamo kao rutinu, postaće nam dobra navika. Pomazite se s djetetom čim se probude ujutro ili kada se vratite kući: “ Gdje su moje oči, koje toliko volim?” ili imenujte ritual recimo dok ga sušite poslije kupanja: “Posušimo tvoja stopala…koljena, noge, stomak…” Rituali kao ovi vas usporavaju, čine prisutnimm i povezuju sa djetetom pa ako i njih učinite dijelom vaše rutine, oni grade snažnu sigurnost kod djeteta, povezuju vas s djetetom i čine ga više spremnim za saradnju.

Rutina pomaže roditeljima u pogledu ispunjanja obaveza koja djeca imaju svakodnevno

Ako je sve borba, roditelji posustanu, onda djeca gledaju TV više, ne peru zubiće navečer i slično. Sa rutinom, roditelji će vrlo vjerovatno imati viša očekivanja od djece u pogledu zdravih navika, jer je to jednostavno nešto što se tako radi u našoj kući. Rezultat: porodica za zdravim navikama, gdje stvari idu glatko i jednostavno.

*Preduslov za sve ovo je: uporan roditelj. Ne nasilan, ne agresivan, nego strpljiv, uporan i ustrajan roditelj. Znamo, kao odrasli, da je za neku naviku potrebno 21 ili 40 dana da se izgradi. Dozvolite i svojoj djeci taj period navikavanja, ako ih prethodno niste učili rutini, nemojte ih ružiti ako se bune, ali budite ustrajni i strpljivi. Uvijek neka bude princip: u našoj kući je to pravilo. Možete zajedno s djecom sjesti i napisati zajednička pravila ponašanja i onda ih podsjetiti. Ona će ih vjerovatno lakše usvojiti ako budu svjesni da su i oni učestvovali u njihovom stvaranju (za uzrast 4+).

Izvor: ahaparenting.com/parenting-tools/family-life/structure-routines

*Prijevod i prilagodba: Albabi tim

akos.ba

Continue Reading

Najčitanije