Bliži li nam se doista sudnji dan? Mnogi na to odmahuju rukom u nevjerici, no ranija anketa pokazala je da čak trećina Amerikanaca priznaje da se priprema za apokalipsu. Ipak, oni najbogatiji na našem planetu, sudeći po svemu, i više su nego spremni za najcrnje scenarije

Čini se da su brojni milijarderi i tech moguli već neko vrijeme uvjereni da sudnji dan nikad nije bio bliže jer ubrzano kupuju luksuzne bunkere i čak unajmljuju vojno osiguranje kako bi preživjeli kraj svijeta kakav poznajemo.

Tome u prilog vjerojatno idu i brojna nimalo vesela predviđanja, poput onog neprofitne udruge fizičara i istraživača, koja je 2023. postavila sat sudnjeg dana na 90 sekundi do ponoći, čime je istaknuto da čovječanstvo nikad nije bilo bliže propasti u 76-godišnjoj povijesti sata, što je potaknuto i brojnim sukobima u svijetu.

Nekad su pripreme za kraj svijeta ili nuklearni rat bile tek opsesija ekscentričnih preppera, no pomalo šokantni podaci kažu da su Amerikanci od aprila 2022. do aprila 2023. potrošili čak 11 milijardi dolara na artikle za preživljavanje.

A što je tek s onima kojima finansije nisu nikakav problem? Mnogi od njih već su izgradili ili grade luksuzne građevine s podzemnim bunkerima, u kojima će imati sve u slučaju doomsdaya, odnosno eventualne nuklearne katastrofe, biološkog rata, ekološkog kolapsa, društvenih nemira, solarne oluje, nezaustavljivog virusa…

Mnogi bogati prepperi hiljadama su koraka ispred nas običnih smrtnika, opterećenim svojim ‘dosadnim’ problemima dok nas melje žrvanj svakodnevnog ritma, jer mi nemamo vremena ni novca raditi na svom skrovištu u kojem ćemo preživjeti apokalipsu – ako ne računamo tragikomične pokušaje tokom lockdowna, kad su mnogi pokušavali u skučenim prostorima nagurati zalihe u vidu ulja, brašna, limenki graha – i naravno WC papira. No najbogatiji ljudi na svijetu ovom su pitanju pristupili s velikom ozbiljnošću i spremni su uložiti milione.

Na popisu najpoželjnijih destinacija za gradnju sigurnog bunkera u slučaju katastrofe je Novi Zeland, ali i najzabačenija američka država Aljaska.

Glavni izvršni direktor OpenAI-ja Sam Altman jednom je prilikom izjavio da su se on i Peter Thiel, suosnivač PayPala, dogovorili da će se pritajiti na jednom od Thielovih posjeda na Novom Zelandu ako dođe do smaka svijeta.

Bunkeri se ubrzano grade

No vijeće lokalne zajednice na jugu Novog Zelanda 2022. godine osujetilo je Theilove planove da sagradi svoj bunker pokraj zaštićenog jezera Wanaka. Ljepota Novog Zelanda i udaljenost od kopna učinili su ga popularnim izborom za poduzetnike iz Silicijske doline koji su u potrazi za lokacijom što dalje od ratova i visokih temperatura uzrokovanih klimatskim promjenama.

Jedan od suosnivača PayPala, Reid Hoffman, također kaže da se upravo Novi Zeland među milijarderima smatra mjestom na koje se treba skloniti u slučaju iznenadne katastrofe. Suosnivač Googlea, milijarder Larry Page, isto ima rezidenciju na Novom Zelandu, a ondje je izbjegao i poduzetnik Mihai Dinulescu nakon što je krenula pandemija covida.

Kako se pisalo, navodni bunkeri već su sagrađeni u Hamiltonu, Hanmer Springsu i Wanaki. Popularna destinacija je i selo koje gleda na zaljev Biscayne južno od Miamija, u kojem smještaj imaju brojni poduzetnici, ali i slavne osobe. Ubrzo će im se pridružiti i Jeff Bezos sa zaručnicom Lauren Sanchez, a susjedi će im biti američka sportska zvijezda Tom Brady, Ivanka Trump i Julio Iglesias. Tako je primjerice Frank VanderSloot, najbogatiji čovjek u Idahu, nedavno kupio ranč od 2000 hektara južno od posjeda Marka Zuckerberga, što ga je stajalo 51 milion dolara.

I Zuckerberg već gradi bunker na svom velikom privatnom kompleksu na Havajima, a kako se pisalo, to će ga koštati vrtoglavih 270 miliona dolara.

Planovi Elona Muska za smak svijeta još nisu poznati – iako bi njegov prvi izbor vjerojatno bio bijeg na Mars.

Neki superbogataši, poput Richarda Bransona, Johnnyja Deppa ili porodice Du Pont, posljednjih su se godina odlučili za kupnju otoka, a među njima su i oni koji izdvajaju pozamašne iznose da bi postali državljani nekoliko zemalja putem tzv. zlatnih viza, koje omogućuju bogatim ljudima steći prebivalište ili državljanstvo, prenosi TPortal.

No kako bi to funkcioniralo u stvarnosti?

U ovom slučaju ekstremno bogatstvo i privilegije znače samo jedno: bijeg od nas ostalih.

Tehnološki napredak sveo se na nekakvu videoigru u kojoj jedan od njih pobjeđuje pronalaskom izlaza za bijeg. Hoće li to biti Jeff Bezos, koji bježi u svemir, Thiel na svoj tajanstveni posjed ili Mark Zuckerberg u svoj virtualni metaverzum?

Milijarderi su mislili na svaki detalj, pa su neki od njih već osigurali dobro obučene tjelesne čuvare s vojnim iskustvom kako bi zaštitili svoje posjede od pljačkaša, kao i od bijesne rulje u slučaju velikih društvenih kriza ili bezakonja nakon velikih sukoba. Ali kako bi im platili usluge ako bi čak i novac u slučaju takvih dramatičnih prevrata postao bezvrijedan? Što bi spriječilo čuvare da izaberu vlastitog vođu?

U ranijem intervjuu s poznatim piscem i teoretičarom Douglasom Rushkoffom, petorica najbogatijih ljudi na svijetu iz svijeta tehnologije i ulaganja otkrila su svoje brige u slučaju da se dogodi apokalipsa, a jedna od njih odnosi se upravo na održavanje lojalnosti sigurnosnog osoblja.

Koliko su bunkeri sigurni?

Bivši predsjednik Američke gospodarske komore u Latviji J.C. Cole svjedočio je padu sovjetskog carstva, kao i onome što je bilo potrebno da se radničko društvo ponovno izgradi gotovo od nule. Također je naučio puno o sigurnosnim sustavima i planovima evakuacije te se slaže da je to jedno od najvećih pitanja u ovom slučaju.

‘Da, to je točno, bogataši koji se skrivaju u bunkerima imat će problema sa svojim sigurnosnim timovima… I vjerujem da bi se trebali ponašati prema tim ljudima kao prijatelji, no također se taj koncept može proširiti i vjerujem da postoji bolji sustav koji bi dao puno bolje rezultate’, smatra on.

Cole je siguran da je takav ‘događaj’ – katastrofa koju izazovu neprijatelji, majka priroda ili slučajno nastane – neizbježan. Napravio je tzv. SWOT analizu – prednosti, slabosti, prilike i prijetnje – i zaključio da priprema za nesreću zahtijeva da poduzmemo iste mjere kao i pokušaj da je spriječimo.

‘Radim na nizu sigurnih farmi u području New Yorka. One su osmišljene da bismo se najbolje nosili s ‘događajem’ i također koristili društvu kao poluorganske farme. Nalaze se unutar tri sata vožnje od grada – dovoljno blizu da stignete tamo kad se to dogodi’, kaže on, dodajući da je najbolji način da se nosimo s eventualnom katastrofom to da promijenimo odnos prema drugima, ekonomiji i planetu, istovremeno razvijajući mrežu tajnih, potpuno samodostatnih rezidencijalnih poljoprivrednih zajednica za milionaše, koje čuvaju Navy Seals naoružani do zuba.

Cole trenutno razvija dvije farme u sklopu svog projekta sigurnog utočišta.

‘Ako i kada se lanac opskrbe prekine, ljudi neće moći doći do hrane. Covid nas je probudio jer su se ljudi počeli svađati oko toaletnog papira. Kada dođe do nestašice hrane, to će biti opako. Zato oni koji su dovoljno inteligentni da investiraju moraju ostati u tajnosti’, upozorava on.

Dodaje i da je jedini način da zaštitimo svoju porodicu – grupa. To je zapravo bila cijela poanta njegova projekta – okupiti tim sposoban da se skloni godinu dana ili više, a da se istovremeno brani od onih koji se nisu pripremili. Cole se također nadao osposobiti mlade poljoprivrednike za održivu poljoprivredu te osigurati barem jednog liječnika i zubara za svaku lokaciju.

Zato njegova ideja nije bila samo izgraditi nekoliko izoliranih, militariziranih utočišta za milionaše, već prototip održivih farmi u lokalnom vlasništvu koje drugi mogu modelirati i u konačnici pomoći u obnovi regionalne sigurnosti hrane u Americi.

Način da se gladne horde spriječi da napadnu vrata vašeg bunkera je jednostavan – osigurati hranu. Dakle za tri miliona dolara investitori ne samo da dobivaju kompleks maksimalne sigurnosti, u kojem mogu dočekati moguću kugu, solarnu oluju ili kolaps električne mreže, već i udio u potencijalno profitabilnoj mreži franšiza lokalnih poljoprivrednih gospodarstava koja bi mogla smanjiti vjerojatnost katastrofalnog događaja. Njihov će posao biti dati sve od sebe i osigurati što je moguće manje gladne djece na vratima kada dođe vrijeme za zaključavanje.

Kako organizirati logistiku i opskrbu?

Do sada Cole nije uspio uvjeriti nikoga da uloži u American Heritage Farms. To ne znači da nitko ne razmišlja o tome, a oni koji privlače više pozornosti i imaju puno novca općenito nemaju te kooperativne komponente i žele biti sami.

Mnogi od onih koji sad ozbiljno traže sigurno utočište jednostavno angažiraju jednu od nekoliko građevinskih tvrtki za gradnju bunkera obloženog čelikom na jednom od njihovih postojećih posjeda. Rising S Company u Teksasu gradi i postavlja bunkere i skloništa protiv tornada za 40.000 dolara, sve do luksuzne serije Aristocrat za 8,3 miliona dolara, s bazenom i stazom za kuglanje. Firma je prvotno opsluživala obitelji koje su tražile privremena skloništa za oluje, a sada je krenula u posao za dugoročnu apokalipsu.

Postoji nešto posve drukčije u objektima u koje većina milijardera – ili, točnije, budućih milijardera – zapravo ulaže. Tvrtka Vivos tako prodaje luksuzne podzemne stanove u preuređenim skladištima streljiva iz Hladnog rata, silosima za rakete i drugim utvrđenim lokacijama diljem svijeta. Poput minijaturnih Club Med resorta, oni nude privatne apartmane za pojedince ili obitelji te veće zajedničke prostore s bazenima, igrama, filmovima i restoranima. Ultraelitna skloništa, kao što je Oppidum u Češkoj, tvrde da zadovoljavaju milijardere i više pažnje posvećuju njihovom dugoročnom psihološkom zdravlju. Tako pružaju imitaciju prirodnog svjetla, kao što je bazen sa simuliranim suncem, vrt, vinski trezor i druge pogodnosti kako bi se bogati osjećali kao kod kuće.

Međutim, pri detaljnijoj analizi, vjerojatnost da će utvrđeni bunker zaštititi svoje stanare od stvarnosti vrlo je mala. Kao prvo, zatvoreni ekosustavi podzemnih objekata su vrlo krhki. Naprimjer, zatvoreni hidroponski vrt je osjetljiv na kontaminaciju. Vertikalne farme sa senzorima za vlagu i računalno kontroliranim sustavima za navodnjavanje sjajno izgledaju u poslovnim planovima i na krovovima tvrtki, a kada paleta gornjeg sloja tla ili red usjeva strada, može se jednostavno povući i zamijeniti. Hermetički zatvorena ‘soba za uzgoj’ u slučaju apokalipse ne dopušta takve izmjene.

The New York Times tako je izvijestio da su agenti za nekretnine specijalizirani za privatne otoke bili pretrpani upitima tijekom pandemije covida. Potencijalni klijenti čak su se raspitivali ima li dovoljno zemlje za poljoprivredu, osim postavljanja platforme za slijetanje helikoptera. No dok privatni otok može biti dobro mjesto za čekanje kraja neke privremene pošasti, pretvoriti ga u samodostatnu i obranjivu oceansku utvrdu teže je nego što zvuči.

Mali otoci u potpunosti ovise o zračnim i pomorskim dostavama osnovnih namirnica. Solarne ploče i opremu za filtriranje vode potrebno je mijenjati i servisirati u redovitim intervalima. Milijarderi koji žive na takvim lokacijama više, a ne manje, ovise o složenim lancima opskrbe svih nas ostalih, no sudeći po popularnosti takvih objekata – čini se da ih zasad takve logističke (ne)bitne stvari ne brinu.