Svijet / Zanimljivosti
Boris Dežulović: “Zašto su vrckavom, prčevitom i politički nekorektnom predsjedniku s uma sišli Romi, a ne Židovi?”
Piše: Boris DEŽULOVIĆ
Predsjednikova šeretska dosjetka izazvala je, razumljivo i očekivano, lavinu gnjevnih reakcija u Hrvatskoj, ali i svijetu. Njemu, međutim, nije padalo na pamet da se ispriča. Predsjednik Republike Hrvatske se ne ispričava.
„Klima na dvadeset pet stupnjeva?“, podigao je obrve predsjednik Republike Zoran Milanović prije par dana, upitan da prokomentira Vladine mjere štednje i preporuke građanima. „Što znači klima na dvadeset pet? Onda ju isključi! Klima ne radi na dvadeset pet. Posebno klima srednje kvalitete, kakvu ima većina hrvatskih građana“, izgovorio je predsjednik u dahu okruživši pogledom cijeli novinarski grozd, ne bi li se uvjerio da ga svi slušaju, gotovo pa nestrpljiv da čuje vlastitu genijalnu dosjetku. „Ako ćete staviti klimu na dvadeset pet“, izbacio je konačno Milanović podbradak i mangupski nakrivio usta, „prodajte je Židovima neka je odnesu, oni će napraviti profit na tome. Židovi su vrlo spretni u tim stvarima.“
Predsjednikova šeretska dosjetka izazvala je, razumljivo i očekivano, lavinu gnjevnih reakcija u Hrvatskoj, ali i svijetu. Njemu, međutim, nije padalo na pamet da se ispriča. Predsjednik Republike Hrvatske se ne ispričava.
„Nisam se jednom potukao radi zaštite časti i prijateljstva kad su Židovi u pitanju, ali hajde dosta više tog prenemaganja!“, sutradan se predsjednik Republike osvrnuo na gnjev svjetskih židovskih organizacija. „Jesam li možda rekao da su Židovi prevaranti? Ili sam širio predrasude i stereotipe? Zna se tko trguje u ovoj zemlji, tko jeftino kupuje, a skupo prodaje. Jesam ja rekao da Židovi kradu? Jesam li trebao reći da su Židovi filantropi i dobrotvori? Pa ni ja nisam! Dosta tog prenemaganja i ispričavanja. Gdje je kraj tom ispričavanju, za ovo, za ono… Stalno se mora netko nekome ispričavati, kome da se ispričam, za što?“
Skeč s predsjednikom Zoranom Milanovićem, Vladinim mjerama, klima-uređajima i Židovima, naravno, u stvarnosti se nikad nije dogodio. U stvarnosti se dogodio, prepoznali ste ga odmah, drugi jedan, vrlo sličan skeč, s predsjednikom, Vladinim mjerama, klimama i Romima.
„Ako ćete staviti klimu na dvadeset pet, prodajte je Romima neka je odnesu, oni će napraviti profit na tome. Romi su vrlo spretni u tim stvarima“, rekao je predsjednik na Korčuli, pa sutradan prisnažio: „Nisam se jednom potukao radi zaštite časti i prijateljstva kad su Romi u pitanju, ali hajde dosta više tog prenemaganja! Jesam li možda rekao da su Romi lopovi? Ili sam širio predrasude i stereotipe? Zna se tko krade u ovoj zemlji, tko krade metal. Jesam li ja rekao da Romi kradu? Jesam li trebao reći da su Romi doktori znanosti? Pa ni ja nisam! Dosta tog prenemaganja i ispričavanja.“
Zašto, međutim – kad mu je već za potrebe šeretske dosjetke trebao netko tko zna što s hiljadama ispravnih, ali beskorisnih klima-uređaja – predsjedniku Milanoviću sa širokog i prostranog uma umjesto Roma nisu sišli Židovi? Predsjednikov um, vidjeli smo, dovoljno je širok i prostran da i mi zaigramo po njegovim pravilima, bez onih, kako se zovu, „prenemaganja i ispričavanja“: klima-uređaji gomila su plastike s par elektronskih čipova, nema tu za Rome leba, za onih par metara bakrene cjevčice dali bi vam deset-dvadeset kuna, a ostalo ne bi ni pogledali. Dočim bi vam Židovi za ispravnu klimu, ovisno o marki i stanju, dali i po stotinu-dvije eura. „Oni će napraviti profit na tome, Židovi su vrlo spretni u tim stvarima.“
Kao prvo, klimatske promjene fantastična su poslovna prilika za poslovično spretne židovske trgovce: samo od potpuno neklimatizirane Skandinavije cijela će svjetska air-conditioning industrija živjeti sljedećih desetak godina. Kao drugo, klima-uređaji fantastično su propulzivan biznis i među samim Židovima: Ron Avraham iz izraelskog Ministarstva za zaštitu okoliša, recimo, nedavno je iznio podatak kako gotovo polovicu električne energije u Izraelu potroši industrijska, javna i kućna klimatizacija, a u srcu ljeta taj se postotak penje i do šezdeset posto. Plus vladi u Izraelu ne pada na pamet građanima limitirati hlađenje, pa bi Milanovićeva polovna i malo korištena „klima srednje kvalitete, kakvu ima većina hrvatskih građana“, nekome u Tel Avivu ili Haifi itekako dobro došla. Uostalom, tamo je i dvadeset pet Celzija arktička temperatura.
Ukratko – da se ne „prenemažemo“ i ne zajebavamo – u „pravljenju profita“ Židovi su malo zajebaniji igrači od Roma.
Zašto su onda vrckavom, prčevitom i politički nekorektnom predsjedniku s uma sišli Romi, a ne Židovi? Svakako, ne bi time rekao ni da su Židovi prevaranti, niti da kradu. Osim ukoliko to zaista misli, u kojem se slučaju ispričavam. Ukoliko pak ne misli, zašto to nije rekao? I zašto to nikad neće reći? Zašto tako nešto ne bi rekao niti kad bi ga neki novinar izazvao da – ukoliko ima muda, i ukoliko to zaista „ne širi predrasude i stereotipe“ – jednako tako „bez prenemaganja i ispričavanja“ pozove Hrvate da svoje beskorisne klima-uređaje uvale Židovima?
Zato što je dosjetka o Romima koji „znaju napraviti profit“ i koji su „spretni u tim stvarima“, u zamjenu za krezavi smijeh hijena na društvenim mrežama i glasačkim spiskovima, izazvala tek ljutnju romskog zastupnika Veljka Kajtazija i politički korektan, patronizirajući prezir mutavog Andreja Plenkovića. Dok bi dosjetka o Židovima koji „znaju napraviti profit“ i „spretni su u tim stvarima“ – ako ste pažljivo pratili tekst – u zamjenu za krezavi smijeh Milanovićevih hijena izazvala lavinu reakcija u svijetu i gnjev svjetskih židovskih organizacija. A Milanović je ipak sinjski mangup i „dijete zagrebačkog asfalta“: on nikad ne ide u fajt s jačima, i nikad bez podrške hijenske rulje ili sponzora. Njegovi su prirodni neprijatelji feministice, B.a.B.e, ženske udruge, nevladine organizacije, demonstrantice s Vruje, profesori Klasične gimnazije, Njonjo, Jaglac, Pupovac, Bosanci i Romi.
O da, „napast“ će zagrebački heroj ulice „bez prenemaganja i ispričavanja“ i Ameriku i NATO, ali oprezno kalkulirajući koeficijente štete i koristi, važući svoju bijednu, zanemarivu specifičnu težinu i upravo veličanstvenu formacijsku nevažnost nasuprot onoj realnoj, krezavoj podršci s biračkog spiska. Nije se, uostalom, pred Amerikom i NATO-om tako kurčio dok je i sam bio premijer. Tamo, međutim, gdje bi mlaćenje vlastitim kurčićem po gloginjama, za razliku od mlaćenja tuđim po Americi, moglo proizvesti realnu štetu veću od realne koristi – na primjer, kakvom smjelom, rubnom i politički nekorektnom dosjetkom „bez prenemaganja i ispričavanja“, recimo o Židovima – predsjednikov jezik iznenada je vidno sporiji od pameti, pa istim onim refleksom kojim je i sam izabran bira manje zlo. Olinjali seoski pijetao Milanović voli kad frca perje, ali dobro zna da se jednom rasuto perje ne može vratiti u jastuk.
Osim toga, znamo tko je „vrlo spretan“ u sakupljanju perja.
Zato, eto, Milanović nikad neće reći da su „Židovi spretni u tim stvarima“, niti će nakon toga – onako kako je za romskog zastupnika Kajtazija rekao da je „prvo uopće pitanje je li Kajtazi Rom“ – za predsjednika Svjetskog židovskog kongresa reći kako je „prvo uopće pitanje je li gospodin Ronald Lauder Židov“. Možete li zamisliti predsjednika Republike kako potom poziva novinare, „ajde prokopajte to koliko je Lauder stvarno Židov“? Ne možete? Zašto? Zato što je Lauder više Židov nego što je Kajtazi Rom, ili zato što je Milanović više pička nego što su Židovi „spretni u tim stvarima“?
„Kad izgubimo smisao za humor, ali zdravi humor, gotovi smo kao nacija“, objasnio je na kraju predsjednik Republike svoj osebujan, drčan i politički nekorektan smisao za humor. Pokazao nam je, eto, Zocky Gervais razliku između zdravog i nezdravog humora: zdrav je, metnimo, na račun Roma, a nezdrav, jasno, na račun Židova.
Ili Hrvata?
Ne.
„Želim što više viceva na račun Hrvata“, požurio je vodeći hrvatski komedijaš preduhitriti takva potpitanja. „Hrvati su vrlo raznoliki. Ali vicevi na račun Dalmatinaca, Vlaja, što sam porijeklom, Primoraca, Bodula, Zagrepčana, Zagoraca, zašto ne, dok se to ne pretvara u stvarnu mržnju. Da, mi smo stereotipna bića, robujemo nekim predrasudama, bitno je da ne mrzimo.“
Ako je, međutim, točno da smo, „kad izgubimo smisao za zdravi humor, gotovi kao nacija“ – da je dakle humor na vlastiti račun važan atribut ozbiljne nacije – imam za predsjednika Republike dobru i lošu vijest. Dobra vijest je da „kao nacija“, istina, još nismo „gotovi“. Loša je pak vijest da, trajno amputiranog smisla za zdravi humor, nikad to nismo ni postali.
U protivnom, proslavljeni hrvatski stand-up predsjednik – čovjek koji i sam „želi što više viceva na račun Hrvata“ – do sad bi, jebemumater, smislio barem jedan. Kao što je smislio onaj – kad smo već kod njih – o Židovima i Romima.
„Liberalni Židovi iz hrvatskih gradova, bilo ih je malo, bili su eksterminirani. Rasni zakoni doneseni su prije svega zbog Židova, a najstrašniji primjer su Romi, koji su bili prijetnja ne znam kome, valjda Hitlerovim sanitarnim inspektorima, na što su se navukli hrvatski nacisti, koji prije nisu imali negativan povijesni odnos prema Romima, baš kao ni prema Židovima“, prošle je godine tako nakon komemoracije u Jasenovcu Milanović objasnio da je „negativan odnos prema Romima i Židovima“ zdravoj hrvatskoj naciji zapravo nametnut od poslovično neduhovitih Nijemaca. „To je možda najgori primjer postupanja prema ljudskom biću koje je potpuno nevino.“
A Srbi, zar oni nisu bili „nevini“?
„Srbi su pružali otpor“, podigao je tada obrve predsjednik Republike. „Bili su neprijatelji, a zna se kako se u ratu postupa s neprijateljima.“
Kako se onda „postupa“ sa Srbima, kojih je u Banovini Hrvatskoj tih sretnih tridesetih godina čak dvadeset posto?
„Što znači dvadeset? Onda ih isključi! Država ne radi na dvadeset posto Srba. Ako će biti dvadeset posto Srba, dajte ih Hrvatima neka ih odnesu, oni će napraviti logor za njih. Hrvati su vrlo spretni u tim stvarima.“
Jel mi dobar ovaj?
(N1)
Svijet / Zanimljivosti
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?
Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr
Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.
Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.
Navike se usvajaju od najranije dobi
Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.
Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.
Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?
Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će 20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.
Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.
Nikada nije kasno
Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.
Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.
akos.ba
Svijet / Zanimljivosti
5 navika za zdraviji um i život
Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.
Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.
Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije
sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.
Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.
Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.
Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:
1. Spavanje umanjuje stres
Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?
Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.
2. Budite se sa prvim izlaskom sunca
Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.
Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.
3. Konzumirajte riblje ulje
Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.
4. Budite koncentrisani i meditirajte
Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.
5. Kreirajte sebi neugodnosti
Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.
Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?
Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
Svijet / Zanimljivosti
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.
Autor: Jelena Računica
Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.
Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.
Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.
Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.
Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.
Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.
Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.
akos.ba
-
Cazinprije 3 dana
Odlični rezultati za TKD BOSNA Cazin u Bugarskoj
-
Svijet / Zanimljivostiprije 5 dana
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
-
Religijaprije 5 dana
Ljubav prema majci je ibadet, a ljubav prema ženi je sreća
-
Cazinprije 4 dana
Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov alejhi selam primjer
-
Svijet / Zanimljivostiprije 4 dana
5 navika za zdraviji um i život
-
Svijet / Zanimljivostiprije 2 dana
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
-
Religijaprije 7 sati
Bol i patnja nas uče da budemo zahvalni kad smo dobro
You must be logged in to post a comment Login