Svijet / Zanimljivosti
Bosanac Haris se predstavljao kao kuhar pa izvarao pola Dalmacije, svi ga traže
Javlja se na oglas za kuhara, moli novac za put te za ulazak u Schengen i onda se ne pojavi. Više ljudi s Brača, uključujući i mene, nasjelo je na njegovu priču.
Nisam ništa pametniji niti gluplji prije ili poslije ove prevare, kao što mi ovo što se dogodilo neće pokolebati vjeru u ljude! Stotinu puta slao sam novac svojim djelatnicima. I slat ću im opet, doduše opreznije”, kaže I. Ž., chef u jednoj konobi na Braču koji je u potrazi za sezonskim kuharom prije sedam dana naletio na Harisa E. iz Sarajeva, kako će se ubrzo ispostaviti, “ništa drugo doli prevaranta i lopova”, koji se do dana današnjeg nije pojavio na vratima njegova ugostiteljskog objekta.
Na neviđeno mu je uplatio 400 eura. Brojni ugostitelji na Jadranu prisiljeni su zbog nedostatka radne snage, djelatnike tražiti gdje stignu, najčešće u susjedstvu, piše Slobodna Dalmacija, pa je i I. Ž. zatekla ista nevolja.
Mislio je kako je potragu za kuharom, koji će mu dati ruke u špici sezone, završio u trenutku kada se na njegov oglas za posao javio taj Sarajlija. Priča je držala vodu, radio je već na Braču (naknadno je i to provjerio), rekao mu da duže čeka odgovor za posao, da su ga zavlačili i da mu hitno treba novac jer uzdržava porodicu i nema za putne troškove.
Odmah mu je uplatio prvih 200 eura, da ima za put iz glavnoga grada BiH do otoka. A onda mu je, tokom putovanja, rekavši da je na granici, zatražio još… “Svakome se dogodi kriza, pogotovo kad radite sezonske poslove. Za mene je normalno da, kad mi neko kaže “dugo sam čekao odgovor za radno mjesto i jednostavno se istopilo jer imam dvoje djece i ženu”, da mu vjerujem da nema 400-500 eura za put.
Dakle, trošak puta iz Sarajeva do Brača je oko 100 eura plus na granici moraš imati minimalno 250 eura gotovine, a uz to nešto trebaš ostaviti ženi i djeci doma. Nazvao me s granice rekavši kako ga je “skinulo” s busa jer nije imao dovoljno gotovine za ulazak u Hrvatsku. Znate kako je kad vas nazove čovjek u panici?! Odete i uplatite, jer svima se u životu dogodi da nemaju.
Nije sramota ne imati, ali je sramota krasti. Tako sam mu uplatio još 200 eura. Potom me zvao s najbliže mu pošte u Čapljini, pa onda javio da mu je nešto zapelo s podizanjem novca, te će otići u Mostar, tamo dići novac i odmoriti se od zavrzlame na putu. Kasnije mi je još poslao poruku da nije stigao na prvi sljedeći autobus, a onda još jednom javio: “Krenuli smo maloprije”. Prema Hrvatskoj.
Poželio sam mu sretan put, a on mi je uzvratio srcem. Nema ga zemlja, živa legenda. Evo, još ga čekam”, kiselo se smije nasamareni vlasnik bračke konobe.
Foto: Slobodna Dalmacija
Dodaje kako je sa sarajevskim kuharom H. E. od tada nebrojeno puta pokušao stupiti u kontakt. “Mobitel mu zvoni, ali me izbaci. Mogao bih ga sada zvati s drugog broja, ali nemam vremena za naganjati ga. Prijavio sam cijelu stvar policiji, neka oni odrade svoje po službenoj dužnosti.
Imam potvrde o uplatama, poruke… Negdje će ga dočekati, obit će mu se ovo o glavu”, nada se I. Ž., objašnjavajući kako je pristao javno progovoriti o svemu samo zato što želi upozoriti ostale kolege na prevrtljivog Sarajliju.
Zlobnicima, koji se pitaju gdje mu je kuhar od prošle sezone, I. Ž. uzvraća kako je njegov lanjski pomoćni kuhar i ovoga ljeta angažiran u objektu, ali kako sada rade i ručkove, pa im je zato bilo potrebno pojačanje. “Zašto sam mu poslao novac? Jer sam čovjek, jer vjerujem u ljude”, jednostavno objašnjava sagovornik, svjestan kako je ispao naivan.
Kao, uostalom, i više njegovih kolega na Braču, koje je, veli I. Ž., izigrao isti kuhar, ali se to srame priznati. Da stvar bude gora, nakon neugodnog iskustva sa Sarajlijom, ovih dana doživio je još jedno. Ovaj put s radnom snagom iz Vojvodine.
U nedostatku pomoćnog osoblja pristao je angažirati dvoje mladih ljudi iz Kikinde, koji su mu se drugi dan pokupili iz objekta. “Bili su tu dva dana i otišli uz ispriku, rekavši kako idu kući, jer nije to za njih. A još smo im prvog dana rekli da se odmore od putovanja, otišli su na plažu. Drugog dana slagali smo stolove, pospremali objekt, čistili… Sutra ujutro su otišli kući. Još smo šokirani. Znam da ima i nas ugostitelja svakakvih, ovakvih i onakvih.
Nismo ni mi svi isti… Zato ne treba nikome zamjeriti”, sliježe ramenima I. Ž. otkrivajući i za koliku je plaću kod njega trebao doći raditi kuhar iz Sarajeva. Zaradio bi, tvrdi, 2200 eura mjesečno uz prijavu, imao osiguran smještaj u vlastitoj sobi, obroke i jedan slobodan dan u sedmici. A kad u septemnbru i oktobru popusti pritisak turista, mogao je, objašnjava I. Ž. dobiti i više vezanih slobodnih dana, koje njegovi djelatnici inače iskoriste za obilazak obližnjih otoka (“da i oni nešto dožive od ljeta i mora”).
Da je sagovornik prije negoli je uplatio novac kuharu iz Sarajeva samo malo pretražio grupe crnih lista poslodavaca i djelatnika na Facebooku uočio bi u jednoj od njih lanjsku objavu riječkog ugostitelja Roberta Negovetića, vlasnika restorana u Malinskoj na Krku. I sigurno ne bi H. E. uplaćivao novac.
“Isto je lani napravio mene, a i jednoj gospođi u Makarskoj, čak joj je i prijetio. Ma, stopostotni prevarant. Nema nikakve sumnje”, kazao je Negovetić. Nakon što se javio na njegov oglas za posao kuharu H. E. poslao je 200 eura. I njega je pokušao “dignut”‘ za još eura na istu foru sa “skidanjem” s granice zbog nedostatka novca.
Isto mu je slao navodna videa s granice, ali ga je Negovetić, posumnjavši, presjekao u njegovu daljnjem naumu. “Nije taj ni vidio granice. A i što bi radio na njoj? Ne mora ga biti ni briga što vjerovatno ni ne može ući u Hrvatsku, kad mu ovdašnji izvarani poslodavci uplaćuju novac samo da dođe. Taj je već, ko zna gdje sve po moru, morao hrpu ljudi prevariti.
On je odradio sezonu, a da se nije makao iz Sarajeva. Boli ga briga”, komentira kvarnerski poduzetnik i ističe kako je sve prijavio riječkoj policiji, koja je, pouzdano zna, kontaktirala i onu u Makarskoj gdje je H. E. zbog iste stvari prijavila nesuđena poslodavka. “Nažalost, prisiljeni smo na ovakav način tražiti radnu snagu, znamo da je nećemo naći na birou.
A onda prevaranti koriste priliku”, kaže Negovetić primjećujući kako “policija u BiH očito nije poduzela ništa po ovom pitanju čim H. E. i dalje operira po Jadranu”: “Naša policija trebala bi kontaktirati kolege u BiH. Sad svi sve znaju i u Rijeci i u Makarskoj i na Braču.
Ovo se mora zaustaviti.” Slobodna Dalmacija je pokušala stupiti u kontakt i s prozvanim Sarajlijom H. E.. U više navrata mobitel mu je zvonio do kraja, niko se nije javljao. “Poštovani poslodavci.. Bilo bi dobro da se jave svi oni koje je izvarao, a čak i nekima prijetio, vrijeđao. Veliki mangup iz Sarajeva H. E.. Veliki prevarant koji će, nadam se, sve to dobro platiti.
Koliko sam upućen od nekih ljudi s kojima kontaktiram već je prijavljen na policiju zbog prevare i prijetnje”, napisao je lani Robert Negovetić u jednoj od grupa na Facebooku, ironično dodajući “znam da će nekima biti jako drago što je izradio ‘zločeste‘ poslodavce”.
Svijet / Zanimljivosti
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?
Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr
Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.
Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.
Navike se usvajaju od najranije dobi
Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.
Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.
Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?
Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će 20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.
Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.
Nikada nije kasno
Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.
Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.
akos.ba
Svijet / Zanimljivosti
5 navika za zdraviji um i život
Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.
Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.
Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije
sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.
Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.
Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.
Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:
1. Spavanje umanjuje stres
Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?
Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.
2. Budite se sa prvim izlaskom sunca
Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.
Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.
3. Konzumirajte riblje ulje
Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.
4. Budite koncentrisani i meditirajte
Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.
5. Kreirajte sebi neugodnosti
Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.
Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?
Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
Svijet / Zanimljivosti
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.
Autor: Jelena Računica
Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.
Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.
Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.
Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.
Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.
Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.
Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.
akos.ba
-
Religijaprije 7 dana
Šejtanski prilazi čovjeku
-
Svijet / Zanimljivostiprije 7 dana
Zašto je djeci potrebna rutina?
-
Cazinprije 3 dana
Odlični rezultati za TKD BOSNA Cazin u Bugarskoj
-
Svijet / Zanimljivostiprije 4 dana
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
-
Religijaprije 4 dana
Ljubav prema majci je ibadet, a ljubav prema ženi je sreća
-
Cazinprije 4 dana
Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov alejhi selam primjer
-
Svijet / Zanimljivostiprije 3 dana
5 navika za zdraviji um i život
-
Svijet / Zanimljivostiprije 2 dana
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike