„Djeci SDA“ u ime „djece BiH“

Nijaz Nanić rođeni brat rahmetli Izeta Nanića, heroja oslobodilačkog rata Poštovani građani BiH, došlo je vrijeme da vam se obratim, ili da zauvijek šutim. Duboko svjestan da posljedice jedne i druge odluke mogu biti pozitivne i negativne, ja sam odlučio da vam se obratim i da ne šutim. Negativne posljedice ovakve moje odluke, bit će usmjerene isključivo prema meni, ali ja ih se ne plašim. S druge strane, u ime svih onih pozitivnih stvari koje se mogu, a iskreno se nadam da će se i desiti našoj BiH, smatram da je ovo moja ljudska obaveza koju sam spreman izvršiti. Rame uz rame sa hiljadama Bosanaca i Hercegovaca tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata 92/95 branio sam ovu zemlju od agresora. Početak rata me zatekao na Fakultetu matematike i informatike u Splitu, kao jedan od tri najbolja studenta.Dilema je i tada bila slična današnjoj.

Da li da pomognem svojoj BiH, ili da se domovine odreknem zauvijek, u svakom smislu značenja te riječi. I tada, ne osvrćući se na moguće lične posljedice, donio sam odluku da napustim fakultet i krenem plemenitim putem koji je imao za cilj učešće u odbrani domovine. Skupa sa bratom rahmetli Nevzetom uz pomoć vojnog atašea tadašnjeg „Vojnog okruga Bihać“, učestvovao sam u formiranju specijalne jedinice „Gazije“ u Splitu i Zagrebu. Sa ovom jedinicom sam, nakon više od 100 km marširanja, kroz tada okupirane dijelove Hrvatske, tzv. SAO Krajinu, uspio doći na slobodni dio BiH.Nakon pogibije rahmetli brata Nevzeta koji je bio komandir jedinice „Gazije“, prekomandovan sam na mjesto referenta za obavještajne poslove u komandi 505. brigade. Čast mi je bilo raditi sa pomoćnikom za obavještajne poslove 505. brigade rahmetli Mehom Bašićem koji je Izetu bio njegova desna ruka.Kao starješina učestvovao sam u svim aktivnim borbenim dejstvima 505. brigade tokom rata i pri tome dva puta ranjavan.

Posebno sam ponosan na činjenicu da je mojim ličnim obavještajnim radom na terenu, tokom najznačajnije bitke Breza94 za odbranu BiH u septembru 1994. godine, otkrivena lokacija komandnog mjesta ratnog zločinca Ratka Mladića.

Ova ofanziva srpske vojske imala je za cilj da napravi prekretnicu rata u korist njihove konačne pobjede, sloma Armije BiH i bila je osmišljena po istom scenariju koji će se u ljeto 1995. godine desiti u Srebrenici. Ta informacija o lokaciji komandnog mjesta srpske vojske značajno je doprinijela Izetovoj konačnoj odluci, da naše snage upravo na tom pravcu izvrše kontranapad. U tom kontranapadu, koji se desio 12.09.1994. godine, neprijatelj je poražen i potučen do nogu.Posebno, radi naših sugrađana srpske nacionalnosti koji će ovo eventualno imati priliku da čitaju, a zbog karaktere časne borbe pripadnika 505. brigade, sa ponosom ističem da sam prilikom predvođenja grupe boraca u našem kontranapadu zarobio jednog neprijateljskog vojnika koji tom prilikom nije dobio ni riječ uvrede, a kasnije je razmijenjen i živ i zdrav se vratio svojoj porodici. I poslije rata je rat!!!Nakon demobilizacije iz Armije BiH, vratio sam se u Split kako bih završio prije rata započeti studij.U Splitu sam 1996.godine završio drugu godinu studija, nakon toga školovanje nastavio u Sarajevu na Prirodno-matematičkom fakultetu, odsjek matematika i informatika, gdje sam diplomirao krajem 1999. godine. Kasnije sam upisao magistarski studij na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, odsjek informatika, na kojem sam odbranio svoju master tezu 2009. godine.

Informatičari su i onda kao i sada bili deficitaran kadar. Početkom 2000. godine sam se prijavio na oglas za prijem u radni odnos objavljen od strane tadašnjeg Javnog poduzeća PTT. Kao jedini prijavljeni kandidat, dobio posao stučnog saradnika za održavanje baza podataka i računarskih mreža. Danas radim u BH Telecom-u kao inspektor kvaliteta izvršavanja unutarnjih procesa rada.Neću vas zamarati sa bitkama koje sam poslije rata vodio sa vlastodršcima ove, krvlju boraca Armije BiH, odbranjene zemlje. Iz svake te bitke izlazio sam jači i još odlučniji da ne skrenem sa puta istine, pravde i poštenja. Pri tome, imajući stalno na umu one koji svoje živote dadoše u borbi za našu BiH, za našu slobodu.Posve sam siguran, da ćemo se svi složiti oko tvrdnje da je to trnovit put i da će taj put odabrati samo oni koji su jaki i koji ne gazeći principe morala i vjere čuvaju svoje i poštuju tuđe svetinje.

Znam da su slične poslijeratne bitke vodili mnogi demobilisani borci, osim onih koji su iz ličnih interesa prodali vlastodršcima, njihovim tajkunima i ratnim profiterima. Nažalost, mnogi naši saborci nisu bili u poziciji da te bitke vode bez velikih posljedica po njih same i njihove porodice. Neki od njih su te bitke izgubili i u mukama i moralno slomljeni završili svoj život. Dokazani borac, Nijaz Veladžić-Veljun, komandir čete za specijalne namjene „Hamza“, nosilac priznanja Zlatni ljiljan i 100% ratni vojni invalid imao je snage, hrabrosti i znanja (a takav je borac bio i u ratu) da objavi knjigu, u kojoj je između ostalog, opisao golgotu kroz koju je prošao upravo u borbi sa poslijeratnim vlastodršcima i onima koji su bili kupljeni da služe njihovim ličnim interesima. Pročitajte knjigu „Bio sam Nanićev diverzant“ od autora Nijaza Velažića-Veljuna i uvjerite se da zvuči gotovo nevjerovatnokakve je bitke on morao da bije.Poslijeratni vlastodršci imaju svoje korijene i iz vremena rata. A svjedoci smo mi u Bužimu, da je početkom rata 1992. godine dio boraca čete za specijalne namjene „Hamza“ izmanipulisan od strane tadašnjih vlastodržaca, pojedinaca iz SDA, izveo napad na komandu 505. brigade ( u to vrijeme 105. brigade). Tom prilikom komanda brigade je opkoljena, držana na nišanu snajperista, razoružana je vojna policija koja je obezbjeđivala komandu i grupa boraca jedinice „Hamza“ ušla je u kancelariju komandanta i zarobila rahmetli Izeta. Jedan od učesnika tog napada, a koji je tada bio sa grupom boraca koji su zarobili komandanta, kasnije mi je pričao da su oni imali naređenje da pucaju u Izeta ako pruži bilo kakav otpor.

Na svu sreću Izet je bio svjestan situacije u kojoj se našao, ostao miran, staložen i na kraju svojom visprenošću uspio otrijezniti izmanipulisane borce i situaciju prekrenuti u svoju korist. Da se desio taj zločin, potaknut i isplaniran od strane pojedinaca iz vrhuške dijela SDA koji je tada djelovao na slobodnom teritoriju bihaćkog okruga, pitanje je da li bi danas imali našu BiH. Ni današnji vlastodršci ne miruju i napadaju. Pri tome se služe najgnusnijim, najogavnijim i svim drugim načinima koji samo njima priliče da dođu do svog cilja: Bogat SIGURAN život i vlast uz pomoć podanika na račun potlačenih i ustrašenih građana BiH. Načini na koji to rade su laži, obmane, mito, korupcija i ucjene, kupovina i šta sve još ne. Mogu to slobodno i nekažnjeno da rade, jer su sve institucije ove države u njihovim rukama. Žele ih zadržati samo za sebe, a da bi to i postigli u današnjem demokratskom društvu, ulaze u sve pore našega života.Kidaju prijateljstva, rodbinske veze, ulaze nam u porodice.Pojedinci koji nose časno prezime Nanić iz Bužima, a i dio uže porodice kojoj je pripadao rahmetli Izet, podlegli su ponuđenim privilegijama od strane SDA.

Pristali su da budu dio takve SDA i da ne čine ništa na putu borbe protiv devijacija koje razaraju zemlju za koju su njihovi najbliži živote dali. Nije lako pogoditi zašto. Kupljeni su dobrim SIGURNIM pozicijama u državnim institucijama, agencijama i javnim poduzećima. Ovi pojedinci daju podršku izvjesnoj Elmedini Muftić koja se predstavlja osobom koja promoviše lik i djelo Izeta Nanića i koja zamislite, Izeta „voli i poštuje“ više od njegovog rođenog brata ili nekog Izetovog časnog saborca.Obzirom da pomenuta vješto koristi društvene mreže kao alat manipulacije javnim mnijenjem, svojim odgovorom na njen Facebook post htio sam da ODBRANIM LIK I DJELO RAHMETLI IZETA I NJEGOVIH ČASNIH BORACA 505. BRIGADE od „djece SDA“. Nakon jasnog upozorenja, da sa svoga Facebook profila izbriše sliku sa likom rahmetli Izeta u vremenu dok traje predizborna kampanja, SDA mašinerija potpomognuta sa uhljebljenim dijelom porodice Nanić i pojedinim izmanipulisanim borcima 505. brigade, ohrabrila je svoju isturenu perjanicu Elmedinu Muftić da nastavi sa svojim ciničnim objavama. Ne libeći se da u svojim objavama proziva i mene lično, dodatno je posipala so po otvorenoj rani ČASNOG DIJELA IZETOVE PORODICE, KOJEM JA PRIPADAM. Moram da kažem da sam od ne tako malog broja pojedinaca koji pripadaju istoj političkoj opciji kao i „djeca SDA“ dobio podršku za promovisanje istine. I u SDA ima časnih ljudi samo ne dolaze do izražaja ili bivaju protjerani iz iste. Svi sebi postavljamo pitanje zašto institucije ove države ne zaštite lik i djelo Izeta Nanića i zašto ne poduzimaju ništa prema onima koji njegov lik i djelo očigledno zloupotrebljavaju za rad ličnih ili ambicija grupe ljudi.Odgovor se krije kod vlastodržaca. Očigledno je da oni ništa ne poduzimaju kada je zloupotreba naručena od samih njih ili im ona kao takva odgovara. Borimo se svi kao jedan protiv ovakvih vlastodržaca i njihovih poltrona, borimo se za prave vrijednosti koje su garant prosperitetne države i države slobodnog građanina”, zaključio je Nanić.