Connect with us

BiH

Buljubašić o uvođenju ‘blok tarifa’: “Ako vam ne treba sijalica u hodniku, nemojte je paliti”

Published

prije 3 sedmice

on

Nadzorni odbor Elektroprivrede BiH usvojio je prijedlog Uprave ovog preduzeća o uvođenju tzv. blok tarifa za obračun cijena električne energije, koji bi trebao koliko sutra biti upućen FERK-u koji mora odobriti zahtjev, potvrdio je za BHRT direktor EPBiH Sanel Buljubašić.

Buljubašić je kazao da duži period “nagovještavamo pokretanje tarifnog postupka kod regulatora”.

 

“Razmatrali smo više opcija i na kraju su se i Uprava i Nadzorni odbor opredijelili da ipak idemo sa ‘blok tarifama’. Kako smo i dosad govorili, cilj je, prevashodno, da se građani navikavaju da štede energiju. Elektroprivreda je u ovom periodu prinuđena na takav način štednje”, rekao je Buljubašić.

 

Objašnjava da je prva ‘blok’ tarifa ona u kojoj je potrošnja do 268 kWh mjesečno.

 

“To je tarifa koja je i dosad bila u nekoj zaštićenoj kategoriji. Tu imamo preko 430 hiljada korisnika i u toj tarifi neće doći do poskupljenja. Sljedeća tarifa ide od 268 do 1000 kWh i u okviru te tarife imamo kategoriju potrošača čiji računi pedeset posto, pa i više, sežu od 50 do 80 KM i tu će biti neko povećanje cijene od pet do osam KM. I imamo tarifu sa ispod tri posto potrošača koji prelaze iznad 1.000 kWh mjesečno”.

Intencija Elektroprivrede BiH je, naveo je Buljubašić, da građane zamole da 2024. godinu štede energiju kako ne bismo bili prinuđeni da tokom ove godine kupujemo električnu energiju na tržištu. Naglasio je kako povećanje cijene struje ide od 268 kWh do 1000 kWh, u zavisnosti od kategorije potrošnje – visoke ili niske tarife.

 

 

“Nije nam intencija, odnosno nije tako zahtjev koncipiran prema FERK-u da naplaćujemo ako pređete iz prve u drugu tarifu, da naplaćujemo sve po cijeni druge. Po drugoj cijeni naplaćujemo samo razliku za onaj dio koji pređete iz jedne u drugu, odnosno iz druge u treću tarifu”, rekao je Buljubašić.

Potvrdio je da će zahtjev o uvođenju “blok” tarifa danas, 9. aprila, biti predat FERK-u.

“Očekujemo odgovor u roku od 60 dana. To je neka zakonska obaveza i pravila koja FERK poštuje. Kakav će biti ishod ja uistinu ne mogu reći s obzirom da je FERK nezavisni regulator”, rekao je Buljubašić.

 

Navodi kako se ovdje ne može govoriti o diskriminaciji krajnjih kupaca.

“Po pravilniku FERK-a, mi imamo mogućnost da, osim visoke i niske tarife, podnesemo zahtjev da se definiše cijena u odnosu na količinu potrošene električne energije. Mi koristimo to pravo i podnijeli smo takav zahtjev”.

Buljubašić navodi da postoji mnogo načina na koji se može štediti.

“Svako u svom domaćinstvu određuje mjere štednje. Njemačka je, naprimjer, prije par godina uvela da se zagrijavanje radnih prostorija sa 20 smanjuje na 19 stepeni. Kako da mi štedimo? Da parafraziram, ako vam ne treba sijalica u hodniku, nemojte je paliti, koristite je tamo gdje boravite. Ako u okviru niske tarife građani pokušaju koristiti što više energije, i to je jedan vid uštede, zatim ugradnja štednih sijalica, ima tu mnogo načina”, rekao je Buljubašić.

Povezane teme:

BiH

Muslimanska radna etika

Published

prije 25 minuta

on

1. Maja 2024.

By

Muslimanska radna etika

datum objavljivanja: 1.05.2024.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli / Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu.

Bez obzira što je vrijeme robovlasništva daleko iza nas, danas se određeni poslodavci prema radnicima nerijetko odnose kao robovlasnici prema robovima.

Navedimo nekoliko primjera u tom kontestu. Iako je radno vrijeme naznačeno u ugovoru, radnik je obavezan ostati dokasno navečer. Poslodavac ne pomišlja na obaveze koje njegov radnik ima, naročito ako se radi o porodičnom čovjeku.

Ovo je naročito važno u proljetno doba kada radnici s minimalcima pokušavaju nakon radnog vremena obrađivati zemlju, jer njegov budžet ne dozvoljava kupovinu svježeg voća i povrća, kao i zimnice, u bilo koje doba godine. Od radnika se zahtijeva da za minimalnu platu obavlja posao više ljudi, a često prihod ne odgovara zakonom utvrđenim platnim listama.

Poslodavac nije svjestan da upravo ovom nepravdom stavlja u iskušenje radnika da ne obavlja svoj posao revnosno, ili štaviše da počne ga potkradati. Postoje poslodavci koji daju zakonom zagarantiranu plaću, ali nakon njene isplate radnici su obavezni vratiti određenu sumu poslodavcu.

Kao da je riječ o haraču. Te obespravljene radnike svakodnevno gledamo u našim porodicama, familijama džamijskim odborima, prvim saffovima…

Naravno, u sveopćoj paranoji poslodavac će tražiti od bližih saradnika, ili radnika koje smatra povjerljivim, da špijuniraju pa čak i podmeću robu drugim radnicima testirajući ih da li će pokušati krasti.

 

Također, poslodavci često traže od radnika da skrivaju sve propuste firme; porez, nehigijenske uvjete i rok trajanja robe itd.

Mnogi radnici rade “nacrno” bez ikakvog osiguranja, a da bi se ispunila zakonska obaveza poslodavac će umjesto radnika “prijaviti” sebe, svoju porodicu i bližu rodbinu, čak i ako ne rade. Radnik će razumjeti situaciju kada je firma u krizi, ali kako će razumjeti ako se poslodavac razmeće skupocjenim novim autima dok govori o krizi?

Možda izgleda suvišno govoriti o hrani, ali danas još postoje poslodavci koji ne obezbjeđuju radnicima adekvatnu hranu, ili je riječ o jednoličnoj hrani koju radnici mogu uzeti ili odbiti, jer druge nema.

Postoje slučajevi kada poslodavci ne dozvoljavaju radnicima napuštanje radnog mjesta čak i kada im se u porodici desi nesretan slučaj, a iznimke, što je zapravo obaveza, prave samo ako se nešto desi radniku. Naravno, radnici s povredama ili težom bolešću ostaju bez posla, jer bolovanje nije ekonomski isplativo, dok majke nakon porodiljskog ne dobivaju mogućnost povratka na radno mjesto. Da se radniku omogući obavljanje namaza…

Radnik može biti sretan ako mu se uopće dozvoli odlazak na bajram-namaz.

Sve su ovo karakteristike prakse oholog poslodavca kojem je ponižavanje radnika postala praksa, naročito onog koji je bez temeljnog obrazovanja i odgoja spletom okolnosti stekao određeni kapital. Poslodavac će birati turističke destinacije i bogato provesti blagdane i praznike, jer njegova plata ne kasni, ali njegovim radnicima, ako ne budu obavezni raditi i tokom praznika, datum isplate mjesečnog primanja će se pomjeriti.

S tim konstantnim pomjeranjem dana isplate radnik izgubi u toku godine bar jednu platu.

Poslodavac će provesti svaki blagdan u odmoru, s bogatim jelovnikom, dok će njegov radnik nastojati posuditi novac kako bi obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici, kao da Poslanik, a.s. nije poručio: “Daj radniku njegovu zaradu prije nego mu se znoj osuši”.

Ove i slične slične situacije možda su strane onima koji dobivaju platu iz sigurnog budžeta određenih institucija, ali to je realnost koja se zanemaruje u našim razgovorima, sohbetima, hutbama. Odgovorne osobe ne obraćaju pažnju na ove situacije, ili su u strahu od svađe s poslodavcima od kojih su dobili donaciju za lični ili društveni interes.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli. Poslodavci kao da nisu svjesni da su Božijom odlukom i milošću samo u prednosti nad radnicima, a nikako njihovi vlasnici.

Kada bismo pratili život i smrt nepravednog poslodavca, te stanje njegove porodice možda bismo se uvjerili u Allahovu pravednu odredbu već na Ovom svijetu. Prilikom razmatranja odnosa poslodavac – radnik ljudi uglavnom imaju više naklonosti prema radnicima, jednim dijelom što je većina ljudi na svijetu radnici, a drugim dijelom što se nepravda uglavnom čini nad radnicima. Ipak, treba imati na umu da mnogi radnici svojim riječima, djelima, neradom, lijenošću čine nepravdu poslodavcu svakog (ne)radnog dana.

Jedna od nepoželjnih osobina radnika koja može štetiti poslodavcu, ali i radniku naročito u smislu njegovog radnog ambijenta, jeste neopravdano konstantno nezadovoljstvo.

Ako bismo ilustrirali ovu osobinu najbolji primjer bi nam bio slučaj kada poslodavac omogući povišicu radniku, a ovaj se upita: “Ako je meni povećao plaću, koliko li je tek onda on zaradio ovaj mjesec?!” Ako je poslodavac pravedan, konstantno nezadovoljstvo radnika može biti samo posljedica zavisti i ljubomore, a imati takvog radnika je kao zaposliti nezrelo i nestručno dijete, jer neopravdana zavist je jedna od osobina nezrelog djeteta.

Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu. Krasti od vlasnika, bez obzira da li je riječ o doslovnoj krađi materijalnih stvari ili, pak, obavljanje ličnih poslova tokom radnog vremena ili na radnom mjestu, znači varati.

Radnik može nemarno da se odnosi prema imovini vlasnika, svojim ponašanjem da udaljava poslovne partnere od vlasnika; širi laži i dezinformacije o vlasniku; u trgovini ili na pijaci može prodavati svoje proizvode umjesto vlasnikove; posluživati u restoranu svoju hranu i piće bez znanja vlasnika… sve su to osobine varalica, naroda koje je Uzvišeni prokleo, a u Kur’anu donio opis njihovih osobina: “Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red.

To je bolje za vas ako vjerujete.'“ (El-A'raf, 85) Radnikova plata može biti halal, islamom dozvoljena samo ako bude radio na poslu kao da radi za sebe, za svoju firmu i trgovinu.

Hadis Niko od vas neće vjerovati dok svome bratu ne bude volio ono što i sam sebi voli, i radnik i poslodavac mogu uvrstiti u lični poslovni kodeks.

Nastavi čitati

BiH

Zakucavanje za kraj, američki ambasador nije dozvolio da Cvijanović ima zadnju: Moram ispraviti ovaj krivi navod

Published

prije 3 sata

on

1. Maja 2024.

By

U Vijeću sigurnosti UN-a sinoć se na zahtjev Rusije razgovaralo o BiH, o čemu smo detaljno izvještavali.

No, zanimljiv detalj desio se na kraju.

Naime, članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, koja se obratila putem video-linka jer zbog sankcija nije mogla doći u New York, i to kao posmatrač jer nije mogla govoriti u ime Predsjedništva BiH.

U toku svog obraćanja ona je navela da se ona i visoki predstavnik Christian Schmidt obraćaju kao privatne osobe jer on, kako je kazala, nije visoki predstavnik.

Njen govor je prekinut jer je probijen termin za više od pola sata, no zadnja riječ ipak je data američkom ambasadoru Robertu Woodu koji se javio kako sa ‘ispravkom krivog navoda’.

“Znam da smo probili rok, ali moram izvršiti ispravku. Gospodin Schmidt se ovdje obraća u svom profesionalnom kapacitetu kao visoki predstavnik. I to nam piše na pozivu”, rekao je Wood. Nakon toga je sjednica prekinuta

Pogledajte taj detalj:

Raport

Nastavi čitati

BiH

Ovo je pismo koje je ratni zločinac Karadžić pisao zločincu Krajišniku 1998.: Dodika nazvao bitangom

Published

prije 4 sata

on

1. Maja 2024.

By

Redakcija portala Klix.ba u posjedu je pisma ratnog zločinca Radovana Karadžića upućenog drugom ratnom zločincu Momčilu Krajišniku napisanog 10. februara davne 1998. godine.

Opširno pismo baca novo svjetlo na političke intrige i planove unutar tadašnjeg političkog establišmenta bh. entititeta RS.

Važno je napomenuti da je Karadžić pismo pisao iz bjekstva, skrivajući se vjerovatno u Srbiji, nakon što je Haški sud protiv njega 1995. godine podigao optužnicu za ratne zločine u Bosni i Hercegovini.

Krajišnik je u tom periodu bio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda i protiv njega je optužnicu za ratne zločine Haški sud podigao 2000. godine.

U pismu, Karadžić otkriva svoje misli o trenutnom političkom stanju, kao i svoje kritike na račun današnjeg predsjednika RS-a Milorada Dodika.

Upravo taj dio pisma, koji se nalazi na samom kraju, tj. zaključku, posebno je zanimljiv jer u njemu Karadžić iskazuje veliko nepovjerenje prema Dodiku i naziva ga “bitangom”. Karadžić ističe Dodikovu navodnu prevaru i pokušaje da preuzme kontrolu nad ključnim sektorima, poput policije i rudnika. Također, Karadžić izražava potrebu za snažnijim otporom protiv Dodikovih političkih pokreta.

“On je zaista druga, odn. prva bitanga, a Dodik je druga. Treba ih sačekati na toj stvari, da hoće da nas preuzmu svojinski i da mute i udariti ih po nosu. Nema šta mu ne želim, jer je sve zaslužio. Gledam mu izraz lica i prepoznajem kad je htio nas da prevari kao levate, a kad ne može, onda mrzi i sveti se. Ali, ja znam da ima Boga, i da je na našoj strani”, napisao je Karadžić u pismu.

Ostatak pisma je ispunjen strategijama i opaskama o političkim igrama

U pismu se spominje i potreba za osnivanjem državne banke te drugog televizijskog programa kao dijela strategije jačanja nacionalnih institucija. Karadžić naglašava važnost borbe protiv stranih utjecaja te zaštite nacionalnih resursa poput rudnika Ljubija.

Ironično je da je Karadžić pismo završio “optimističnim tonom i izrazom povjerenja u budućnost, ističući važnost nastavka političke aktivnosti uprkos izazovima”.

Ironija je da su obojica završili kao presuđeni ratni zločinci. Krajišnik je osuđen na zatvorsku kaznu od 20 godina zbog ratnih zločina, a preminuo je 2020. godine, sedam godina nakon što je pušten nakon odsluženja dvije trećine kazne.

Karadžić je osuđen na doživotnu robiju zbog ratnih zločina u BiH, a kaznu služi u u zatvoru na ostrvu Wight u Velikoj Britaniji.

Nastavi čitati

Najčitanije

✕