Hadžifejzović: “Strana investicija?”
Halkić: “U posljednjih 29 godina bavimo se proizvodnjom građevinskog materijala.”
Bajrić: “Mi proizvodimo mlijeko.”
Hadžifejzović: “Koliko namuzeš dnevno?”
Bajrić: “Onoliko koliko namuzu krave! Najbitnije da ih hranimo!”
Dobić: “Postojao je optimizam da ćemo imati posebnu BiH i da ćemo u njoj raditi!”
Hadžifejzović: “Je li ovo grad meda i mlijeka?”
Dobić: “Jeste! Postali ste mi dragi od 91. godine kada ste vodili dnevnik! Vjerujem da ste aktivni do danas u očuvanju BiH!”
Hadžifejzović: “Koliko politički ambijent vama olakšava?”
Bajrić: “Granični prijelazi prave probleme! Spriječen sam da trideset posto proizvodnog kapaciteta ne proizvodim iz tog razloga… moram dati nekom iz Prnjavora! Ne znam koliko ćemo čekati veterinare na graničnom prijelazu! Imam 54 radnika! Osamdeset posto su radnice!”
Hadžifejzović: “Zašto zapošljavaš žene više nego muškarce?”
Bajrić: “To su žene od trideset-trideset pet godina! Naučile su da im čovjek daje dvadeset-trideset maraka. Takve osobe kada dobiju posao – ne puštaju ga! Kvalitetne su, odgovorne! One to znaju raditi! Jučer smo potpisali ugovore za dogradnju objekta. Idemo u investiciju sa bihaćkim projektom!”
Halkić: “Što se tiče poslovanja – nemamo problema! Kada je bila korona i glupave mjere, Evropa je bila na jednoj strani, a BiH i Hrvatska su donijele zakon da u tom vremenu granični zakoni budu na drugoj strani. Gubili smo dva-tri dana umjesto jedan dan! Molili smo Boga da nam niko iz EU ne naručuje robu! Ta dva granična prijelaza su toliko zapostavljena… nemamo inspektora! Kahvom su plaćali propuste kamiona na granicama! To je javna tajna! Ako ne želiš, imaš zakonske mogućnosti, imaš skladište koje nije uvjetno! Granični prijelazi ‘Maljevac’ i ‘Izačić’ su toliko opterećeni! Skidam kapu našim ljudima! …da ne govorim o većim problemima!”
Hasib: “Meni radna snaga nije problem! Obučavam učenike srednjih škola koji mogu zaraditi kod mene! Odaberem dva-tri učenika i ostaju tu godinama! Kad radim u Sloveniji, ispunim formular i istog momenta mi vrate opečaćen formular! To nije slučaj u cijeloj BiH. Niko ne zna kako da dobijemo i ispunimo te formulare! Mene u Njemačkoj interesuje da ubacim svoj vlastiti proizvod i da se vratim ovamo! Imam devet ljudi u Njemačkoj. Uvijek je rizik!”
Bajrić: “Imam problema samo sa bolešću! Za tri-četiri mjeseca idem u penziju!”
Hadžifejzović: “Povlačiš se? Što si namuzo, namuzo si!”
Bajrić: “Vrijeme je, dosta je bilo! Ja što sam namuzo, namuzo sam! Neka drugi muzu! Zahvaljujem se gradonačelniku i svim privrednicima u Cazinu i svima koji su nas podržali u poljoprivredi. Zahvaljujem se i mliječnoj industriji, njih 99, koja je smogla hrabrosti da dođe u USK. Bez jakog seljaka, poljoprivrednika nemamo ništa!”
Dobić: “U svoj toj građevinskoj karijeri radio sam jedno naselje u Lokvama. Trenutno obavljamo rekonstrukciju kuće Nurije Pozderca. Radili smo džamiju u Jajcu, Čaršijsku džamiju u Dubici. U Cazinu ima oko 45 džamija. Najveći su problemi korupcijski propisi! Sam je gradonačelnik rekao: ‘Što nas više ti propisi štite, gore nam je!’ U EU poljoprivrednici i radnici nemaju ograničenja! Nemojte nas više štititi, molim vas!”
Hadžifejzović: “Poruka medijima, političarima?”
Dobić: “Poruka medijima da više posvete pažnje tim zakonima koji guše poljoprivrednika!”
Hasib: “Borimo se za taj autoput! Apelujem na sve!”
Hadžifejzović: “Nazovite jedno odmaralište po meni, po FACE-u!”
Bajrić: “Odlasci su nas skupo koštali, ali smo se uspjeli privatizirati! Kod nas je već plata dvije hiljade KM. Komunikacija Sarajeva sa Ministarstvom saobraćaja kasni cijelu godinu!”
Hadžifejzović: “Zavisimo često od politike. Ovi ljudi su napunili budžet Cazina koji je 64 miliona KM. Ima se para, ima se s čim.”
