Piše: Rasim Belko, Patria

Radnici iz osam sindikata u Sarajevu na ulici traže dostojanstvo i pomoć od hiljadu KM u vremenu kada cijene svega divljaju. Dostojanstvo traže i radnici u zdravstvu HNK. Vlade, premijeri, predsjednici, ministri i svi drugi dobro uhljebljeni poručuju NEMA PARA!

A podaci o naplaćenom PDV-u i dobro popunjenim kasama, od općinske do državne, govore da LAŽU! Para ima, ali za probrane. Jer, para će morati biti za novoizabrane ili reizabrane. Ma ko bili budući ministri, premijeri, savjetnici i drugi namjesnici imat će visoke plate i neće ih tražiti na ulicama. Kažu, piše u zakonu da im se mora platiti.

U zakonu piše i da se mora plaćati radnike koji pošteno zarade svoju plaću, ali i omoguće ovoj državi da funkcioniše koliko toliko. Međutim, odavno smo NAVIKLI da zakoni vrijede samo kada su na strani budžetskih pljačkaša, koji uz plaće imaju naknade za komisije, odbore, odvojeni život i Bog te pitao kakve sve još beneficije. Pa tako u zakonima piše da je toj moralnoj sirotinji što pustoši ovu zemlju pod obavezu isplaćivati takozvani BIJELI HLJEB.

To vam je godinu dana pljačke za budžet kada ih se odvoji. Jer odvojiti sisavca od budžetske sise je težak grijeh. Sisavac nije naučio da radi, al’ je navikao da iz budžeta kapaju hiljade.

Ovih dana 16 ih se kvalificiralo za bijeli hljeb iz Federalnog parlamenta. Još jedan će im se pridružiti, jer eto on mora malo sabirati papire i bit će sedamnaesti na listi nemoralnih bivših zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. Izračunato je da im je početna plata bila oko 2700 KM, sve ovisno o statusu zaposlenja, bila je manja ili mnogo veća. Više od četiri godine primali su oko tri hiljade KM plate, mnogi imaju privatne biznise, neki su milioneri, ali eto i oni traže socijalu. PARLAMENTARNU SOCIJALU.

U državi u kojoj su radnici i penzioneri socijalni slučajevi, njihovi nazovi parlamentarni zastupnici su bogatiji od biznismena u državama u kojima stanovništvo uživa standard dostojan rada i života. U Bosni i Hercegovini to neće zadugo biti slučaj, jer naši političari općenito, parlamentarci posebno, imaju ZAKONSKO pravo na socijalu.

I tako će 17 parlamentarnih zgubidana godinu dana uživati u više od tri prosječne plate radnika ove zemlje, a da prstom neće maći da za državu urade nešto. Kako rekoh, većina njih su neki biznismeni i poslodavci, pa bi bilo zanimljivo vidjeti papirologiju da li oni u svojim kompanijama isplaćuju godinu dana radnika koji je dao ili dobio otkaz.

No, licemjerje je najvidljivije naličje bosanskohercegovačke politike. U pomenutih 17, a nisu ni prvi, vjerovatno ni posljednji, mnogo je onih za čije parlamentarno djelovanje niste ni čuli. Prođete ih na ulici a niste ni svjesni da su oni odgovorni zašto živite u sistemu kriminala, korupcije, društvenog i svakog drugog haosa. Mnogi od tih zgubidana na bijelom hljebu nisu predložili a kamo li “izgurali” zakon zbog kojem će barem nekoj maloj grupi radnika biti bolje.

Ne, sjedili su četiri godine u toploj parlamentarnoj sali, hranili se na najkvalitetnijoj narodnoh kuhinji na svijetu, sve to za marku, dvije, tri. U 48 mjeseci mandata Predstavničkog doma održano je 35 redovnih, 16 vanrednih i četiri tematske sjednice. Sumirano, u četiri godine izabrani predstavnici građana radili su otprilike 2 mjeseca. Sve i da su po komisijama proveli 10 mjeseci tokom mandata, to bi značilo da su od četiri godine tri proveli kao budžetski paraziti. Ako im je osnovna plaća 2700 KM pomnožena sa 36 mjeseci, oni su za tri godine nerada zaradili 97.200 KM. A plate su najčešće mnogo veće.

Za te tri godine, koliko nisu parlamentarni zastupnici radili a uzeli skoro sto hiljada maraka, radnik s prosječnom platom radio je minimum 20 dana mjesečno (većina i više) i zaradio oko 41 hiljade KM. Uračunamo li da u prosječnu platu ulaze i plate onih koji malo rade po različitim državnim službama, a fino zarađuju jasno je da je najbolje radno mjesto u ovoj državi biti parlamentarac. U najmanju ruku političar. Jer i kada niste na radaru javosti, kada ste politički skoro nebitni i neprimjetni ostvarit ćete zaradu nekog kvalitetnog evropskog bankara. Jer, ZAKON tako kaže.

No, u zakonima jedno ne piše. Ne piše da narod u parlamentu trebaju predstavljati ljudi s obrazom, odgovornošću i saosjećanjem spram onih koji su im dali ulaznicu u parlamentarne klupe. Zato i imamo BUDŽETSKE GANGSTERE od kojih niko nema koristi.

I zato je obaveza budućih vlasti, ma ko ih činio, da unesu malo obraza i morala u politčki život. U suprotnom svi ćemo u ili pred parlamente, bolje se plaća nego pošten rad.

Ili nek ponište sve krivične zakone i pravila, pa da svi odreda budemo LEGALNI BANDITI koji otimaju i siročetu i radniku i penzioneru…

Crnog je obraza bijeli uhljeb, ali prije će nas sve prekriti zeleno busenje nego će on shvatiti boju tog obraza.