Connect with us

Magazin

Čuveni onkolog napisao esej o starenju i digao veliku prašinu: ‘Zašto želim umrijeti čim navršim 75’

Published

on

Ezekiel Emanuel poznati je američki onkolog, bio je arhitekt velike reforme tamošnjeg zdravstvenog sustava, poznatog kao Obamacare, i više je puta radio u Bijeloj kući za predsjednike Baracka Obamu i Joea Bidena, a nedavno je bio angažiran i na suzbijanju covida.

Zeke, kako ga zovu, utjecajan je liječnik, no najviše prašine podigao je njegov esej pod naslovom “Zašto želim umrijeti u 75. godini”. Emanuel će, tvrdi, u 75. godini prestati pokušavati prevariti smrt. Preciznije, ponašat će se kao da povijest medicine od 19. stoljeća nikada nije postojala pa stoga neće tražiti lijek ni za jednu od bolesti koje dolaze sa starošću.

Dakle, nikakve kemoterapije ne dolaze u obzir. Ali ni antibiotici, operacije, stentovi, pretrage ili cjepiva. Drugim riječima, izbjegavanje kontakta s liječnicima. Ovaj onkolog, kaže, želi otići na staromodan način, popraćen brzom brutalnošću prirode – radije nego da trpi desetljeće medicinski produženih višestrukih bolesti.

Zašto ne želi živjeti predugo?

“Nedvojbeno, smrt je gubitak”, Emanuel piše u eseju koji je postao viralan u SAD-u. “Ali evo jednostavne istine kojoj se mnogi od nas, čini se, opiru: predugo živjeti također je gubitak. Mnoge od nas čini, ako ne onesposobljenima, onda posrnulima i propadajućima, stanje koje možda nije gore od smrti, ali svejedno oduzima. Više nas ne pamte kao živahne i angažirane, već kao slabašne, neučinkovite, čak i jadne”, piše nadalje.

Međutim, ovaj se liječnik protivi legaliziranju eutanazije. On zagovara drugi put, radikalni opstanak najsposobnijih. Sada Emanuel ima 65 godina, a pred velikim liječnikom još je deset kratkih godina prije nego što odbaci sve što medicina danas pruža. Braća ga sada zezaju i ispituju: “Koliko te još dugo moramo trpjeti?”, prenosi The Times.

Inače, Emanuel je jedan od trojice braće. Odrasli su u Chicagu s ocem pedijatrom. Rahm Emanuel je srednji brat, šef osoblja Bijele kuće u vrijeme Obame i kasnije gradonačelnik Chicaga, a zbog eksplozivnog karaktera nerijetko su ga zvali državnim psovačem broj 1. Najmlađi brat, Ari, multimilijunaš je i izvršni direktor Endeavoura, jedne od najmoćnijih holivudskih agencija. Blizak je s Elonom Muskom.

Emanuel je danas šef katedre za medicinsku etiku na Sveučilištu Pennsylvania. U razgovoru s Timesovom novinarkom otvorila se tema eutanazije. Liječnik tvrdi da je taj postupak prožet moralnim i praktičnim problemima, a čak i tamo gdje je legalizirana, o njoj razmišlja mali broj ljudi. Ističe da se previše fokusiramo na akutne mjesece prije smrti, umjesto na duge godine čovjekove degradacije.

Objašnjava da, iako je medicina produljila životni vijek, nije značajno produljila život u zdravlju. Studija britanskog statističkog zavoda pokazala je da ako ste 2018. bili živi u Engleskoj sa 65 godina, u prosjeku vam je preostalo 20 godina života. Međutim, drugo desetljeće zahvatit će kronična “bolest ili invaliditet”.

Drugim riječima, u dobi od 75 godina počinje patnja. Svaki put kad progovori o svom planu, kaže Emanuel, gotovo svačija prva reakcija je argument da je 75 godina “premlado”, kao i uzimanje neke “super vitalne” osobe u toj dobi za primjer. To varira od nečije 90-godišnje bake koja surfa do američkog predsjednika Joea Bidena (80).

Potajno svi vjerujemo da ćemo i mi biti te iznimke. “Ne možemo svi biti izvanredni”, govori poznati liječnik. Na pitanje koje se bolesti najviše boji, odmah ispaljuje: demencije. Čak i ako nismo dementni, gubimo samodostatnost, dodaje. “Predug život stavlja stvarni emocionalni teret na naše potomstvo”, napisao je u svom eseju, iako “oni to ne žele priznati”.

“Ne tražim da se svi slože sa mnom, nisam idiot. Samo želim da ljudi imaju promišljen stav o utjecaju koji će njihovi progresivni nedostaci – fizički, mentalni i emocionalni – imati na ljude oko njih”, govori. Očekivano, on prezire novu vrstu “besmrtnika” koji puno energije i novca ulažu u san o vječnom životu. Uglavnom su to, kaže, muškarci, poput, primjerice, tehnoloških gurua.

“Ti ljudi misle da će se svijet srušiti ako oni nisu ovdje. Neće se srušiti”, kaže. I dok novinarka Timesa konstatira da postoji vrijednost i u jednostavnim užicima starosti, iznoseći primjer studije cijenjenog psihologa Daniela Kahnemana prema kojoj “emocionalno blagostanje” doseže vrhunac u 82. godini, Emanuel nije uvjeren.

S njim bi se danas vjerojatno složio William Osler, liječnik i profesor s Oxforda, koji je 1892. napisao da je upala pluća “prirodni kraj jednog starca”.

„Moj najmlađi brat je rekao da ‘želi živjeti što je duže moguće’. On je tvrd orah. Vjerojatno ste vidjeli neke od Arijevih slika s Elonom Muskom. Ali nedavno je rekao: ‘Ne pokušavam živjeti što je duže moguće. Pokušavam biti siguran da sve dok sam živ funkcioniram i da nemam invaliditeta.’ I to je moja filozofija”, kaže Emanuel.

Njegova partnerica ne slaže se sa Zekeovim naumom. “Voljela bih kad bi razmotrio makar preventivne mjere poput cjepiva protiv gripe”, kaže. U slučaju da se bude držao svoje namjere, novinarka Timesa Helen Rumbelow mu je za kraj razgovora poželjela brzu upalu pluća.

“Da, samo da me ne napadnu antibioticima prije nego ih stignem odbiti. Toga se bojim”, odgovorio joj je.

Magazin

Hadžihafizbegović: Nađite mi Bošnjaka koji je ikada javno rekao da su Srbi genocidni, polit ću se benzinom

Published

on

By

Emir Hadžihafizbegović pružio je podršku srbijanskoj novinarki Snežani Čongradin koja je kritikovala Aleksandra Vučića zato što tvrdi da se usvajanjem rezolucije o genocidu u Srebrenici građanima Srbije želi pokazati da su “genocidan narod”.

Njegov tekst, koji je objavljen na Danas.rs, prenosimo u cijelosti:

Iako sam zauzet snimanjima i to daleko od Sarajeva, iako živim skoro godinu sa čvrstom odlukom da se na duži period javno ne oglašavam, iako sam osvijestio svu grotesku nažalost mračnog i nimalo smiješnog balkanoidnog Montyja Pythona, koji se s malih ekrana i u životima našim ne gasi evo već 35 godina, nisam mogao ostati ravnodušan na tekst u listu Danas – “Bošnjaci su naša braća”(bar je tako prenijet na bosanskim portalima) novinarke Snežane Čongradin.

Šta reći osim da stavovi, mišljenja, poruke i zaključci ove posebne i vrsne novinarke u spomenutom tekstu bude u meni daleku asocijaciju na Williama Faulknera, čuvenog američkog pisca, koji je prilikom svog obraćanja u Švedskoj akademiji, a prilikom primanja Nobelove nagrade svoj govor završio rečenicom: “Ne pristajem na kraj čovjeka.”

Istu rečenicu 33 godine kasnije s istog mjesta, primajući također Nobelovu nagradu za književnost, 1982. godine izgovorio je Gabriel Garcia Marquez s umjetnom didaskalijom, kako citira Faulknera.

I zaista kad pomisliš da đavoli dobijaju još jednu bitku nad anđelima, da tama mijenja svjetlo, da zlo nadvladava dobro, da zdrav razum nestaje pod pritiskom “zakržljale zločinačke psihologije”, pojavi se ovaj tekst, ova velika Snežana, ova novina, ovi ljudi koji u toj novini rade. Hvala vam svima, dragi danasovci, Snežani posebno.

Mi, vaša braća Bošnjaci, nismo i nećemo nikada izgovoriti tu morbidnu i blasfemičnu rečenicu o genocidnom narodu. To nikada nisu izgovorile ni Majke Srebrenice ni Alija Izetbegović ni Bakir sin mu, nijedan pripadnik Armije BiH u kojoj su herojski ginuli i naša braća Srbi niti će to izgovoriti ijedan stanovnik Bosne i Hercegovine koji nije Srbin. Nikad, nikad i nikad. Mi dobro znamo ko su počinioci genocida i da to sa narodom nema veze.

Jedino k'o srbijanskom narodu, domaćinu i dobroj seljačkoj duši u srcu Šumadije, jedino k'o Novaku Đokoviću, Mihajlu Pupinu, Svetozaru Markoviću, Draganu Džajiću, časnom i ponosnom solunskom ratniku pokopanom negdje u vrletima srbijanskih planina, mom velikom bratu Radovanu Bigoviću, tom moralnom svetioniku Srpske pravoslavne crkve, Nikoli Jokiću, Divcu, Tanji Peternek, Lanetu Gutoviću, Anici Dobroj, generalu Mišiću, kralju Aleksandru, Draganu Nikoliću, Mileni Dravić, Bori Todoroviću, Ljubi Tadiću, Dadi Vujasinović, Đorđu Balaševiću, Peri Lukoviću, Rambu Amadeusu, Nenadu Čanku, Miri Trailović, Tozovcu, Čkalji, Sonji Savić, Dušku Kovačeviću, Dragoslavu Mihajloviću, Miliću od Mačve, Latinki Perović, Crnjanskom, Kokanu Mladenoviću, Zoranu Radmiloviću, Bogdanu Bogdanoviću, Radomiru Konstantinoviću, Slavku Ćuruviji, Borki Pavićević, Bori Spužiću Kvaki, Tomi Zdravkoviću, Goranu Markoviću, Mikiju Jevremoviću, Nenadu Bjekoviću, Kići, Moki, Obradoviću, Olji Ivanjicki, Miji Aleksiću, Dušku Radoviću i još stotinama hiljada i miliona ljudi jednog ponosnog naroda “prišiva” termin genocidni i stavlja povijesnu stigmu jednoj zemlji i njenom plemenitom narodu jeste Aleksandar Vučić.

I jeste Srpska pravoslavna crkva. I jeste Dačić, jeste Brnabić, jeste Šešelj, jeste Bokan, jeste Marić Milomir, jeste Vulin, jeste Vučićević, jeste Kusturica, jeste Pink… Jesu tabloidi srbijanski, jeste Mile Dodik, jesu ona dvojica giliptera četnika Mandić i Knežević iz Crne Gore. Nađite mi jednog Bošnjaka koji je javno ikada rekao da su Srbi genocidan narod, polit ću se benzinom i zapaliti.

Ova gore spomenuta elita srbijanskog društva, dakle vlast i mediji njihovi na dnevnoj bazi izgovaraju po pet puta da su Srbi genocidan narod. O tempora, o mores. Ko ovdje koga ponižava? A znate zašto to izgovaraju?

Njihova formula je jednostavna, pragmatična i zove se “spasimo se, je-eš cijenu”, znajući da je kraj blizu, njima treba haos, novi sukob, krv, granate, jauk majki svakojakih.

Njima trebaju mržnja i strah, ponovo razrušeni gradovi i ljudske duše. Treba im magla od isparavanja srbijanske, bošnjačke i krvi inih dječaka, krvi nad tijelima mrtvih vojnika.

Kroz tu maglu od krvi nekih novih “Košara” i djece poslane u rat lakše se bježi van svoje zemlje, kroz tu krvavu maglu lakše se dižu avioni iz Laktaša i sa Surčina, jedni prema Moskvi, drugi za Bahrein i Emirate.

Kroz tu krvavu maglu teško se vide milijarde pokradenih eura od naraštaja svog, a kojeg oni brižno uče i na dnevnoj bazi edukuju da pripadaju genocidnom narodu.

Osim njih “ološa iz čitanke”, niko i nikad tu blasfemiju nije izgovorio ni u Bosni ni u Hrvatskoj ni na Kosovu niti igdje u Evropi, niti igdje u svijetu. Jedino je Vladimir Putin rekao s početka rata u Ukrajini da je u Srebrenici počinjen genocid. Izjava se vrlo lako može pronaći. Izrečena je u kontekstu nadolazećeg pakla i rata između Rusije i Ukrajine, naravno ni ruski predsjednik nije spominjao narod nego zlikovce.

Zato, sestro naša Snežana i hrabri danasovci, završavam. Jednom su me pitali u nekim novinama šta smatram najvećim izumom na svijetu. Odgovorio sam: “Ogledalo.”

“Zašto?”, pitala me novinarka. – “Zato”, rekao sam, “što nema većeg meraka i satisfakcije u ljudskom životu nego prije pranja zuba ujutro u toaletu sam sebi u ogledalo reći: ‘Đe si, majstore?'”.

Snežana, sestro, ti i tvoje kolege u Danasu prolazite teške kušnje, napade, pritiske, ali kad god vam je teško, sjetite se da ima ogledalo u vašem kupatilu. Ogledalo i tri magične riječi: “Đe si, majstore?”.

Zbog te tri magične riječi život ima smisao. I zato Faulkner i Marquez i svi mi s “planete Malog princa”, svi mi spušteni iz Ujevićevog “pobratimstva ljudi u svemiru”, ne pristajemo na kraj čovjeka. Volim te, draga sestro Snežana, jako i iskreno. Manje “peku rane” poslije tvog teksta. Hvala ti u ime svih nevino poubijanih ljudi u Srebrenici. Hvala tvojoj novini Danasu jer Danas nije samo novina, to je štampani dokument o jednom zlom vremenu i odvažnim i hrabrim ljudima u njemu.

Nastavi čitati

Magazin

Ovo su najopasnije zemlje za posjetiti u 2024. godini

Published

on

By

Index.hr
Nastavi čitati

Magazin

VIDEO Jurio je motociklom preko 270 km/h, a sada je završio iza rešetaka

Published

on

By

SUD JE KONAČNO donio presudu nad prijestupnikom koji je javnom prometnicom vozio brzinama većim od 270 km/h.

Da stvar bude gora, motociklist Rendon Dietzmann je i objavio video sulude jurnjave na svojem YouTube kanalu Gixxer Brah YouTube, što je bilo ključno u pronalaženju krivca. Nakon tri mjeseca otkako su se mediji raspisali o objavljenoj snimci jurnjave od Colorado Springsa do Denvera, stigla je i presuda. On je spomenutu dionicu prešao za 20 minuta, što je tri puta brže od uobičajenog. Kazaljka brzinomjera nerijetko je pokazivala vrijednost i od 278 km/h.

Policija je objavila da je zaprimila brojne prijave nakon objave snimke te se ubrzo doznalo tko stoji iza kanala i same snimke. Policija je Dietzmanna pronašla u Teksasu još u veljači te podigla niz optužnica, uključujući one za prebrzu i nesmotrenu vožnju. Na koncu je motociklist priznao prebrzu vožnju.

Poznata je i kazna. Dietzmann će morati na dva tjedna u zatvor te će platiti kaznu od 300 USD. Također, morat će platiti troškove ekstradicije iz Teksasa u iznosu od 1996 USD. Dobio je i 12 kaznenih bodova, što znači da neće smjeti upravljati motociklom idućih 12 mjeseci.

Ipak, Dietzmannu neće biti preteško platiti kazne. Vozač je na svojoj web stranici prodavao majice ukrašene svojom fotografijom, a sada nudi majicu sa sloganom “Colorado's Most Wanted”. Uz to, YouTube kanal Gixxer Brah dobio je 25.000 novih pretplatnika otkako je započela ova saga.

Index.hr

Nastavi čitati

Najčitanije