Connect with us

BiH

Demir digao kredit da gradi kuću majci 12 djece: “Ovo su djeca bez oca, oni su i vjerski i svjetski obaveza svakog ko je svjestan (VIDEO)

Published

on

Nakon što su ih komšije odbacile, Demir Mahmutčehajić iz Stoca, zajedno sa suprugom podigao je kredit i kupio kuću svojim komšijama Romima. Majka i njenih 12-ero djece dobili su kuću, ali tu ne staju njihovi problemi. Zbog komšija koje ih nisu prihvatile, porodica je sada na Radimlj, dok im Demir ne napravi kontejnersko naselje na svojoj zemlji. U Novom danu, Demir i 13 članova porodice Ibrahimović iz Stoca podijelili su driljivu priču.

Borba za krov nad glavom

Majka Vedrana živjela je sa 12-ero djece i suprugom Ramizom u Njemačkoj gdje su imali osiguranu socijalnu pomoć kao i dodijeljenu kuću u kojoj su svi živjeli. Međutim, nakon što je Vedranin suprug preminuo, sve je krenulo nizbrdo. Porodica je deportovana iz Njemačke nazad u BiH skoro šest mjeseci njegove smrti gdje su dočekani u veoma teškim uslovima. Iz Sarajeva su otišli za Stolac mjesecima ne primajući nikakvu finasijsku podršku, a njih 13 i danas živi u baraci koja nema ni adekvatan krov.

Ali, to je pokušao promijeniti aktivista i poduzetnik Demir Mahmutčehajić.

Kada je završavao obaveze na farmi, kaže Mahmutčehajić, Danijela i Erika su se pojavile pred njegovom farmom i nakon razgovora sa njima, shvatio je da su jako inteligentne, te da im otac nije živ i da su u velikoj potrebi.

“To je meni bio jednostavno znak da su one došle tu kao obaveza meni i uopšte nije bilo nikakvog razmišljanja tu”, kaže Mahmutčehajić. Došao je kući i nakon razgovora sa suprugom i djecom, odlučili su da urade sve što je potrebno.

“U roku od dva tri dana prvo smo pokušali da im kupimo jednu kuću, međutim taj čovjek od kojeg smo kupovali kuću je nakon što je saznao da namjeravamo kupiti za Rome, on je podigao cijenu kuće i jednostavno se postavio ‘ako imaš novca da Romima kupuješ kuću onda ti je cijena veća”, pojašnjava on.

Nakon neuspjelog pokušaja kupovine kuće, Mahmutčehajić se odlučio za opciju iznajmljivanja kuće ili stana i čak su dva puta sklapali dogovor o iznajmljivanju. No, nakon obilaska kuće sa majkom i dvoje djece, saznali su da su komšije izvršile takav pritisak na vlasnicu objekta da je ona poništila dogovor. Nedugo nakon toga je pronašao kuću koja se prodaje u gradu, otišao u banku koja je ubrzala sve procese i vrlo brzo su završili dogovor sa vlasnicima kuće.

“Za njih se nije znalo”

Nakon što su došle majka i nekoliko djece, situacija se, nažalost, ponovila.

“Ja ne znam što, valjda što smo Romi…nismo pravili nikakve probleme”, rekla je majka Vedrana.

“Ali to nije suština priče: to su problemi na koje mi nailazimo u procesu rješavanja. Suština je da majci i ovoj djeci treba pomoć. Ona je samohrana majka 12-ero djece. Prezimila je zimu u vrlo teškim uslovima. Za njih se nije znalo. Oni su nevidljivi”, objasnio je Mahmutčehajić.

“Sistem je zakazao”

Obzirom na katastrofalne uslove života i nemogućnost izbora, Mahmutčehajić ističe da su djeca prije prosila ali da to više ne rade.

“Oni rade sa nama. Mi ih učimo radnoj disciplini i plaćeni su. Učim ih da niko ne treba raditi besplatno, da svoj rad trebaju cijeniti ali da se ne trebaju plašiti rada. Da je najgore prositi. Od ove djece niko više ne prosi”, zaključio je on.

Majka Vedrana i djeca kažu kako im je Demir veliki prijatelj. Iako ima svojih petero djece, uvijek pronađe način da pomogne njima bilo to u kupovini hrane, odjeće ili jednostavno mogućnosti koje im pruža u radu i djelovanju.

“Ovo su djeca bez oca. Oni su i vjerski i svjetski obaveza svakog onog ko je svjestan. Živjeti u društvu gdje dijete bez oca dočeka noć gladno je društvo koje je potpuno okrutno. Društvo koje ne zaslužuje ništa. Oni su prema nama prvenstveno obaveza, a nakon svega ostalog su nam iskušenje, jer mi smo jaki onoliko koliko vodimo računa o slabima. To je ono što sam ja naučen što su moja djeca naučena. Mi smo se zakleli da ćemo bez obzira na sve prepreke biti sa njima dok najmanji bude izveden na put”, rekao je kroz suze Mahmutčehajić.

Mi smo društvo koje ima toliko prilika da preokrene stvari, kaže on i ne vidi razlog zašto bilo ko od ove djece sutra ne bi trebao biti aktivan član ovog društva kao i da bude primjer kako da postanemo bolje društvo. Ovakvim problemima se ne bi trebali baviti pojedinci, već je sistem koji i rješava ova pitanja.

Načelnik Stoca izdao plac za gradnju kuće

Danas je mnogo pojedinaca koji nastoje pomoći ovoj porodici. Javna kuhinja Mostar im je nakon upita odmah obezbijedila jedan obrok. Dejanu, jednom od momaka iz ove porodice su kupili auto kako bi mogao ići po tu hranu, a dobri ljudi sa benziske pumpe su obezbijedili i pun rezervoar svakog mjeseca.

Načelnik Stoca je također izrazio želju da pomogne izdajući plac za gradnju kuće, a najstariji momci iz porodice očekuju da će 8. maja krenuti sa radom u komunalnom preduzeću.

Ipak, Mahmutčehajić naglašava da bi im svakog dana trebali pomagati i psiholozi. Kao socijalna grupa su jako getoizirani, izloirani od društva i uvijek postoji strah. On ističe da komšije koje ih nisu prihvatile u svom kraju nisu ni svjesne koliko to dodaje “vatre” na traumu. Njima je potrebno da nisu daleko od zajednice. Djeca trebaju imati dostojanstveno djetinjstvo i važno je da se igraju, plaču i da jednostavno budu djeca, da nisu bačeni nigdje.

“Nećemo dati da majka sa djecom dočeka sljedeću zimu u ovome. Ali ako bude potrebe, mi ćemo ih smjestiti u našu kuću, da sa nama žive”, ali ni to nije rješenje, dodaje on, jer ovakve solucije nisu dugoročne, ne samo po ovu porodicu već i za sve ostale koje imaju sličnu situaciju.

Brojne su porodice za koje se i ne zna, a koje brinu istu brigu. Samohrani roditelji bez primanja, u trošnim kućama, sa velikim traumama, inteligentnom djecom spremnom za život, ali bez ikakve državne potpore kako bi im omogućili dobar i kvalitetan život dostojan svakog djeteta i pojedinca.

Danijela: Voljela bih da završim školu i imam posao

Mahmutčehajić je za kraj poručio svima koji žele da pomognu ovoj porodici da to mogu uraditi, ali isto tako da se sjetimo svih kojima je pomoć potrebna i pokušamo riješiti socijalno pitanje na institucionalnom nivou. Bez sistema koji štiti ove ljude, samo će neki pojedinci uspjeti pomoći samo nekim porodicama.

“Voljela bih da idem u školu i da završim školu, i da imam posao kao i ostali ljudi”, rekla nam je Danijela za kraj.

BiH

Ambasador Izraela u Srbiji negirao genocid u Srebrenici: “Taj pojam rezervirati samo za najteže zločine”

Published

on

By

Ambasador Izraela u Srbiji, Yahel Vilan, izjavio je danas da “Izrael nikada nije prihvatio nazivanje zločina u Srebrenici genocidom”.

Vilan je istakao da je “pogrešno koristiti termin genocid za Srebrenicu”, navodeći da takvo označavanje “stvara iskrivljenu sliku o događajima”.

“Ne tvrdim da je holokaust jedini genocid, bilo je i drugih slučajeva širom svijeta. Ali, nazivajući Srebrenicu genocidom, po mom mišljenju, umanjujemo važnost tog pojma, koji bi se trebao rezervirati samo za najteže zločine”, istao je Vilan u intervjuu za srbijansko izdanje Sputnjika.

Govoreći o predstojećem glasanju o rezoluciji o Srebrenici, ambasador je rekao da Izrael “razumije težinu pitanja”.

“Zemlje koje su više politički motivisane nego privržene historijskoj istini trebale bi razmotriti uticaj svojih odluka na region i stabilnost Bosne i Hercegovine”, naglasilo je.

Ambasador je zaključio da “politizacija ovakvih pitanja nije korisna te da bi ih trebalo rješavati na moralnom i pravnom nivou, bez miješanja politike”.

 

Nastavi čitati

BiH

Sa četničkom kokardom na glavi prijeti Bošnjacima: “Turci”, čekamo 2. maj. Ne bih vam bio u koži

Published

on

By

Mladić pod imenom Aco, koji je prošle godine na društvenim mrežama vrijeđao i upućavao prijetnje bošnjačkom stanovništvu u Bijeljini, ponovo je isto uradio.

Sa četničkom kokardom na glavi poručio je “Turcima”:

“Čekamo drugi maj, Boga mi, ne bih vam bio u koži. Spremni smo, živjela Srbija”.

Podsjećamo, on je prošle godine provocirao srpskom i ruskom zastavom prolazeći kroz povratnička naselja.

“Evo Ace i u najvećem muslimanskom naselju u Bijeljini. Ne mislim na Janju nego ovaj ovdje dio gdje su sami muslimani. Ja molim da me neko napadne. Ja se okrećem naravno ko me bude napao ja mu napravim javnu dženazu. Samo bih želio da vas upozorim da Aco ima čime da se brani. Uvijek uz njega, uvijek je tu. Živjela Republika Srpska i Srbija”, kazao je tada.

Nastavi čitati

BiH

U sistemu debelo škripi: Policajci drže kafane, rade kao tjelohranitelji, mimo zakona, tako se “zalomio” slučaj Gačanin

Published

on

By

Iako sve policijske agencije u imaju jedinice za profesionalne standarde koje se bave unutrašnjim funkcioniranjem institucije i provjerama svojih pripadnika, dok sigurnosne provjere rade SIPA i OSA, evidentno je da u cijelom sistemu negdje debelo škripi
Hapšenje 23 osobe u akciji kodnog naziva “Black tie 2”, a potom i puštanje na slobodu većeg broja njih sa ili bez mjera zabrane, a nakon maratonskog ročišta u Sudu Bosne i Hercegovine na kojem se moglo čuti sve i svašta, čini se samo je pokrenulo nova pitanja o funkcioniranju policijskih agencija prvenstveno u Federaciji BiH, piše Faktor.
Među uhapšenima, kao što je poznato, bila su i trojica pripadnika Federalne uprave policije – Adin Ćatić, Senad Kadić i Emir Druškić, komandant Specijalne jedinice FUP-a Mustafa Selmanović, ali i vršilac dužnosti direktora FUP-a Vahidin Munjić.
Njihov “grijeh” ogleda se u tome što su u septembru 2016. godine trojica tadašnjih pripadnika Specijalne policijske jedinice FUP-a osiguravali vođu međunarodnog narkokartela “Tito i Dino” Edina Gačanina dok je boravio u Sarajevu. Za to vrijeme koristili su odsustvo sa posla na osnovu otvorenog bolovanja.
Selmanović im je to, kako smatra Tužilaštvo, kao njihov tada direktni nadređeni, navodno omogućio, dok je Munjić propustio da protiv njih pokrene disciplinski postupak. Nakon što im je vanrednim provjerama ipak utvrđena sigurnosna smetnja i oduzet pristup tajnim podacima, Munjić je promijenio pravilnik o radnim mjestima za koja nije potreban pristup tajnim podacima kako bi i dalje mogli raditi u FUP-u.
Sudska odluka kojom je ovih pet osumnjičenih pušteno da se brani sa slobode pokazuje da tužilac (barem zasad) nije dokazao dovoljan stepen osnovane sumnje da bi im sud odredio pritvor.
Ono što je, međutim, sasvim jasno nakon svega što se moglu čuti i što je i dokumentovano tokom dosadašnjeg toka istrage je da spomenuta trojica policajaca jesu počinila težu povredu službenu dužnosti, prekršivši Zakon o policijskim službenicima FBiH, odnosno odredbe člana 107 istog zakona (Obavljanje djelatnosti koje nisu u skladu s interesima policijskoga organa ili bez prethodnog odobrenja starješine; ponašanje koje narušava ugled policijskoga organa; zloupotreba bolovanja;).
Osim toga, članom 38. Zakona o policijskim službenicima FBiH, propisano je da policijski službenik ne može obavljati nikakvu dodatnu djelatnost uz naknadu, osim uz odobrenje rukovodioca, koje po svemu sudeći nisu imali. Barem ne u pisanoj formi.
Ovim članoma zakona, kako nam je pojašnjeno iz policijskih agencija, podrazumijeva se da policijski službenik ne smije u svom vlasništvu imati, naprimjer, ni ugostiteljski objekat. Po tome je za njih dodatno otežavajuće ako su, a kako se to tvrdi na osnovu operativnih saznanja, navodno novac zarađen za usluge osiguranja narkobosa ulagali u otvaranje ugostiteljskih objekata, koje su, navodno, registrirali na imena drugih osoba.
Na spomenutom ročištu na kojem je raspravljan prijedlog Tužilaštva da im se odredi pritvor, odbrana se svojski trudila da dokaže da “niko u BiH, pa tako ni oni u to vrijeme nisu znali da je Edin Gačanin sigurnosno interesantna osoba”, te da su mislili da se radi o “biznismenu iz Dubaija”. U ovom slučaju to uopće nije ni bitno, jer bi, sudeći prema zakonskim odredbama, povredu dužnosti počinili da su u privatnom aranžmanu osiguravali bilo koga.
Kada je u pitanju ulaganje novca u otvaranje ugostiteljskih objekata, javna je tajna u Sarajevu da u glavnom gradu egzistira veći broj njih čiji su stvarni vlasnici pojedini policijski službenici, iako se formalno-pravno vode na drugim imenima.
Takve tvrdnje bez imalo uvijanja iznio je i državni delegat i nekadašnji direktor Federalne uprave policije Zlatko Miletić, koji je gostujući na N1 kazao kako “najmanje 25 policijskih službenika u Sarajevu drži ugostiteljske objekte u kojima se rasparčava droga”, kao i da to “zna pola Sarajeva”.
Iako prema Miletićevim riječima to “zna pola Sarajeva”, očigledno je da o tome nije obaviješten ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica, koji je danas saopćio kako se radi o “vrlo ozbiljnim tvrdnjama koje moraju biti detaljno provjerene”.
– MUP Kantona Sarajevo, Uprava policije, tim povodom će izvršiti adekvatne provjere ovih navoda – naveo je Katica.
Mi bismo tome dodali i: “Ako nije zastupila zastara”.
Iako sve policijske agencije u državi imaju svoje jedinice za profesionalne standarde koje se bave unutrašnjim funkcioniranjem institucije i provjerama svojih pripadnika, dok sigurnosne provjere rade SIPA i OSA, evidentno je da u cijelom sistemu negdje debelo škripi.
Svjedoci smo da se s provjerama najčešće krene tek nakon što neko od medija “provali” neku aferu ili nezakonitost.
Tako je bilo kod čuvanja Tita, tako je bilo kod izostanka sistematskih ljekarskih pregleda policajaca, tako je i s kafanama koje drže policajci…
Da ne bude zabune, ništa bolja situacija nije ni u entitetu RS, gdje je isto tako javna tajna da brojni pripadnici MUP-a u slobodno vrijeme privatno rade kao osiguranje nekih ugostiteljskih objekata.
Nastavi čitati

Najčitanije