Dodik je sinoć dao veliki intervju za RTRS u kojem je, manje više bez ikakvih potpitanja novinara Branimira Đuričića, održao jednosatni monolog u kojem je ispričao, u najmanju ruku, niz teško provjerivih događaja u kojima je on bio glavni akter.

Tako je Dodik pričao o tome kako je posredovao u pregovorima između NATO-a i Srbije u kojima je on lično od tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića tražio da napravi određene ustupke kada je u pitanju Kosovo kako ne bi došlo do NATO bombardovanja tadašnje SR Jugoslavije.

Također, naveo je kako se suprotstavio Miloševiću kada je od njega tražio da podnese ostavku na mjesto predsjednika Vlade RS-a, kao i mnoge druge događaje koji su se navodno odigrali koncem devedesetih godina prošlog stoljeća.

U nastavku je pričao kako se odupro pritiscima koje su na njega vršili visoki zvaničnici SAD-a, gdje je od njega traženo da pristane na jedinstvenu policiju u BiH, ukidanje imena Republika Srpska i biranje jednog predsjednika na nivou čitave države. Sve je to on, kako kaže, kategorično odbio, a onda uzeo “rješavati ukrštenicu usred sastanka”.

No ono što je posebno zanimljivo u intervjuu, su navodi koje Dodik govori od 34 minute intervjua.

“Meni uopće nije svejedno kad idem u Sarajevo šta jedem i pijem. Hoće li mi neko podvaliti neko jelo. Ne bi trebao da budem naivan da me neko tamo zavali i otruje. Šta imam onda od toga da budem dobronamjeran. Tu nema ničega. Ja ne pijem njihovu vodu. I danas dan kad idem u Sarajevo flašica je ovdje, jel tako”, rekao je Dodik pokazujući na džep sakoa.

Zaključio je da, šta god ko mislio o tome, baš ga briga.

“Ne jedem tamo, ne pijem vodu, vratim se u Istočno Sarajevo, doručkujem, ručam, šta god treba, to je danas, a tako je bilo i ranije”, zaključio je Dodik.