Razgovarala: Amina Čorbo-Zećo

Vrlo otvoreno upozorava na sve anomalije u društvu, pa i nije miljenik politika, jer se ne libi reći svakome ono što zaslužuje.

U intervjuu za Novinsku agenciju Patria pojašnjava zašto često govori da bh. političari nemaju državničke kapacitete.

To često potencirate, danas kada se suočavamo s velikom krizom, osjetimo posljedice takvog stanja, šta je rješenje za BiH?

Naši političari, nažalost, nemaju državnički kapacitet. Najuvjerljiviji dokaz tome jest činjenica da su oni nakon svakog izbornog ciklusa potpuno, opsesivno posvećeni svim mogućim i nemogućim kombinatorikama u vezi sa formiranjem vlasti, raspodjelom fotelja, a to znači da su opčinjeni partikularizmom, svojim mogućim utjecajem na nižim instancama, dakle – oni vide samo od jednog do drugog izbornog ciklusa i samo u horizontu partikularnih partijskih interesa.

To je piljarski, a ne državnički posao. Nemaju viziju nego su posvećeni najgrubljoj pragmatici,  grabežljivosti – sve do potpuno ogoljele samoživosti. Takvi nisu i ne mogu biti lideri. Oni se tako ponašaju u vrijeme kada je zemlja BiH – domovina i država –izložena sudbinskim, smrtonosnim prijetnjama. Ti ljudi naprosto nisu u stanju vizionarski markirati strateški državni interes, nego su posvećeni borbi vlastitih sujeta, ličnih, grupnih interesa i interesa svojih partija. Oni su nas u to uvjerili – ko zna po koji put – upravu u izbornoj noći.

Naime, visoki predstavnik Schmidt ih je te noći pozvao sve (koliko znam, samo Željka Komšića nije pozvao, i to Komšiću služi na čast) i dobio je njihovu saglasnost za nametanje izmjena Ustava Federacije i Izbornog zakona. Svi pozvani aminovali su Schmidtovim izmjenama iako su one glavnim dijelom fatalne upravo po državu BiH. Visoki predstavnik je dobro procijenio da će oni te noći biti omamljeni brojanjem glasova i da će njegova inauguracija aparthejda u BiH proći. Bio je u pravu; majstorski je to procijenio.

Smatrate li da treba ‘raspakovati’  Dejtonski sporazum, jer je on svakako i nazvan privremenim rješenjem, može li se to učiniti u miru? 

Kao što ste i sami rekli, Daytonski sporazum je eksplicitno postavljen kao privremeni u vrijeme kada se radilo na njemu i to od strane njegovih kreatora. Međutim, moćni međunarodni subjekti – pa tako i kreatori Sporazuma – konstantno i konzistentno su lagali o svemu u vezi sa BiH. Nisu ga mijenjali i nemaju namjeru učiniti to. Zabranili su suverenoj zemlji, članici UN, da se brani od tri agresora; zabranili su joj da se oslobodi; u zaštićenoj zoni UN oni su omogućili genocid pa su tu zonu darovali počiniocima genocida i td. i tsl. Sve principe međunarodnog prava i humanosti je Međunarodna zajednica pogazila u BiH, ali nema kraja tome: sada tu obogaljenu državu kakvi su upravo oni kreirali uvode u fazu/stanje aparthejda (dominacija etničke ili rasne manjine nad većinom), gaze odluke vlastitog Suda za ljudska prava (Sejdić-Finci) i td. Građani BiH žele normalnu građansku državu – kao što su i ostale države u Evropi, ni manje ni više, ali faktori u Međunarodnoj zajednici koji odlučuju dosljedno izlaze ususret agresorima na suverenu BiH – srbijanskoj velikosrpskoj politici i politici Udruženog zločinačkog poduvata. Nasilje nad BiH vrši se dosljedno! Takvo ponašanje ostat će kao jedna od najmračniji mrlja u evropskoj povijesti. Oni su bili dužni da konstruktivno dograde Dayton – na to su ih obavezivale riječi da je on privremen. Ali ga oni „dograđuju“ u smjeru konačne razgradnje BiH.

Šta reći nego da je u pitanju nečuveno licemjerje?! U stvari, ovih godina Evropom vlada birokratski i dehumaniziran duh koji – poput naših političara – nema viziju. Palestinizacija Bošnjaka – a to je kurs koji se dosljedno vodi od devedesetih godina – vrlo je kratkovida i štetna politika jer može utjecati i na evropsku sigurnost. Mirna Bosna je i u interesu Evrope, ali put kojim je vodi

Međunarodna zajednica sigurno nije put mira jer mir ne može počivati na neravnopravnosti, na masovnoj diskriminaciji. Ustavne hrvatske patriote u BiH morali bi znati (i u skladu s tim djelovati) da ni njima dugoročno ne može biti udobno u BiH u kojoj politički dominiraju nad njenim najbrojnijim narodom. Tenzije su neminovne i štetne svima.

Kritičar ste djelovanja Christiana Schmidta, možete li pojasniti zašto, šta je to najpogubnije u njegovoj nametnutoj odluci u izbornoj noći?

Kako nije stid toga gospodina i onoga ko ga je poslao u ovu misiju?! Pa on je prije dolaska u misiju u BiH došao kao laureat HDZ i sada nameće u BiH izmjene Ustava i Izbornog zakona kojima favorizira upravo HDZ! Kako nije sram i tih ljudi u Vijeću za implementaciju mira da ignoriraju takvu činjenicu?! Takve stvari ne smiju se ignorirati na takvome nivou! Pri tome – i to je važno – moralo bi se imati u vidu da je Međunarodni sud donio presudu o Udruženom zločinačkom poduhvatu koji je izvršen pod vođstvom HDZ-a, a taj HDZ odlikuje ordenom Schmidta, onda taj Schmidt opet favorizira taj HDZ.

Šokantno, gospodo Evropljani! (Nikada ne poistovjećujem narode s njihovim politički elitama, ili partijama.) Bezočno je to i bestidno, gospodo iz Međunaropdne zajednice!
Schmidt, kao ni raniji Visoki predstavnik, nije sankcionirao HDZ koji je čak četiri godine blokirao formiranje vlasti u Federaciji; nije ukinuo Zakon RS o državnoj imovini nego ga je suspendirao a to je zapravo njegovo priznavanje; Ustavni sud BiH donio je presudu da se ANUBIH (državna institucija, simbol državnosti!) upiše u Registar pravnih lica, ali ministar pravde Grubeša odbija izvršiti presudu Ustavnog suda, i Schmidt to ne vidi. Pazite na poetne: ministar pravde odbija implementirati presudu Ustavnog suda a protektor prelazi preko toga. Ni u cirkusu nema takvih stvari! Najzad, ovim nametnutim  izmjenama Uzvišeni predstavnik ide dalje (uvijek plus ultra!) cementira etničke podjele u BiH favorizirajući jednu političku partiju (onu koja ga je podmitila odlikovanjem). Zanemario je presudu Suda za ljudska prava i time je dramatično osujetio građansku perspektivu BiH države i društva.

Zaista, ta osoba (koja u javnosti zna istupati nediplomatski, gnjevno i ostrašćeno, jarosno, što odaje njegov pristrasni i afektivan a ne racionalan odnos prema situaciji u BiH!) radi sve pogrešno što se tiče interesa i perspektive države BiH, ali ne i onih susjeda koji se nisu odrekli aspiracija na njenu teritoriju. Susjedi vode borbu za tlo BiH; ne ni za narode nego za tlo. Njegovo djelovanje je prava drama za BiH.

Ima li BiH prijatelje iz međunarodne zajednice, koje su to zemlje, ako ih ima, koje su voljne pomoći BiH?

Nažalost, ne vidim u međunarodnoj zajednici prijatelje BiH. Da stvar bude tragična, peoenta je u tome što naši politički faktori i ne rade na stvaranju prijatelja BiH u svijetu. Naprotiv, ili su neki ravnodušni ili su neki snažno angažirani kod lobista za destrukciju BiH. Naša diplomatija je katastrofalna. Neki ljudi iz bošnjačkog korpusa euforično proglašavaju Tursku prijateljem BiH. Ja se u to nisam uvjerio. To se prijateljstvo“ verbalizira, kao bratska ljubav, a investicije idu u Srbiju. Bošnjaci nisu Azijati ni Arapi nego su autohton evropski narod, ali njihov „hendikep“ za ovu Evropu je to što su većinski muslimani i što su kao takvi državotvorni faktor. Ovakva, današnja Evropa ne može to da „probavi“.

Koja je trenutno najveća opasnost u BiH, a koja ugrožava teritorijalnu cjelinu BiH, često ste spominjali ‘palestinizaciju  BiH’ šta bi to značilo?

U prethodnim odgovorima sam djelomično naznačio prijetnje koje se nadnose nad BiH. Sumirajući, mogu kazati ovako, objektivno, činjenično. Prijetnja BiH dolazi od velikosrpske politike, odnosno od srbijanskog političkog vođstva koje se ne odriče teritorije BiH. Isto tako, prijetnja dolazi od HDZ-a koji se nije odrekao teritorija BiH u korist Hrvatske. Duh Karađorđeva je veoma živ, samo što sada nastupa drukčijom strategijom, ali cilj je isti. Međunarodna zajednica ne samo da ne obeshrabruje takve susjedske politike nego ih podstiče, o čemu svjedoče naročito akcije Schmidta. Velika prijetnja jest, nažalost, neshvatljiva apatija građana BiH prema tim opasnostima i procesima.

Protesti koji se u posljednje vrijeme organiziraju u Sarajevu uvjerljivije svjedoče malim odzivom o nezainteresiranosti građana – što je neshvatljivo i dostojno prezira – nego o snažno artikuliranom protestu. Države i društva, čak imperije, propadale su samo onda kada su iznutra postale slabe, nemotivirane, razjedinjene, u sebi samima sukobljene i td.  Eto to je najveća prijetnja.

Šta nam to govori o stanju svijesti građana BiH?

Izgleda da većina ljudi ne osjećaju potrebu da se odupru gaženju svoga  dostojanstva i osujećenju svoje budućnosti, ne shvaćaju da sve ovo o čemu govorim i čemu s gorčinom svjedočim vodi ka palestinizaciji Bošnjaka, a to je najgora moguća sudbina. Bošnjaci mogu opstati samo, zaista, u multietničkoj, u multireligijskoj, građanskoj, zaista jednakopravnoj državi. To je njihov apsolutni, najviši interes.

Pozivam bosanske ustavne patriote da to shvate. Pozivam ih da zaštite svoje građansko i ljudsko dostojanstvo. Ako izgubite domovinu – a država je najefikasniji instrument za njeno očuvanje – shvatit ćete da ste izgubili najveću vrijednost, ali tada će biti prekasno! Inače, kada vidim tu masovnu indolentnost, ophrva me pomisao kako bi ovo moglo biti i vrijeme da počnem pisati In memoriam BiH.

Ali – ne odustajem od nade. Ni od akcije. Bez nade bih bio apsolutno, bezvrijedno NIŠTA. Kada ga napusti nada, čovjek više nije ni upola čovjek!