U svom obraćanju, predsjedavajući Džaferović je istaknuo da su proteklih godina redovno konstatirane “ubrzane promjene globalnog poretka, naročito kada je u pitanju kriza multilateralizma i ideje o poretku zasnovanom na općeprihvaćenim pravilima”.

– Danas, nakon ruske invazije na Ukrajinu, možemo bez ikakve rezerve utvrditi da je globalna zajednica nepovratno promijenjena. S jedne strane, svjedočeći brutalnom i neskrivenom narušavanju Povelje Ujedinjenih nacija, promijenjen je naš odnos prema onome što smo do jučer zvali nezamislivim. S druge strane, ohrabruje velika alijansa unutar međunarodne zajednice, koja pruža podršku Ukrajini u njenoj borbi za zaštitu svog teritorijalnog integriteta i suvereniteta, a samim time i temeljnim načelima međunarodnog prava – kazao je, saopćilo je Predsjedništvo BiH.

Dodao je da je “sasvim jasno da je svijet postao znatno opasniji, ali slučaj Ukrajine pokazuje da međunarodna zajednica, naučivši važne lekcije iz prethodnog stoljeća, neće ostaviti na cjedilu one najugroženije”.

– Kada je riječ je o odgovoru multilateralnih institucija na krizu, moramo primijetiti da sistem Ujedinjenih nacija, odnosno Vijeće sigurnosti, nije bilo u stanju spriječiti, niti zaustaviti rat u Ukrajini. Ipak, iako je izostala adekvatna reakcija Vijeća sigurnosti, međunarodna zajednica ipak nije ostala skrštenih ruku, nijemo posmatrajući sudbinu Ukrajine i ignorišući svoje obavezu da zaštiti temeljne principe Povelje Ujedinjenih nacija – kazao je predsjedavajući Džaferović.

Dolazim iz države koja vrlo dobro zna šta znači kada zakaže sistem UN-a

Podsjetio je da je “Generalna skupština UN-a usvojila rezoluciju, u kojoj je nedvosmisleno ocijenila da je na djelu agresija protiv Ukrajine”.

 

– Na praktičnom planu, slijedom navedene rezolucije, pokrenuta je snažna inicijativa multilateralnih organizacija, prvenstveno Evropske unije i NATO saveza, čije su članice reagirale sankcijama. Nadalje, od izuzetnog značaja jeste djelovanje Kontakt grupe za odbranu Ukrajine, koja pruža praktičnu podršku odbrambenim aktivnostima Ukrajine. Djelovanje Evropske unije i NATO saveza, te koalicije voljnih u vidu Kontakt grupe za odbranu Ukrajine, predstavlja jasan dokaz da, čak i kada sistem Ujedinjenih nacija zakaže, da je moguće kolektivno djelovanje međunarodne zajednice na zaštiti osnovnih postulata međunarodnog prava – kazao je Džaferović.

Naglasio je da dolazi iz države koja vrlo dobro zna i razumije šta znači kada zakaže sistem Ujedinjenih nacija.

– Kao i u slučaju Ukrajine, sistem Ujedinjenih nacija je i u slučaju Bosne i Hercegovine, precizno detektovao agresiju, u svojim rezolucijama i drugim aktima, ali nije poduzeo odgovarajuće djelotvorne mjere da je zaustavi – kazao je.

Podsjetio je da je na samom početku rata u Bosni i Hercegovini, 15. maja 1992. godine, Vijeće sigurnosti, u rezoluciji 752, naložilo oružanim snagama susjedne Savezne Republike Jugoslavije da se povuku sa teritorije nezavisne Bosne i Hercegovine.

– Kada to nije učinjeno, Vijeće sigurnosti je u novoj rezoluciji 757, osudilo neispunjenje zahtjeva za povlačenje oružanih snaga Savezne Republike Jugoslavije iz Bosne i Hercegovine. U konačnici, zbog neispunjenja ovih zahtjeva, Vijeće sigurnosti je Saveznoj Republici Jugoslaviji uvelo trgovinske sankcije – kazao je predsjedavajući Džaferović.

Zatim je dodao da je “nekoliko mjeseci nakon toga, u svojoj rezoluciji od 25. avgusta 1992. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija ponovila zahtjev za prekid miješanja od strane Jugoslovenske narodne armije na teritoriji Bosne i Hercegovine”.

– Nadalje, izvještaj generalnog sekretara Ujedinjenih nacija od 3. decembra 1992. godine, bio je još jedan pokazatelj da zahtjevi iz navedenih rezolucija nisu ispunjeni. U konačnici, navedene činjenice potvrđene su i presudama UN-ovog Međunarodnog krivičnog suda – kazao je predsjedavajući Predsjedništva BiH.

Kada se uzme u obzir navedeno, kazao je predsjedavajući Džaferović, “analogija između agresije na Bosnu i Hercegovinu i agresije na Ukrajinu je evidentna i neupitna”.

– Ono što je razlika jeste da je, za razliku od Ukrajine, Vijeće sigurnosti nametnulo embargo na uvoz oružja u Bosnu i Hercegovinu, čime ne samo da nije zaustavilo rat, već je spriječilo Bosnu i Hercegovinu da koristi svoje pravo na samoodbranu, zagarantovano Poveljom Ujedinjenih nacija. Zamislimo užasavajuću situaciju, u kojoj bi danas, umjesto vojne asistencije, Ukrajini bio nametnut embargo na uvoz oružja, koji zbog blokada u Vijeću sigurnosti ne bi mogao biti podignut sve do kraja rata – kazao je predsjedavajući Džaferović.

 

Upravo je to bilo iskustvo Bosne i Hercegovine, kazao je predsjedavajući Džaferović i dodao da je “samo uvođenje embarga bio prvi u nizu pogrešnih koraka međunarodne zajednice, a što je kulminiralo najvećim užasom na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata”.

– Najveći kolaps Vijeća sigurnosti desio se 11. jula 1995. godine, u Srebrenici. Genocid u Srebrenici, kao najveći zločin na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, počinjen je u prisustvu vojnih snaga Ujedinjenih nacija, te uprkos rezoluciji Vijeća sigurnosti kojom je Srebrenica proglašena ‘zaštićenom zonom UN-a’ – kazao je.

UN u Srebrenici napravio ozbiljne greške

Predsjedavajući Džaferović je podsjetio na riječi bivšeg generalnog sekretara UN-a Kofija Anana, koji je 2005. godine, na 10. godišnjicu obilježavanja genocida u Srebrenici, poručio “da su Ujedinjene nacije, u Srebrenici, napravile ozbiljne greške u prosudbi, bazirane na filozofiji nepristrasnosti, te da je sveta dužnost spriječiti ponavljanje takvog sistematskog pokolja”.

Džaferović je naveo riječi koje je Anan uputio tada:

– Svijet se mora obučiti da kolektivno djeluje protiv genocida, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti, a odgovornost za zaštitu ljudskih života mora imati opipljivo značenje, a ne biti samo puka retorička podrška.

Džaferović je istaknuo da je priznanje grešaka korisno, samo ako iskreno učimo iz njega.

– Nefunkcionalnost sistema Ujedinjenih nacija i blokade u Vijeću sigurnosti ne smiju biti izgovor međunarodnoj zajednici za pasivan pristup. Čak i kada ne postoji konsenzus u Vijeću sigurnosti, zbog političkih interesa neke od njegovih stalnih članica, međunarodno pravo mora da i dalje važi, i obaveza svih država jeste da ga štite – kazao je.

Dodao je da “samo dosljednim, posvećenim i iskrenim poštivanjem naših obaveza prema Povelji Ujedinjenih nacija, Univerzalnoj deklaraciji o pravima čovjeka, Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju genocida i drugim aktima međunarodnog prava, možemo spasiti nadu u postojanje normalnog svijeta, koji neće kliznuti u ponor sveopćeg nasilja”.

– Unatoč propustima sistema Ujedinjenih nacija, odustajanje od njegovih pravila i ciljeva nije opcija. Međunarodni poredak ne smije biti zasnovan na principima dominacije i gole sile, već na principima ravnopravnosti svih ljudi i država, na zaštiti teritorijalnog integriteta i suvereniteta država, zabrani i osudi agresije i ratnih zločina. Samo u tom slučaju, ljudska civilizacija ima šansu za očuvanje i prosperitet – zaključio je Džaferović.