Komšić kao bošnjački član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda će u narednom mandatu, kao što je i u prethodnom, zastupati interese SDA a ne Hrvata, potpuno otuđen i omražen od velikog dijela hrvatskog naroda u Bosni, a posebno u Hercegovini. A sve u kofol borbi za građansku državu. Šesnaest dugih godina

Još se nisu slegli ni glasački listići ni predizborno-izborna prašina, niti je CIK objavio preliminarne rezultate, a u našem političkom kokošinjcu perje leti na sve strane u postizbornoj kampanji koja nalikuje, po količini laži i smutnji, onoj predizbornoj, piše Edin Zubčević za Nomad.ba.

Za sada, jedini opšteprihvaćen epilog izbora je fakat da je B Izetbegović apsolutni gubitnik, iako je lični debakl pokušao pravdati “činjenicom” da je njih bilo jedanaest a on i babo sami, kao u vicu; da SDA “raste” i da je “nikad jača”. Toliko je jaka da se bez SDA može formirati vlast na svim nivoima. A to je ono zbog čega B Izetbegović ne spava – gubitak vlasti značio bi izborni debakl ne samo Sina Svoga Oca, već i SDA.

Gubitkom vlasti budućnost stranke neće biti ružičasta jer će se bez dovoljnog broja funkcija i resursa velika SDA smanjiti u tačku, poput goluba u nebeskim visinama, a članstvo će se razbježati i preletjeti u druga politička gnijezda kao golubovi iz skršenog golubarnika. Da ne spominjemo eventualne pozitivne promjene u radu poslovično i tradicionalno neefikasnog tužilaštva i sudstva. A uz to SDA bi mogla izgubiti kontrolu nad obavještajnom službom a toga se u ovom trenutku, možda, najviše boji.

Zato je u toku perfidna postizborna kampanja koja ima samo jedan cilj – SDA učešće u vlasti po svaku cijenu, odnosno koalicije SDA-DF-HDZ na federalnom nivou, plus SNSD na državnom nivou, uz pridružene stranke u oba slučaja. Ali HDZ pehlivani kažu da neće sa DF-om ni na baklavu. I SDA im se navodno gadi nakon trideset koalicionih godina. Prevario ih je B Izetbegović nakon potpisivanja sporazuma o “legitimnom predstavljanju” u Mostaru, pa se ušutio u nadi da će Schmidt nametnuti rješenja i tako njemu dati izgovor i priliku za propagandnu reakciju, a da koalicioni posao i dogovor sa Čovićem završi i izgladi nakon izbora.

Izvjesno je da će SDA u prevelikoj želji i prijekoj potrebi da ostane u federalnoj i državnoj vlasti učiniti sve tražene ustupke na račun države Bosne i Hercegovine, i SNSD-u i HDZ-u. Kao što je već činila toliko puta do sada. Naprimjer, u prošlom mandatu – SNSD i HDZ su dobili od B Izetbegovića lično sve poluge za blokade i koristili ih do maksimuma. Samo da bi SDA srušila vlade sarajevskog i tuzlanskog kantona.

Komšićev DF je bio u dvije (većinom) građanske vlade i obje je iznutra, poput petokolonaša građanske države, izdao i predao u ruke SDA. Tako je sabotirana i kantonalna vlast u Sarajevu pa smo imali tri vlade u mandatu umjesto jedne. Ipak, Trojka je u Sarajevu uprkos subverzijama i opstrukcijama pobijedila. Komšić je bezbroj puta potvrdio da se bori za građansku državu po mjeri SDA i HDZ-a.

Nadigla je SDA koga je stigla, probudila sve spavače, razbudila uspavane virtualne bojovnike, a u akciju je naravno uključena i saradnička DF mreža pa tako u horu SDA novinari i botovi i DF trolovi i skotovi, predvođeni Reufom Mulahusićem, unisono laju pokušavajući spasiti SDA na vlasti. Ignorišući činjenicu da ured visokog predstavnika nije zatvoren ni 27 godina nakon Daytona upravo zahvaljujući SNSD-u, HDZ-u i SDA. Visoki predstavnik je još uvijek tu sa svojim ovlastima samo zato što Dodik, Čović i Izetbegović i njihove stranke ne rade svoj posao decenijama. Naprotiv. Dok Bosni i nama u Bosni skoro svi sa svih strana o glavi rade, obmanjuju javnost, građane i narode, svako svoj, a porazno je da oni koji se kao bore za Bosnu a uz to i građansku državu, igraju s njima u istom kolu pa je Bosna i mi u Bosni prepuštena slučaju i (rijetko) dobroj volji stranaca. Umjesto da traže partnere, političari kreiraju histeriju protiv EU i Amerike, odnosno Ureda Visokog predstavnika. Ako su već tako složni, onda neka ga složno ukinu da nam više ne komplicira život i ne unosi nemir u našu mirnu i bezbrižnu Bosnu.

Aman zaman podijeliće nam našu građansku Bosnu po etničkim principima. Ovakvu lijepu i gizdavu. Jednu i jedinu. Dušmani! Ovu našu nejedinstvenu i etničkim granicama podijeljenu Bosnu oni bi da “etnički cementiraju”.

Traže od visokog predstavnika ista rješenja za RS, kao da je RS isto što i Federacija. Bosna je u Daytonu pravno podijeljena, a država je (ne)organizirana u dva različita entiteta, po definiciji asimetrično. Od nedjelje se SDA počela zanimati za Bošnjake u RS-u, a B Izetbegović u svoja dva mandata u Predsjedništvu nije obišao niti jedan grad, niti jedno mjesto u RS-u. Nije ni u Federaciji osim posjeta odborima SDA. U napade na Schmidta uključili su se svi ko jedan. Političari, partijski mediji, turski tabloidi na bosanskom jeziku, zavisni intelektualci, a indikativno je da su i političko-patriotski “aktivisti” i “mislioci” iz dijaspore, kao po naredbi, svi iznijeli jedan te isti stav, identičan stavu SDA. Potpuno suprotan onome što je prva dama SDA parlamentarizma Alma Čolo izjavila u noći nakon izbora i Schmidtovog nametanja.

“To su odredbe koje se tiču uspostave Doma naroda, imenovanja sudija Ustavnog suda, sve ono što je do sada bio problem i zbog čega se određeni organi izvršne vlasti nisu mogli formirati u navedenim rokovima.”

Sedam dana kasnije komentari su ujedinjeni u tome da sve ide naruku HDZ-u. Takav propagandni propuh je baziran dijelom i na slavodobitnim komentarima Plenkovića koji sebi želi priskrbiti političke poene za Schmidtovu odluku, mada ne postoji ništa što mu nedvojbeno daje za pravo. Tu je i neskrivena ambicija da se napakosti Milanoviću, a skrivena je namjera da se završi Čovićeva trakavica na programu hrvatske diplomatije u EU, jer ima Plenković i drugih diplomatskih poslova i problema, a Čovićevo izborno nasilje nad Bosnom traje koliko i Komšićevo lažno predstavljanje i građanska demagogija. Predugo.

Komšić kao bošnjački član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda će u narednom mandatu, kao što je i u prethodnom, zastupati interese SDA a ne Hrvata, potpuno otuđen i omražen od velikog dijela hrvatskog naroda u Bosni, a posebno u Hercegovini. A sve u kofol borbi za građansku državu. Šesnaest dugih godina. Od 2006. godine, od kada se u Predsjedništvu kao bori za građansku državu, i države i građana je sve manje.

Četvrtim osvojenim mandatom postigao je svoj politički maksimum – HDZ je neizbježna stranka za formiranje vlasti na federalnom i državnom nivou. Podrška birača HDZ-u od Komšićevog prvog mandata do danas je udvostručena i HDZ je na ovim izborima na vrhuncu političke moći. Nisu Komšićevi mandati pomogli Hrvatima, ali jesu presudno HDZ-u. Jer bez Komšića HDZ danas ne bi bio neminovan za formiranje vlasti. Ironično, ali i cinično i bezobrazno, uz smiješak, Komšić sam konstatuje da je HDZ apsolutni pobjednik izbora. SDA i DF su toliko integrirane stranke da su mnogi Bošnjaci glasali za SDA i Komšića. Biće da vjeruju u Komšića kao boljeg predstavnika Bošnjaka od Izetbegovića.

Paralelno sa frontalnim napadom na Schmidta, kojeg osim u Federaciji, napadaju iz svih raspoloživih sredstava i u RS-u, i vladajući Dildorad kao i opozicija, krenuo je i “preventivni” prljavi napad na Konakovića, podmećući mu nekakav ko biva dogovor sa HDZ-om – a samo zbog najave da želi učestvovati u formiranju vlada bez SDA; unaprijed ga optužujući da će raditi ono što je SDA već uradila i što kani raditi i dalje ali joj ne daju. Zaljuljani B Izetbegović može sačuvati svoju poziciju samo ako dogovori vlast svojoj stranci. Zato medijskim prostorom odjekuju krici i jauci sdaovaca, i dfovaca koji im skiče tercu kao vjerni prateći vokali. Narativ je baziran na još jednom mitu za budalaste i one sa izuzetno kratkim pamćenjem – koalicija SDA i DF-a sa HDZ-om je odbrana država, a koalicija nekog drugog sa HDZ-om je izdaja države. O izdaji priča SDA koja je izdala, prodala i opljačkala ama baš sve što je mogla i stigla, od naroda do države i od države do naroda, svoga naravno. Jer SDA vara prvenstveno svoj narod. Od osnivanja. Na tragediju i golemu štetu generacija Bošnjaka. I ko o čemu – SDA i dalje o patriotizmu i poštenju.

Autor: Edin Zubčević (Nomad.ba)