Bosanci i Hercegovci, ali i ostali Balkanci, se zadnjih godina sve češće odlučuju sreću potražiti u nekim razvijenijim zemljama, a među prvima na listi je Njemačka.

Jedan od onih koji im to omogućava je Bosanac Ermin Omanović. On je 2016. godine napustio Bosnu i Hercegovinu i skupa s bratom otišao u Njemačku.

“Nisam vidio perspektivu više u Bosni i Hercegovini. Stalno su mi nešto obećavali, a nisu ispunjavali. Nisam to više želio da trpim i otišao sam skupa s bratom“, objašnjava Ermin na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba.

“U Njemačku smo došli preko porodice Batić. Imali smo tada školsku vizu. Dakle, radili smo i učili za medicinskog tehničara.

Ipak, nisam znao jezik dovoljno dobro da bih mogao slušati predavanja i uportedno učiti, pa sam od toga odustao i odlučio pohađati seminare za menadžerstvo“, priča nam Ermin.

Prekretnica je bila kada se zaposlio u jednoj kompaniji koja je od njega tražila da dovodi medicinsko osoblje. Od tada, a to je bilo 2019. godine, u Njemačku je doveo više od 300 ljudi s Balkana, prije svega iz Bosne i Hercegovine, iz koje je više od 100 ljudi, i Sjeverne Makedonije.

“Javljaju mi se ljudi svakodnevno. Imam nevjerovatno mnogo poruka. Napravio sam zbog toga prije otprilike mjesec dana Facebook stranicu preko koje me svi zainteresovani mogu kontaktirati. Tu stalno objavljujem detalje kako otići, snaći se ovdje itd.”, priča Ermin.

Kaže da se u 2022. godini za čak 40 posto povećao broj zahtjeva s Balkana za odlaskom nego što je to bio slučaj u 2019. godini.

“Moram istači da ja ovu uslugu ne naplaćujem. Nikada nikome nidsam uzeo ni jedan cent zbog toga što sam ga doveo u Njemačku. Ja imam svoju fiksnu platu u firmi i to je sve. Nađite mi nekoga kome sam naplatio i cent, ja ću mu odmah prebaciti 10.000 eura na račun“, iskren je Ermin.

Kaže da su njemačke gazde zadovoljne bosanskim radnicima.

Upitali smo ga šta mu je motiv da radi ovaj posao.

“Želim ljude ‘izvući’ iz BiH i ostalih zemalja Zapadnog Balkana. Znam kako je meni bilo i kakvi su uslovi dole.

Ali, najveći motiv mi je onaj s božije strane. Želim uraditi neko dobro djelo, pomoći ljudima“.

Kaže da iz BiH vjerovatno nikada ne bi otišao da je imao pristojan posao koji bi mu omogućavao ženidbu i normalan život.

“Ipak, sada sam se navikao na život u Njemačkoj i nemam se namjeru vratiti.

Jedini razlog zbog kojeg bih se vratio je porodica, jer mi to nedostaje. Ni zbog jednog drugog razloga ne bih“, priča Ermin.

Na kraju je dodao da ništa od navedenog ne bi bilo moguće bez njegove šefice koja ima veliko povjerenje u njega. Kako nam kaže, ona je došla iz Turske, a pradedo joj je iz BiH. Također, kaže da mu u svemu pomaže i drug Adis Pilić.

Radiosarajevo.ba