Connect with us

BiH

Firma iz Konjica dovela radnike iz Nepala: ‘Nismo mogli ispoštovati ugovorene stvari, morali smo angažovati ljude izvan BiH’

Ističe da su sa radnicima potpisali ugovor na godinu, a ukoliko bude potrebe, postoji mogućnost i da se produži

 

Firma Bujice iz Konjica je angažovala 12 radnika i jednog kuhara iz Nepala, za rad na gradilištu, odnosno u restoranu.

 

– Trenutno imamo gradilište u Radešinama i s obzirom na to da nismo mogli ispoštovati ugovorene stvari, morali smo angažovati ljude izvan Bosne i Hercegovine, jer u Konjicu, pa i dalje, nema dovoljno stručnog građevinskog kadra koji bi mogao obaviti ugovorene radove. Mi smo bili prinuđeni da uvezemo radnike iz Nepala i cijeli taj proces trajao je pet-šest mjeseci, ali smo uspjeli sve procedure završiti i radnici su počeli svoj radni angažman – kazao je Salih Mustafić iz ove kompanije, voditelj gradilišta u Radešinama, za Radio Konjic.

 

Ističe da su sa radnicima potpisali ugovor na godinu, a ukoliko bude potrebe, postoji mogućnost i da se produži. Mustafić kaže da nije u mogućnosti govoriti o visini satnice i plaćama, ali da je ona ugovorena na zadovoljstvo obje strane.

 

To su potvrdilii i sami radnici na gradilištu, kazavši da su zadovoljni uvjetima rada i boravkom u Konjicu.

 

– Nije mi bilo teško odlučiti se da dođem u BiH jer sam prije dolaska u Konjic osam godina radio u Kataru i Saudijskoj Arabiji. Zadovoljan sam uvjetima rada i sviđa mi se ovdje – kazao je Grande Gurung, a istog mišljenja je i njegov kolega Damai Kami.

 

– Zadovoljan sam ovim poslom i sretan sam ovdje – rekao je Kami.

 

Problem nedostatka radne snage će biti još izraženiji u narednom periodu, kazao je Mustafić, navodeći da država mora poduzeti određene korake kako bi se posljedice ublažile.

 

– Bit će to još veći problem, ako država nešto ne poduzme. Da li je to kroz smanjenje doprinosa prema radnicima, zatim veliki je teret i na firmama, a veliki su i prohtjevi radnika. Tu je i problem manjka školovanih ljudi, odnosno zanatlija u BiH – rekao je Mustafić.

 

Na novinarsko pitanje da li radnici iz BiH odlaze jer nisu dovoljno plaćeni, Mustafić je kazao da je to možda nekada bio problem, ali sada nije sigurno.

 

– To je nekada možda bio slučaj, ali sada, mislim da ljudi odlaze jer misle da će tamo negdje biti bolje, ali nije ni tamo sjajno – istaknuo je Mustafić.

BiH

Košarac: Konaković je u četiri zida tražio milost od Dodika. On silno želi biti Bakir u ogledalu

“Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković je izašao iz SDA, ali SDA očigledno nikada nije izašla iz njega. Vidljivo je da ima kompleks SDA i silno želi da nakon Alije i Bakira bude Bakir u ogledalu”, rekao je zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara i član Predsjedništva SNSD-a Staša Košarac.

“U prilog tome svjedoči i njegova današnja elaboracija, u kojoj je iznio niz primitivnih uvreda, netačnih tvrdnji i paušalnih ocjena na račun rukovodstva Republike Srpske i predsjednika Milorada Dodika. Pri tome, pokazao je poprilično neznanje u vezi sa određenim procesima”, ističe on.

Kako Košarac dodaje, prije svega, Konaković nema političku hrabrost da iznese bilo kakvu autentičnu politiku, jer su svi njegovi stavovi zapravo “stavovi ambasada koje su ga dovele na vlast.” To je posebno vidljivo nakon što se vratio iz dvadesetodnevne posjete SDA-u.

“Konakoviću bi bilo mnogo bolje da se resetuje i vrati politici dogovora o rješenjima u BiH, umjesto što bilo kome drži lekcije i priča o političkom kukavičluku! Zapravo, lekcije o liderstvu treba da uči od Milorada Dodika. Konaković očigledno nema hrabrosti da preuzme liderstvo, pa se vraća na SDA političke postavke i koristi njihovu retoriku”, dodaje Košarac.

Košarac ističe, da za razliku do Konakovića, Dodik ima hrabrost da na svakom mogućem mjestu iznese autentičan stav i zastupa autentičnu politiku, koju su građani Republike Srpske prepoznali i daju joj povjerenje u svakom izbornom ciklusu.

“Vlast na zajedničkom nivou nije mogla biti formirana bez SNSD-a. Bez Konakovića i ekipe jeste. Naravno da bez stava Republike Srpske nijedan zakon na zajedničkom nivou neće i ne može biti usvojen. No, kako Konaković misli da možemo bilo šta raditi ako uporno i tendenziozno iznosi obmanjuje javnost i iznosi neistine o Republici Srpskoj”, upitao je Košarac.

 

 

Kako on dodaje, Konaković i ekipa očigledno su prihvatili koncept BiH koji nije u skladu sa Dejtonom i to je definitivno politika koja BiH vodi u sunovrat.

“Oni nastavljaju sa modelima koji su zasnovani na islamskoj deklaraciji i sa praksama promotora islamske deklaracije, radeći zajedno sa strancima protiv dva konstitutivna naroda u BiH. Politika predsjednika Dodika i SNSD je više nego jasna – mi štitimo i afirmišemo Ustavom i Dejtonom zagarantovana prava Republike Srpske. Nijedan milimetar nečega što je tuđe nećemo. Mi insistiramo na dogovoru dva entiteta i tri konstitutivna naroda, bez stranog intervencionizma. To je jedini mogući model za BiH”, navodi Košarac.

On napominje, da bez RS nijedan zakon kojim se Konaković hvali ne bi bio usvojen.

“Mi poštujemo politički dogovor. Uostalom, bez Republike Srpske nijedan zakon kojim se Konaković hvali ne bi bio usvojen na zajedničkom nivou. To Konaković vrlo dobro zna, ali je zbog dnevne doze populizma odlučio to da prećuti. Nama ne trebaju simpatije bilo koga u FBiH. Uvažavamo izborni legitimitet i smatramo da na partnerskom osnovu treba da definišemo teme značajne za BiH. Nažalost, pokazuje se da u FBiH nemamo partnera za takav pristup”, navodi on.

 

 

Kako on navodi, Konakoviću i partnerima iz FBiH nedostaje političke hrabrosti.

“Konakoviću i partnerima iz FBiH nedostaje političke hrabrosti da rješavamo pitanje odlaska stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, zatvaranja OHR-a, da se referišemo na pojedine presude Evropskog suda za ljudska prava. Nedostaje im hrabrosti da se referišu na nelegitimnog visokog predstavnika i nasilno nametnuta rješenja. Umjesto toga, Konaković govori o procentima građana i političara koji tvrde da Šmit ima legitimitet?! Konaković bi trebalo da zna da građani i političari ne daju legitimitet visokom predstavniku, već da ga imenuje Vijeće bezbjednosti UN, što nije bio slučaj sa individuom Kristijanom Šmitom”, napominje Košarac.

Ističe da je paradoksalno da Konaković govori o radikalizmu Milorada Dodika.

“Primarno, Dodik nije lider sukoba. Nije bio član nacionalne političke partije koja je zagovarala ratne opcije, za razliku od Konakovića koji je bio član takve partije. U insistiranju predsjednika Dodika i Republike Srpske na dogovoru dva entiteta i tri konstitutivna naroda uz puno uvažavanje Dejtona i Ustava nema ništa radikalno i nacionalističko. To je stvar pragmatičnog pristupa rješavanju problema u BiH”, priča Košarac.

Kaže, kako je primarna obaveza Dodika i politike SNSD-a, poštovanje Dejtona.

“Primarna obaveza predsjednika Dodika i politike SNSD je poštovanje Dejtona i Ustava i afirmacija prava Republike Srpske i srpskog naroda. Politike Srpske nikada nisu usmjerene protiv Bošnjaka i Hrvata. Nažalost, mi do sada nismo prepoznali nijednu politiku u FBiH koja je dobra za Srbe u FBiH. U konačnici, žalosno je licemjerstvo koje Konaković i ekipa pokazuju. U četiri zida tražili su milost od Milorada Dodika, kumili su i molili za ustupke, dodvoravali su mu se. No, drugu priču pričaju pred kamerama i javnosti. Kako da ih ozbiljno shvatimo”, zaključuje Košarac.

Nastavi čitati

BiH

Konaković: U SAD sam dobio obećanje, ako Rusija blokira EUFOR, u BiH dolazi NATO

Bosna i Hercegovina stoji bolje nego ikad stoji, ima više prijatelja na međunarodnoj sceni koji bi bili spremni za bilo kakvu vrstu intervencije, kazao je za Rezime Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i predsjednik stranke Narod i pravda.

On se osvrnuo na nedavnu diplomatsku turneju po SAD-u, te istakao da su Amerikanci jako informisani o skoro svakom procesu u BiH.

“Jako je puno otvorenih aktuelnih tema u BiH, na jednoj strani šanse i prilike koje imamo zbog promjene unutar EU, u dijelu raspoloženja prema proširenju, prilikama da BiH znatno priđe u integracijskom procesu, a s druga strane stalne tenzije koje proizvode domaći političari u BiH, uglavnom iz bh. entiteta Republika Srpska, koje su na neki način smetnja i prijetnja, po mišljenju međunarodnih predstavnika, zbog velike bliskosti sa Rusijom, biranjem te strane kad je većina svijeta na drugoj strani”.

Dodaje da ono što ohrabruje je posvećenost i vraćanje u fokus SAD pitanja koja su važna za BiH.

“Dobio sam čvrsta uvjerenja da je to snažna podrška teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH. Pratimo priču oko EUFOR-a, hoće li misija Althea biti nastavljena. Dobio sam obećanja da ako Rusija blokira nastavak ove priče, da će NATO će biti prisutan u BiH. Siguran sam da će naši prijatelji, koji su sad adekvatno informisani, biti tu”.

Kada je riječ o njegovom odnosu sa Dodikom, navodi da je predsjednik RS u zadnje vrijeme izbjegao nekoliko poruka i poziva.

“Poklapa se to s konceptom koji je on ponovo počeo primjenjivati. Nije hrabar onoliko koliko sam mislio da će biti. Kukavica je, ne smije da iskorači u nešto nepoznato – kompromis i dijalog. Ne znam šta ga je iznerviralo. Možda činjenica da na svakom mjestu govorim o zaštiti teritorijalnog integriteta, suvereniteta… nema više nekih lobista koji bi tamo mogli proširiti neke neistine o BiH. Ono u čemu ne govori istinu je da ja zagovaram samo jedan dio BiH. Upravo je to razlika između nas i prethodnika. On nije naučio da se političari iz FBiH brinu za cijelu BiH”.

Istakao je između vlasti i opozicije u RS ne vidi razliku.

“Nikada mi s Dodikom nismo bili koalicija jer nam je nešto posebno simpatičan, jer je bolji od drugih. Ne vidim ni u opoziciji nekoga ko ima hrabrosti da iskorači iz standardnog klišea. Dodik je naš partner na nivou države zato što ima četiri ruke u Domu naroda. On je startao malo hrabrije. Bio je korektan u tom periodu. Izgledalo je kao da smije da iskorači u polje kompromisa”.

Prokomentarisao je i posljednja dešavanja na Kosovu:

“Dva su moguća scenarija. Za Vučića nijedan nije dobar. Nakon ovo napada stvari su se promijenile. Vučić ne može negirati bliskost s napadačima. Rusija je ovim činom pokazala da upravlja jednim dijelom struktura unutar Srbije. Vučić je izgledao zbunjeno i smušeno. Srbija će u međunarodnim krugovima odgovarati”, kazao je on te naglasio: “Mi uvijek moramo biti budni. Ne vjerujem u pomirenje s ljudima koji ne žele da priznaju istine iz prethodnih dešavanja. Između toga da moramo sjediti i razgovarati, mora biti oprez. Uvijek mora biti oprez, da oni koji su ratovali, mogu biti spremni za takvu vrstu ponovnog pokušaja. Danas po njih stvari stoje jako loše”.

Kada je riječ o tome kakav to paket podrške sprema EU, ističe kako je plan da se on odnosi na cijelu BiH, i da kao ministar to zagovara.

“Govori se o IPA sredstvima za zapadni Balkan od 30 milijardi eura. Postoji već okvir od 14.5 milijardi koji je projektovan na narednih sedam godina. Postoji novi – 6 milijardi eura na period 3 godine. Taj novac bi potpuno promijenio ekonomsku krvnu sliku BiH. Postavlja se pitanje da li Dodik radi u interesu ruskom ili srpskog naroda. Ako bude bio o Srbima u BiH, on će nastaviti put koji je sa nama krenuo. Šta sam u ovoj diplomatskoj ofanzivi uradio? Tražio sam od EU da nas ne sankcioniše sve zbog Dodikovog ponašanja. Da mu damo neko vrijeme da se vrati u normalne okvire”.

Nastavi čitati

BiH

‘Završit ćeš u fontani’: Mraović prijetio ženi i djeci ubistvom, oni ga prijavili pa otkrili kosti Srebreničana u dvorištu

Ovih je dana javnost je iznenadila vijest da su iz avlije ispred kuće porodice Mraović u centru Brčkog, ispod fontane, ekshumirane kosti bošnjačke žrtve ubijene tokom Genocida 1995. godine. Ekipa Stava razgovarala je s članovima porodice koji su prijavili bivšeg muža, odnosno oca dr. Nebojšu Mraovića, za kojeg se sumnja da je skrio kosti pronađene ispod jedne od fontana. 

Nebojša Mraović je ugledni brčanski ortoped, a kosti je, navodno, za potrebe istraživanja i planiranje operacija donio iz lova 1997. godine, dok se godinama poslije rodbini, prijateljima i pacijentima znao hvaliti uređenjem dvorišta i kako je fontane napravio “svojim rukama”. Svi su uglavnom potvrđivali doktorove tvrdnje i ne sluteći kakva je mračna tajna zakopana tek nekoliko koraka od njihovih nogu.

Isto tako, Neda Mraović, bivša Nebojšina supruga, i sinovi Nigor i Dario kažu da nisu bili sigurni da li je ono što je Nebojša jedne prilike rekao istina, odnosno da li se ispod fontane zaista nalaze posmrtni ljudski ostaci. Ipak, navode, odlučili su prijaviti ga Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA). Negiraju da je nakon što je slučaj otkriven pobjegao iz države, a uprkos tome što su zabrinuti za vlastitu sigurnost i svoje živote, jer ih je, kažu, Nebojša godinama psihički maltretirao i kontrolirao svaki njihov pokret, sada im je mnogo lakše jer će “nečija duša, nečiji otac, brat ili sin konačno naći svoj smiraj”.

 

Identitet ubijene osobe i način ubistva naknadno bi se trebali utvrditi. Ko je ubica, možda će ostati nepoznato, a daljnja istraga trebala bi pokazati u kakvom je stanju tijelo, odnosno skelet bio kada je prenesen, odakle je donesen, zašto, kakva je veza između posmrtnih ostataka i dr. Mraovića, da li je još neko bio umiješan ili je učestvovao u slučaju… Za sada je mnoštvo pitanja bez odgovora.

ad

– Nebojša Mraović je moj bivši suprug i bivši zaposlenik Ortofizika. Godine 2008. osnovala sam Ortofizik dok je on još radio u brčanskoj bolnici, a od 2012. godine bio je zaposlen ovdje sve do penzije, a kada je penzionisan, bio je angažiran na ugovor o djelu do 10. novembra prošle godine, odnosno do trenutka kada smo ga zbog haosa koji je pravio i oružja bili prinuđeni prijaviti policiji. Do tih situacija nikada ranije nisam imala susret s policijom ili pravosuđem. Tolike godine radim pošteno i za nas se zna kakvi smo poslodavci, iako mi je bivši muž pravio probleme i osam mjeseci nismo mogli normalno raditi. Nakon otkrića kostiju, najvažnije mi je da će nečija duša naći svoj smiraj.

Poslije svega, javljaju nam se naši pacijenti koji kažu da ni trenutka nisu posumnjali da djeca ili ja imamo neke veze s posmrtnim ostacima. Pazite, mi radimo s osjetljivim kategorijama. To su ratni vojni invalidi i Srbi, i Bošnjaci i Hrvati. Nas samo interesuje posao i da tim ljudima pomognemo. Prvi pacijenti koji su jučer (ponedjeljak, 25. septembar, op. a.) bili ovdje, jesu Bošnjaci iz Maoče, a zvali su i drugi pacijenti, koji su samo htjeli da nam kažu da ova situacija ne remeti ništa između nas, da će nastaviti dolaziti u našu ordinaciju. Jutros je zvao i K. B., Bošnjak, ratni vojni invalid koji je na ratištu ostao bez obje noge, i mi mu radimo protetiku. Kaže on: ‘Nedo, samo sam te nazvao da znaš da o tebi nisam ni sekunde promijenio mišljenje. Uz tebe sam i uz tvoju djecu’ – započinje Neda priču o slučaju koji je sve prestravio.

Neda

 

Sinovi Nigor i Dario potvrđuju majčine riječi, dodajući da “svi koji ih poznaju, znaju kakvi su i znaju da su ‘operirani’ od bilo kakvog vida nacionalizma te da ljude gledaju prema ponašanju, a ne prema vjerskoj ili političkoj pripadnosti”.

– Brčko je mala sredina, a čim se pročulo za ovaj slučaj, naši drugovi su nas zvali da pitaju treba li nam šta. Moj dobar prijatelj je Bošnjak, moram to tako reći, iako ljude ne dijelim po toj osnovi. On nas je pitao želimo li doći k njegovoj kući ako ovdje nismo sigurni. Na balkanske kletve upućene porodici preko društvenih mreža i portala se ne osvrćemo, a ko god nas zna, zna da mi nemamo veze s posmrtnim ostacima koji su iz okoline Srebrenice doneseni valjda godinu, odnosno dvije prije našeg rođenja – ističe Dario.

Na pitanje kako i kada su supruga i djeca saznali za ljudske kosti ispod fontane, Neda ističe da joj je to Nebojša priznao ranije, tokom jedne svađe.

– Prijeteći je rekao da nam u amanet ostavlja ljudske kosti ispod fontane. Rekao je da je iz lova donio kosti koje je držao u bolnici sve do 2012. godine, odnosno do kada je napustio bolnicu, ali nije mi bilo ni na kraj pameti da bi nam ih mogao zakopati ispod prozora. Tada je, u ljutnji, svašta izgovorio i tome nisam pridavala pažnju. Na to sam i zaboravila, sve dok mi poslije nekog vremena pred djecom nije rekao: ‘Pazi šta pričaš. Završit ćeš i ti u fontani.’ Tada sam zapravo shvatila da je možda ipak bio u stanju to da uradi.

Djeca su pitala o čemu se radi. Tu smo noć presjedili ovdje u kući. Ja prvo nisam htjela prepadati djecu, jer ni sama nisam bila sigurna, ali onda sam im ispričala šta mi je njihov otac rekao. Tada smo odlučili da ga moramo prijaviti, ali smo tražili put kako i kome da se obratimo. Prijavili smo slučaj SIPA-i u Tuzli. SIPA je zajedno s Tužilaštvom Bosne i Hercegovine sve dalje organizirala. Od naše prijave je prošlo nekoliko mjeseci, a nekoliko dana pred ekshumaciju rečeno nam je da će doći. Katastrofalno smo podnijeli sav taj proces – navodi Neda.

Mlađi sin Dario, kojem je tokom ekshumacije pozlilo, ističe da mu je neshvatljivo da neko, pogotovo neko njemu blizak, može u svom dvorištu, gdje često boravi i gdje mu je porodica, zakopati ljudske kosti.

– To mi je nepojmljivo, ali, nažalost, istina je. Nemam riječi da okarakterišem tog čovjeka. I vjerujte, od te noći kada smo saznali za tu nesretnu fontanu i kada smo ga odlučili prijaviti, mi smo u strahu. Plašimo se jer to nije mala stvar. Čovjek ima oružje, koje mu je bilo oduzeto pa pohranjeno u policijski depozit, pa mu je navodno vraćeno pa ga je on kao prodao i nama se smije dok piše o tome. Ko zna šta je on u stanju sve uraditi nakon ovoga i nadali smo se da će naše prijave za oružje uroditi plodom i da će do dolaska SIPA-e i Tužilaštva on biti razoružan, jer bismo tada djelimično bili sigurniji, mada ni to nije neka utjeha ako nam želi nauditi. Relativno brzo od prijave SIPA-i se sve desilo i brzo su došli u naše dvorište – priča sin Dario.

 

Na ekshumaciju je stigao tim od petnaestak ljudi, među kojima su bili pripadnici SIPA-e, Tužilaštva, patolozi iz Tuzle, uposlenici Instituta za nestale osobe BiH, pripadnici lokalne policije i ljudi koje je Institut angažirao za iskop.

– Sve je trajalo od pola dvanaest do dva. I prilikom iskopa nismo bili sigurni da li će se šta pronaći. Nekako smo se nadali da to ipak nije istina, a onda se pojavila ljudska lobanja. Grozan osjećaj – navodi Nigor.

– Šta će nekome ko je ortoped, koga prvenstveno zanimaju ruke, noge, kičma, nečija glava?! Strašno. Kako je mogao uzeti nečiju glavu i staviti je u ruksak pa donijeti u Brčko? Pitali su nas kasnije za naknadu štete. Rekli smo da ništa ne potražujemo, samo da se te kosti ukopaju – priča Neda.

Upitani za motiv prijave, Neda negira da je to bio osvetnički čin bivšem mužu i ocu.

– Ne, to je bio isključivo humani čin. Kada sam se uvjerila da je taj čovjek zaista sposoban da to i uradi, rekli smo: hajde da se sazna ko je to i da ta osoba bude časno sahranjena gdje joj je mjesto i da na kraju familija, koja tolike godine traga, sazna šta je bilo s njihovim članom porodice. Ljudski je i po Božijem da svako nađe svoj mir – ističe ona.

– Čitav smo život trpjeli psihičke torture s njegove strane. Fizički nas nije napadao, ali je razbijao, a gdje god bih krenula, ograničavao mi je vrijeme, štopao je koliko mi treba da se vratim iz prodavnice. Nikad ni s kim nisam smjela prošetati, niti otići s prijateljicom na kafu. Vrijeđao me, a nakon što mi je zbog karcinoma odstranjena dojka, govorio mi je da više nisam kompletna žena. Noć pred moju prvu hemoterapiju u Banjaluci, lupao je i razbijao po kući. To je psihička tortura koju sam, sada kada sam se osvijestila, trpjela ne znam ni sama iz kojeg razloga. Prošle godine, 18. maja je kulminiralo kada je krenuo po oružje.

Angažirali smo i psihijatra, ali zbog kolegijalnosti, nikad nikakav nalaz nismo vidjeli. Policiji Brčko distrikta smo prijavili 10. novembra da je kompletan ormar oružja odnio u Odžak, dakle na drugu teritoriju, gdje ide u lov, ali njemu je to oružje opet vraćeno. I za nasilje u porodici, sve smo ispričali policiji u Brčkom i imaju iskazi, na stotinu ispisanih stranica izjava moje djece i mene. Ništa nije urodilo plodom i nismo dobili nikakvu podršku, samo zato jer je on doktor, ugledan je član društva i manipulirao je svojom titulom.

Koristio je i svoje veze i poznanstva gdje god je mogao. U međuvremenu mi je slao prijeteće e-mailove, u kojima je navodio da je sklopio formalni kupoprodajni ugovor za oružje i da ga je prodao prijateljima. Pisao je da mu je sada lakše jer ne mora nositi oružje, a čak sam saznala da je 1. decembra 2022. godine, poslije tih prijava, izvadio ljekarsko uvjerenje za oružje. Nikada nismo dobili odgovor šta se desilo s oružjem.

Zapravo, iz policije su nam na naš zahtjev da se pismeno izjasne, napisali da nisu dužni da nam daju te informacije, ali da će to dostaviti sudu ako bude zatraženo. Na sudu smo zbog ostavinskog postupka, a Nebojša nas je tužio zbog ometanja posjeda, jer je morao iseliti odavde, iz kuće koju je kupila moja majka i koja je u mom vlasništvu 1/1. Tog dana dok se pakovao, morali smo angažirati zaštitarsku agenciju. Preživjeli smo nevjerovatnu torturu, a isto tako, boli nas spoznaja da se obični građani u Brčko distriktu nemaju kome obratiti za pomoć – opisuje Neda šta je trpjela od bivšeg muža dr. Nebojše Mraovića.

Bivša supruga i sinovi negiraju da je dr. Mraović u bijegu i da je napustio državu. Naprotiv, kažu da je radno angažiran i da uredno dolazi na posao.

– On radi normalno ponedjeljkom, srijedom i petkom u jednoj ordinaciji u blizini. I jučer je bio na poslu. Saznali smo to putem telefona, kada smo zvali kao navodno zainteresirani da pitamo možemo li kod njega dobiti termin za pregled. Radimo to zbog svoje sigurnosti, jer nismo sigurni šta on ima od oružja. Ovdje pored kuće je stara zadruga. Neki dan je dolazio policajac. Rekla sam mu da nam njihovi obilasci ne pružaju neku sigurnost, jer, pogledajte, otvoreni su prozori. Taj je objekt tako blizu da čak i osoba koja slabo gađa može nekog ovdje pogoditi. To je sekunda. Ujutru kada otključavam kapiju, razmišljam. Gledam hoće li me šta pogoditi iz ograde koja je sva u zelenilu. Sve se osvrćem i gledam u retrovizor dok vozim. Što se tiče naše trenutne bezbjednosti, sve smo uradili na rizik. On nam se poslije ovoga nije obraćao. Ne znam kakva je dalja procedura. Mislim da je na potezu Tužilaštvo Bosne i Hercegovine – navodi Neda za Stav.

Nakon što riješe određena administrativna pitanja, Neda i njeni sinovi ističu da namjeravaju promijeniti prezime, jer ne žele da ih u budućnosti išta povezuje s osobom koja je počinila monstruozno nedjelo.

 

Nastavi čitati

Najčitanije