Prelijepa zemlja Palestina koja se nalazi na istočnoj obali Sredozemnog mora slovi i za blagoslovljeno područje.
Ima raznovrsnu klimu, njeno stanovništvo se bavi ribolovom, uzgojem maslina. U ovoj zemlji se nalaze najstarija stabla masline. Malo je poznato da je Gaza izvozila jagode i cvijeće evropskim zemljama.
Bogatstvo ribe, Gaza na obali mora
O ovoj, drugoj strani Države Palestine, koja je manje poznata u svijetu, razgovarali smo sa ambasadorom Države Palestine u Bosni i Hercegovini Rezeq Namourom.
Od 1948. godine Palestina je pod okupacijom cionista. Te godine na njenoj teritoriji je osnovana država Izrael koja pod okupacijom drži 85 posto historijskog palestinskog teritorija koji se prostire na 27.000 kilometara kvadratnih, dok Palestinci mogu koristiti svega 15 posto.
– Palestina je historijski zemlja prepuna dobara i ima jako raznovrsnu klimu, a to znači da je poljoprivredna proizvodnja u njoj jako raznolika tokom cijele godine.
Na primjer u Gazi, budući da se ona nalazi na obali mora, postoji velika raznovrsnost i bogatstvo ribe, uprkos svim preprekama koje izraelski okupator nameće na lov u moru. Postoje i restorani, hoteli, kafići, raznovrsne fabrike od prehrambenih proizvoda različitih vrsta do različitih industrija dostupnih uprkos ograničenjima okupatora na uvoz sirovina, kao i opstrukcijama procedura izvoza na ostale palestinske teritorije na Zapadnoj obali, kao i u inostranstvo, a da ne govorimo o elektronskim proizvodima i softverima koji imaju veze sa visokom tehnologijom.
Napominjem i da je Gaza izvozila jagode, izvozila je cvijeće u Evropu a naročito u Holandiju, pored izvoza agruma različitih vrsta i poljoprivrednih proizvoda rijetkih u svijetu poput npr. guave – priča nam ambasador Namoura.
Dodaje kako na ostalim palestinskim teritorijama ima poljoprivrednih proizvoda od svih vrsta povrća i voća uz maslinu i maslinovo ulje.
U Palestini ima 18 svjetski priznatih univerziteta
– U Palestini se nalaze i najstarije stablijke masline u svijetu. Pored toga, postoje također i fabrike različitih prehrambenih proizvoda i konzervirane hrane.
Osim toga tu je i turizam, budući da se u Palestini nalaze svjetske svetinje, kao i raznovrsna klima, koja je umjerena tokom cijele godine. Okupator opstruira uvoz i izvoz većine onoga što je potrebno za industriju, agrikulturu, trgovinu i njihovih proizvoda za izvoz – kazuje Namoura.
Upitali smo koji univerziteti postoje u Palestini jer se za Palestince kaže da su među najobrazovanijim na svijetu, da govore više jezika.
U Palestini ima 18 svjetski priznatih univerziteta, a uz to tu su i instituti i drugi obrazovni centri. Mi imamo svršenike različitih specijalnosti među kojima su medicina, farmacija, inžinjerstvo sa svojim različitim granama. Osim toga tu su i hiljade studenata koji odlaze vani radi univerzitetskog obrazovanja u razne države svijeta, među kojima je i Bosna i Hercegovina – govori Namoura.
Naglašava da je obrazovanje primarna društvena vrijednost u Palestini.
U školama se uče engleski, španski, francuski…
– Poznato je da je Palestinski narod mlad i vitalan, a Palestinci su jedan od naroda svijeta koji najviše uče i obrazuju se. Od početnih razreda u školama Palestine se podučavaju svjetski jezici, a naročito engleski, francuski, njemački i španski, u nastavnim planovima i programima u školama i univerzitetima – govori Namoura.
Osvrnuo se i na pitanje kako se živjelo u Pojasu Gaze dok nije krenula agresija i genocid, čime su se bavili njeni stanovnici.
– Prije genocidnog rata koji vodi vojska izraelskog okupatora nad našim narodom u Gazi i uprkos tome što je Gaza bila pod blokadom već 17 godina, život u njoj je bio prihvatljiv u određenoj mjeri. Uprkos cjelokupnoj okupaciji građani su se prilagođavali životnom standardu, a u isto vrijeme su nastavili sa obrazovanjem i svim raznolikim aktivnostima života, uprkos svim tegobama, opstrukcijama i opasnostima.
Vrijedno je pomena da su oko 75 posto stanovnika Pojasa Gaze već izbjeglice sa naše zemlje, iz naših palestinskih gradova i sela koja su okupirana 1948. godine, to jeste od Nakbe i uspostave tvorevine Izrael na našoj zemlji i ruševinama našeg naroda – kazao je Namoura.
Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će 20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.
