Svijet / Zanimljivosti
‘Grad diploma i ćevapa’: Mediji iz bh. susjedstva o ‘bosanskom Oksfordu’ na kojem studira 4500 ljudi
Čuli smo dosta dobrih pošalica o diplomi iz Travnika. Ima ona: “Ko kaže da je bio Travniku, a nije se vratio iz Travnika s diplomom, laže da je bio u Travniku!”, ili recimo ova: “Stao bus u Travniku, a šofer će na razglas: 10 minuta pauze – za kafu, toalet i četverogodišnji studij”.
Najviše smo se ipak nasmijali na priču za koju svi kažu da je istinita. Kaže ovako: Alden Karalić iz Ilijaša pokraj Sarajeva studirao je u Travniku menadžment i poslovne odnose pa je na promociji izjavio: “Da sam znao da je ovako lako, završio bih ja i srednju”, piše Jutarnji list.
Mediji su potom “iskopali” da je “diplomant” pohađao srednju Strojarsku školu u Sarajevu, a od tamo su ga izbacili 2008. godine jer ni u trećem pokušaju nije uspio završiti prvi razred. Onda je odlučni Alden otišao u Široki Brijeg, upisao iznova Ekonomsku školu, pa iz Širokog požurio za Travnik i tamo upisao Ekonomski fakultet i, eto, diplomirao, a za sve to mu je trebalo – šest godina, znači dvije manje od najmarljivijih i najnadarenijih učenika. Nije stoga čudno što o njegovu pothvatu i danas pišu novine.
GRAD DIPLOMA I ĆEVAPA
Priča o diplomama iz Bosne i Hercegovine, pa tako i iz Travnika, aktualna je već godinama, kod nas s vremena na vrijeme, a novoimenovani ministar Josip Dabro svojim nemuštim tumačenjem kako je došao na magisterij na Edukacijskom fakultetu Univerziteta u Travniku nanovo je privukao pažnju. ovoga “grada diploma i ćevapa”.
Grad Travnik (BiH) ima čak tri privatna univerziteta u kojima djeluje 16 fakulteta te dva državna fakulteta.
Zašto bi neko išao studirati uz rad stotina kilometara daleko od rodnog grada u kojem ima fakultet istog smjera? Zašto je baš Travnik magnet za hrvatske studente poodmakle dobi? Kako je Travnik po broju studenata i programa koji im se nudi u odnosu na broj stanovnika “prešišao” najpoznatije studentske gradove Oxforda i Cambridgea? Istražujući ovu temu naišli smo na brojne apsurde, ali isto tako moramo naglasiti da u Travniku ima kvalitetnih profesora i dobrih studenata koji su žrtve generalizacije i nesređenog sistema, piše Jutarnji list.
Profesor Matko Glunčić sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta rekao je da je prosjek zapadnih država – jedan univerzitet na milion stanovnika. Hrvatska ima devet univerziteta pa je to prosjek od nekih 400.000 stanovnika, a BiH – 40, od čega su tri četvrtine privatnih, pa je to prosjek jedne ustanove na 80.000 stanovnika.
Travnik, administrativno središte Srednjobosanskog kantona, s najširom okolinom ima 57.000 stanovnika. Ima tri univerziteta, u sklopu njih čak 16 fakulteta, a uz njih tamo podružnicu Ekonomskog i Pravnog fakulteta ima i mostarski Univerzitet, to su još dva, što znači 18. Svi ti fakulteti imaju po nekoliko smjerova, odnosno studijskih programa, pa bez problema. možemo reći da Travnik apsolutno pokriva sva naučna područja. Obišli smo ih sve, sreli smo ukupno 14 studenata od 4500, koliko ih tamo studira.
“U čemu je tajna studiranja u Travniku i mogu li se ovdje kupiti diplome na benzinskoj pumpi”, pitali smo Bojana Domića , kantonalnog ministra obrazovanja, on je ključan čovjek jer lokalne vlasti izdaju odobrenja za rad visokoškolskih ustanova.
“Mislim da ne može. No bilo je u početku takvih slučajeva, sličnih je nepravilnosti bilo i nedavno, njima se bave istražna tijela. Bili su na dva današnja univerziteta i ta istraga još traje, a bavili smo se i mi iz ministarstva. Najčešće smo imali situacije da su se priznavali predmeti s drugih univerziteta koji nisu bili adekvatno upisanim studijima.
Specifičnost BiH je što je obrazovanje spušteno na razinu kantona, a naši kapaciteti nisu dovoljni da mogu odgovoriti tim izazovima. Kada su počinjali, to je bio jedan veliki haos. Krenulo je iz Banje Luke po principu nekih dislociranih odjeljenja koja su dobivala suglasnost da se mogu djelovati. To je izgledalo strašno, neću reći da su bile u garažama, ali nije bilo ni daleko od toga. Danas kada uđete u te zgrade vidite da su opremljenije od nekih sličnih u Europskoj uniji i vrlo su dobro posloženi. Ono na čemu bi trebalo poraditi jest profesionalni dignitet ljudi koji rade na univerzitetima, da drže akademsku razinu”, kaže ministar i dodaje da se osjeća da su kriteriji u padu te predviđaju da će zbog inflacije fakultet doći do njihova fuzioniranja.
ŠKOLARINA 2 HILJADE PLUS 3 HILJADE EURA
U Aleji konzula smješten je Internacionalni fakultet Travnik . Izgleda kao hotel jer je u sklopu fakulteta i jest hotel s podzemnom garažom, restoranom i barom. Na ulazu su zaštitari, naprijed je studentska referada koja izgleda kao recepcija. Ovdje nas nisu željeli primiti. Rektor prof. Rajko Kasagić rekao nam je da nas danas ne može primiti zbog ranijih obaveza, a zbog toga nam nije odgovorio ni na upit u kojem smo ga upitali za komentar “da je policijskom akcijom Klaster obuhvaćen i Internacionalni univerzitet u Travniku zbog sumnje u preprodaju diploma“.
Reporter Jutarnjeg lista stoga je odglumio studenta koji bi školovanje želio završiti baš kod njih. Kao da prolazim kroz hotelski lobi, nakon hola otvaraju se staklena vrata, slijede uredi slijeva i zdesna, a pravo je referada. Važan detalj – ispred zgrade je petero studenata, u ogromnoj holu dvoje i još toliko ih je u referadi. Gdje su ostali?
“Dobar dan, studirao sam u Zagrebu, ali nisam diplomirao, mogu li kod vas nastaviti i što trebam učiniti?” pitao sam gospođu.
Pružila mi je letak za školsku godinu iz 2022. Na njemu je logo Univerziteta, pečat “akreditovan” i slogan “Za život pun mogućnosti”, zatim je pobrojala svih sedam fakulteta.
“Trebate nam donijeti uvjerenje o položenim ispitima, slažete se s nekim programom, to će vam biti priznato. Ako ne, krećete od prve godine. Mi nemamo studij na daljinu, imamo izvanredni studij. Nema prijamnih ispita, primljeni su svi koji imaju svjedodžbe četvrtogodišnjeg obrazovanja”, kaže ona.
“Moram li dolaziti na predavanja ili mogu samo na ispite”, pitam.
“Imamo mi ovdje studente koji dolaze i na predavanja, ne samo na ispite” odgovara neodređeno.
Ne pitamo posebno za cijenu, ona je podjednaka na svim univerzitetima za studente iz inostranstva – 2000 eura školarine plus dodatni administrativni troškovi. Za petu godinu studija, u koji je uključena i osbrana magisterija, cijena je 3000 eura.
Polako pada zanimanje za studiranje na ovom univerzitetu, zaključuju to iz financijskih izvještaja. Prošle godine ostvarili su prihod od 1,6 milion eura, što je deset posto manje u odnosu na godinu ranije, ali i oko 40 posto manje od 2021. godine.
Rektor Kasagić (82) je političar, član SDS-a, koji je na prijelazu iz 1995. na 1996. godinu čak bio i predsjednik Vlade RS. Na rektorskoj je poziciji zamijenio utemeljitelja Univerziteta, prof. Ibrahima Jusufranića zvanog Bimo . On je 17 godina upravljao sarajevskim Komunalnim poduzećem, a onda je iznenada 1996. godine podnio neopozivu ostavku.
Dok su shvatili da je iza sebe ostavio 25,2 miliona KM duga, on je već zabio prvu lopatu u Travniku gradeći prvi privatni univerzitet. Protiv njega je pokrenuta istraga, bilo je nekoliko presuda u tom slučaju, neke u njegovu korist, neke na njegovu štetu, no nije dočekao pravorijek Vrhovnog suda jer je preminuo krajem prošle godine.
On je imao još jednu strast, kupovao je po svijetu priznanja. Tako mu je pripala titula počasnog profesora Akademske unije u Oxfordu, ubrzo je inauguriran u EBA Poslovnog veleposlanika, koji mjesec kasnije mu je od Paragvajskog ekonomskog foruma uručeno Priznanje za izvanredno liderstvo. Također je nositelj laskave titule Naučnika 2020. godine po kojoj je išao u Chicago.
Njegova su priznanja slavljena kao izuzetna postignuća, ali naravno ona nemaju veze sa naučnom zajednicom, već se kupuju po cijeni od dvije do devet hiljada eura i dodjeljuju ih udrugama građana.
Univerzitet je naslijedila njegova udovica Smiljka. Još tokom Bimova života bila je uhićena kao vođa kriminalne “jedanaestorke” u kojoj je bio i njihov sin Jasmin. Tužiteljstvo ih tereti za pronevjeru 30 miliona maraka od Unioninvesta. Suđenje je u toku.
DEKAN- GENERAL SA PIŠTOLJEM KRAJ LAPTOPA
Spomenimo da potpis pokojnoga Bima na svojim diplomama imaju mnogo uglednih hrvatskih menadžera. Jedan od najpoznatijih je Petar Šegota, bivši predsjednik Mladeži HDZ-a Rijeke, kojem je travnička diploma pomogla da od običnog djelatnika postane šef Erste banke u Rijeci, a onda i direktor Gradskih groblja u eri Milana Bandića. Tamo je dobio otkaz 2021. godine jer je završio u zatvoru. Danas je USKOK-ov optuženik za primanje mita i namještanje poslova u tom gradskom poduzeću.
Otprilike 500 metara bliže središtu grada u istoj ulici je Univerzitet Travnik. Vodi ga rektora Rasima Dacića, i to dosta uspješno, u prošloj su godini imao prihod od 3,7 miliona eura, od čega je ostao milion dobiti. Univerzitet ima petoricu partnera, a svaki od njih je vlasnik jednog fakulteta, rektor Dacić je vlasnik Fakulteta za menadžment i poslovnu ekonomiju.
U sklopu glavnog kompleksa djeluje Farmaceutsko-naučni i Fakultet za tehničke studije, dok je u gradu izmješten Edukacijski na kojem je magistrirao ministar Dabro, dok je Rasim Dacić s partnerom, generalom i doktorom znanosti te osnivačem Pravnog fakulteta Ismetom Alijom iz temelja podigao novu zgradu u Azapovićima na magistralnom pravcu od Kiseljaka prema Sarajevu, odnosno u sami rub kantona, kako bi, lukavo, bio nadomak Sarajeva i tamošnjih studenata.
PLATIO FAKULTET, PA PAO NA ISPITU?
U sarajevskom hotelu Europa sjeli smo s predstavnicima Univerziteta Vitez, dekanom Pravnog fakulteta prof. Goranom Šimićem i dekanicom Fakulteta poslovne ekonomije prof. Jamilom Jaganjac. Oni nisu skrivali ogorčenje medijskim natpisima o kupovini diploma u Travniku, smatrajući da su takvim natpisima generalno svi uvučeni u blato, iako oni, tvrde, spadaju u red univerziteta na kojima se mora učiti.
“Nije sporno da je policija uspjela dekane i profesore po Travniku, ali znate što je za nas sporno – to što smo mi žrtve generalizacije. Mi smo jedini Univerzitet u Srednjobosanskom kantonu koji nikad nije bio dio toga, druga dva jesu. Ali ona vaša zastupnica kaže da se u Travniku na benzinskoj kupuju diplome, pa ispada da ko god radi u Travniku, radi tako. Mi plaćamo ogromnu cijenu u broju studenata zbog svojih kriterija. Meni student padne 12 puta i kaže mi ovako: ‘Pa, profesore, j… mu majku, ja sam platio taj fakultet, a vi mene obarate’. On ne shvaća da je platio ulaznicu da sluša moje znanje, ali to ne garantira diplomu”, govori nam prof. Šimić i dodaje da oni jedini surađuju s predsjednicom Ustavnog suda Federacije, a kao vanjski suradnik radi im “tužitelja koji je strpao u zatvor najviše ljudi koji su prodavali diplome u BiH”.
On kaže da ne postoji neka brza traka kojom bi se moglo doći do diplome, a nije da nisu imali takvih zahtjeva.
“Prošle godine imali smo doktoranda iz Hrvatske koji je na Univerzitetu u Zagrebu ispunio određene uvjete, ali nije tamo doktorirao. Smatrao je da može doći kod nas, odbili smo ga”, dodaje.
Iz Službe za odnose s javnošću ovoga Univerziteta odlučeno je da se njihov fakultet ne može završiti samo dolaskom na ispite, jer je za studente na daljinu, jednako kao i za izvanredne studente, minimalni postotak prisutnosti na nastavi je 50 posto. Ne, dok smo o tome pričali oni nisu znali da smo sat-dva prije bili u referadi predstavljajući se kao studenti – tamo su također bili odlučeni: “Ovdje ste obavezni dolaziti samo na ispite, oni su u blokovima, već u novembru imate prva dva u našem informativnom sistemu se mogu uključiti i na online nastavu cijena za vas je 2000 eura.
DVA ZVUČNA IMENA
Univerzitet Vitez ima hrvatski predznak, osnovali su ga poduzetnici iz Viteza, njih desetak iz raznih područja. No u međuvremenu su se u suvlasničkoj strukturi našla i dva zvučna imena iz hrvatskih akademskih krugova, prof. Darko Tipurić i prof. Vinko Kandžija. Tipurić je dugogodišnji profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, gdje je bio i dekan.
Jedini je dekan koji je te funkcije promijenio, i to zbog brojnih nepravilnosti u radu, najveća je tzv. Ljetna škola kojom je omogućila polaganje ispita studentima koji ih nisu uspjeli položiti na redovnim rokovima, tu je prolaznost bila gotovo 100 posto, polaganja su se plaćala, a tako je fakultet zaradio više od 12 miliona kuna.
Pitali smo profesora Tipurića kako se našao na popisu suvlasnika Univerziteta Vitez u Travniku, a on nam je odgovorio da se nije radilo o poduzetničkom pothvatu, jer tamo nije imao poslovni interes, već je savjetodavno pomagao i tako stekao pet posto udjela. Član je Upravnog vijeća, ali ne sudjeluje u nastavnom procesu.
“Ne treba generalizirati sve univrzitete u jednom gradu ili regiji. Uvijek su neka bolja, neka malo manje dobra, a neka loša” komentirao je prof. Tipurić i dodao da Univerzitet Vitez ne spada u kategoriju loših, ali to ne znači da mu nisu potrebna kontinuirana unapređenja u svim segmentima akademskog djelovanja.
Njegov kolega Kandžija nije nam odgovorio na upit. Široj javnosti postao je poznat kao predsjednik Povjerenstva osječkog univerziteta koje je zaključilo da splitski HDZ-ovac Vice Mihanović nije plagirao doktorsku disertaciju te da ona, unatoč određenim propustima, ima nesumnjiv naučni doprinos i originalnost. Doktorat mu nije oduzet, nego mu je naloženo da ga popravi kroz posebni dodatak, piše portal Jutarnji list.
Svijet / Zanimljivosti
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?
Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr
Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.
Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.
Navike se usvajaju od najranije dobi
Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.
Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.
Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?
Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će 20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.
Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.
Nikada nije kasno
Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.
Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.
akos.ba
Svijet / Zanimljivosti
5 navika za zdraviji um i život
Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.
Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.
Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije
sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.
Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.
Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.
Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:
1. Spavanje umanjuje stres
Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?
Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.
2. Budite se sa prvim izlaskom sunca
Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.
Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.
3. Konzumirajte riblje ulje
Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.
4. Budite koncentrisani i meditirajte
Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.
5. Kreirajte sebi neugodnosti
Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.
Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?
Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
Svijet / Zanimljivosti
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.
Autor: Jelena Računica
Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.
Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.
Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.
Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.
Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.
Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.
Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.
akos.ba
-
Cazinprije 3 dana
Odlični rezultati za TKD BOSNA Cazin u Bugarskoj
-
Svijet / Zanimljivostiprije 5 dana
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
-
Religijaprije 5 dana
Ljubav prema majci je ibadet, a ljubav prema ženi je sreća
-
Cazinprije 4 dana
Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov alejhi selam primjer
-
Svijet / Zanimljivostiprije 4 dana
5 navika za zdraviji um i život
-
Svijet / Zanimljivostiprije 2 dana
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
-
Religijaprije 55 minuta
Bol i patnja nas uče da budemo zahvalni kad smo dobro