Onda kada se srce čvrsto preda Allahu i osloni na Njega, te se ne prepusti zlim iluzijama, niti ga obuzmu slutnje i strepnje, pa se čvrsto pouzda u Allaha i teži k Njegovim blagodatima, tada će ga napustiti sve te brige i žalost, proći će ga mnoge tjelesne i srčane bolesti, a ujedno, srce će ostvariti mnogo snage, rasprostranjenosti i sreće koje je nemoguće riječima objasniti.

Od najkorisnijih lijekova protiv srčane neuroze, naprotiv, i protiv svih ostalih tjelesnih bolesti, jeste snaga srca da ostane neuznemireno i da ne reaguje na raznorazne iluzije i pretpostavke koje prouzrokuju ružne misli. Onda kada se čovjek prepusti samoobmani iluzija, to za posljedicu ima da čovjekovo srce obuzmu negativne misli, poput razmišljanja i straha od raznih bolesti, ili srdžba, mučna rastresenost koja proizilazi iz očekivanja da će mu se nešto ružno desiti i obuzimaju ga crne slutnje. Ovim čovjek još dublje tone u brige i žalost, a to povlači za sobom tjelesne i srčane bolesti, uništava živce kao da je preživio mnogobrojne stvarne nesreće.

Onda kada se srce čvrsto preda Allahu i osloni na Njega, te se ne prepusti zlim iluzijama, niti ga obuzmu slutnje i strepnje, pa se čvrsto pouzda u Allaha i teži k Njegovim blagodatima, tada će ga napustiti sve te brige i žalost, proći će ga mnoge tjelesne i srčane bolesti, a ujedno, srce će ostvariti mnogo snage, rasprostranjenosti i sreće koje je nemoguće riječima objasniti.

Koliko je samo u bolnicama psihičkih bolesnika, oboljelih od posljedica prepuštanja iluzijama, zlim slutnjama i strepnjama. Koliko je snažnih ličnosti, čvrstog karaktera koje su radi toga slomljene, a o labilnim osobama da ne govorimo. Mnoge je to dovelo do bezumlja i ludila. Od ovoga se može sačuvati samo onaj koga Allah sačuva i izliječi, zato treba tražiti od Allaha da ga pomogne u borbi sa samim sobom, kako bi odbacio ono što ga uznemiruje. Uzvišeni je rekao:

“…onome koji se u Allaha pouzdaje, On mu je dovoljan.“ (Et-Talak, 3)

To znači da mu je Allah dovoljan u svemu onome što ga zaokuplja, bilo da je od vjere ili dunjaluka.

Čovjek koji se oslanja na Allaha ima snažno srce.

Na njega nemaju utjecaja zle slutnje i sterpnje, niti ga uznemiravaju nedaće jer zna da je to proizvod slabosti duše i da imaju svoj korijen u strahu koji nema osnove. Uz to, on zna da je Allah zajamčio sigurnost i zaštitu onome ko se na Njega potpuno osloni. Zato se čvrsto oslanja na Allaha, siguran u Njegovo obećanje i time postigne da ga prođu brige i uznemirenost. Allah mu zato olakšava teškoće, žalost mu zamjenjuje radošću, a strah sigurnošću.

Molimo Uzvišenog Allaha da nam podari zdravlje i jako srce, koje će biti postojano i koje će se potpuno osloniti na Allaha jer čovjeku takvog srca Allah, azze ve dželle, obećao je svako dobro i otklanjanje neprilike i šteta.

Izvor:  Korisna uputstva za sretan život

Autor:  Imam Abdur-Rahman b.

Nasir es-Sa’di, rhm.

Za Akos.ba priredila:  Medina Kanlić

Kad biramo supružnika, često se fokusiramo na vlastitu sreću, vlastitu udobnost i ličnu povezanost.

Ali postoji nešto što moramo zapamtiti – kada birate muža, ne birate samo partnera  već i oca za svoju djecu. Vaša djeca će odrasti uz ljubav, vodstvo i primjer koji on daje.

Ugledat će se na njega, učiti od njega i nositi taj uticaj sa sobom kroz život. Dok ti možeš da biraš svog muža, tvoja djeca ne mogu da biraju svog oca.

Oblikovat će ih njegovi postupci, njegove vrijednosti i karakter.

Dakle, sestro moja, ohrabrujem te da mudro izabereš, ne samo za sebe, već i za dragocjene duše koje će doći na ovaj svijet, inšallah.

Odabirom dobrog čovjeka, dajete svojoj djeci najbolji mogući temelj – oca koji voli i boji se Allaha, onoga koji će ih voditi mudrošću i suosjećanjem.

Čovjek koji će ih naučiti važnosti poštovanja, dobrote i pravednosti. Ovo nije odluka koju treba olako uzeti. Izaberite nekoga ko će voditi primjerom, ko će njegovati vjeru vaše djece, i ko će vas oboje podržati u odgoju na način koji je Allah zadovoljan.

Zapamtite da vaš izbor u tom pogledu može oblikovati generacije koje dolaze, a to je odgovornost koju nosite sa velikom čašću. Molim se da vas Allah uputi u ovoj odluci, blagoslovi vas sa ljubavlju, brižnim i pravednim partnerom, i podari vašoj djeci najbolje očeve. Neka Allah čuva tebe i tvoju buduću porodicu i podari ti mir u ovom važnom izboru.

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”I za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju. Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine. Neće odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, a odgovaraće oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja. Strpljivo podnositi i praštati – tako treba svaki pametan postupiti.” (Eš-Šura, 39-43.)

Ovi ajeti su dio niza ajeta u kojima se nabrajaju svojstva i karakteristike onih kojima je Allah obećao Džennet na Ahiretu, a to su sljedeće kategorije:

– oni koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju;

– oni koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad ih ko rasrdi, opraštaju;

– oni koji se Gospodaru svome odazivaju, i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju. (Eš-Šura, 36-38.)

A zatim slijedi konačni opis onih kojima je obećan Džennet, detaljno naveden u ajetima s početka teksta. To su oni koji ne šute pred nepravdom i ne prihvataju nepravdu i tiraniju, već na nepravdu uzvraćaju istom mjerom, kako bi je zaustavili, i kako tlačitelji ne bi ustrajali u svom zulumu i tiraniji. Uzvišeni Allah voli ove ljude, jer se suprotstavljaju tlačiteljima koje On mrzi.

Ako malo bolje obratimo pažnju na ovaj niz ajeta, vidjet ćemo da se čak u pet ajeta objašnjavaju stanja suočavanja s nepravdom, dok se svojstva i kvalitete, koje bismo mogli nazvati miroljubivim, spominju samo u tri ajeta u ovom nizu.

Nema sumnje da je to važno i da Uzvišeni Allah želi da vjernik bude jak na istini, jer je to osnovna pretpostavka za otklanjanje društvene nepravde i pozitivnu reformu društva. Na to upućuje i hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao: ”Jak vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro.” (Muslim)

Kada je hazreti Ebu Bekr, radijallahu anhu, preuzeo vođstvo islamske države, među prvim stvarima koje je spomenuo po stupanju  na dužnost, bila je njegova obznana da muslimani imaju pravo prigovoriti mu i ispraviti ga ako vide da na bilo koji način krši šerijatski zakon.

Naime, on je u svom uvodnom obraćanju, rekao: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ako se ja ne budem pokoravao Allahu i Njegovom Poslaniku, niste mi se dužni pokoravati.”

A što se tiče hazreti Omera, radijallahu anhu, on je bio i ostao primjer pravednog muslimanskog vladara, ali je također bio poznat po tome što je žestoko kritikovao muslimane koji su pretjerivali u svom asketizmu i isposništvu, govoreći im: ”Ne umrtvljujte našu vjeru, Allah vas umrtvio.”

Jer, Allah želi da islamski ummet bud ponosan, dostojanstven i snažan, a ne da bude ponižen i slab, jer je to ummet koji je zadužen Allahovom poslanicom i sprovođenjem Njegovog Šerijata na zemlji. Stoga je htio da vjernici budu jaki u pokornosti Njemu, jer ko god je pokoran Allahu, on ne može činiti nepravdu ili nasilje, ali isto tako, on ne trpi nepravdu, nasilje i poniženje, svejedno da li se nepravda i nasilje činili njemu ili drugim muslimanima.

saff.ba

U novoj 2025. godini muslimani će dočekati sveti mjesec ramazan te potom dva Bajrama, ramazanski i kurban ili hadžijski Bajram.

Prema kalendaru Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prvi dan ramazana odnosno početak posta je subota, 01. marta 2025. godine, piše N1.

Također, Lejletu-l-kadr biće u srijedu, 26. marta 2025. godine.

Bajrami 2025. godine

Prvi dan Ramazanskog bajrama je nedjelju, 30. marta 2025. godine. Bajram-namaz u Sarajevu biće klanjan u sedam sati i 12 minuta.

Drugi odnosno Kurban-bajram biće u petak, 06. juna 2025. godine.

Nekoliko dana kasnije, Nova hidžretska godina je u četvrtak, 26. juna 2025. godine.

Hazreti Omer je češto učio dovu: „Gospodaru, učini me od onih kojih je malo.” Kada su ga upitali šta pod tim misli, hazreti Omer je odgovorio: “Zar ne učite Kur’an? Zar ne vidite da je Gospodar u Kur’anu kazao: “Malo vas je koji u Gospodara vjerujete, malo vas je koji primate pouku, malo vas je koji ste zahvalni dragome Bogu.”

Suština zahvalnosti jeste skrušeno priznati da sve što imamo jeste Božiji dar nama. Našim srcima, našim riječima i našim djelima moramo pokazati da cijenimo ono što nam Gospodar daje iz milosti Svoje. Značaj zahvalnosti ili šukra se možda najbolje može vidjeti kroz Kur’anski ajet u kojem Gospodar kaže:

مَا يَفْعَلُ اللَّهُ بِعَذَابِكُمْ إِنْ شَكَرْتُمْ وَآمَنْتُمْ

“Zaista vas Allah neće kazniti ako Njemu budete zahvalni i Njega budete vjerovali.” (En-Nisa, 146)

Velikani odgoja srca kažu da je suština zahvalnosti spoznaja da nismo u stanju dragome Bogu dovoljno zahvaliti na svemu što nam je On dao.

Mi smo stvoreni da Uzvišenog Boga spoznamo, svoje živote prema Njegovoj uputi uredimo i budemo strpljivi u iskušenjima i zahvalni na blagodatima.

Ovo su dva elemntarna stanja u kojima je svako ljudsko biće tokom svoga života. Ili smo u stanju iskušenja kada se od nas traži da budemo strpljivi ili smo u stanju uživanja, u blagodatima, kada je naš zadatak da budemo zahvalni Uzvišenom Gospodaru.

Zahvalnost je spoznaja koliko čovjek kod sebe ima. Kada hoćemo uvidjeti šta znači biti zahvalan, moramo to odmah povezati sa spoznajom da sve ono što imamo u našim životima jeste dar Uzvišenog Gospodara nama.

Ulema nas uči da je preduvjet zahvalnosti spoznaja.

Bez spoznaje, čovjek neće zahvaljivati Gospodaru

. Nekada se čovjeku desi da leži bolestan, hasta, i neki ga prijatelj posjeti. Ostavi za vratima, gdje ovaj koji je bolestan ne vidi, neki pokon. Nema nikakve logike da se onaj ko je bolestan zahvaljuje prijatelju na poklonu, zahvaljuje mu se na dolasku, ali poklon ne vidi. Nekada mi ne vidimo šta nam je sve Gospodar dao i zbog toga nismo Mu zahvalni na onome što nam On daje.

Citirali smo kur’anski ajet: „Gospodar vas neće kazniti, ako budete zahvalni i ako Njega budete vjerovali”, ovaj ajet moramo također čitati i na sljedeći način: Ukoliko bude odsutno u našim životima to stanje zahvalnosti, onda ćemo doživjeti raznorazne kazne, doživljavat ćemo raznorazne terete! Ono što bi trebali znati jeste da nas ne smije viđenje darova Uzvišenog Gospodara spriječiti da vidimo Darovatelja. Blago li onome ko u svemu vidi Allahov dar njemu ili njoj.

Također, učeni nam govore da ne smijemo smatrati sebe dostojnim blagodati. Da smo mi nekim svojim djelima zaslužili da nam blagodat dođe, već trebamo smatrati da nam je ukazan dar od Uzvišenog Gospodara, samim time što smo u nekom nimetu, što smo u nekoj blagodati. Kada su govorili o tome koja je to manifestacija zahvalnosti koju možemo vidjeti kod onih srca koja su zahvalna Gospodaru kaže se da je zahvalnost da ne koristimo ono što nam je Gospodar dao u nepokornosti Njemu.

Nemoj da koristiš ono što ti je Gospodar dao da bi Njemu nezahvalan bio. Uzvišeni Gospodar kaže:

فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ

“Sjetite se Mene, Ja ću se vas sjetiti, Meni zahvalni budite i nemojte nezahvalni biti.” (El-Bekare, 152)

Koliko god nekoga volimo, ta osoba se ne može nas sjetit svaki put kada se mi nje sjetimo. Gospodar nas je počastio svaki put kada u srcima Njega spomenemo ili jezicima Njegovo ime izreknemo, svaki put nas se Gospodar sjeća! Odmah nakon sjećanja dolazi naredba: “Meni zahvalni budite i nemojte nezahvalni biti”, šta će dobiti onaj ko je zahvalan Uzvišenom Gospodaru?

Uzvišeni kaže:

لَئِنْ شَكَرْتُمْ لَأَزِيدَنَّكُمْ ۖ وَلَئِنْ كَفَرْتُمْ إِنَّ عَذَابِي لَشَدِيدٌ

“I kad je Gospodar vaš objavio: Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” (Ibrahim, 7)

Kada kažemo nakon jela „Elhamdulillah“, hvala dragom Bogu, kada ujutro ustanemo pa kažemo: „Hvala Allahu koji je vratio duše naše u tijela“, kada uđemo na bilo koje mjesto, pa kažemo: „Hvala Gospodaru na onome što nam je dao“, u tom trenutku mi garantujemo, jer smo se odazvali Gospodaru, da smo ušli među one koji su zahvalni Gospodaru. Dok je hazreti Aiša, r.a., gledala Božijeg Poslanika, s.a.v.s., kako u noći klanja, kazala je: „Toliko je stajao na namazu da su mu noge njegove znale oteći. Govorila sam mu: ‘Zbog čega se toliko umaraš, a Gospodar ti je oprostio sve što si ranije učinio ili što možeš učiniti. On te štiti od svih grijeha.’ Tada je Božiji Poslanik, posljednji u nizu te plejade velikana koja je darovana čovječanstvu, kazao: ‘Aiša, zar da ne budem zahvalan rob svom Gospodaru.'“

Kada Gospodar hvali svoje robove, poslanike i druge, On kaže za njih: “On je bio zahvalan rob.” Zbog toga, onaj ko slijedi Božijeg Poslanika, treba nastojati u svojim stanjima da bude zahvalan Uzvišenom Gospodaru. Tri su stepena zahvalnosti. Prvi je, vjerovanje i priznavanje da sve što imamo od blagodati jeste dar od Gospodara, jer je svaka blagodat od Allaha, dž.š.

Ovaj stepen je isključivo u srcu. To je ona borba u kojoj mi moramo savladati šejtana koji nam došaptava da blagodati dolaze od ovoga ili onoga. Ne, sve blagodati dolaze od Uzvišenog Gospodara. Drugi stepen zahvalnosti jeste spomenuti ono što ti je Gospodar dao.

Kaže Gospodar:

وَأَمَّا بِنِعْمَةِ رَبِّكَ فَحَدِّثْ

“I o blagodati svoga Gospodara kazuj, govori!” (Ed-Duha, 11)

Ovaj stepen je vezan za jezik i posljedni stepen jeste onaj na koji ukazuju riječi Gospodara:

اعْمَلُوا آلَ دَاوُودَ شُكْرًا ۚ وَقَلِيلٌ مِنْ عِبَادِيَ الشَّكُورُ

“Radite, porodice Davudova, kako biste pokazali zahvalnost!” (Sebe’, 13)

Ovo je zahvalnost koju moramo pokazati svojim djelima. Dakle, vjerovanje i priznavanje srcem, spominjanje blagodati našim jezicima i pokazivanje zahvalnosti našim djelima. Učen čovjek zahvaljuje tako što govori, pobožan tako što daje lijep primjer i oni koji su spoznali da sve što imaju je dar gospodara daju od onoga što im je Gospodar dao. Musa, a.s., je rekao, kako mu je Gospodar objavio: “O Musa, smiluj se bolesnom i zdravom, budi obziran i opomeni ih.” Musa je rekao: “Zbog čega da se smilujem onome koji je zdrav, on je u blagodati?” Tada mu je Gospodar rekao: ”Smiluj se njemu, uči dovu za njega, jer nije dovoljno svjestan kolika je blagodat zdravlje.”

Hasan, sin hazreti Alije je govorio: ”Gospodaru moj, darivao si me, pa nisam bio zahvalan, iskušavao si me, pa nisam bio dovoljno strpljiv, niti si mi blagodati uzeo, niti si mi produžio iskušenja moja. Zaista, od tebe koji si najplemenitiji, samo se plemenitost može očekivati.” Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., je rekao jednom od ashaba:
“Iza svakoga namaza reci: ‘Gospodaru moj, pomozi me da se Tebe sjećam i da Tebi zahvalan budem i da Tebi na najljepši način robujem.’”

Ibrahim, a.s., je kazao: “Gospodaru moj, kako da ti zahvaljujem, a i riječi moje: ‘Hvala Ti Bože” izrečene su onim što si mi Ti dao?’” Uzvišeni Gospodar mu je tada objavio: “Kada si svjestan toga, o Ibrahime, tada si zahvalan rob Moj.

hafizkenanmusic.com

Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Neka ne umre jedan od vas, a da nema lijepo mišljenje o Gospodaru.” Spoznaja Uzvišenog Boga podrazumijeva da o svome Gospodaru imamo lijepo mišljenje.

On, Uzvišeni je u Kur’an kerimu kazao:

مَا لَكُمْ لَا تَرْجُونَ لِلَّهِ وَقَارًا

“Zašto se Allahu ne vraćate nadom svojom, svjesni Njegove veličine.” (Nuh, 13)

Kada učenjaci definišu nadu, oni kažu da je nada bliskost srca Uzvišenom Gospodaru. Samo su bliska srca Allahu, dž.š., ona koja se iskreno Njemu nadaju. Strah i nada su dva krila na putu ptice, srca, stvoritelju Uzvišenom. Bez ova dva krila čovjek se ne može približit Allahu. Mudri Lukman je govorio svome sinu: ”Sine moj, nadaj se Allahovoj milosti, Božijoj milosti, onom nadom u kojoj nikada zaboraviti nećeš Njegovu srdžbu i boj se Uzvišenog Gospodara, ali onim strahom u kojem nikada nećeš izgubiti nadu u Njegovu milost.”

Vjernik je onaj koji ima dva srca, srce koje se nada i srce koje ima strah od Uzvišenog Gospodara. Ko može izgubiti nadu u Božiju milost?

Uzvišeni Gospodar kaže u Kur’an kerimu:

إِنَّهُ لَا يَيْأَسُ مِنْ رَوْحِ اللَّهِ إِلَّا الْقَوْمُ الْكَافِرُونَ

“Zaista u Allahovu milost nadu gube samo oni koji u Njega ne vjeruju.” (Jusuf, 87)

Oni koji nisu pravilno razumijeli ono što treba znati o svome Gospodaru. Ono što ugrožava čovjekovu nadu i što, na neki način, dokida svaku nadu da će Gospodar oprostiti, jer je On kazao da je to grijeh koji se ne oprašta, jeste pripisivanje Uzvišenom Gospodaru bilo koga ravnim. Uzvišeni je rekao:

إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ

”Zaista Allah neće oprostiti da Mu se bilo ko ravnim smatra, a Allah će oprostiti druge grijehe kome On hoće.” (En-Nisa, 48)

U vjerodostojnom hadisu Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže da se naš Gospodar zaklinje: “Tako Mi Moje veličanstvenosti, neću učiniti onoga ko je u Mene vjerovao, pa makar trenutak, u danu ili noći, jednakim onome ko Mene vjerovao nije.” Najlošije što se osobi može desiti, jeste da ima loše mišljenje o Uzvišenom Bogu.

Zbog toga je u mnogim hadisima Božiji Poslanik, s.a.v.s., ukazao na milost Uzvišenog Gospodara. Naša nada se prije svega treba vezati za Njegovu milost.

U vjerodostojnim hadisima kaže se da Uzvišeni Gospodar robove Svoje poziva da Mu se vrate i kaže: “Kada bi grijesi vaši nebeske visine dosegli, a zatim vi oprost zatražili, Ja bi vam oprost darivao.” Jedan od velikana je bio na smrtnoj postelji i posljednji trenuci na njegovom životnom putu bili su vrlo teški. Međutim, u jednom trenutku se osmjehnuo i kazao: “Vidjet ćete Božiju milost, kada sa vjerom budete Njemu išli.” Koliko je značajno biti svjestan Božije milosti svjedoči i priča o Ibrahimu, a.s., kojem je došao vatropoklonik u goste. Ibrahim, a.s., je kazao njemu: “Vjeruj u Boga pa ću ti dati da jedeš sa mnom.” Ovaj se okrenuo i napustio društvo Ibrahima, a.s.

Tada je Uzvišeni Gospodar objavio Ibrahimu: ”O Ibrahime, zbog čega ova škrtost?” Hranim ga četrdeset godina, ne uslovljavajući to bilo čime, a ti radi jednog obroka tražiš da vjeruje Mene. „Ibrahim je pohitio za vatropoklonikom i objasnio mu je zbog čega ga vratio sebi za sofru. Ovaj je uvjeren u milost Gospodara i u Njegovo darivanje prigrlio vjeru u Gospodara. Kada su pojedini velikani proučili riječi Uzvišenog Gospodara u kojima se obraća Musau i Harunu, koji idu kod faraona:

فَقُولَا لَهُ قَوْلًا لَيِّنًا لَعَلَّهُ يَتَذَكَّرُ أَوْ يَخْشَىٰ

“Recite mu (o Harune i o Musa) faraonu, obzirne, blage riječi.” (Taha, 44)

Jedan od velikana je rekao: “Gospodaru moj, ako se Ti ovako odnosiš prema onome ko je tvrdio da je, Bože nas sačuvaj, on božanstvo, kakav će biti Tvoj odnos prema onome ko je Tebi svjedočio da si ti Jedan Jedini? „Nada u Božiju milost usko je vezana za dobra djela. Onaj ko se iskreno nada Allahu, dž.š., Stvoritelju nebesa i Zemlje, pokazuje ono što je u njegovom i njenom srcu čineći dobra djela. Uzvišeni Gospodar je kazao:

فَمَنْ كَانَ يَرْجُو لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا

“Onaj ko se nada susretu sa svojim Gospodarom neka radi dobra djela.” (El-Kehf, 110)

Pokažimo da smo u stanju svoju nadu pretvoriti u motor dobrih djela koja ćemo činiti. Uzdasi, oni u nadi, posebno su dragi Uzvišenom Gospodaru. Posebno u onim trenucima kada osoba osjeća da su se sva vrata na ovome svijetu čovjeku zatvorila. Gospodar je rekao:

أَمَّنْ يُجِيبُ الْمُضْطَرَّ إِذَا دَعَاهُ

„Allah je taj koji se odaziva onome koji je u najvećoj muci kada ovaj odluči da Gospodara doziva.“ (En-Neml, 62)

Posebno su dragi Uzvišenom Gospodaru jer te osobe i u svojoj punoj intimi dozivaju Gospodara svjesni da će im On otvoriti vrata. Svjesni da je Gospodar taj koji daje i kada su ovosvjetska mjerila protiv nas. Da se stvari mijenjaju u našem interesu jer smo svoje srce vezali za Gospodara svjesni da On daje i On uzima, da je sve u Njegovoj vlasti. Ono što posebno trebamo znati jeste da dok činimo dobra djela, oslonac ne smije biti nada u sama dobra djela, već nada da će Stvoritelj, koji nas je počastio da učinimo dobro djelo iz plemenitosti Svoje, počastiti nas da ta dobra djela kod Njega budu primljena.

Vjernika i vjernicu je iskreno strah svakog svoga dobrog djela, više nego što ih je strah grijeha. Strah ih je da li je djelo bilo iskreno. Zbog toga, u trenutku dok živimo, dominirajuće stanje treba biti strah. Ali nikada ne smije drugo krilo ptice, našeg srca, biti uskraćeno, a to je nada. Moramo imati nadu da će Gospodar primiti.

Od Gospodara je sve ono što mi učinimo. Uradili smo to onom snagom koju nam je On dao. Učinili smo dobro djelo imetkom kojim nas je On počastio.

Sjeli smo za sofru koja je tu zato što nam je On opskrbu otvorio. Živimo bezbjedno jer je to dar koji nam je On dao. Pa kada se nadamo Njemu, koristimo sve ono što nam je On dao na način na koji je On zadovoljan.

Suštinski se Allahu nada i iskreno se Njega boji samo ona osoba koja čini sa onim što joj je Bog dao ono sa čime je Uzvišeni Stvoritelj zadovoljan. Ispuniti svoje srce nadom znači prije svega činiti ono što nam kod Gospodara otvara vrata. Svako dobro djelo, iskreno učinjeno, otvara nam vrata milosti Njegove.

https://hafizkenanmusic.com/