Magazin
Hadžihafizbegović: Pored prijetnji izvjesne čobanice iz Laktaša, po imenu Dodik Gorica, SARTR je stigao u Banju Luku
Emir Hadžihafizbegović pružio je podršku glumcima iz Sarajevskog ratnog teatra, koji su nedavno gostovali u Narodnom pozorištu Republike Srpske te kolegama u Srbiji, koji su na udaru režima zato što podržavaju proteste “Srbija protiv nasilja”.
Kraj predstave je dijalog između nje i njenog muža Jozefa, koji već mentalno načetoj i psihički slomljenoj supruzi kaže: “Marija, igraj samo za mene. Jedna karta ili hiljadu pa šta? Razlika se vidi samo na blagajni.”
Situacija sa mojim proskribovanim kolegama u Beogradu neodoljivo podsjeća na Kohoutov tekst, koji je, nije nevažno spomenuti, bio zajedno sa Vaclavom Havelom, velikim češkim piscem, kasnije predsjednikom Češke, disident i neprijatelj ruskog režima unutar jedne suvereno priznate države. Na taj progon mojih kolega, čiju su inicijalnu kapislu “upalili” radikalni elementi unutar Skupštine Srbije, naslonila se i izvjesna Dodik Gorica iz Banjaluke, vlasnica nekog, kako mi prijatelji iz Banjaluke kažu, ugostiteljskog objekta imena “Antibiotik”.
Paradigma ovog imena restorana leži vjerovatno u činjenici da joj u restoran svakih šest sati ulazi po jedan gost. Elem, ta nesretnica u savezu sa televizijom RTRS-a, pokušala je spriječiti gostovanje jedne sarajevske predstave na teatarskom festivalu u Banjaluci. Predstava je ipak odigrana i ispraćena osmominutnim aplauzom banjalučke publike. Cvrc Milojka. To savezništvo “zdrave Banjaluke” i Sarajevskog ratnog teatra je veliki znak i pobjeda kulture nad fašizmom.
Kapa dolje, čestita Banjaluko, kapa dole ljudima iz Narodnog pozorišta Republike Srpske, kapa dole i SARTR-u, koji je i pored prijetnji izvjesne čobanice iz Trna kod Laktaša, po imenu Dodik Gorica, stigao u Banjaluku i počastio festival i publiku svojom izvedbom. Ne postoji slučajnost u beogradskoj i banjalučkoj hajci na glumce. Ona je koordinirana i i združena. Ona je blasfemična i degutantna u oba slučaja i ona je na kraju mazohistična po oba politička režima, koji se iz dana u dan raskrinkavaju kao totalitarni i zločinački i koji u tom raskrinkavanju panično traže izlaz gonjeni sopstvenim strahom.
“Pomoćne stepenice” kojima bježe i na njima gaze preko dramskih umjetnika velik im je zajeb jer mi glumci osim što svojim poslom popravljamo ljude i prostore na kojima delamo (što bi rekli braća Hrvati), znamo biti dobro zajebani kad nam se udari na dostojanstvo. Potpisniku ovih redova udara se na rad, uspjeh i dostojanstvo od strane srbijanskih službi pune 32 godine. Trideset i dvije godine politička Srbija denuncira me kao bošnjačkog nacionalistu, Alijinog glumca, promotera bosanskog ksenofobnog narativa, čovjeka koji ne voli Srbijance i šta sve još nisu smišljali u svojim “udbaškim kuhinjama”.
Nisam odgojen da govorim u prvom licu jednine i nikad rečenicu ni verbalnu ni pisanu ne počinjem sa “ja”. Svoj sam ego davno “poderao” i bacio u kantu za smeće, ali ovaj put napravit ću presedan i ne želeći nabrajati svoje evropske i svjetske nagrade sa mnogobrojnih međunarodnih festivala pobrojat ću samo one iz Srbije. Ja, Emir Hadžihafizbegović, dramski umjetnik iz Sarajeva, 32 godine trpim tiraniju opskurnih srbijanskih tabloida i onog go..ara sa “gnijezdo frizurom” Milomira Marića. Nije to bilo lako trpjeti, drage kolege iz Beograda i Banjaluke, a malo vas je stalo iza mene sve te 32 godine.
Evo, ja stajem iza vas za samo sedam dana i dajem vam podršku. Ja sam dobitnik devet nacionalnih nagrada u Srbiji. Tri puta sam osvajao niški festival. Dobitnik sam gran prija za najboljeg glumca na filmskim festivalima u Sopotu i Leskovcu, proglašen najboljim glumcem na Festu u Beogradu. Osvajač nagrade “Zoran Radmilović” na Mucijevim danima u Ateljeu 212 u Beogradu i statue teške šest kila sa likom Zokija Radmilovića u Zaječaru na Zoranovim danima.
Tu mi je nagradu dodijelio Nebojša Bradić, tadašnji ministar kulture Srbije. Proglašen sam najboljim glumcem na festivalu u Užicu i tako dalje i tako dalje. Nije mi bilo lako trpiti sve gore navedene uvrede ove duge 32 godine. Ne zamjerite mi, drage kolege, na ovoj katarzi jer čekam 32 godine da napišem ovaj tekst. Hvala onima koji su bili uz mene i koji su znali kakav sam čovjek i koji znaju da je moja životna filozofija kako “postoje samo ljudi i neljudi i sve druge podjele su lažne”.
Hvala mojima: Bori Todoroviću, Mileni Dravić, Gagi Nikoliću, Goranu Markoviću, mojoj Anici Dobra, Nebojši Glogovcu, Bogdanu Dikliću, Branki Pujić, Bojanu Lazarovu, Miši Samolovu, Kokanu Mladenoviću, braći Trifunović, Micku Momčiloviću, Vladi Jevtoviću, mom Vladi iz Zaječara, Tanji Peternek, Ivanu Laliću, gospođi Madleni i Milanu Cepteru, mom Dušanu Spasojeviću, Marku Janketiću, mom Đurici, Jeleni Bajić, Nataši Ninković, Peri Kralju, koji mi je dodjelio nagradu u Ateljeu 212, Jasni Novakov, Gordanu Kičiću, Srdanu Goluboviću, Mirjani Karanović, Raletu Milenkoviću, Milošu Pušiću i znam da sam nekog bitnog propustio al’ nek i oproste. Znam da hoće jer jako sam uznemiren dok pišem ovaj tekst.
Teško je bilo sve ove 32 godine biti stigmatiziran kao neprijatelj Srbijanaca i dolaziti pod tom stigmom u Srbiju, Beograd pogotovo. Drage moje kolege, ovo pismo ima elemente žanra kojeg smo se kroz posao svi doticali. Teatar apsurda. Vama nije danas lako a sa mene, napadom na vas, spao je veliki teret. Sada smo zajedno po izjavama istih onih koji su onomad tražili “moju glavu”, a danas traže vašu – neprijatelji Srbije.
O tempora, o mores, završavam, drage moje kolege, sa nadom u bolje sutra i za Srbiju i za Bosnu i Hercegovinu. Za društvo gdje se umjetnici zbog svog stava neće proganjati i prijetiti im djeci, gdje će na kraju krajeva ove “zakržljale političke psihologije”, društveni politički ološ, psihopate i mrcine i u Beogradu i u Banjaluci skončati na ropotarnici i smetljištu istorije, kako one političke tako i one druge kulturološke prirode. “Kvarnoj robi” svugdje u svijetu mjesto je na smetljištu.
Sa snimanja serije “Prva liga” u produkciji RTL HR TV pozdravlja vas i voli vaš kolega Emir Hadžihafizbegović.
Magazin
Mislite da ste dobar vozač? Ok, ko ima prednost?
DOLAZAK na raskrižje tijekom vožnje često može izazvati zbunjenost. Ako se tri vozila istovremeno nađu na istom raskrižju, to može dovesti do komplikacija, no njih je ipak lako izbjeći.
Internetom se proširila fotografija koja simulira jednu od mogućih situacija. Na raskrižju bez semafora i prometnih znakova su se istovremeno našla tri vozila, a pitanje je koje od njih ima prednost?
Dva vozila idu ravno, a jedno skreće
Žuti i plavi auto na ovom raskrižju idu ravno, dok kamion skreće lijevo. Dobro proučite fotografiju, razmislite i probajte točno odgovoriti na pitanje.
Razmišljajući o točnom odgovoru, potrebno je znati o kakvom raskrižju se radi. Budući da na prikazanom raskrižju nema ni semafora ni prometnih znakova, vrijedi pravilo desne strane. Prema njemu, vozilo na lijevoj strani mora prepustiti prednost vozilu koje mu se nalazi zdesna.
Index.hr
Magazin
Talijanka koja je živjela 117 godina otkrila je da je svaki dan jela isto jelo
TALIJANKA Emma Morano rođena je 1899., a preminula je 2016. u dobi od 117 godina, što znači da je službeno doživjela tri stoljeća, dva svjetska rata i skoro 90 političkih promjena u Italiji. Doživjeti ove godine prava je rijetkost, a prema zapisima, postoji samo 12 ljudi koji su doživjeli toliku starost.
Izbjegavala je muškarce
Morano je živjela ispunjen život, a jednom prilikom izjavila je da ima jednostavnu formulu za dug život – stroga dijeta i izbjegavanje odnosa s muškarcima.
Bila je udana, no razvela se 1938. godine nakon što joj je preminulo jedino dijete, 6-mjesečni sin. Od muža se rastala u vrijeme kada je u Italiji to bilo nezamislivo i tada je odlučila da se nikada više neće udati, a često je govorila da joj je to pomoglo da živi dulje, objašnjavajući da “nije željela da itko njome dominira”.
Također, otkrila je da je svaki dan, skoro 90 godina, jela tri jaja, od čega su dva bila sirova. Tu naviku je uvela, kako je rekla, nakon Prvog svjetskog rata kada joj je dijagnosticirana anemija. No, uz jaja je pila i tradicionalno talijansko alkoholno piće, nešto poput rakije.
“Jedem tri jaja dnevno i za probavu pijem grappa koju pripremam sama – stavim je u staklenku sa sedam listova kadulje, pelinom i nekoliko grožđica”, objasnila je jednom prilikom.
Zaslužna je i genetika
Carlo Bava bio je njezin liječnik gotovo 30 godina, a on je rekao za AFP da je Emma rijetko jela voće i povrće. “Kada sam je upoznao, jela je tri jaja dnevno, dva sirova ujutro, a zatim omlet za ručak i piletinu za večeru”, ispričao je, ali i dodao da je tajna njezinog dugog života i genetika. Naime, njezina majka doživjela je 91 godinu, a nekoliko njezinih sestara proslavilo je svoje 100. rođendane.
Index.hr
Magazin
Ako ovaj predmet imate u automobilu, u Njemačkoj možete platiti kaznu do 10.000 eura
Predmet koji mnogi kod nas često drže u automobilu može skupo da vas košta.
Njemački automobilski klub ADAC upozorava na jedan predmet koji u Njemačkoj nikada ne treba prevoziti bez valjanog razloga – nož. Ako se nož prevozi u vozilu bez valjanog razloga, to može dovesti do kazne od 10.000 eura, piše Avtomagazin.si.
Dešava se da vozači ponesu nož sa sobom, naprimjer, na piknik. Međutim, Zakon o oružju postavlja stroga pravila za nošenje noževa: zabranjeno je bilo kome sa oštricom dužim od 12 cm.
Dozvoljeno im je da se nož prevozi samo ako postoji legitiman razlog, kao što je posao, inače je prevoz zabranjen.
Za prekršaje su predviđene novčane kazne do 10.000 eura.
Ako imate valjan razlog, nož treba čuvati u zatvorenoj kutiji ili sličnom sigurnom pakovanju.
Pored naoružanja, među stvarima koje zahtijevaju posebnu pažnju prilikom transporta spada i gorivo.
U Njemačkoj je u kontejnerima dozvoljeno da se preveze do 240 litara dodatnog goriva po vozilu, a svaki kontejner ne smije da sadrži više od 60 litara. Prekoračiti to znači rizikovati novčanu kaznu.
Prilikom transporta goriva u inostranstvo potrebno je provjeriti pravila pojedine zemlje. U nekim zemljama, poput Luksemburga, transport goriva je, naprimjer, strogo zabranjen.
Ako u Njemačkoj u automobilu vozite kućne ljubimce, oni moraju biti uredno osigurani, u posebnim sjedištima. Nepoštovanje može da dovede do kazne od 35 eura, a u slučaju opasnosti kazna se povećava na 60 eura i jedan kazneni poen.
-
Cazinprije 3 dana
Odlični rezultati za TKD BOSNA Cazin u Bugarskoj
-
Svijet / Zanimljivostiprije 5 dana
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
-
Svijet / Zanimljivostiprije 4 dana
5 navika za zdraviji um i život
-
Religijaprije 5 dana
Ljubav prema majci je ibadet, a ljubav prema ženi je sreća
-
Cazinprije 4 dana
Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov alejhi selam primjer
-
Svijet / Zanimljivostiprije 2 dana
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
-
Religijaprije 12 sati
Bol i patnja nas uče da budemo zahvalni kad smo dobro