Piše: .dr.Rifet Šahinović

Ako poziciju čovjeka u pojavnom svijetu posmatramo s teološke ravni, sasvim je umjesno postaviti pitanje može li pojedinac oblikovati svoju budućnost? Na brojnim mjestima u Kur’anu govori se da jedino Bog zna sve – ništa se ne može desiti čovjeku, a da to već nije zapisano i propisano. S druge strane, s obzirom na turbulentno i promjenjivo vrijeme u kojem živimo, spomenuto pitanje zvuči pomalo pretenciozno. Ali isto tako, ako pogledamo položaj muslimanskog ummeta u svijetu danas, posve je razumljivo i opravdano postaviti još jedno pitanje: jesu li muslimani u povijesti ikako pokuša(va)li kreirati svoju budućnost? Imaju li muslimani neku dugoročniju strategiju – na individualnom ili kolektivnom planu – kako se suočiti s nadolazećim izazovima? I gdje li su to Bošnjaci danas?

Obratimo li pažnju na univerzitetske programe u svijetu, vidjet ćemo da postoje katedre studija o budućnosti. Važnost kreiranja budućnosti je sadržana u izreci: “Ako ne znaš kuda ideš, nikada nećeš stići”. Budućnost treba planirati u granicama mogućnosti da ne bismo postali njene žrtve. Narodi koji žive samo na temelju slavne prošlosti bez strateškog gledanja u budućnost postaju objekti dešavanja jer slijede samo tuđe obrasce. Napokon, Kur’an upozorava čovjeka da treba obratiti pažnju na svoje sutra, na ono što je projicirao svojim intelektualnim pregnućima da ga to sutra ne zateče (Hašr, 18). Ovdje se (ali i na mnogim drugim mjestima u Kur’anu) na jedan indirektan način sugeriše čovjeku da gleda (u) naprijed i učestvuje u kreiranju svoje budućnosti.

Oni koji kreiraju budućnost razmišljaju šta mogu uraditi u ovom trenutku kako bi imali nešto kasnije, dok oni koji žive isključivo u sadašnjosti sve žele sada i odmah. Življenje samo za sadašnji trenutak života neminovno porađa želju da se ima sve sada i odmah. Prema tome, budućnost je promišljanje ljudskog uma – u sadašnjosti treba projicirati stvari koje će imati povoljan efekat na ono što tek slijedi u našem životu.

Ako sva ova pitanja povežemo s kur’anskim principima, vrlo lahko ćemo uočiti dva vrlo važna momenta:

Ne mogu se sve ljudske manifestacije u pojavnom svijetu podvesti niti pravdati Božijom voljom: “Uz svakog od vas su meleki, koji se smjenjuju ispred njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bdiju. Sigurno je da Allah neće izmijeniti stanje u kojem se nalazi određeni narod sve dok se taj narod ne promijeni. A kad Allah htjedne nekom narodu nešto što je loše, niko to ne može spriječiti; bez Njega im nema zaštitnika” (Rad, 11). Ovaj časni ajet ukazuje ne samo na to da promjena počinje od čovjeka samog, nego i da se “stanje” koje se pokušava promijeniti ne može promijeniti odmah. Stanje pojedinca i naroda se mijenja kroz neki period, uz dosta razmišljanja i truda.

Bog nam je dao sposobnost kreiranja i oblikovanja na ovom svijetu. Čovjek uistinu nema potpuno pouzdanog znanja (jedino Bog istinski zna) koje može steći svojim trudom, međutim to mu je nadomješteno izuzetno velikim sposobnostima i pojedinim vrstama sklonosti. Ustvari, čovjek je zadužen radom i pregnućem na ovom svijetu, a rezultat je kod Boga i od Boga.

Čovjek je danas vrlo često okrenut ka svojoj prošlosti sve kako bi zadobio bolju poziciju u sadašnjem trenutku. Vrlo je zanimljivo u tom smislu promatrati ovdašnje kolektivne svijesti naroda koji svoj sadašnji trenutak hoće ustabiliti na temeljima prošlosti. Ponekad se čini da su izgubili svaku vezu sa budućnosti. Zašto? Budućnost plaši čovjeka zbog neizvjesnosti. Budućnost nema činjenica na koje bismo se mogli osloniti, već traži pregnuće vlastitog razuma svakog pojedinca. Prošlost je, za razliku od budućnosti, ispunjena pričama i događajima koji se pamte i ponavljaju. No, iz njih se rijetko crpi pouka za budućnost.

Ovdje želimo kazati i ovo – kada razmišljamo o budućnosti važno je da ne upadnemo u zamku orvelovskog tipa (posljedica je populariziranje holivudskih filmova u prošlim decenijama poput Terminatora) te, da nas ne zavede trend novih tehnologija koje prejudiciraju mišljenje da se svi ljudski problemi mogu riješiti pomoću umjetne inteligencije (AI). Umjesto takvog razmišljanja, moramo iskoristiti ideje o budućnosti da osmislimo originalne strategije zasnovane na našim vlastitim vrijednostima, da pobudimo nadu, motiviramo sebe i druge na promjenu.

Evo jedan primjer koji može na ilustrativan način pokazati kako formiramo odnos prošlosti i budućnosti. Naime, sve više slušamo razna predavanja, hutbe i vazove koji obiluju kazivanjima o slavnoj muslimanskoj prošlosti.

Žalosno je što vrlo rijetko čujemo od predavača i hatiba: ja mislim, predlažem, zaključujem… Bez ovih pitanja, koja od nas traže uprezanje svih intelektualnih kapaciteta kao Božijih datosti čovjeku, ostajemo zakovani u okove prošlosti. Budućnost se ne može kreirati niti imaginirati s generacijama koje su inertne. Da bi došlo do napretka, mora stasati kreativna generacija koja će biti okrenuta ka budućnosti. Čini nam se da muslimanski narodi nisu prošli tu kritičnu tačku nove generacije koja stvara, koja je kritičkog duha i zagledana u budućnost.

Osjećamo potrebu naglasiti da se ovdje ne radi samo o ovovremenom viđenju našeg odnosa prema budućnosti. O tome su pisali i govorili mnogi intelektualci ranije. Naprimjer, Ibn Haldun (1332–1406) je proučavao društva i predvidio da se kulture i civilizacije uzdižu te padaju tokom četiri generacije. Prva generacija stvara i donosi nešto novo. Druga generacija proizvodi posmatrajući prvu. Treća generacija oponaša i ne doprinosi ništa novo, nikakve nove vrijednosti. Četvrta generacija živi od stvorenog bogatstva prethodnih generacija, bogatstva koje smatra svojim zakonitim nasljedstvom. U ovoj fazi troši se tuđe, nestaje kreativnosti i inovativnosti, kultura nazaduje. Da bi se kultura ponovo uzdigla, krug se mora obnoviti: jedna nova generacija mora početi stvarati i doprinositi putem novih vrijednosti.

Bog će svakoga pitati za rad i doprinos općem dobru: “To je narod koji je bio i prošao! Njega čeka ono što je zaslužio, a i vas će čekati ono što zaslužite, i nećete biti pitani za ono što su oni radili.” (Bekara, 134)

Kur’anska vizija budućnosti

Historija utječe na sadašnjost i oblikuje našu budućnost. Međutim, nekada prošlost može biti teret za širu viziju budućnosti. Tako, naprimjer, određene grupe žive samo u floskulama prošlosti koja im ne dozvoljava da samostalno razviju vlastitu viziju budućnosti; takve neće doticati izazovi vremena. Muslimani radije žive u hladovima historije i gotovo da nemaju osjećaj ili potrebu da je stvaraju. Naravno, tako je lakše. Intelektualcu je također lakše živjeti u okrilju komoditeta i ponavljati ono što je odranije poznato, nego upregnuti sve kapacitete kako bi promislio problem i izazov pred sobom. U ekonomiji je dobro poznat postulat – stvaranje nove vrijednosti, ali nova vrijednost se stvara i u politici, i u kulturi, pa i u religiji, bez obzira na to kako mi poimamo njeno značenje.

Ako gledamo Kur’an kao cjelinu, prosto moramo uvidjeti da je na njegovim stranicama itekako prisutna budućnost. Da bi čovjek bio pomilovan, mora povesti računa o budućnosti – na jedan posredan način se upravo na to ukazuje u poglavlju Ja-sin:

45. – A kad im se kaže: “Bojte se (čuvajte se) onoga što prije vas bî, i što će vas zadesiti, da biste pomilovani bili!”

46. A nije im došao nijedan znak od znakova njihova Gospodara da mu nisu okrenuli leđa!

47. A kad im se kaže: “Dijelite od onoga čime vas je opskrbio Allah!” – oni koji ne vjeruju vele onima koji vjeruju: “Zar da mi hranimo onoga koga bi, da hoće, nahranio Allah?! Uistinu ste vi samo u očitoj zabludi?!”

48. I još vele: “Kad će već ova prijetnja, ako istinu govorite?!”

49. Oni drugo ne čekaju osim povika jednoga koji će ih obuzeti dok se jedni s drugima budu svađali!

U navedenim ajetima vidljivo je kur’ansko pozivanje čovjeka na oprez u pogledu historije koja ga koči (događaja iza nas) te izvršavanja, stvaranja i projiciranja stvari koje otvaraju perspektive.

Kur’an traži angažiranog vjernika koji će aktivno oblikovati svoju budućnost. Kur’an traži da ljudi mijenjaju sami sebe, uz nastojanje da ujedno promijene svijet nabolje. U suri Nedžm se ukazuje na to da

pojedinci i društvo moraju raditi za budućnosti koju žele:

39. “(…) čovjeku pripada samo ono za šta se sam potrudi,

40. i da će se trud njegov zbilja vidjeti,

41. i potom će za njega nagrađen ili kažnjen potpuno biti.”

Promjena stanja čovjeka počinje njegovim radom u sadašnjosti, kojim se oblikuje ishod u budućnosti. Drugim riječima kazano, budućnost je mjesto na kojem će se taj njegov rad i trud u potpunosti uvidjeti i nagraditi. Kur’an na svojim stranicama stalno potiče ljude da razmišljaju o promjeni i da je shvataju kao što su “mijene mjeseca”, “noć koja odlazi”, “sjajna zora”, opomena “onima koji odaberu da u dobru prednjače i onima koji zaostaju”. (Muddessir, 32-37)

Poslanikov, a.s., život daje mnoge pouke o budućnosti. Uzmimo, naprimjer, detaljno planiranje budućnosti koje je pratilo Hidžru (prelazak brojnih muslimanskih porodica u Medinu bilo je unaprijed planirano i odvijalo se mjesecima; ruta je bila planirana do najsitnijih detalja…). Sjetimo se samo nivoa strateškog planiranja u Bici na Bedru, zatim donošenja prvog zakona poznatog kao Medinski ustav, kao temelja nove i buduće zajednice koju je Poslanik želio uspostaviti. Sve su ovo pouke o budućnosti iz Poslanikovog života – društvo se može iz temelja promijeniti u samo jednoj generaciji jer su muslimani pokazali kako jedna kultura može postati globalna civilizacija samo u nekoliko generacija.

Ko je sposoban kreirati budućnost

Budućnost ne mogu kreirati inertne osobe. Kreativne osobe svježeg promišljanja i sklone imaginacijama su na dobrom putu da kreiraju svoju budućnost. Naime, možemo slobodno kazati da je sklonost ka imaginaciji uslov za svaku vrstu kreativnosti i za promišljanja.

Za jedan narod je od presudne važnosti da razumijeva vrijeme u kojem živi kako bi imao bolju i sigurniju budućnost. Kao primjer nam može poslužiti imaginacija budućeg hadžije. On nema sliku iz prošlosti niti sliku u sadašnjosti vlastitog iskustva šta sve podrazumijeva hadž jer jednostavno nije bio na hadžu. U svojim imaginacijama hadžija stvara sliku puta na hadž, pretpostavlja sve moguće prepreke na tom putu. Vrlo zanimljivo je da ga te njegove imaginativne slike čine kreativnim, razvijaju kod njega ljubav prema hadžu itd.

Navedeni primjer nam govori da možemo kreirati procese i aktivno sudjelovati u oblikovanju budućnosti ako imamo viziju, predodžbu i sliku kuda trebamo ići, dobru strategiju i plan kako doći do cilja.

Kreirati budućnost je poput planiranja putovanja – morate imati odredište, potom sredstvo da bi se uopće poduzelo putovanje i, naposljetku, smisao za smjer (unutrašnju navigaciju). Tako nastaje motivirajuća vizija koja izvodi pojedinca i društvo iz svake vrste začahurenosti.

Nekoliko pitanja za kraj

Smatramo vrlo važnim tretiranje teme budućnosti u našim promišljanjima. Stoga nam se nameće nekoliko pitanja koja nemaju ni najmanji prizvuk kritiziranja našeg stanja, već su tu samo da nas potaknu na razmišljanje:

Da li Bošnjaci kao narod u političkom, ekonomskom i kulturnom smislu kreiraju svoju budućnost na način jasne i projicirane strategije?

Da li prošlost (bliža i dalja) čini muslimane danas kreativnijim i ustrajnijim u ostvarivanju vlastitih ciljeva? Ovo pitanje je još važnije zbog činjenice da je sadašnje stanje muslimana posljedica povijesnog trpljenja i nezadovoljstava. Primjera radi, gotovo da nema razdoblja u povijesti kada Bošnjaci nisu ubijani, pljačkani, raseljavani i proganjani. Pa i njihovo sadašnje stanje je umnogome posljedica trpljenja i nezadovoljstva.

Kako i da li je moguće graditi identitet samo na temelju osjećanja stradanja? I ovo pitanje je važnije ako znamo da se Bošnjaci permanentno prostorno stješnjavaju, politički i intelektualno razbijaju te idejno obezglavljuju poslije svakog stradanja.

Da li obrazovni sistemi u BiH u svojim studijskim programima imaju ikakve studije o temi budućnosti? Ako imaju, zašto obrazovani ljudi odlaze u inostranstvo zarad svjetlije budućnosti svoje djece? Ili, automatizacija predstavlja jedan od najvećih izazova za buduće ekonomije. Da li naši ekonomski sistemi imaju paradigmatsku viziju kako bi se popravile štete zbog gubitka poslova, koji se predviđaju u bliskoj budućnosti?

Da li u našim narativima, vjerskim institucijama i zavodima dovoljno govorimo i planiramo našu budućnost? Treba samo pogledati naše nastavne planove i programe u obrazovnim institucijama ili poslušati predavanja na društvenim mrežama i mnoge stvari će biti jasnije.

Bošnjaci kao narod i zajednica vjernika specifičnih moralnih vrijednosti susreću se sa povećanjem broja online medija i društvenih mreža. Da li će se u bližoj budućnosti moći nositi s izazovima ovih novih modaliteta društvenog diskursa?

(IIN Preporod)