Bolji život prije četiri godine u BiH je potražio Iranac Adel Jalali zajedno sa sinom. Put ka zemljama Evropske unije morali su prekinuti nakon što se sin razbolio. Zahvaljujući pomoći lokalnog stanovništva Adel i sin našli su smještaj u selu Vikići kod Bihaća – ne sluteći da će im upravo to mjesto postati novi dom.
„Došao je jedan čovjek – kaže, vidi, Sedžad je dobio temperaturu, bolestan je. Hajdete vi kod nas, a drugi dan gdje planiraš, idi svojim putem“, priča Adel.
I nije otišao, nego je novi život započeo baš ovdje. Nakon što je dobio azil, zaposlio se i više od godinu radi u organizaciji CWS kao kulturni medijator. Osim tog posla, Adel, koji je magistar poljoprivrede, vrijedno radi i u bašti iza kuće.
„Imam jedan i po dunum krompira, bijeli luk, crveni luk, paradajz, krastavac. Imamo i pčele. Uvijek i kod kuće radim kad dođem s posla, ali to više Emira radi“, dodaje Adel.
A Emiru Sušić je upoznao u frizerskom salonu u kojem se redovno šišao.
„Ne zna pričati, ali se razumijemo. I tako smo se jedno drugom približili… Donijeli smo odluku, skupa smo ostali“, govori ona.
Unatoč brojnim različitostima, zajednički jezik su ubrzo našli i uplovili u bračne vode. Emira je dijalizni pacijent posljednjih 20 godina i potreban joj je bubreg. Adel je to saznao i upravo on želi biti donor.
„Svaki drugi dan dođe auto od hitne, ja ne znam zašto, ne razumijem, ne znam bosanski jezik. Pitam – Emira zašto ideš i zašto dođe hitna? Onda poslije mi kaže – ja nemam bubrega i idem na dijalizu. Sad je 20 godina kako ide. Ja od srca planiram, ja ću akobogda dati bubreg kao poklon“, objašnjava Adel.
„Nikad u šali niko to meni nije rekao – da bi mi pomogao ili da bi me spasio, to je nešto veliko. Nisam ja sa njim trideset godina, nisam ni djecu stekla pa da mi želi pomoći. To je jednostavno od srca. Kažem, čovjek je dobar, milostiv, iskren, jednostavno takav je kakav je“, kroz plač dodaje Emira.
Ljudi dobrih namjera, zajedno s Emirom, Adelu i njegovom sinu su pružili miran san i krov nad glavom. A njih dvojica će dati sve od sebe da im se oduže, pa čak i novi život.
„Nema bubrega, 20 godina dijalize, možda baš taj čekam iz Irana da dođe i da proradi, da me spasi dijalize i svega“, zakjučuje kroz smijeh Emira.
federalna.ba
Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona odlučno je u borbi za suzbijanje kršenja saobraćajnih propisa i osiguravanja sigurnosti za sve učesnike u saobraćaju.
Obavještavamo javnost da smo stavili u funkciju stacionarni radarski sistem sa OCR kamerama sa mogućnošću optičkog prepoznavanja znakova.
Ovaj sistem registruje prekršaje prekoračenja brzine, sa mogućnošću prepoznavanja registarskih tablica, prati kretanje učesnika u saobraćaju kao i neregistrovana vozila.
Prilagodite brzinu kretanja u saobraćaju i poštujte ograničenja brzine kretanja, čuvajte svoj i tuđe živote.
U bihaćkom naselju Ružica došlo je do incidenta koji je potresao kada je policijski službenik napadnut od strane krijumčara migrantima.
Prema našim saznanjima, policija je zaustavila kombi vozilo u kojem su se nalazili migranti, kako bi obavila standardnu kontrolu.
Međutim, situacija je eskalirala kada je vozač kombija, identificiran kao osoba porijeklom iz Turske, fizički napao policijskog službenika.
Incident se dogodio tokom rutinske kontrole, kada je vozač odbio surađivati s policijom te je nasilno reagirao na zahtjeve službenika.
Nakon napada, vozač je brzo lišen slobode od strane policije i prevezen u Policijsku stanicu Bihać radi daljnjeg ispitivanja. Očekuje se da će protiv njega biti podignute odgovarajuće optužnice zbog napada na policijskog službenika i krijumčarenja.
Velikokladuška mjesna zajednica Todorovo broji oko 4000 stanovnika u pet naselja i to centar Todorovo, Vejinac, Čelinja, Mrcelji i Golubovići. Osmanilije su ovo mjesto pokušavali osvojiti 20 punih godina, a pod osmansku vlast je palo tek 1578. godine. Odbranu grada je predvodio Mihajlo Todor, a zbog njegove upornosti u odbrani, Osmanlije su mu dali nadimak “deli“ što znači “lud“. Zbog iste te upornosti mjesto Novigrad prozvaše Todor Novi, a nedugo zatim i Todorovo.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Todorovo je imalo oko 5500 stanovnika, a danas ih je upola manje. Prosječna starost stanovništva je 35 godina. Svi seoski putevi su asfaltirani, svako domaćinstvo ima struju i vodu, telefon i internet priključak, većina ima odvoz komunalnog otpada.
Todorovo je od Velike Kladuše, koja je administrativni centar ovog područja, udaljeno oko 20-ak kilometara, od Bužima oko 10 kilometara, od Cazina oko 20 kilometara i od Bihaća nešto manje od 50 kilometara.
Todorovska brda su razvođe rijeka Glinice i Kladušnice.
Mještanin koji dobro poznaje historiju sela Nedžad Behrić kaže da danas u Todorovu egzistira nekoliko manjih poslovnih subjekata i to uglavnom u privatnom vlasništvu, a nekoliko većih čiji su vlasnici ljudi iz Todorova, smješteni su u Velikoj Kladuši pa čak i van granica BiH.
-Stanovništvo je uglavnom uposleno u preduzeća koja rade i posluju na području općine Velika Kladuša, rade u poljoprivredi – kooperanti proizvođači ili su van granica BiH. Kada je u pitanju školstvo, podaci su loši kao i na području ostalih općina i gradova Unsko-sanskog kantona – ističe Behrić.
Zbog, kako je rekao, demografskog sloma koji je uzrokovan dijelom lošim odnosom nataliteta i mortaliteta, te ogromnim brojem vanjskih migracija, broj učenika u centralnoj i područnim školama smanjuje se iz godine u godinu.
– Ovdje u Todorovu je najviše roletni spuštano. Moji su svi vani, imamo samo jednog sina koji živi i radi u Bihaću kao ljekar. Vodio sam ga u Švicarsku i upoznao s ljekarima kojima idem tamo. Rekli su mu čim nauči jezik može da dođe. Na njemu je da li će ostati ovdje ili će otići. Meni ne treba ništa, imam hvala Bogu sve. Ali sistem ne valja, ima puno nepravde i ljudi zbog toga odlaze – smatra Mujanović.
Mirzet Ibričić (30) je prije sedam godina napustio Todorovo i otišao raditi u Sloveniju. Dolazi samo zbog roditelja, a kada oni više ne budu živi, ističe da neće imati ni razloga za dolazak.
-Kada sam otišao, na graničnom prijelazu Maljevac čekalo se oko sat do sat i pol, a sada se čeka po pet-šest sati. To je katastrofa koliko je ljudi napustilo ovaj kraj i kanton. Nas u porodici ima 14, a trenutno nas ovdje živi samo pet. Prije su ljudi odlazili a ostajala su djeca i žene. Sada je drukčije – kazao je Ibričić.
Zanimljiv je podatak da je Todorovo bilo općina prije Velike Kladuše. Međutim, izbijanjem Drugog svjetskog rata i novim uređenjem u bivšoj Jugoslaviji, okolnosti i geografska raspodjela općinskih teritorija se mijenja, te ovo naselje gubi status općine kojeg potom dobija Velika Kladuša.
FENA
Pokrenut apel za pomoć Naimu Muhiću, ocu dvoje djece koji boluje od raka
Ismail Barlov je prvak Evrope: Ostvario sam snove, ali ovo je tek početak
Na Ahiret preselila Rožić ( rođ. Skenderović) Razija
FOTO Nakon teške bolesti preminula Nejra Bešić (34), iza nje ostala devetogodišnja kćerka
Na Ahiret preselio Mulalić (Bećira) Ibrahim
Na Ahiret preselio Nadarević (Selima) Esad
Na Ahiret preselila Kljajić (rođ. Harbaš Osmana) Hasiba
Na Ahiret preselila Tepić (Bešira) Kado – Hato
You must be logged in to post a comment Login