Connect with us

BiH

Ispovijest žene silovane u Foči: Komšija me zlostavljao pred porodicom, a zatim njih ubio na moje oči

Published

on

Danas, 19. juna obilježava se Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja nad ženama u ratu. Jučer je ovaj važan dan obilježen u Foči, bh. gradu u kojem je tokom agresije na našu zemlju ubijeno 586 žena, a silovano više od 1.000.

Tim povodom, bh.heroina, žena koja je preživjela svaku moguću vrstu zla koju su četnici, a njene komšije, počinile na tlu naše zemlje, dijeli sa nama svoju tešku životnu priču u nadi da će možda potaći još neku od silovanih žena da skupi hrabrost i progovori o strašnim zlodjelima koja su im načinjena te kobne 1992.

Komšije zločinci

Zehra Murguz, članica Udruženja žrtava rata “Foča 1992-1995“ započinje svoju priču riječima: “Živjeli smo sa komšijama za koje smo mislili da su idealne, a nismo znali da će se te naše komšije za samo 24 sata pretvoriti u ratne zločince”.

Zehra je prije rata živjela u jednom selu u Foči, u radničkoj porodici, a radila je kao kuharica. Tada je, kaže, sve bilo drugačije. “Živjeli smo idealno, ali bolje bi bilo da smo prije rata znali neke stvari jer nam se onda ne bi desilo ovo što nam se desilo, ali prošlost ne možemo vratiti. Ne smijemo je zaboraviti, niti smijemo oprostiti…”

Kad je u aprilu 1992. godine počeo rat u Foči, Zehra je živjela sa svojim mužem, svekrom, svekrvom i muževom sestrom (zaovom), svi pod jednim krovom. Kaže da su do tada živjeli idealan život “koji mnoge porodice više nikad neće živjeti. Ja i muž smo bili u braku nekih osam mjeseci, oboje smo radili, i zaova, svekar je bio u penziji, a svekrva domaćica. Ima li smo sve što nam treba”, priča Zehra.

U aprilu je počelo pucanje, a pala je i prva žrtva – policajac Abid Ramović. Bez ikakvog povoda počela je agresija na Bosnu i Hrcegovinu i na Foču. Mi smo već tad bili u nekim kućnim pritvorima. Oko 13-og/14-og aprila smo bili zarobljeni svi u mahali. Zarobile su nas naše komšije potpomognute zločincima iz Srbije i Crne Gore. Ja sam bila zarobljena u šandelovoj kući, bilo nas je oko 60-70, ljudi, žena, djece, čak je i jedna beba bila”, priča.

16-og aprila odvojili su žene od muškaraca i prebacili ih po kućama, gdje su opet bili zarobljeni.

“Nismo imali pravo ni na šta, nismo se smjeli kretati, sve nam je bilo uskraćeno. To je trajalo danima… naše komšije, potpomognute vojskom iz Srbije, Crne Gore i ko zna odakle sve… svega i svačega je bilo. To je za mene bio logor, jer su nam bila uskraćena sva ljudska prava, a muškarci su iz šandelove kuće 17. aprila 1992. odvedeni u KP dom.

Pod pratnjom sprpskog vojnika uspjela sam vidjeti dva puta svoga supruga, i to je to. Od tada mu se gubi svaki trag.”

“Ubili su ih na moje oči…”

15. augusta, u porodičnoj kući njenog muža, desila su se najstrašnija zlodjela i doživjela je najveće strahote koje je počinio njihov komšija – Ranko Stevanović.

“Došao je naoružan. Svekrva nije htjela otvoriti vrata pa ih je on razvalio. Na jedan brutalan način je ‘došutao’ svekrvu u dnevni boravak gdje je nastao zločin koji se nikada ne može zaboraviti… Svekar, svekrva i zaova su morali gledati moje zlostavljanje od strane zločinca, a onda sam ja morala gledati njihova ubijanja na moje oči. To se nikad ne može ni zaboraviti, ni oprostiti ni halaliti. Nikad! Ubio ih je Ranko Stevanović”, priča Zehra s knedlom u grlu.

Ona se, međutim, uspjela nekako otrgnuti od zločinca i ranjena (ali živa), pobjeći ispod kuće.

“Prvi put kad je pucao u zaovu, nije je odmah ubio nego je pucao u zid, mene je digao iz lokve krvi, zamotao je moju kosu oko svoje ruke i rekao je ‘ti ćeš sa mnom’. Teško je opisati kako sam se tad osjećala, krv se u venama jednostavno sledila… Kad se on okrenuo da puca ponovo u zaovu ja sam se uhvatila rukama za štokove od vrata, trgnula, a veliki pramen moje kose ostao je u njegovoj ruci, i pobjegla sam ispod kuće nekih 50 metara. Sakrila sam se u tikve i tako ostala živa.”

Odmah nakon što ih je pobio, zapaljene su im i kuća i štala, a svekar, svekrva i zaova – njihova tijela su, nakon što su krvnički ubijeni, izgorjela u vatri.

Sekunde su je dijelile od smrti

“Dva/tri dana sam lutala po šumi, nisam znala ni gdje mogu da naiđem na srpsku stražu ni koga mogu da sretnem. Jednu večer sam tako lutajući došla do kuće Osmana, koji je bliža rodbina muževe porodice. Najvjerovatnije da su me njegove komšije (Srbi) primijetile i za pola sata je kuća bila opkoljena srpskom vojskom. Tražili su garu, jer sam tada imala dugu, crnu kosu”, pojašnjava Zehra i nastavlja:

“Osman je bio slijep, a njegova svastika Džemila je bila gluha. Ja u kući, kuća opkoljena… tad su me dijelile sekunde od života i smrti. Ušla sam u Osmanovu kuhinju i uzela nož, zamolila sam ga da uđem u kauč i da se tu sakrijem. Osman mi je rekao ‘naći ćete snaho’, a ja sam mu odgovrila da ako me i nađu, neće me naći živu… Donijela sam šehadet i Allaha zamolila da mi oprosti grijehe ako budem morala sama sebi oduzeti život. Oni su pretresli svu kuću, Osmana nisu dizali sa tog kauča i ja sam tako ostala živa. Poslije toga, kad se smračilo, krenula sam u šumu, ne znajući ni kuda ni kako da dođem do teritorije gdje su muslimani…”, priča dalje.

Srbin joj pomogao da pobjegne iz Foče

Iz Foče je uspjela pobjeći zahvaljujući jednom komšiji Srbinu čiju je ženu isti zločinac Ranko Stevanović, pokušao silovati.

“On mi je izvadio propusnicu na moje djevojačko prezime Kovačević. Tako da sam ja 19. augusta 1992. godine, srijeda je bila, izašla iz Foče autobusom koji je prevozio srpsku vojsku u Pljevlje u posjetu svojim porodicama. Dok smo putovali, primijetila sam u autobusu još jednu ženu muslimanku sa dvije kćerke. Na nekih dva do tri kilometra iz grada zaustavila nas je straža, oduzela naše četiri propusnice s ciljem da izađemo iz autobusa i da nas vrate.

Na svu sreću, pored mene je bio Brane, suprug od Bilje, koju je isto Ranko Stevanović pokušao silovati, ali je ona uspjeli pobjeći. Pucao je prema njoj zoljom i ranio je, tako da Brane je znao šta se desilo meni i mojoj porodici. Stavio je pušku na moje krilo i rekao ‘ja ću ovo riješiti za 5 minuta’. Izašao je iz autobusa i vratio nam propusnice, i meni i gospođi Fati koja je puovala sa svoje dvije kćerke. Nastavili smo put do granice Crne Gore gdje smo ostali nekih 5-6 sati uz psihičko maltretiranje, ali hvala dragom Bogu, uspjeli smo preći u Pljevlju”, priča Zehra svoju tešku životnu priču.

Na pitanje kako je nastavila živjeti dalje i šta joj je bila najveća motivacija, kaže:

“Vjera u Boga me dosta spasila. Ispočetka je bila borba sa životom, samo da ne dođem živa zločincima u ruke.”

Lutanje po svijetu pa povratak u BiH

Sudbina je iz Pljevalja odvela u Novi Pazar, a zatim u Tursku…

“Nakon nekih godinu dana saznala sam za svoju sestru bliznakinju koja je bila u Splitu sa svojom porodicom. Nekako sam iz Turske uspjela da se prebacim do sestre u Split. Bila je olakšavajuća okolnost imati nekog svoga sa sobom.”

Zehri je zatim bilo ponuđeno da ode u Luksemburg, ali nije otišla. U zadnjem momentu joj je, kaže, proradila savjest, inat, prkos, dobila je neku pozitivnu energiju i snagu. Odlučila je da se vrati u Bosnu.

“Ne kajem se. Vratila sam se da ekshumiram kosti od svekra, svekrve i zaove. I moj babo je u ratu ubijen. Otišla sam na mjesto zločina sa Komisijom za traženje nestalih. Ekshumirala svekra, svekrvu i zaovu, ukopala ih na dostojanstven način sa još dvije zaove koje su žive. Pronašla svog babu i njega sa svojim sestrama i majkom ukopala na dostojanstven način.

Onda sam nastavila borbu u potrazi za mužem i da uhvatim ratnog zločinca…”

Po povratku u Bosnu, to zlo koje se desilo njoj i mnogim drugim ženama, počelo je da je guši.

Susret sa zločincem koji je silovao

“Prvi put poslije rata kad sam otišla po dokumente u Foču, tada još nije bio uhapšen Ranko Stevanović. Sa mužem od moje školske prijateljice – Đemom, sam otišla u Foču, on je imao auto i zamolila sam ga da me odveze da uzmem dokumente.

Kad smo izašli iz opštine, preko puta sam vidjela upravo Ranka Stevanovića. Rekla sam Đemi da me je neko zvao i da odmah moramo ići, u tom trenutku nisam htjela da mu kažem o čemu se zaista radilo. Na putu za Sarajevo, kad smo stali da odmorimo, upitao me ‘zašto smo mi onako žurili iz Foče’, u šali sam mu odgovorila da se bojim da će, ako mu kažem, dobiti infarkt.

‘Preko puta ceste je bio Ranko Stevanović, zato sam ti rekla da idemo’, odgovorila sam zatim. Čovjek je ostao frapiran, u šoku. Pitao me ‘kako si ti to Zehra tako stojeći podnijela’, odgovorila sam ‘ne volim da dižem paniku. Ja koračam hrabro i ponosno.’

Ali nije mi bilo svejedno kad sam ga vidjela. Osjećala sam se baš uznemireno i skupljala sam snagu da ako mi priđe – baš žustro reagujem. Pomiješali su mi se tada i snaga i strah”, ispričala nam je.

Nakon svega toga je tražila nekoga kome može da se povjeri, ispriča o svemu što joj se desilo, da izbaci sve iz sebe i olakša se, ali nije naišla ni na koga ko bi želio čuti njenu priču…

“Tada sam saznala da postoji Udruženje žrtava rata, čija je predsjednica bila Bakira Hasečić, otišla sam kod njih i ispričala svoju priču. Tih prvih dana, ona mi je bila velika podrška, primijetila je da sam na nekom rubu obolijevanja. Ja sam to sve podijelila sa njom i sa ženama koje su bile tu i doživjele sličnu sudbinu. S jedne strane sam osjećala olakšanje, a s druge potrebu da se i dalje borim.

Hapšenje zločinca Ranka Stevanovića

Trajalo je, ali uz Bakiru i svoju volju i borbu, uspjeli smo uhapsiti i ratnog zločinca Ranka Stevanovića i uspjela sam ga osuditi”, kaže Zehra.

Zločinac Ranko Stevanović dobio je mizernu i minimalnu kaznu – 14 godina zatvora za trostruko ubistvo i silovanje, mada je napravio još silovanja po Foči. “To je minimizirajuća kazna, a s druge strane to je za mene jedna velika satisfakcija da je on dobio pečat ratnog zločinca.”

Poslije povratka u Bosnu, Zehra je 26 godina živjela na Ilidži u jednom, kako kaže, devastiranom stanu koji je dobila na korištenje od Općine Ilidža.

Ističe da su pojedine ustanove u BiH “gluhe, nijeme, slijepe i nemaju apsolutno nikakvog sluha za hrabre žene koje se bore za istinu i pravdu”.

“Podnosila sam zahtjeve da mi se dodijeli stan da ga nekako uz donacije mogu renovirati i učiniti urednijim. Općina Ilidža, pogotovo dok je bio Senaid Memić načelnik, nikada nije imala sluha da mi dodijeli taj stan. Uvijek je bila oprečna poruka na moj zahtjev da stan nije vlasništvo Općine Ilidže. A sad kad sam ja dobila stan u Vogošći kao supruga poginulog borca, Opština je za 15 dana dodijelila stan ženi koja ga ne zaslužuje, a meni kao žrtvi rata, kao logorašu, kao svjedoku za ratni zločin, supruzi poginulog ratnog borca, baš ništa.

Ali mi se nikad nećemo umoriti niti odustati. Govorit ćemo sve dok smo žive, mada biološki sahat naš kuca”.

Poruka bh. heroine koju treba svi da čuju

Imala je jednu poruku za koju se, kaže, nada da će čuti i Srbi i Hrvati i Muslimani:

“Crni monstrume kad si pošao da učiniš zlo, imao si baku kod kuće, da li si pomislio na nju?
Crni monstrume, kad si pošao da učiniš zlo, imao si sestru kod kuće, da li si pomislio na nju?
Pa crni monstrume, imao si dijete kod kuće, djevojčicu koja se igra sa lutkom, da li si pomislio na nju, da je to tvoje dijete kojem ćeš uništiti život? Ne, nisi!”

Svim ženama koje su preživjele sudbinu kao njenu, poručila je da hrabro, ponosno i gordo progovore. “To što smo mi doživjele, to nije naša sramota, to je sramota onih koji su to počinili.”

Djeci ratnih zločinaca poručila je da ne idu stopama očeva, djedova, jer oni ih, kaže, samo uče mržnji i zlu koje će ih odvesti u beznađe i ponor, iz kojega se nikada neće izvući. “Okrenite se dostojanstvu, pokušajte da se izvinite žrtvama jer samo tako možemo doći do pomirenja.

Svakoj žrtvi bi bilo lakše kada bi se našao neko, a do sada nije niko, od porodica zločinaca da dođe da se izvini žrtvama i da kaže, jeste, njihov otac, muž ili sin je počinio zločin i da javno to priznaju. Žrtvama bi bilo mnogo lakše i mnogo bi se brže dolazilo do pomirenja”, kaže ova hrabra žena koja ni danas, 31 godinu poslije, nije saznala ništa o svome supprugu koji se vodi kao prisilno nestao.

“Neke stvari se jednostavno ne mogu zaboraviti, ali treba na neki način to ispoljiti iz sebe i izboriti se sa tim. Sebi reći da te gnusne zločine i ponižavanja što smo proživjele, da to nije naša sramota nego onih koji su to počinili i da oni treba da se stide pred nama, a ne mi pred njima.

Planira napisati knjigu

Silovanje žena u ratu je najjeftinije oružje koje ostavlja najgore posljedice na sve žene. To se dešavalo i prošlog rata – 1941 ali se šutilo o tome, nije se pričalo, pa su zločinci pomislili da će tako biti i sad, ali su se gadno prevarili.

Ja se ne stidim onoga što se dešavalo, nek se stide oni koji su to uradili”, kazala je Zehra u razgovoru za Raport poručujući da je već dosta umorna.

Zehra planira i da napiše knjigu o svemu što joj se izdešavalo.

“Poslije svake ovakve izjave nama treba puno, puno odmora, ali borim se da dajem izjave koliko god mogu. Vlasti, nažalost, još nisu prepoznale da nama treba i odmor i banjsko liječenje. Mi ne tražimo puno, ali nadam se da će ova nova vlast i ovi novi ministri… čini mi se da imaju i oko i sluha, i da će nam izići u susret.”

Na pitanje je li imala podršku od države, psihološku pomoć i slično, Zehra kaže:

“Normalno da odeš doktoru, propiše ti lijekove, popričas sa njim, zavisi na kakvog psihijatra naiđeš… Hvala Bogu ja sam u startu, kad mi je bilo najpotrebnije imala doktora Ljubovića, izvrsnog doktora koji je preselio na bolji svijet, a koji je vodio slučajeve svih žena žrtava rata. Meni je jako puno pomogao. Imam i sad finu doktoricu na liječenju na Ilidži koja uvijek nađe vremena da popriča sa mnom i hvala joj na tome.”

Zehra je, kad su joj odveli muža, uspjela nedaleko od kuće u jednoj torbi zakopati njegove dvije majice koje i danas čuva kao, kako kaže, suho zlato jer to je sve što joj je od njega ostalo.

Raport

BiH

Radončić najavio povratak: “Građani to od nas traže. ‘Trojka’ je ista kao SDA, samo zapošljavaju svoje ljude”

Published

on

By

Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB), gostovao je u utorak, 14. januara u emisiji Jutro za sve u programu BHRT-a. Radončić je govorio o brojnim temama a između ostalog je najavio da se SBB vraća na političku scenu.
Radončić je kritikovao način na koji je donesen zakon o povećanju minimalne plate kazavši da se dio Vlade FBiH ponaša kao ilegalna vlada u sjeni, te da je nedopustivo da su samo trojica ljudi u Vladi FBiH znali za donošenje Zakona o minimalnoj plati.

“Ova odluka je odraz nekompetencije cijele Vlade Federacije. Da sjedim u Vladi, a nešto što je krucijalno se donosi iza mojih leđa, ponudio bih ostavku. Tu ne bih sjedio jer se od mene nešto bitno krije, neovisno jesam li NiP ili Isakova stranka.

Dodao je Radončić i da povećanje minimalne plate nije rješenje, te da se Vlada trebala odlučiti na druge korake poput uvođenja poreza na dividende i dobit. Za primjer je uzeo istup Nermina Nikšića u kojem je federalni premijer govorio o vlasniku firme koja ima 75 miliona dobiti, a direktor je na minimalcu, nazvavši ovaj govor Nikšića ‘tragikomičnim’.

“On bi sad da taj direktor bude na 1.000 KM, da mu uzme 700 maraka, umjesto da uvede porez na dobit od 20 posto i uzme mu 15 miliona! Plaće se trebaju dizati svima. a to se može samo rasterećenjem privrede”, podcrtao je Radončić.

Prema mišljenju Radončića, Trojka je ista SDA, a kao dokaz tvrdnji je naveo da samo zapošljavaju svoje ljude i da nisu donijeli obećane promjene.

“Ovo je nevjerovatno, neozbiljni ljudi vode ovo. Iskoristili su sve, pa i mene, da se riješimo SDA”, rekao je Radončić.

SBB se, naglasio je, mora vratiti na političku scenu jer to ‘građani od nas traže’.

“Nas vraća nesposobnost aktuelne vlasti. Ja se ne mislim, nadam se, pozicionirati u vlasti. SBB će reaktivirat svoje kadrove jer su kadrovi Trojke, posebno u Kantonu Sarajevu tragikomični”, poručio je Radončić za BHRT.

Nastavi čitati

BiH

Radnik: Poslodavac mi uplatio pomoć pa je uzeo, dio plate primam ‘na ruke’

Published

on

By

Otkako je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela odluku da se minimalna plata u ovom bh. entitetu poveća sa 619 KM na 1.000 KM za 2025. godinu, reakcije se ne prestaju nizati. Poslodavci su protiv povećanja jer navode da bi morali uplaćivati velike doprinose na taj iznos pa su zaprijetili i otkazima radnicima. Shodno navedenom, redakciji N1 javio se radnik koji tvrdi da je njemu i njegovim kolegama poslodavac uplatio novčanu pomoć od firme u kojoj radi te da su kasnije na računu primijetili da je decembarska plata umanjena za taj isti iznos.

500 KM “nestalo” sa računa

Radnik, čiji je identitet poznat redakciji, zaposlen je kao mesar u jednoj firmi u Travniku. Na toj poziciji radi već sedam godina, a kako nam je ispričao, on i njegove kolege su primijetile da se u proteklih pola godine na platnoj listi nalazi i stavka “pomoć poslodavca radniku”.

“Međutim, nismo dobijali nikako uvećani iznos za tu pomoć nego samo platu. Prošle godine, tačnije, 20. decembra 2024. sam primijetio na računu da sam dobio pomoć u iznosu od 500 KM, a sada kada je 13. januara 2025. uplaćena decembarska plata, ona je bila umanjena za taj iznos”, rekao nam je.

Dodao je da je to bio slučaj i s ostalim uposlenicima ove firme.

“Svi uposleni u firmi – trgovci, poslovođe, vozači, administracija, mesari… svi su primijetili da im je na računu manje novca za iznos te novčane pomoći”, naveo je.

Na ove slučajeve skrenuo je pažnju i Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH koji je na konferenciji za medije održanoj prošle sedmice rekao da je takav odnos poslodavaca prema radnicima, između ostalog, bio jedan od povoda da se poveća minimalna plata u FBiH. Tako je pomenuo da su pomoć koju je Vlada FBiH dijelila poslodavci zloupotrebljavali na način da su je uplaćivali radnicima pa onda tražili od njih da im veći dio tog novca vrate.

“Dosta je varanja i dosta u koverti pa onda dam ti pa mi vratiš. Imamo informaciju da su ljudi od 1.070 KM pomoći koju je Vlada FBiH dijelila morali 700 KM vratiti. Pa ljudi hoćemo li se boriti protiv toga, evo mi hoćemo pa dokle doguramo i dokle možemo. Možda će to nekoga koštati, ali mi ćemo se za te ljude pobrinuti. Pa govorimo o 5,4 milijarde KM dobiti, a sve to košta 400.000 KM i uz to nudimo još i subvencije, pa ako je to onda problem onda i jeste”, rekao je tom prilikom Nikšić.

Isplata dijela plate u kovertama česta praksa

On je također spomenuo da je povećanje minimalne plate u FBiH zasmetalo poslodavcima koji su dio plate isplaćivali u kovertama.

“Svi ti poslodavci koji danas pričaju o smanjenju doprinosa su nas ubjeđivali da isplatimo 400 KM radnicima kako bi podržali radnike i predlagali nam da 10 posto poreza na to obračunaju. I mi na to kažemo da ne treba porez i damo im da u prvih šest mjeseci isplate 2.500 KM, a u drugoj polovini šest mjeseci 2.750 KM i ako preračunate to ispadne 26 posto stope doprinosa ako budete uplaćivali svojim radnicima. Već sam rekao koliko ih je to ispoštovalo i koliko je ta savjest proradila. Zakon o doprinosima i Zakon o minimalnoj plati kada se budu donosili to je sve sračunato kako bi smanjili doprinose. Da sada pričamo o tome da opet smanjimo doprinose na minimalnu platu radnicima onda se postavlja pitanje šta ćemo s ovim drugim doprinosima? Dakle, onaj poslodavac koji pošteno i fer plaća svoje radnike i koji ne daje u koverti će biti kažnjen zato što ovi to ne žele raditi. Vrlo rado ću sada sa svim tim poslodavcima da otvorim diskusiju”, poručio je Nikšić navodeći da će Vlada FBiH radnike zaštititi od otkaza.

 

Kada je riječ o isplati u kovertama, sagovornik koji nam se javio potvrdio je da i njegov poslodavac isto čini.

“Iznos plate primam na račun dok mi se novac za prijevoz i topli obrok daje ‘na ruke'”, rekao nam je.

A kako bi se stalo u kraj takvoj vrsti poslodavaca koji su nažalost sve češći primjer moglo bi se reći na području cijele države, iz Vlade FBiH su najavili da će biti povećan broj inspekcijskih kontrola.

Tako su iz Federalne uprave za inspekcijske poslove (FUZIP) nedavno naveli da su 11. januara obavili 267 inspekcijskih nadzora na području FBiH prilikom kojeg su otkrili 84 neprijavljena radnika.

Pojašnjenja radi, iako je u praksi mnogo češće da zaposleni zaradu dobijaju preko tekućeg računa, pojedini poslodavci plate isplaćuju i “na ruke”. Isplata zarade u gotovom novcu nije protivzakonita, ali neplaćanje pripadajućih poreza i doprinosa jeste, jer upravo tako poslodavci uspijevaju izbjeći svoje obaveze.

Pronaći će se mehanizmi za rasterećenje poslodavaca

Iako su poslodavci bili najglasniji nakon odluke o povećanju minimalne plate u FBiH iz Vlade FBiH su ostali odlučni navodeći da se ona neće mijenjati. Ipak, jučer je održana sjednica Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH na kojoj je dogovoreno da će pronaći mehanizme da se skinu dodatna opterećenja na poslodavce.

Istakli su da će uskoro izaći u javnost sa setom mjera koji bi trebali doprinijeti tome da se pronađu olakšice za sve strane.

Protiv povećanja minimalne plate bila je i većina ekonomskih stručnjaka koji su spočitavali Vladi FBiH nedostatak fiskalne reforme koja je trebala biti prvenstveno sprovedena, a jučer je delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH Aljoša Čampara u hitnu parlamentarnu proceduru uputio izmjene Zakona o doprinosima koje sadržavaju smanjenje doprinosa.

Upravo su ti doprinosi bili najveći problem poslodavcima i to su i zamjerali Vladi FBiH navodeći da se oni moraju smanjiti.

Tako je Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH rekao da su doprinosi u FBiH visoki, te da na platu od 1.000 KM iznose dodatnih 744 KM.

Šta znači povećanje minimalne plate u FBiH?

Nakon objave o povećanju minimalne plate, Vlada FBiH je najavila subvencioniranje razlike doprinosa za obrte, mikro i male firme, što bi trebalo olakšati prilagođavanje na novo povećanje minimalne plate.

 

Sada poslodavci, ali i radnici čekaju na objavu plana Ekonomsko-socijalnog vijeća o setu mjera koje bi trebale donijeti određeno rasterećenje.

Do tada su građani i dalje skeptični kada je riječ o kvaliteti života s obzirom na rastuće troškove života i inflaciju. Mnogi smatraju da povećanje nije dovoljno da pokrije osnovne životne troškove, dok drugi izražavaju sumnju u efikasnost implementacije ove odluke.

 

Generalno posmatrajući, odluka o povećanju minimalne plate u FBiH predstavlja značajan korak ka poboljšanju životnog standarda radnika, ali istovremeno otvara pitanja o održivosti za poslodavce i potrebi za dodatnim ekonomskim reformama kako bi se osigurala stabilnost tržišta rada i ekonomije u cjelini.

Nastavi čitati

BiH

Nikšićeva vlada uvećala osnovicu za obračun plaće u organima vlasti FBiH na 480 KM: Plaća premijera bit će veća za 550 KM

Published

on

By

Na press konferenciji koju je 8. januara održao federalni premijer Nermin Nikšić obznanjena je i osnovica za obračun plaća u organima vlasti Federacije BiH, a ona će za 2025. godinu iznositi 480 KM.

Budžet FBiH sa tom uvećanom osnovicom trebao bi se naći pred parlamentarcima već naredne sedmice.

Osnovica za obračun plaće za 2024. godinu bila je 425 KM, što znači da je došlo do povećanja od 55 KM.

Prema Zakonu o plaćama i naknadama u organima vlasti FBiH jasno je propisano kako se obračunava plaća izabrane dužnosnike, nosioce izvršnih funkcija, savjetnike, organe državne službe, uposlenike, namještenike, sudsku policiju, zatvorske čuvare.

Osnovna plaća množi se sa utvrđenim bodom i pripadajućim koeficijentom.

Najveći koeficijent ima premijer FBiH, a sa ovim uvećanjem Nermin Nikšić će dobiti povećanje od 550 KM osnovne plaće. Na to se obračunavaju i naknada za prijevoz, topli obrok koji iznosi 1 posto od prosječne isplaćene neto plaće u FBiH. U ovom trenutku to je 14 KM. Dodatno se obračunavaju naknade za odvojeni život, zakup stana, dnevnice, troškovi za putovanja…

Mjesečna primanja premijera FBiH sa ovim povećanjem prelazit će iznos od preko 5.000 KM.

U tabeli se nalaze koeficijenti za zvaničnike pa sami možete izračunati koliko im iznosi mjesečna plaća.

Iako u Službenim novinama FBiH još uvijek nije objavljena odluka o osnovici za 2025. godinu, Koordinacija sindikata u KS u današnjem saopćenju za javnost istakla je da je došlo do povećanja osnovice.

Vlada FBiH je krajem 2024. godine donijela odluku o minimalnoj plaći za 2025. godinu koja iznosi 1000 KM i koja je stupila na snagu.

 

NAP

Nastavi čitati

BiH

Nikšić čestitao Milanoviću: Nadam se da ćete pomoći BiH na putu ka EU

Published

on

By

Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić uputio je čestitku predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću (SDP) povodom pobjede na nedavno održanim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj.

Rekao je da je novi Milanovićev mandat idealna prilika za intenziviranje saradnje između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, pogotovo u segmentima gdje su ti procesi usporeni.

Na taj način će, kako kaže, zajedničkim snagama biti omogućena izgradnja iskrenih dobrosusjedskih odnosa i boljeg kvaliteta života za sve građane.

“Siguran sam kako će Vaša rekordna pobjeda predstavljati dodatni podstrek za poboljšanje međusobnog razumijevanja i odnosa između naše dvije zemlje. Nadam se da ćete pomoći Bosni i Hercegovini, pogotovo na našem putu ka euroatlantskim integracijama”, istakao je Nikšić.

Na kraju je poželio Milanoviću uspješan novi mandat i puno sreće na funkciji koja nosi odgovornost za dobrobit hrvatskih građana i radu na ispunjavanju njihovih interesa.

Nastavi čitati

BiH

Prijevozničkim firmama iz BiH prijeti kolaps zbog odluke EU: “Ovo nam je omča oko vrata”

Published

on

By

Nakon što je iz Evropske unije stigao negativan odgovor na zahtjev da profesionalni vozači iz Bosne i Hercegovine budu izuzeti iz Uredbe po kojoj u zemljama članicama ne mogu biti više od 90 dana u okviru 180 dana, prijevozničke firme najavljuju i moguću blokadu granica Evropske unije.

Komisija za transport EU zasjeda 15. januara, a vozači u Bosni i Hercegovini ne očekuju da odluka bude donesena u njihovu korist.

Brisel odbio zahtjev

Prijevozničkim firmama u Bosni i Hercegovini prijeti kolaps i novi egzodus profesionalnih vozača iz naše zemlje. Stroža boravišna pravila za prijevoznike iz Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji, donesena prije 15 godina, počela su se primjenjivati prije nekoliko mjeseci. Prema njima, duplo se smanjuje dozvoljeni boravak vozačima u zemljama Evropske unije, prenosi BHRT.

Zahtjev ministra transporta i komunikacija BiH za izuzeće profesionalnih vozača iz Bosne i Hercegovine odbijen je u Briselu.

– Krajem ovog mjeseca imamo regionalni ministarski samit. Iskreno se nadam da ćemo ovo pitanje pokrenuti. Ovo je potrebna koordinacija više zemalja sa zapadnog Balkana. Ja ne bih bježao od toga da čak, ako se udruže vozači iz nekoliko zemalja i ako bude političke volje, da se možda izađe u neku vrstu blokade prema EU, rekao je Edin Forto, ministar transporta i komunikacija BiH.

Prijevoznici upozoravaju da će ova sporna odluka pogoditi i građane, jer će doći do poskupljenja prijevoza i do 25 posto. Prijevozničke forme će se, kažu, preregistrovati u Hrvatskoj i Sloveniji, gdje nema ograničenja za vozače.

– Naši prijevoznici će jedan dio kapaciteta iznositi u druge države. To znači manje novca u fondovima, cijena svakog proizvoda će ići preko devet, odnosno 12 posto, kada je u pitanju transportni trošak u kalkulaciji, tvrdi Velibor Peulić, koordinator konzorcijuma logistika BiH.

Omča oko vrata

U Udruženju prevoznika Republike Srpske ističu da je primjena boravišnih pravila omča oko vrata prevoznicima zapadnog Balkana, ali da najviše pogađa vozače u Bosni i Hercegovovini.

– Ko je taj prijevoznik koji može da izdrži da mu vozač bude 90 dana na putu, a 90 dana kući. Imajući u vidu da je od 2019. godine do danas Bosnu i Hercegovinu napustilo 7.000 profesionalnih vozača, ovo će da doda veći odliv profesionalnih vozača, kaže Nikola Grbić iz Udruženja prevoznika za međunarodni transport RS.

Međunarodni prijevoznici u Bosni i Hercegovini održat će sastanak 15. januara na kojem će donijeti zaključke o narednim koracima, ukoliko Komisija za transport EU ne donese drugačiju odluku.

– Najčešće se pominju određene dugoročne vize koje bi mogle biti rješenje, ali ne znamo ishod zahtjeva koji će biti podneseni za dugoročni boravak. Budući da se viza izdaje bilateralno za određenu državu, kaže Saudin Parić iz Udruženja prijevoznika u međunarodnom prevozu putnika BiH.

Sagovornici zaključuju da, ukoliko se zemlje zapadnog Balkana udruže sa Turskom kao najjačim prijevoznikom, da bi blokada granica Evropske unije izazvala kolaps i ogromne poremećaje u lancu snabdijevanja.

To će biti, ističu, odgovor na rigorozna pravila iz Brisela, pogubna za poslovanje drumskog transporta u regionu.

Nastavi čitati

BiH

SIPA predala izvještaj Tužilaštvu BiH protiv ministra Staše Košarca

Published

on

By

Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) podnijeli su prije nekoliko dana izvještaj Tužilaštvu BiH o poduzetim mjerama i radnjama protiv Staše Košarca, ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću ministara BiH, saznaje Raport.

Prijava direktora

Izvještaj je dostavljen prošle sedmice, a SIPA je ustvari, kako saznajemo postupila po prijavi jednog direktora državne agencije čiji indentitet zbog istrage ne smijemo otkrivati.

Saznajemo da je provjera svih navoda ekspresno okončana, a izvještaj dostavljen postupajućem tužiocu Državnog tužilaštva, koji je formirao predmet. Sumnje se, prema nezvaničnim informacijama na zloupotrebu položaja.

U SIPA-i je prije mjesec već saslušano nekoliko osoba.

Košarac je prije mjesec završio i na crnoj listi SAD. State Department ga je označio odgovornim za korupciju i sudjelovanje u postupcima čiji je cilj destabilizacija BiH.

Dio mreže Dodika

On se našao na “crnoj listi” američkog Ministarstva finansija zajedno s trojicom poduzetnika za koje SAD ocjenjuju kako čine dio mreže koja pruža finansijsku podršku Dodikovoj politici destabilizacije BiH.

“Staša Košarac je ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, potpredsjedavajući Vijeća ministara BiH i visokorangirani član Dodikove političke stranke, Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). U tim ulogama, Košarac često dobija zadatak od Dodika da zloupotrebi službeni položaj u Dodikovu korist, navode iz OFAC-a” navedeno je u obrazloženju.

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije