Već godinama velike tehnološke kompanije poput Applea i Tesle uvjeravaju kupce u svojim blistavim trgovinama da su elementi za njihove proizvode dobiveni na etičan način.

No fotografije iz Demokratske Republike Kongo, odakle dolazi 90 posto svjetskog kobalta koji se koristi za izradu baterija za tehnološku robu, otvaraju mnoga neugodna pitanja.

Kobalt je kemijski element kojeg sadrži gotovo svaka tehnička naprava s litijskom baterijom – pametni telefoni, tableti i laptopi sadrže nekoliko grama, dok baterije električnih vozila trebaju i do 10 kilograma kobalta.

Apple, Microsoft, Google, Tesla i ostali tehnološki divovi tvrde de inzistiraju na visokim standardima nabave kobalta te da trguju samo s onim talionicama i rafinerijama koje se drže etičkog kodeksa.

No fotografije nastale u nekim od najvećih rudnika kobalta u Africi – odakle mnogi dobavljači nabavljaju sirovinu – pričaju drugu priču.

Bosonoga djeca prekrivena kemikalijama po cijele dane razbijaju stijene u potrazi za dragocjenim elementom i to za samo dva dolara dnevno, a iscrpljene majke s malom djecom na leđima prosijavaju kamen kako bi našle kobalt.

Mnoge potresne fotografije snimio je posljednjih godina Siddharth Kara u regiji Katanga i objavio ih u svojoj novoj knjizi ‘Kobaltno crvena: Kako krv Konga napaja strujom naš svijet‘.

Knjiga u zastrašujućim detaljima oslikava kako doista izgleda potraga za kobaltom zapadnih zemalja i razorni efekt koji to ima na obitelji u Africi.

As automakers gather at #CES2023 to proudly announce their newest models of EVs, I wonder how much time they will spend discussing that this is the kind of hellscape from which the cobalt in their batteries is mined?@StMartinsPress @Freedom_Fund @CNNFreedom pic.twitter.com/vDHvQozmem

— Siddharth Kara (@siddharthkara) January 5, 2023

Govoreći za Daily Mail uoči izlaska svoje knjige, Kara, predavač na Harvardovoj Školi upravljanja, kaže kako njegova istraživanja potvrđuju da se ne može vjerovati uvjeravanjima velikih kompanija.

‘Za kobaltom tragaju neki od najsiromašnijih ljudi na svijetu. Moralni sat je vraćen unatrag sve do kolonijalnih vremena. Oni taj težak posao rade za dva dolara dnevno, a ta mizerna plaća za njih znači razliku u tome hoće li taj dan jesti ili neće pa nemaju opciju odbiti posao‘, kaže Kara.

Iznenadna potražnja za ekološkim vozilima – ironično, potaknuta sviješću o potrebi zaštite okoliša – ima katastrofalan učinak na Kongo.

‘Kupiti električno vozilo bi trebao biti zeleni izbor. No on nije zelen za sve‘, kaže Kara.

U kombinaciji s trenutačnim problemom prenapučenosti, neregulirani rudnici samo povećavaju opasnost od toksičnosti kobalta.

Dugotrajna izloženost kobaltu može dovesti do razvoja bolesti pluća i gluhoće, kaže Kara koji je u Kongu godinama istraživao tu temu, kao i brojne slučajeve urođenih mana kod novorođenčadi i različite oblike raka.

‘Ovo su krvavi dijamanti umnoženi za tisuću puta, jer dijamanti barem nisu otrovni‘, kaže Kara.

‘Osim toga, dijamant kupiš jednom ili možda dva puta u životu, dok s druge strane ljudi u zapadnom svijetu ne mogu niti 24 sata funkcionirati bez elektroničnih uređaja koji se oslanjaju na kobalt‘, kaže Kara.

Među njegovim fotografijama je i ona koja prikazuje dvoje djece koja, prekrivena otrovnim kemikalijama iz rudnika, razbijaju kamenje u potrazi za kobaltom.

Djeca nisu starija od sedam ili osam godina, prenosi Jutarnji.hr.

Nastavak teksta čitajte ovdje.

Many industrial mines in the DRC have processing plants that use massive amounts of sulphuric acid to leach copper and cobalt from ore, which produces a highly toxic, mustard colored gas cloud that floats over everything: land, rivers, animals, villages…and children like these. pic.twitter.com/elsuaJSBan

— Siddharth Kara (@siddharthkara) December 28, 2022