Connect with us

Religija

Izet ef. Čamdžić: Da ima dugme da zabrani slikanje iftara, ja bih ga pritisnuo (VIDEO)

Published

on

Gost današnjeg izdanja Klix Studija s Emelom Burdžović bio je glavni zavidovićki imam Izet ef. Čamdžić. Uoči početka muslimanskog svetog mjeseca ramazana Čamdžić se dotakao brojnih tema, od vjerskih do socioekonomskih i političkih.

Odmah na početku razgovora Čamdžić se osvrnuo na stanje u bosanskohercegovačkom društvu rekavši da se na popisu stanovništva 90 posto građana izjasnilo kao vjernici, ali da stanje na terenu pokazuje da veliki broj građana rade stvari koje su u suprotnosti sa vjerom.

“Ljudi se izjašnjavaju kao vjernici, a pitanje je da li znaju šta je vjera. U našem društvu ima 50 hiljada registrovanih ovisnika o kocki. Tim ljudima trebalo bi ponuditi liječenje. Zamislite koliki je to trošak za državu”, naveo je Čamdžić.

U nastavku je govorio o nadolazećem svetom mjesecu muslimana ramazanu.

“Meni se čini da tu ima malo pretjerivanja kod ovog dočekivanja ramazana, može biti da ima pojedinaca koji su ushićeni zbog ovog dočekivanja, no ja znam da ljudski razum nije uopće projektovan. Poslanik je rekao da kada bi ljudi znali koliku blagodat ramazan donosi, poželjeli bi da on traje cijelu godinu”, naveo je Čamdžić.

Dotakao se i fenomena koji je nazvao “estradizacija ramazana”

“To je sigurno nedostatak one suštine. Priroda ne trpi vakuum, kaže Aristotel. Pošto nedostaje bogobojaznosti, onda mi to nadoknadimo tim svjetlima pozornice, svjetlima kandilja, onda dobijemo to što se zove festivalizacija vjere, bezbroj manifestacija, da se sve svelo na ilahije i koncert”, naveo je Čamdžić.

Dodao je da je on još prije desetak godina rekao da je možda vrijeme da prestanemo pričati o vjeri jer, kako kaže, ta naša priča očigledno ne daje rezultat.

“Ja sam zamislio da bi najbolje bilo kad bismo mi o vjeri počeli govoriti jezikom koji svi razumiju, a taj jezik se zove djelo. Pokazivanje vjere je poniznost, čista mi avlija, čista mi ulica, divni komšijski odnosi. Pokazivanje vjere je ponašanje, a ovo slikanje iftara je izmaklo kontroli. Da ima neko dugme kojim bih ja to zabranio, ja bih ga pritisnuo”, naglašava Čamdžić.

Govorio je i o Bosancima i Hercegovcima. Iznio je svoje mišljenje o tome da li smo mi “dobar narod”.

“Teško bismo mi našli bolji narod. Ali fali nam neko da stane ispred nas kome vjerujemo. Ne mora to biti vođa i lider, može to biti i sistem. Naš čovjek, koji je sada parkirao na trotoar, kad dođe u Austriju on je odmah dobar jer tamo ima sistem kojem vjeruje”, naglasio je Čamdžić.

Dotaknuo se i teme nasilja u bh. društvu, posebno prema ženama, kada se uzme u obzir posljednjih nekoliko slučajeva femicida u našoj zemlji.

“Ja sam jednom pitao u Zenici kako je moguće da ima Sigurna kuća. Kako je moguće da mlada žena pobjegne iz vjerničke u Sigurnu kuću. Kako je moguće da iz kuće u kojoj ima Kur'an pobjegne u sigurnu kuću. Zadaća države je da sankcioniše nasilnike, a zadaća svih nas je da se borimo protiv nasilja u granicama naših mogućnosti”, istakao je on.

Na kraju se dotakao i teme obaveza davanja vitara.

“Mogu se vitre i dati i nekome u komšiluku, nećete pogriješiti. Gdje nastaje problem, kada više ljudi da toj istoj osobi onda ona može u ratkom vremenu postati obavezna platiti zekjat. Moje je mišljenje da je sistem mnogo bolji. Ja svoje vitre dajem u Islamsku zajednicu jer iz tih vitara Islamska zajednica pomaže mnoge”, zaključio je Čamdžić.

Kompletan razgovor s ef. Čamdžićem možete pogledati u video prilogu ili direktno na YouTubeu.

Religija

Bol i patnja nas uče da budemo zahvalni kad smo dobro

Published

on

Bolest i bol nas podsjećaju koliko su naša tijela krhka i koliko je život kratak. Kada se mi ili neko koga volimo povrijedi ili ozbiljno razboli, to nas podstakne da na svaki slijedeći dan gledamo kao na poklon – što on i jeste.

Umjesto da život prihvatimo zdravo za gotovo, osvrćemo se oko sebe, diveći se čudima svakodnevnog života. Kada se suočimo s bolešću, mnogi od naših takozvanih problema gube na značaju, iako su do maloprije izgledali veliki i nesavladivi.

Moja baka Emili mi je jednom rekla: „Stvarno je odlično što je Bog stvorio patnju i bol. Oni nas opominju da budemo zahvalni kada se osjećamo dobro.“

Nedavno sam dobio modrice na oba koljena. Kada su me bolovi počeli prolaziti, sjetio sam se ove bakine mudrosti. Zapanjio sam se koliko sam postao zahvalan na poklonu što opet mogu normalno da hodam. Postavio sam sebi zanimljivo pitanje. „Zašto nisam bio zahvalan na poklonu zdravlja prije nego što sam se povrijedio?“

Postavite sebi slična pitanja. Da li i vi određene poklone i blagodati uzimate zdravo za gotovo?

Bolest i bol nas podsjećaju koliko su naša tijela krhka i koliko je život kratak. Kada se mi ili neko koga volimo povrijedi ili ozbiljno razboli, to nas podstakne da na svaki slijedeći dan gledamo kao na poklon – što on i jeste. Umjesto da život prihvatimo zdravo za gotovo, osvrćemo se oko sebe, diveći se čudima svakodnevnog života. Kada se suočimo s bolešću, mnogi od naših takozvanih problema gube na značaju, iako su do maloprije izgledali veliki i nesavladivi.

Bolest nas uči i da mi nismo samo tijela, već da imamo dušu. Mi smo duhovna bića, koja obitavaju u tijelima. Jedan od mojih omiljenih duhovnih učitelja, Ram Das, imao je običaj da se učenicima zagleda u oči i kaže: „Jesi li tu? Ja sam ovdje. Kako ti je unutra?“ To je zabavan način isticanja činjenice da smo mi duhovna bića na Zemlji – koja žive svoje ljudske živote u oklopima koje zovemo tijelima. Iz nekog razloga, dio iskustva života u tijelu je da ono nije savršeno i da prolazi kroz razna iskušenja, probleme i da se ono troši. Kraće rečeno, tijela se razbolijevaju i pate.
Autor: dr. Richard Carlson, „Kako ne gubiti živce zbog velikih stvari“

Za Akos.ba pripremio: Nedim Botić

Nastavi čitati

Cazin

Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov alejhi selam primjer

Published

on

Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov, s.a.v.s., primjer

U srijedu 20. novembra 2024. u Medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” na tribini u ciklusu tribina Islam u vremenu ugostit ćemo uvaženog prof. dr. Zuhdiju Hasanovića.

On će govoriti o temi “Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov, s.a.v.s., primjer”.

Dr. Zuhdija Hasanović je redovni profesor poslaničke tradicije (hadis) na Fakultetu islamskih
nauka Univerziteta u Sarajevu.

Diplomirao je 1991., magistrirao 1999. i doktorirao 2004. na
Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Objavio je sedam originalnih djela, od kojih je i Vjeronauka 4 za srednje škole u koautorstvu s
prof. dr. Nusretom Isanovićem i prof. dr. Mustafom Hasanijem.
Područja njegovog akademskog i naučnog interesa su: poslanička tradicija (sunnet) te
percepcije i normativnost sunneta.

Tribina počinje u 19 sati.

Dobro nam došli!

Nastavi čitati

Religija

Ljubav prema majci je ibadet, a ljubav prema ženi je sreća

Published

on

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Objašnjavajući razliku između ljubavi prema majci i ljubavi prema ženi, dr. Mustafa Mahmud, rekao je da mu se jedna majka požalila na svoga sina, rekavši: ”Ljubav mog sina prema njegovoj ženi je veća od njegove ljubavi prema meni.”

Upitao sam je: ”Majko, reci mi je šta je bolje: paradajz ili narandže?”

Začuđeno me je pogledala i rekla: ”Nije ispravno porediti dvije različite stvari, paradajz je povrće, a narandže su voće.”

Odgovorio sam joj: ”Tako je i sa ljubavlju, draga majko! Postoji više vrsta ljubavi i nije ispravno porediti jednu vrstu sa drugom.”

Majka je rekla: ”Objasni mi šta time želiš reći”, pa sam nastavio sa svojim objašnjenjem, rekavši joj: ”Ti si majka, ti si njegov džennet na zemlji, a on je tvoj sin, dio tvog srca, i njegova ljubav prema tebi je ibadet, dok je njegova ljubav prema njegovoj ženi, koju je Allah stvorio da se uz nju smiri, njegova sreća. Zato pomozi svom sinu u njegovom ibadetu i omili mu sreću, i ne umanjuj vrijednost njegove ljubavi prema tebi upoređujući je s drugom ljubavlju. Ostavi svog sina slobodnog sve dok ga njegovo srce i njegova čežnja za Džennetom ne vrate tebi, potpuno dobrovoljno.”

Majka je odmahnula glavom u znak slaganja sa mojim riječima, a lice joj se ozarilo od zadovoljstva, i otišla je ponavljajući: ”Njegova ljubav prema meni je ibadet, a njegova ljubav prema njegovoj supruzi je sreća, pa ću mu pomoći da se približi svome Gospodaru i upotpuni ibadet, i ostavit ću ga da bude sretan sa svojom ženom i svojim životom.”

Draga majko, zapamti dobro ove zlata vrijedne savjete dr. Mustafe Mahmuda, pa ako imaš sina i doživiš da postane muž, pusti svog sina da živi svoj život sa svojom suprugom u potpunoj privatnosti i sreći kakav je bio tvoj život ili kakav si željela da bude tvoj bračni život. I pomozi svome sinu da upotpuni svoj ibadet svojom ljubavlju, poslušnošću i dobročinstvom prema tebi.

saff.ba
Nastavi čitati

Najčitanije