Da se Hezbolah, libanonska militantna organizacija koja mrzi Izrael i veliki je saveznik Hamasa, uključi u sukob koji plamti na Bliskom istoku, bio bi to golem razlog za uzbunu.

Naime, za razliku od Hamasa, koji je prošlog vikenda pokazao da su ga debelo podcijenili, ozbiljnost prijetnje koju za Izrael predstavlja Hezbolah nikad nije bila upitna. Hezbolah, u prijevodu Allahova stranka, smatra se “najnaoružanijim nedržavnim igračem na svijetu”, a pripadnike vojnog krila zovu i “Allahova djeca”. Stručnjaci su zato pokušali odgovoriti na pitanje što sve Hezbolah ima u svojem zloglasnom arsenalu, i koliko time može zaprijetiti Izraelu uključi li se u sukob, a već je bilo razmjene vatre s Izraelom, piše Raport.

“Hezbollahove napadačke sposobnosti jačaju posljednjih godina”, ocijenio je portal The War Zone, podsjećajući da je skupina u stanju doseći više izraelskih naselja, kao i izraelsku infrastrukturu te pokrenuti složene višestrane zračne napade protiv Izraela ako tako odluči.

Hezbollah ima svakakvog oružja

Osim što može zasipati mete širom zemlje, ima daleko naprednije i snažnije oružje od onoga što je Hamas uspio sakupiti.

Hezbolah ima velike kopnene snage i ogroman arsenal projektila, raketa dugog dometa i dronova-kamikaza, pišu stručnjaci. Izuzetno se brzo naoružava pa se tako 2006. procjenjivalo da ima 15.000 raketa, a 2016. čak 150.000. Sada ima još više, no procjene se uvelike razliku.

Većina tih raketa ipak je relativno malo oružje kratkog dometa, uglavnom vrlo mobilno i bez sustava za navođenje. Unatoč tome, ako bi se ispalile istodobno mogle bi nadjačati protuzračnu odbranu IDF-a, navode stručnjaci.

U Hezbolahovim raketnim skladištima, piše spomenuti portal, dominiraju Kaćuše od 122 mm i višecijevni bacač raketa Grad. Hezbolahove Kaćuše obično imaju domet između četiri i 40 kilometara. Iako im je preciznost često ograničena, kratko vrijeme leta i niska putanja čine ih teškima za presretanje. IDF-ov protuzračni odbrambeni sustav Željezna kupola vrlo je učinkovit protiv raketa ove vrste, ali čak bio i on bio opterećen nadolazećim masovnim baražnim napadima.

Balističke rakete kratkog dometa ili SRBM su balističke rakete s dometom od 1000 kilometara ili manje. Iran je posebne napore uložio u razvoj projektila ove klase. Neki od njih su isporučeni Hezbolahu, donoseći značajan napredak u njegovim sposobnostima dugometnih napada.

Fateh najopasniji

Iranski Fateh-110 cestovni je mobilni SRBM koji je navodno izveden iz rakete Zelzal-2, ali s dodatkom sustava kontrole i navođenja. Osim njega, u rukama Hezbollaha navodno je slična verzija sirijske proizvodnje, M-600 ili Tišrin.

Fateh-110 i M-600 neka su od oružja najvećeg dometa u arsenalu Hezbollaha.

Korištenje sličnih raketa za gađanje američke vojne baze u iračkom Erbilu u martu 2022., kao i na drugim ciljevima u Siriji, pokazuje da bi sadašnje varijante mogle biti mnogo tačnije, i imati mogućnost preciznog udara. Nije jasno ima li Hezbolah najnovije verzije, ali ako ih ima, to bi za Izrael bilo vrlo problematično, ocjenjuje War Zone.

Pitanje je jesu li rakete tipa Scud dostupne grupi, ali jasno je, navodi autor, da prisutnost SRBM-ova općenito omogućuje Hezbolahu da pogodi metu bilo gdje u Izraelu i to jakim udarcem. To je posebno zabrinjavajuće ako bi militanti upotrijebili takvo oružje za gađanje ciljeva poput nuklearnih postrojenja i ključnih utvrđenih baza.

Još jedno oružje u Hezbolahovu arsenalu su protubrodske rakete. To je postalo jasno kada je skupina 2006. godine napala korvetu izraelske mornarice Sa‘ar 5 klase INS Hanit kod obale Libanona. Korišteno je oružje kineske proizvodnje C-802, navodno opremljeno sustavom za navođenje iz Irana.

C-802 još je u skladištima Hezbolaha, ali je otada došao do razvijenog tipa iste rakete koju je isporučio Iran.

Izraelski izvještaji pokazuju da je Hezbolah u međuvremenu dobio još bolje protubrodsko oružje, Jahont, ruske proizvodnje, izvoznu verziju P-800 Oniksa, piše War Zone.

Mogu prijetiti i Amerikancima

Postojanje ovih protubrodskih projektila ozbiljno komplicira pomorske operacije u istočnom Sredozemlju, možda čak daleko od obale Libanona, a to znači problem ne samo za izraelsku mornaricu, već potencijalno i za američku mornaricu, navodi se.

Uz svoje rakete i projektile, Hezbolah je dobio znatnu pomoć od Irana vezano uz dronove.

Iako Hezbolahove bespilotne letjelice nisu nužno sofisticirane, dostupne su u velikom broju, dodatno opterećujući protuzračnu odbranu IDF-a. Stručnjaci smatraju da je vrlo moguće da je Hezbolahovo sve veće korištenje dronova inspirirano sukobom u Jemenu, u kojem je iranske bespilotne letjelice koristila skupina Houthi protiv Saudijske Arabije.

Primarne Hezbolahove bespilotne letjelice danas uključuju Mirsad-1, koji je sličan iranskom Abalil-T. Prijavljeni mu je domet od 150 do 200 kilometara, a nosivost od 30 kilograma. Upravo je dronom Mirsad-1 Hezbolah izveo kratki, ali ozbiljni upad u izraelski zračni prostor 2004. godine.

Veći i sposobniji je Ajoub, koji ima neke sličnosti s iranskim Shahedom-129. Procjenjuje se da ima domet od najmanje 1700 kilometara, izdržljivost od 15-24 sata i nosivost od približno 145 kilograma.

Uz ove prve generacije Hezbolahovih bespilotnih letjelica, skupina je vrlo vjerojatno dobila nove i naprednije bespilotne letjelice, možda čak i iranske verzije Mohajer, Sammad, Karrar i Saegheh, ukupno tisuće dronova, ne uključujući manje dronove hobističkog tipa.

Hezbolahove mogućnosti bespilotnih letjelica također nisu ograničene na kopnene operacije, piše War Zone. Samo prošle godine Izrael je oborio tri njihova drona poslana u istočni Mediteran, prema platformama u plinskom polju Kariš. Čini se da su ti dronovi dizajnirani samo za praćenje, piše Jutarnji.

Hezbolahov arsenal bespilotnih letjelica nedvojbeno se samo nastavio povećavati posljednjih godina, napominje War Zone te zaključuje: “Potencijalna preventivna vojna akcija IDF-a ne bi samo vezala dio izraelskog naoružanja za sjever već bi ozbiljno opteretila njegove sposobnosti nadzora i obavještajnog rada”.

Prema riječima stručnjaka, vrlo mobilna i prikrivena priroda dijela Hezbolahova oružja vjerojatnom čini mogućnost da bi zapravo samo dio tog oružja bio otkriven i uništen tokom sukoba. Raspoređivanje dodatnih takvih snaga u Siriji dodatni je problem, potencijalno zahtijeva proširenu izraelsku akciju zaustavljanja Hezbolaha kakvu IDF nije radio u prošlosti.