Piše: Dženana KARUP DRUŠKO

Vidim da ne prestaju komentari i reakcije (iz Crne Gore) na intervju koji je Edward Joseph dao za crnogorsku televiziju, odnosno emisiju Gradske TV u kojoj sam i ja bila gošća i u kojoj mi je prvo pitanje bilo kako komentiram to što je on govorio, a razgovarali smo i o tezama Bugajskog o tripartitnoj podjeli Zapadnog Balkana između Zagreba, Beograda i Tirane, Escobarovoj podršci Otvorenom Balkanu, promjenama Izbornog zakona u BiH… Prokomentirala sam da je Joseph bio vidljivo nervozan zbog pitanja o BiH, da je izbjegavao neke odgovore, ali i da je na konkretno pitanje o “bošnjaškom oportunizmu“ (što je naveo ranije u jednom svom tekstu), izbjegao odgovor, pričajući o tome kako je on bio u Bosni i Hercegovini i da ozbiljno poznaje situaciju.

O Izbornom zakonu je govorio po tezama Dragana Čovića i HDZ-a BiH, i Plenkovića i HDZ-a Hrvatske – upravo ono čemu se mi u BiH suprotstavljamo i protiv čega se pokušavamo izboriti, što su pokazala i dva velika protesta ispred OHR-a u kojima je učestvovalo hiljade građana Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je bilo kako je komentirao da ga napadaju oni koji nisu bili u ratu u Bosni i Hercegovini, pa evo ja sam bila cijeli rat u Bosni i Hercegovini, cijeli rat sam bila u opsjednutom Sarajevu, i mislim da sam kredibilna da govorim o BiH. I još nešto, što mi je zasmetalo. On je nekoliko puta spominjao genocid u Bosni i Hercegovini svodeći, a to je teza kojoj svjedočimo zadnjih godina, rat u Bosni i Hercegovini na genocid u Srebrenici. Teza kojom se svjesno pokušava zaboraviti sve ono što je bilo ‘92, kada su počinjeni stravični zločini, kada se desilo etničko čišćenje Bosanske Posavine i uspostavljanje srpskog koridora, etničko čišćenje Podrinja, stravični masovni zločini u Bosanskoj Krajini.

Zaboravljajući, a Joseph je naglasio da je nekoliko puta bio svjedok u Haagu, da mi imamo presude prema kojima su agresiju na Bosnu i Hercegovinu izvršili i Srbija i Hrvatska. Kad je u pitanju Izborni zakon, nije tačno da se ne nude nikakva rješenja i da ih nema, kako tvrdi Joseph. Ono na čemu mi insistiramo to je da se, prvenstveno provode presude međunarodnih sudova koje se tiču BiH, s jedne strane presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde, a kad je u pitanju Izborni zakon BiH presude Evropskog suda za ljudska prava. Te presude su jasno i decidno dale rješenja za BiH, ali to su presude koje negiraju etničko, što mi danas imamo pojačano Schmidtovim odlukama, a jačaju građansku BiH.

Nažalost, Josephove teze o načinu biranja članova Predsjedništva BiH su pojednostavljivanje stvari kad je u pitanju Izborni zakon BiH i situacija u BiH, i bojim se da su samo potvrda današnjeg dikursa, prvenstveno iz SAD, a onda i ostatka Zapada prema BiH, po kome se kompletno rješenje svodi na to da Dragan Čović, odnosno HDZ, ima pravo da bira člana predsjedništva, dok se pri tome zaboravljaju sve druge, mogu slobodno reći, nepravde koje su nama nanesene. Završit ću konkretnim primjerom, a u intervju mu je postavljeno pitanje o tome da je pravilo u Republici Srpskoj jedan građanin jedan glas, a u Federaciji nije.

Navest ću primjer Kantona Sarajevo gdje trenutno živi oko 350.000 građana, od toga oko 300.000 hiljada Bošnjaka i mi imamo, po Schmidtovim odlukama koje nam je nametnuo u izbornoj noći, što je zaista bilo ponižavajuće, pet delegata u Domu naroda, odnosno gornjem domu Federacija. S druge strane, Srba ima oko 15.000 u Kantonu Sarajevo i oni imaju pet delegata.

Prostom matematikom, jedan glas Bošnjaka u Federaciji vrijedi četiri puta manje od glasa Hrvata i deset puta manje od glasa Srba. To su te “pravde“ koje je nama Schmidt nametnuo i koje zagovara Joseph i trenutna američka ambasada, a to je zaista nešto na što mi ne možemo pristati. Sljedeće pitanje je bilo o analizi Bugajskog i njegove teza o tripartitnoj podjeli Zapadnog Balkana?

– Tu tezu su prije Bugajskog iznijeli i neki drugi autori, a koji uporište nalaze, kao što je i sam Bugajski naveo, prvo u politici Trupove administracije koja je rješenje bila našla u dodatnim etničkim podjelama Zapadnog Balkana pa je to zaustavljeno, a Escobar je to nastavio s tim da je njegov plan napredniji u odnosu na prethodnu administraciju jer ne podrazumijeva mijenjanje granica, ali podrazumijeva jačanje uticaja Zagreba, Beograda i Tirane.

“Promjene“ koje se dešavaju na Zapadnom Balkanu, pogotovo nakon zadnjih izbora u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, najsličnije su onome što smo gledali 90-tih, a što je Milošević nazivao idejom i pokušajem stvaranja Velike Srbije. Danas u Bosni i Hercegovini imamo Republiku Srpsku kojom neprikosnoveno vlada Milorad Dodik, s retorikom koja sve više, uključujući i prijetnje, počinje ličiti na retoriku Radovana Karadžića s početka 90-tih godina. Imamo i “promjene“ u Crnoj Gori i od sklanjanja DPS-a, a sad i Mila Đukanovića, ne vidimo napredak nego zastoje Crne Gore u evropskim integracijama. Po svemu što smo dosad vidjeli čini se da će politika novog crnogorskog predsjednika biti najsličnija politici Aleksandra Vučića, odnosno politici Slobodana Miloševića kad se jedno govorilo, ono što Zapad želi da čuje, a radilo nešto potpuno drugo. Stvaranje zajednice srpskih opština na Kosovu je dodatni ustupak Srbiji i stvaranju Velike Srbije.

Greške koje Zapad pravi na Zapadnom Balkanu, politikom stabilokratije i to ne samo u sadašnjoj politici, nego i politici koju mu ovdje gledamo od 90-te godine, kad su prvo za pregovaračke stolove dovodili one koji su stajali iza zločina u BiH, dovodili Franju Tuđmana, Slobodana Miloševića i pričali o podjeli BiH, do ovoga danas kad se Srbija od ključnog faktora nestabilnosti na Zapadnom Balkanu jer ima loše odnose sa apsolutno svim susjedima, nametnula, odnosno, prepoznata je od strane Zapada, pa i američke administracije kao faktor stabilnosti. Što je potpuna ironija, jer sve te promjene koje mi sada gledamo su promjene kojima Rusija apludira.

Dok nas Zapad ubjeđuje da su to najbolja rješenja, a ta rješenja se svode na to da je u BiH iz vlasti maknuta SDA, a u Crnoj Gori DPS, ali imamo Vučića koji je potpuno, suvereno, vlast u Srbiji i pojedince koji predvode ovu politiku u drugim državama uz ogromnu podršku Srpske pravoslavne crkve koja i ne krije da je direktno povezana sa Rusijom. Mi sad imamo, mogla bih reći jednu šizofrenu situaciju u kojoj trebamo aplaudirati svemu što Zapad podržava, iako smo svjedoci da to nije dobro, da to nije u redu, jer se ovdje ponovo raspiruju nacionalističke i etničke politike koje su pobjeda i potvrda onoga što su Milošević i Tuđman radili 90-tih godina. Bilo je i pitanje o Escobarovoj podršci inicijativi Otvoreni Balkan, što je, na neki način, otvaranje vrata velikosrpskom i velikohrvatskom nacionalizmu?

– Escobar je to uradio nakon sastanka američkih ambasadora regiona u Tirani, što upućuje da je to i njihov zaključak. Podsjetit ću da nas je američki ambasador u Srbiji obavijestio prije nekih mjesec dana da je Srbija promijenila svoju politiku, da se Srbija okrenula prema Evropskoj uniji i pozdravio je taj potez kao veoma hrabar i odgovoran. S druge strane, mi svi vidimo u kom pravcu ide Srbija i kakva je to politika, vidimo da je danas u Beogradu Dodik bio s Vučićem, teme su bile veliki projekti i politička situacija u Republici Srpskoj i na Kosovu. Sasvim je jasno da se tu ništa ne mijenja. Bojim se da su promjene kojima svjedočimo ozbiljne i dugoročne. Ambasadori će biti i otići, kao što se i vlasti mijenjaju, ali paralelno s ovim o čemu pričamo dešavaju se veliki energetski projekti koji će imati dugoročne posljedice u Bosni i Hercegovini, o kojima je i Dodik danas pričao s Vučićem u Beogradu, ističući hidrocentrale na Drini i aerodrom u Trebinju. Aerodrom u Trebinju, najavljen kao najveći u regionu, na korak je od Dubrovnika i bit će mu bliži od njegovog aerodroma Ćilipi.

Zvanična hrvatska politika nikad nije postavila pitanje gradnje tog aerodroma koji se od prvog dana upravo kroz informacije zapadnih obavještajnih agencija povezuje s Rusijom, odnosno gradnjom njihove velike baze u Trebinju koja će biti u neposrednoj blizini Hrvatske, ali i Crne Gore, članica NATO-a. Aerodrom će se najvećim dijelom graditi na državnoj imovini, što je Dodiku danas najveći problem i zbog čega je u Beogradu najavio secesiju Republike Srpske. Od hidrocentrala na Drini najveću korist će imati Srbija koja ima veliki problem sa električnom energijom koju trenutno kupuje na evropskom tržištu po vrlo visokim cijenama.

Podsjetit ću da je jedan od razloga zašto nikad nije riješena granica između BiH i Srbije hidrocentrala u Zvorniku i da Srbija nikad od Daytona nije platila BiH za obaveze koje ima zbog korištenja njenih resursa i kapaciteta. Hidrocentrale na Drini grade se na državnoj imovini, kao što se prave i hidrocentrale Gornji horizonti, zbog kojih su probijeni tuneli, preusmjerene rijeke, iako postoji ekološka opasnost za Hercegovinu i donji tok Neretve, a to su hidrocentrale za koje i direktor preduzeća iz Trebinja koje ih gradi, kaže da su prvenstveno u interesu Hrvatske. Ako to nije potvrda o novim podjela Balkana, Bosne i Hercegovine, interesnim i ekonomskim podjelama, ne znam šta jeste.

Zapadne i američke obavještajne službe odlično znaju kakvu ulogu u tim projektima imaju i Vučić i Plenković i Orban, ali ćute. Posljedice će biti katastrofalne po BiH, ali i Crnu Goru, jer ekonomskim, finansijskim i energetskim jačanjem Srbije i Hrvatske i poklapanjem našim resursa mi postajemo ekonomske kolonije i nećemo imati snage da se suprotstavljamo i ne znam šta ćemo ostaviti budućim generacijama. Imat ćemo državu, teritorijalni integritet koji štiti SAD ali ćemo ostati bez imovine i resursa, i bit ćemo podijeljeni između Srbije i Hrvatske, što je ostvarenje planova iz devedestih godina. Joseph je odvojio politiku Dragana Čovića od Vučića i Dodika, tvrdeći da Čović nije kao oni. Čović je s Dodikom u koaliciji.

Podsjetit ću da je HDZ Dragana Čovića sa SNSD-om u Parlamentu BiH glasao protiv rezolucije kojom se osuđuje agresija Rusije na Ukrajinu i ima još takvim primjera, ali se očito oči zatvaraju pred interesima. Uostalom to je pravac u kojem, bojim se, ide cijeli svijet, sve više se vodeći interesima. Mislite li da se zaista promjenama izbornog zakona mogu otvoriti vrata stvaranje trećeg entiteta?

– Pitanje je i da li HDZ, predvođen Draganom Čovićem, u ovom trenutku uopće želi treći entitet, s obzirom na Schmidtove promjene koje su nametnute i drugi krug koji najavljuju, a ima veliku podršku američke administracije, Federaciju na tacni izručuju Draganu Čoviću. Najproblematičnije u tim “promjenama“ je, ponavljam, da se slabi građansko a jača etničko. Da se vratim na početak, u kontekstu ovoga o čemu govorimo, i Josephove izjave kada je u nekoliko navrata pozvao sve da odu u Mostar i vide kako je dole divno i nema dizanja tenzija.

Jučer je odigrana utakmica između sarajevskog Željezničara i mostarskog Zrinjskog, na kojoj su bili neviđeni incidenti navijača Zrinjskog koji su psovali Bosnu i Hercegovinu i skandirali da je Hrvatska njihova država, uz druge vrlo ružne poruke. Prvo što mi je palo na pamet kad sam to vidjela jeste: čestitam Draganu Čoviću, njegova politika je dovde dovela. Boli, i vrlo je tužno i frustrirajuće da živite u zemlji koja je napadnuta, na koju je izvršena agresija, u zemlji u kojoj su počinjeni stravični zločini kakve Evropa nije vidjela od Drugog svjetskog rata, da se to danas zaboravlja, da se spominje rat u Ukrajini kao prvi nakon Drugog svjetskog rata, zaboravljajući žrtve Bosne i Hercegovine. Da svjedočite 30 godina politikama koje na sve načine razaraju unutrašnje tkivo BiH, uništavaju društvo, jedinstvo, bilo kakvu spomen i pomisao na državnost, a govorim o svim građanima BiH, i govorim prvenstveno o uticajima i politikama Zagreba i Beograda koje se u BiH provode preko SNSD i Milorda Dodika i HDZ-a i Dragana Čovića.

Ali imamo još snage da se borimo za našu zemlju.Ko želi da provjeri, ima emisija na YouToubeu. Nažalost nema naslova za dezurne FB “analiticare”, nego će oni koji žele da ovo komentiraju morati pročitati cijeli tekst.