Bosnu i Hercegovinu, ali i region je potresla vijest o ubistvu mladog Farisa Pendeka, koji je ubijen u nedjelju naveče u sarajevskom naselju Otoka.

Pendeka je hicem iz pištolja ubio Adem Šuman, nakon svađe koju je Šuman prouzrokovao.

Kantonalni sud u Sarajevu odredio je jednomjesečni pritvor za Adema Šumana, ubicu Farisa Pendeka i njegove pomagače Elmedina Gradišića i Mersima Saljevića, ali to je mala utjeha za roditelje i prijatelje.

Sada su se društvenim mrežama proširile i zadnje riječi ubijenog Farisa Pendeka.

– Danas smo se oprostili od Farisa, druga, srednjoškolca, djeteta ovog grada. Minutom šutnje, fatihom i emotivnim govorom učenici i učenice naše škole su poslali snažnu poruku.

23,33 sata: -“nije gasni” “jesi pogođen?” “jesam” – bile su zadnje riječi jedne nevine duše koja je stradala na mjestu na kojem se našla u pogrešno vrijeme – navodi se u objavi Srednje ekonomske škole u Sarajevu koja je odala počast ubijenom mladiću.

Nerazdvojni drug

– Farisova priča počinje još u vrtiću, gdje je imao jednog druga od kojeg je bio nerazdvojan da ga je čak i sa svojih šest godina smatrao bratom. S njim je odrastao, neznajući da će taj isti drug nažalost gledati njegov posljednji trenutak života.

Faris je bio jedna od rijetkih osoba koja se u tom periodu nije šalila na bilo čiji račun. Uvijek je još kao i dječak nastojao pokazati svima nešto novo.

Kako je osnovna škola došla, druženje dva druga se nastavilo. Bili su nerazdvojni. Kao i svako dijete od nas Faris je imao svoj san. Ubrzo nakon osnovne škole došla je i srednja škola. Sa dva druga prešlo je na četiri. Družili su se, nisu bili problematični, uživali su zajedno i ne biste pomislili da imaju sposobnost da mrze bilo koga. Svima su bili spremni pomoći, bili su uvijek nasmijani i prije svega dobri ljudi.

Uprkos godinama koje su prošle nakon osnovne škole, svaki put kad bismo se sreli Farisa bi se uvijek sa istim toplim osmijehom pozdravio. To su trenuci koji će zauvijek ostati u sjećanjima.

Kobni 28. januar

28. januara 2024. godine nažalost se priča o četiri druga završila. Ostala su samo tri druga sa velikom prazninom u dušama i srcima. Ali uspomena na Farisa će da živi sve dok i mi živimo.

Nemojte podleći porocima kao što su sve vrste droga i ostalih opijata i nemojte raditi nezakonite stvari. Znamo da nam je, nažalost, ukorijenjeno u ovo današnje vrijeme da je to “kul” i da se tako stiče tinejdžersko iskustvo i živi život punim plućima, međutim, to je potpuno pogrešno. Pomislite na svoje roditelje, prijatelje i vama bliske i drage ljude prije nego počinite grešku koja se ne moze popraviti. Držite svoje voljene čvrsto uz sebe i svakodnevno ih podsjećajte koliko ih volite i koliko su vam bitni, jer nikada ne znate kad će biti posljednji trenutak. Učite i radite na sebi i svojoj budućnosti, bit ćete zahvalni sebi jednog dana za to. Svoju energiju ulažite u stvari koje su korisne za vas i koje ne štete ni vama ni okolini. Ovaj događaj svima mora da nam bude lekcija da budemo oprezni u svako doba dana i noći jer bilo ko od nas je mogao da se nađe u ovakvoj situaciji.

Mi kao zajednica moramo da se probudimo i da radimo na tome da se naš sistem uredi i da se svi osjećamo sigurno. Moramo pokrenuti priču o uvođenja doživotnog zatvora za ubistva. Naš dragi Faris je tek trebao da počne svoj život, ni kriv ni dužan ostao je bez njega. Nije pravedno da ubica ikada opet ima priliku osjetiti privilegiju slobode i da dobije drugu priliku u životu nakon što je nevinome djetetu uzeo priliku da uopšte živi život, navodi se u objavi škole.