Religija
Koliko su muslimani i muslimanke na ”Miradžu”?
Za nešto više od mjeseca dana ako Bog da dolazi nam najbolji, najznačaniji i nama najdraži mjesec. Mjesec ramazan.
Mjesec posta, dobročnstva itd.. Tako da se muslimani i muslimanke uveliko pripremaju za dolazak ramazana.
Jedna mubarek noć koja nas također duhovno priprema, jača u svakodnevnom životu i priprema za dolazaka ramazana je LEJLTUL MIRADŽ koja nastupa sutra petak Akšamskim ezanom.
Lejletul-Mi`radž ili Noć Isra i Mi`radža noć je u kojoj se prisjećamo na noćno putovanje Poslanika Muhammeda, a.s., iz Mekke (Mesdžidul-Harama) do Jerusalima (Mesdžidul-Aksaa) na što se odnosi riječ “isra” i nakon toga ka višim sferama na Buraku i u društvu Džibrili-Emina a.s. na što se odnosi riječ Miradž.
Ova mubarek noć potvđena je u Kur'anu, u suri El Isra 1. ajetu.
”Slavljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba od Mesdžidul-harama ( Kabe) do Mesdžidu-l-Aksaa ( Jerusalem) čiju smo okolinu blagoslovili – da bi mu pokazali neke od znakova Naših. Uistinu! On je Onaj koji čuje, Onaj koji vidi.” (Al-Isra, 1.)
Allah dž.š. časti svog Poslanika Muhammeda a.s. najvećom blizinim Sebi Miradžom, nakon velikih iskušenja.
Trogodišnjeg bojkota muslimana, smrti Poslanikova strica i zaštitnika Ebu Taliba i preseljenje hazreti Hatidža r.a.. supruge.
Jedan vrlo težak period za Poslanika a.s. i muslimane .
Nakon iskušenja dolazi olakšanje a to je upravo Isra i Miradž
Miradž je tjelesno i duhovno putovanje Muhammeda a.s. na sedmo nebo.
Razgovarao je sa Allahom dž.š.nije ga vidio, ali ga je čuo.
Poslanik, a.s., nakon što je uzdignut do krajnjih granica dokle jedno biće može doprijeti, obratio se Allahu Uzvišenom, Stvoritelju svih svjetova, sljedećim riječima: Rječima koje djeca u mektebu uče, riječima koje svako vjernik svaki dan na namazu uči.
”Ettehijatu lillahi ves-salavatu vet-tajjibatu– najljepši pozdravi i salavati Allahu.”
A Allah mu odgovara: ”Esselamu alejke ejjuhen-nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu – neka je na tebe mir, o Allahov Poslaniče, Allahov rahmet i berićet, blagoslov.”
A Poslanik Allahu odgovara u najljepšim trenucima, najljepšem mjestu blizi Allaha dž.š. ne zaboravljajući nas muslimane i muslimanke: ”Esselamu alejna ve ala ibadillahis-salihin – Neka je mir na nas i na Allahove dobre robove.”
A zatim je melek Džibril koji je sve to posmatrao rekao: ”Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu– Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Njegov poslanik.”
Ovo je bio Poslanikov direktni razgovor sa Allahom, dž.š.
Ove riječi vijernici izgovaraju svaki dan prilikom obavljanja pet dnevnih namaza i tako se prisjećaju ovog uzvišenog događaja i razgovora tj. Miradža.
Muhammed. As. Je rekao : ”Namaz je miradž vjernika”
Na Miradžu je vidio Džennetske ljepote koje čekaju one koji u Allaha budu vjerovali i Njemu se pokoravali i koji rade dobra djela.
Također je vidio i Džehennem i patnje koje čekaju one koji u Allaha ne vjeruju kojima Allah neće oprosti.
Na Miradžu je dobio neke darove u smislu ako ih se budemo držali da ćemo uvijek biti u blizini i milosti svoga Stvoritelja Allaha dž.š.
Najveći dar kojeg je dobio jeste svakodnevno obavljanje, klanjanje namaza. Pet puta u toku dana i noći.
Svi ostali propisi su naređeni na Zemlji jedino je namaz kao kruna ibadet propisan na najvećoj tačci u kosmosu.
Zato je namaz itekako važan da nas stalno drži budnim i da ne zaboravimo dagog Boga Allaha dž.š..
Kad čovjeku koji nema naviku klannjanja namaza kažeš da se treba klanjati Allahu pet puta dnevno: Sabah, Podne , Ikindija, Akšam i Jacija, njemu bude teško. Ustvari to je vrlo lahko samo je stvar navike i upornosti.
Bio je Uzvišeni Allah naredio 50 namaza pa je u povratku od Allah sreo Musa a.s. koji mu je rekao da ide Allahu i da smanji broj namaza jer neće ljudi izdržati, pa je smanjeno sa 50 na 25 pa sa 25 na 5. Ali inšallah imamo nagradu kao da ih klanjamo 50.
Allah od nas u toku dana traži najmanje. Svih pet namaza nam oduzme sat vremena. Npr. Poslodavac traži od nas da budemo na poslu 8 i više sati, pa druge obaveze. Zato je to borba sa prokletim šejtanom i samim sobom, hoću li klanjati i poslušti Allaha ili neću.
Svakodnevno klanjanje namaza je naša najveća snaga u blagodatima i i skušenjima.
NAMAZ nas čuva da Allaha ne zaboravimo.
U blagodatima da se ne osilimo a u iskušenjima da ne pokleknemo. Vrlo često čovjek koji nema potpune svjesti da je rob Božiji umisli sebi da je NEKO i NEŠTO pogotovo ako je na nekoj poziciji u društvu. Namaz ga spušta na nivo pokornosti zahvalnosti Allahu i svjesnost i odgovornosti za svoje postupke.
Kad je u ISKUŠENJU insan pomisli da ne može ništa, da je bespomoćan. Međutim, Allah je taj koji upravlja našim životoma i daje izlaz onima koji izlaz od Njega traže-
Prvo i najveće što je Uzvišeni Allah naredio, nakon vjerovanja u Njega i tevhida ( tj. da je On jedan) jeste klannjanje namaza.
Uzvišeni je obavljanje namaza naredio prije posta, zekata, hadždža i pokrivanja žena i drugih propisa islama.
Najveća vanjska oznaka islama jeste namaz
To je nešto najveće čime se musliman razlikuje od drugih ljudi i nešto najveće što ukazuje na prisutnost islama i muslimana. Tj. klanjanje namaza općenito pogotovo u džamiji je dokaz da u nekom mjestu žive muslimani a ne zato što nose samo ”muslimanska imena”
I upravo u ovoj mubarek,blagoslovljenoj noći treba da preispitamo svoj lični, vlastiti odnos prema Bogu, Allahu u kojeg vjerujemo.
Namaz nas vraća Allahu svakodnevno, čuva nas od grijeha od gubljenja vremena i potiče na iskorištavanje vremena na najbolji način.
Namaz se klanja tačno u određeno vrijeme, a rijeme je NAJVEĆE BLAGO jer ga moramo iskoristiti na najbolji način kako je Allah zadovoljan. Allah se u suri Asr-vrijeme KUNE VREMENOM.
Nažalost iako je u islamu vrijeme itekako važno, mnogi ga muslimani provode u besposlici.
NAMAZ daje svrhu i smisao svim ostalim vjerskim dužnostima.
Šta je SVRHA svih VJERSKIH PROPISA, da nas vežu za Allaha i da Allaha nikad ne zaboravljamo, a ko ne klanja namaz svaki dan bojim se da je na Allaha zaboravio.
“Njega veličaju sedmera nebesa i Zemlja i oni na njima i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga, ali vi ne razumijete veličanje Njihovo – On je, doista, blag i mnogo prašta.” ( Kur'an)
Sve u svemiru veliča Allaha, zar onda čovjek koji je najsavršenije Allahovo stvorenje da odbije zahvaljivanje Stvoritelju, i klanjati Mu se.
Razumni ljudi su uvijek postavljali sebi pitanje? Od kud sam došao, šta ću na ovom svijetu i kuda idemo poslije smrti? Šta je svrha postojanja?
Islam je tu jasan. Allah kaže :”Ljude i džžine sam stvorio da me obožavaju” Stvoreni smo da obožavamo Allaha, da mu se zahvaljujemo da blagodatima, i radimo što više dobrih dijela
Evo nekoliko hadisa o namazu.
”I znajte da je vaše najbolje djelo namaz.“ ( hadis)
Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Kada je neko od vas u namazu, on razgovara sa svojim Gospodarom.“ (Buhari i Muslim)
Najveći uzrok oprosta grijeha.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Koji god musliman, kada nastupi obavezni namaz, lijepo uzme abdest te skrušeno u ispravno obavi ruku’, (taj namaz) mu bude iskup za prošle grijehe, ako ne počini velike (grijehe), i tako cijelo vrijeme.“ (Muslim)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Šta mislite da je rijeka pred vratima nekog od vas u kojoj se kupa svaki dan pet puta, hoće li na njemu ostati išta nečistoće?“ ”Neće ostati nikakve prljavštine“, rekoše. To je primjer pet namaza kojima Allah briše grijehe.“ (Buhari i Muslim)
Najveći uzrok – nakon vjerovanja u Uzvišenog Allaha – uspjeha na dunjaluku i ahiretu. Kaže Uzvišeni: ”Uspjeli su vjernici koji su u svom namazu skrušeni”( El-Muminun, 1 – 2.)
Najveći uzrok čišćenja duše i njenog oslobađanja od malodušnosti, straha, škrtosti i lošeg ponašanja. Kaže Uzvišeni: ”Zaista je čovjek stvoren malodušan, kada ga nevolja snađe, brižan je, a kada mu je dobro, nepristupačan je, osim klanjača.“ (El-Mearidž, 19 – 22.)
Najveći uzrok povećanja opskrbe. Kaže Uzvišeni: ”Naredi svojoj porodici da klanjaju namaz i ustraj u tome! Mi ne tražimo opskrbu od tebe. Mi tebe opskrbljujemo, a samo bogobojaznima pripada lijep svršetak.“ (Taha, 132.)
U njemu klanjač nije zabavljen ničim drugim. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Zaista u namazu ima posla.”)
Prvo za čijim ostavljanjem ne klanjanjem će žaliti stanovnici Vatre na Sudnjem danu i zbog čega će biti koreni. Kaže Uzvišeni: ”Šta vas je u Sekar ( džehnnem) dovelo?”reći će, ” Nismo bili od onih koji su klanjali.”(Prijevod značenja El-Muddesir, 42 – 43.)
Također Allah Uzvišeni Allah upozorava one koji klanjaju da klanjaju kako treba. Jer i klanjači nekad klanjaju samo formalno, tek tako da se broji a ne treba tako
:„A teško onima koji, kad namaz obavljaju, namaz svoj kako treba ne izvršavaju.“ (EI-Maun, 4-5.)
Muhammed, s.a.v.s., je također govorio: „Najgori je kradljivac onaj koji potkrada svoj namaz, ukoliko ne izvršava kako treba ruku i sedždu i što ga ne obavlja bez potrebne skrušenosti
Obavljanje namaza je svakodnevna borba sa šejtanom. Nemojmo biti slabići i dozvoliti sebi da nas šejtan pobjedi. Ako nas šejtan pobjedi onda ćemo izgubiti i dunjaluk i ahiret. Ko hoće klanjati on uvijek nađe načina ko neće on traži izgovor.
Kako ćete znati da ima vas šejtan zavodi? Sjedite u vašoj kući i bilo gdje drugo, i teško Vam ustati , otići do kupatila, uzeti abdest i klanjati namaz a drugo sve možete.
”Prvo zašto će čovjek na Sudnjem danu odgovarati jeste namaz, ako namaz bude ispravan biće i druga djela ispravna.” Nemojmo bježati od Allaha. Allahu treba bježati od svega lošeg jer je On taj koji je utočište, koji će nam pomoći da lakše prevaziđemo različita iskušenja i da zaslužimo Džennet.
Cilj ovih mubarek noći Lejletul Miradža nije samo da poslušamo vaz predavanje nego da se mi lično pokrenemo, da duboko razmislimo o svom odnosu prema Gospodaru jer Njemu se sve potčinjava i na kraji Njemu se vraćamo
Molimo Allah da nam omili klanjanje namaza, da svoje ukućane potičemo na namaz, da nam pomogne da pobjedimo svoje slabosti i prokletog šejtana. Amin. Gospodaru, Uzvišeni Allahu molimo Te da ramazan dočekamo u imanu, islamu i ihsanu, dubokoj svijesti da je od Tebe svako dobro i da je sve dobro što je od Tebe. Amin
Religija
Šejtanski prilazi čovjeku
Rečeno je da je najveći uzrok tvrdoće i okrutnosti srca, ostavljanje zikra i prekomjerno upuštanje u besposlice.
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jedan pobožni čovjek rekao je: “Razmišljao sam na koja vrata šejtan najviše dolazi i napada ljude, pa sam shvatio da on dolazi na sljedeća vrata:
– Vrata pohlepe i lošeg mišljenja, pa sam mu se suprotstavio povjerenjem i skromnošću.
– Vrata ljubavi prema životu i duge nade, pa sam ga dočekao strahom od iznenadne smrti.
– Vrata želje za stalnim rahatlukom i uživanjem u dunjalučkim blagodatima, pa sam mu se suprotstavio sviješću o prolaznosti dunjalučkih blagodati i strahom od obračuna na Sudnjem danu koji možda neće biti u moju korist.
– Vrata samodopadljivosti i umišljenosti, pa sam mu se suprotstavio poniznošću i strahom od lošeg završetka.
– Vrata omalovažavanja ljudi i nedostatka poštovanja prema njima, pa sam ga dočekao sviješću o njihovim pravima i nepovrjedivosti tih prava.
– Vrata zavisti, pa sam ga dočekao zadovoljstvom sa blagodatima i nafakom koju je Allah propisao ljudima.
– Vrata pretvaranja i želje za pohvalom od strane drugih ljudi, pa sam mu se suprotstavio iskrenošću u vjeri.
– Vrata škrtosti, pa sam mu se suprotstavio sviješću o prolaznosti onoga što je kod ljudi i neprolaznosti onoga što je kod Allaha.
– Vrata oholosti, pa sam mu se suprotstavio poniznošću.
– Vrata gramzivosti, pa sam mu se suprotstavio povjerenjem i pouzdanjem u ono što je kod Allaha i neovisnošću od onoga što ljudi posjeduju.”
Rečeno je da je najveći uzrok tvrdoće i okrutnosti srca, ostavljanje zikra i prekomjerno upuštanje u besposlice. Prenosi se da je Malik ibn Dinar rekao: ”Kad osjetiš tvrdoću u srcu, slabost u tijelu i oskudicu u nafaki, znaj da si ti od onih koji pričaju o onome što ih se ne tiče.”
Stoga, pribjegavaj šutnji i čuvaj svoja dobra djela, jer onaj ko ne čuva svoj jezik, njemu je svojstveno ogovaranje, a onaj ko mnogo govori, mnogo i griješi. Ogovaranje je smrt za pokornost i pobožnost.
Sufjan es-Sevri je govorio: ”Drži se šutnje, bit ćeš pobožan; ne budi pohlepan za dunjalukom, sačuvat ćeš svoju vjeru; ne budi klevetnik, sačuvat ćeš se od ljudskih jezika; ne zavidi nikome, pa će ti se povećati oštroumnost i pronicljivost.”(saff.ba)
akos.ba
Religija
Najteža borba je pružati otpor na račun svoga srca, uma i snova
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Najteža borba je kada se neko od nas bori sâm sa sobom, kada je rastrgan između prihvatanja i odbijanja, između ljubavi i dostojanstva, između ne i da, i između odluke i izbora.
Najteža borba je kada se niti srca sukobe sa logikom uma i plemenitošću duše, sve dotle dok neko od nas ne poželi nešto, a njegov um ga sprječava u tome ili mu njegova čestitost i plemenitost to zabranjuju.
Najteža borba je kad vjetrovi potrebe zapušu prema čovjeku i silovito udaraju u njegove prozore, kada su mu osjećanja pomiješana sa čežnjom, pa glumi ravnodušnost kako ne bi ispao slab ni u čijim očima, i kada ima silnu želju da zaplače, pa se nasmije da bi sakrio suze.
Najteža borba je kada je čovjek rastrgan između ovoga i onoga, između bliskog i dalekog, između sjećanja, sadašnjosti i budućnosti, i kada pruža otpor na račun svog srca, uma i snova.
Najteža borba je staviti sebe u jednu dolinu dok se u stvarnosti nalaziš u sasvim drugoj dolini.
saff.ba
Religija
Praznovjerje: Socio-religijski kontekst
Kada društvo ne pokazuje odviše podrške svojim građanima oni se okreću paranormalnom * Vjerske zajednice pružaju osjećaj socijalne integriranosti u društvo
Kad nadriljekari započnu liječiti, a vidovnjaci i gatare progovore o budućnosti onda za takvo društvo možemo slobodno reći da je zapalo u krizu. Što je to i takvo društvo primitivnije, odnosno na manjem civilizacijskom nivou, to ima više prostora za nagađanja i manipuliranja razne vrste koja su, nadasve, suprotna zdravom razumu. Ovakvo stanje nesumnjivo karakteriziralo je prvobitne, tj. domoradačke zajednice, ali se ono itekako uočava i danas, u ovom ili onom obliku. Ukoliko je jedno društvo, dakle, sklono posezanjem za nadnaravnim traženjem rješenja bez stvarne uzročno-posljedične provjere ono ostavlja mogućnost za zloupotrebu i trgovinu ljudskim nesrećama. Ni bosanskohercegovačko društvo, sasvim sigurno, nije ostalo imuno na ove utjecaje.
Neznanje vodi ka zabludama
Kada se ljudi nađu pred dilemama i problemima, a društvo im ne nudi adekvatnu podršku i izlaz, tada se obično okreću paranormalnom. Ukoliko medicina i nauka ne pomažu jednostavno ljudi tragaju i hvataju se za slamku spasa. Želja za životom u tim situacijama biva jača od racionalnog i empirijskog mišljenja. Na taj način znanje ustupa mjesto neznanju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorava na to u mnogim hadisima. Ebu Buhari i Muslim prenose: „Znanje će nestajati smrću učenjaka sve dok na zemlji ne bude ni jednoga pa će ljudi za svoje vođe neznalice uzimati, tražit će od njih rješenja, a ovi će svojim neznanjem odgovarati pa će i njih i sebe u zabludu odvoditi!“. Dakako, u zabludu nas primarno dovodi neznanje i neznalice. Iako je danas pristup znanju omogućenkroz pisane i elektronske medije to nužno ne znači da je ono na visokom nivou. Ono je praktički formalno i površno, više tehničke nnaravi, nego što je suštinsko i istinsko. Bez provjere i primjene nema korisnog znanja. Kako još živimo u vremenu brzih promjena, gdje nema vremena za analitička i studiozna istraživanja, to neznanje sve više uzima maha. Neznalice brže koriste tu prednost i time mijenjaju postojeće i nameću lažne vrijednosti koje dovode u zabludu i njih i druge.
Do čega pak te lažne vrijednosti proistekle iz neznanja dovode, a kroz usađene zablude i praznovjerja, antropolog Claude Levi- Straus ističe da su one „toliko raširene da bismo se trebali zapitati jesmo li suočeni s trajnim i univerzalnim oblikom razmišljanja“. Naime, što su pojedinci više praznovjerni oni su više zabrinutiji, pa i depresivniji od drugih, pogotovo onih koji su sigurni u sebe. Koliko sad imamo vjere i znanja to mi sami ponajbolje znamo i prepoznajemo se. No, izvjesno je da su oduvijek ljudi da bi se oslobodili svakodnevnih strahova, neprijatnosti i nevolja svašta izmišljali i tražili sebi lijeka. Tako su da bi spriječili pojedine događaje izmišljali pravila koja su gotovo pa postala običaj. U narodu je postalo uvriježeno da:
-Kada crna mačka prepriječi put donosi nesreću,
-Kada naiđe dimnjačar, a zavrnete dugme na košulji donosi sreću,
-Kada ustanete ujutro iz kreveta treba ustati na desnu nogu kako bismo krenuli s dobrim, a s Kad nadriljekari započnu liječiti, a vidovnjaci i gatare progovore o budućnosti onda za takvo društvo možemo slobodno reći da je zapalo u krizu. Što je to i takvo društvo primitivnije, odnosno na manjem civilizacijskom nivou, to ima više prostora za nagađanja i manipuliranja razne vrste koja su, nadasve, suprotna zdravom razumu. Ovakvo stanje nesumnjivo karakteriziralo je prvobitne, tj. domoradačke zajednice, ali se ono itekako uočava i danas, u ovom ili onom obliku. Ukoliko je jedno društvo, dakle, sklono posezanjem za nadnaravnim traženjem rješenja bez stvarne uzročno-posljedične provjere ono ostavlja mogućnost za zloupotrebu i trgovinu ljudskim nesrećama. Ni bosanskohercegovačko društvo, sasvim sigurno, nije ostalo imuno na ove utjecaje.
Neznanje vodi ka zabludama
Kada se ljudi nađu pred dilemama i problemima, a društvo im ne nudi adekvatnu podršku i izlaz, tada se obično okreću paranormalnom. Ukoliko medicina i nauka ne pomažu jednostavno ljudi tragaju i hvataju se za slamku spasa. Želja za životom u tim situacijama biva jača od racionalnog i empirijskog mišljenja. Na taj način znanje ustupa mjesto neznanju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorava na to u mnogim hadisima. Ebu Buhari i Muslim prenose: „Znanje će nestajati smrću učenjaka sve dok na zemlji ne bude ni jednoga pa će ljudi za svoje vođe neznalice uzimati, tražit će od njih rješenja, a ovi će svojim neznanjem odgovarati pa će i njih i sebe u zabludu odvoditi!“. Dakako, u zabludu nas primarno dovodi neznanje i neznalice. Iako je danas pristup znanju omogućenkroz pisane i elektronske medije to nužno ne znači da je ono na visokom nivou. Ono je praktički formalno i površno, više tehničke naravi, nego što je suštinsko i istinsko. Bez provjere i primjene nema korisnog znanja. Kako još živimo u vremenu brzih promjena, gdje nema vremena za analitička i studiozna istraživanja, to neznanje sve više uzima maha. Neznalice brže koriste tu prednost i time mijenjaju postojeće i nameću lažne vrijednosti koje dovode u zabludu i njih i druge.
Do čega pak te lažne vrijednosti proistekle iz neznanja dovode, a kroz usađene zablude i praznovjerja, antropolog Claude Levi- Straus ističe da su one „toliko raširene da bismo se trebali zapitati jesmo li suočeni s trajnim i univerzalnim oblikom razmišljanja“. Naime, što su pojedinci više praznovjerni oni su više zabrinutiji, pa i depresivniji od drugih, pogotovo onih koji su sigurni u sebe. Koliko sad imamo vjere i znanja to mi sami ponajbolje znamo i prepoznajemo se. No, izvjesno je da su oduvijek ljudi da bi se oslobodili svakodnevnih strahova, neprijatnosti i nevolja svašta izmišljali i tražili sebi lijeka. Tako su da bi spriječili pojedine događaje izmišljali pravila koja su gotovo pa postala običaj. U narodu je postalo uvriježeno da:
-Kada crna mačka prepriječi put donosi nesreću,
-Kada naiđe dimnjačar, a zavrnete dugme na košulji donosi sreću,
-Kada ustanete ujutro iz kreveta treba ustati na desnu nogu kako bismo krenuli s dobrim, a s lijevom nogom ići će loše,
-Kad zasvrbi lijevi dlan dobićete novac, a desni imat ćete trošak,
-Kad otvorite kišobran u kući biće nesreća,
-Kad u zidu kuca „kudret -sat“ neko iz kuće će umrijeti itd.
Zanimljiva su narodna vjerovanja diljem svijeta. Tako u Italiji i Portugalu hodanje unatrag priziva se nesreća. U Japanu slučajno razbijena boca donosi sreću, dok u Rusiji nošenje prazne kante po ulici smatra se donošenjem loše sreće.
Otkuda sklonost ka praznovjerju
O tome zašto su ljudi skloniji praznovjerju nego monoteizmu sociolog Maks Weber odgovara «jer sigurnost jednom iskušane magije mnogo je veća od učinaka štovanja boga na kojega se ne da utjecati, jer je svemoćan» .
S druge strane imamo Goetheovo mišljenje da se religija i praznovjerje teško mogu razlikovati međusobno, no oboje se razlikuje od znanja. Ono ih sučeljava i određuje empirijskim činjenicama. Ako razložimo samu riječ ‘praznovjerje’ ona se sastoji iz riječi ‘prazno’, što sugerira ispraznost, i drugog dijela riječi- vjera, koja ukazuje da se radi o vjerovanju. Praznovjerje nužno ne predstavlja i vjerovanje, nego ono uključuje subjektivne stavove.
Recimo imamo stav koji je negativan spram toga da je nešto ispravno ili nije.Kad nadriljekari započnu liječiti, a vidovnjaci i gatare progovore o budućnosti onda za takvo društvo možemo slobodno reći da je zapalo u krizu. Što je to i takvo društvo primitivnije, odnosno na manjem civilizacijskom nivou, to ima više prostora za nagađanja i manipuliranja razne vrste koja su, nadasve, suprotna zdravom razumu. Ovakvo stanje nesumnjivo karakteriziralo je prvobitne, tj. domoradačke zajednice, ali se ono itekako uočava i danas, u ovom ili onom obliku. Ukoliko je jedno društvo, dakle, sklono posezanjem za nadnaravnim traženjem rješenja bez stvarne uzročno-posljedične provjere ono ostavlja mogućnost za zloupotrebu i trgovinu ljudskim nesrećama. Ni bosanskohercegovačko društvo, sasvim sigurno, nije ostalo imuno na ove utjecaje.
Neznanje vodi ka zabludama
Kada se ljudi nađu pred dilemama i problemima, a društvo im ne nudi adekvatnu podršku i izlaz, tada se obično okreću paranormalnom. Ukoliko medicina i nauka ne pomažu jednostavno ljudi tragaju i hvataju se za slamku spasa. Želja za životom u tim situacijama biva jača od racionalnog i empirijskog mišljenja. Na taj način znanje ustupa mjesto neznanju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorava na to u mnogim hadisima. Ebu Buhari i Muslim prenose: „Znanje će nestajati smrću učenjaka sve dok na zemlji ne bude ni jednoga pa će ljudi za svoje vođe neznalice uzimati, tražit će od njih rješenja, a ovi će svojim neznanjem odgovarati pa će i njih i sebe u zabludu odvoditi!“. Dakako, u zabludu nas primarno dovodi neznanje i neznalice. Iako je danas pristup znanju omogućenkroz pisane i elektronske medije to nužno ne znači da je ono na visokom nivou. Ono je praktički formalno i površno, više tehničke naravi, nego što je suštinsko i istinsko. Bez provjere i primjene nema korisnog znanja. Kako još živimo u vremenu brzih promjena, gdje nema vremena za analitička i studiozna istraživanja, to neznanje sve više uzima maha. Neznalice brže koriste tu prednost i time mijenjaju postojeće i nameću lažne vrijednosti koje dovode u zabludu i njih i druge.
Do čega pak te lažne vrijednosti proistekle iz neznanja dovode, a kroz usađene zablude i praznovjerja, antropolog Claude Levi- Straus ističe da su one „toliko raširene da bismo se trebali zapitati jesmo li suočeni s trajnim i univerzalnim oblikom razmišljanja“. Naime, što su pojedinci više praznovjerni oni su više zabrinutiji, pa i depresivniji od drugih, pogotovo onih koji su sigurni u sebe. Koliko sad imamo vjere i znanja to mi sami ponajbolje znamo i prepoznajemo se. No, izvjesno je da su oduvijek ljudi da bi se oslobodili svakodnevnih strahova, neprijatnosti i nevolja svašta izmišljali i tražili sebi lijeka. Tako su da bi spriječili pojedine događaje izmišljali pravila koja su gotovo pa postala običaj. U narodu je postalo uvriježeno da:
-Kada crna mačka prepriječi put donosi nesreću,
-Kada naiđe dimnjačar, a zavrnete dugme na košulji donosi sreću,
-Kada ustanete ujutro iz kreveta treba ustati na desnu nogu kako bismo krenuli s dobrim, a s lijevom nogom ići će loše,
-Kad zasvrbi lijevi dlan dobićete novac, a desni imat ćete trošak,
-Kad otvorite kišobran u kući biće nesreća,
-Kad u zidu kuca „kudret -sat“ neko iz kuće će umrijeti itd.
Zanimljiva su narodna vjerovanja diljem svijeta. Tako u Italiji i Portugalu hodanje unatrag priziva se nesreća. U Japanu slučajno razbijena boca donosi sreću, dok u Rusiji nošenje prazne kante po ulici smatra se donošenjem loše sreće.
Otkuda sklonost ka praznovjerju
O tome zašto su ljudi skloniji praznovjerju nego monoteizmu sociolog Maks Weber odgovara «jer sigurnost jednom iskušane magije mnogo je veća od učinaka štovanja boga na kojega se ne da utjecati, jer je svemoćan» . S druge strane imamo Goetheovo mišljenje da se religija i praznovjerje teško mogu razlikovati međusobno, no oboje se razlikuje od znanja. Ono ih sučeljava i određuje empirijskim činjenicama. Ako razložimo samu riječ ‘praznovjerje’ ona se sastoji iz riječi ‘prazno’, što sugerira ispraznost, i drugog dijela riječi- vjera, koja ukazuje da se radi o vjerovanju. Praznovjerje nužno ne predstavlja i vjerovanje, nego ono uključuje subjektivne stavove. Recimo imamo stav koji je negativan spram toga da je nešto ispravno ili nije.
Na polju religijske samoidentifikacije, znamo da islam osuđuje i zabranjuje sve vrste praznovjerja – nadriljekarstva, proricanja sudbine i gatanja u raznim oblicima i vidovima. Onaj ko ima slab iman i obraća se varalicama neće ući u Džennet- ukazuje Muhammed, a.s. Zloupotreba vjerskih osjećanja i nevolje pojedinaca, te bogaćenje na lahak način je nešto što je nedopustivo. Indikativne su riječi Allahovog Poslanika: „ Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti želi dobro pa- niko ne može blagodat Njegovu spriječiti“(Junus,107).
Naime, uzrok gubitka vjere, dovodi do osjećaja bespomoćnosti i nesigurnosti u svijetu, te se pojedinac okreće praznovjerju i prihvatanju iracionalnog i fantazmagoričnog. Takva osoba je povodljiva i nije u mogućnosti shvatiti i popraviti svoje stanje.
Njegove pesimistične misli samo će ga nadalje nagnati da odgovore traži od raznoraznih iscjeljitelja, gatara, parapsihologa, bioenergičara i dr. Svi oni nesebično nude pomoć u liječenju npr. depresije, steriliteta, bračnih problema i sličnih dijagnoza.
Ponuda te vrste se još više pojačava kroz internet i društvene mreže čime se samo više ukorjenjuje u narod. Praktički, mediji su ti koji infrastrukturno propagiraju vidovnjaštvo i slične radnje koji ljude dovode u zablude. Sa te strane, imaju i veliku odgovornost spram društva.
Bez vjere nema ni odgovornosti
Kad nadriljekari započnu liječiti, a vidovnjaci i gatare progovore o budućnosti onda za takvo društvo možemo slobodno reći da je zapalo u krizu. Što je to i takvo društvo primitivnije, odnosno na manjem civilizacijskom nivou, to ima više prostora za nagađanja i manipuliranja razne vrste koja su, nadasve, suprotna zdravom razumu. Ovakvo stanje nesumnjivo karakteriziralo je prvobitne, tj. domoradačke zajednice, ali se ono itekako uočava i danas, u ovom ili onom obliku. Ukoliko je jedno društvo, dakle, sklono posezanjem za nadnaravnim traženjem rješenja bez stvarne uzročno-posljedične provjere ono ostavlja mogućnost za zloupotrebu i trgovinu ljudskim nesrećama. Ni bosanskohercegovačko društvo, sasvim sigurno, nije ostalo imuno na ove utjecaje.
Neznanje vodi ka zabludama
Kada se ljudi nađu pred dilemama i problemima, a društvo im ne nudi adekvatnu podršku i izlaz, tada se obično okreću paranormalnom. Ukoliko medicina i nauka ne pomažu jednostavno ljudi tragaju i hvataju se za slamku spasa. Želja za životom u tim situacijama biva jača od racionalnog i empirijskog mišljenja. Na taj način znanje ustupa mjesto neznanju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorava na to u mnogim hadisima. Ebu Buhari i Muslim prenose: „Znanje će nestajati smrću učenjaka sve dok na zemlji ne bude ni jednoga pa će ljudi za svoje vođe neznalice uzimati, tražit će od njih rješenja, a ovi će svojim neznanjem odgovarati pa će i njih i sebe u zabludu odvoditi!“. Dakako, u zabludu nas primarno dovodi neznanje i neznalice. Iako je danas pristup znanju omogućenkroz pisane i elektronske medije to nužno ne znači da je ono na visokom nivou. Ono je praktički formalno i površno, više tehničke naravi, nego što je suštinsko i istinsko. Bez provjere i primjene nema korisnog znanja. Kako još živimo u vremenu brzih promjena, gdje nema vremena za analitička i studiozna istraživanja, to neznanje sve više uzima maha. Neznalice brže koriste tu prednost i time mijenjaju postojeće i nameću lažne vrijednosti koje dovode u zabludu i njih i druge.
Do čega pak te lažne vrijednosti proistekle iz neznanja dovode, a kroz usađene zablude i praznovjerja, antropolog Claude Levi- Straus ističe da su one „toliko raširene da bismo se trebali zapitati jesmo li suočeni s trajnim i univerzalnim oblikom razmišljanja“. Naime, što su pojedinci više praznovjerni oni su više zabrinutiji, pa i depresivniji od drugih, pogotovo onih koji su sigurni u sebe. Koliko sad imamo vjere i znanja to mi sami ponajbolje znamo i prepoznajemo se. No, izvjesno je da su oduvijek ljudi da bi se oslobodili svakodnevnih strahova, neprijatnosti i nevolja svašta izmišljali i tražili sebi lijeka. Tako su da bi spriječili pojedine događaje izmišljali pravila koja su gotovo pa postala običaj. U narodu je postalo uvriježeno da:
-Kada crna mačka prepriječi put donosi nesreću,
-Kada naiđe dimnjačar, a zavrnete dugme na košulji donosi sreću,
-Kada ustanete ujutro iz kreveta treba ustati na desnu nogu kako bismo krenuli s dobrim, a s lijevom nogom ići će loše,
-Kad zasvrbi lijevi dlan dobićete novac, a desni imat ćete trošak,
-Kad otvorite kišobran u kući biće nesreća,
-Kad u zidu kuca „kudret -sat“ neko iz kuće će umrijeti itd.
Zanimljiva su narodna vjerovanja diljem svijeta. Tako u Italiji i Portugalu hodanje unatrag priziva se nesreća. U Japanu slučajno razbijena boca donosi sreću, dok u Rusiji nošenje prazne kante po ulici smatra se donošenjem loše sreće.
Otkuda sklonost ka praznovjerju
O tome zašto su ljudi skloniji praznovjerju nego monoteizmu sociolog Maks Weber odgovara «jer sigurnost jednom iskušane magije mnogo je veća od učinaka štovanja boga na kojega se ne da utjecati, jer je svemoćan» . S druge strane imamo Goetheovo mišljenje da se religija i praznovjerje teško mogu razlikovati međusobno, no oboje se razlikuje od znanja. Ono ih sučeljava i određuje empirijskim činjenicama.
Ako razložimo samu riječ ‘praznovjerje’ ona se sastoji iz riječi ‘prazno’, što sugerira ispraznost, i drugog dijela riječi- vjera, koja ukazuje da se radi o vjerovanju. Praznovjerje nužno ne predstavlja i vjerovanje, nego ono uključuje subjektivne stavove.
Recimo imamo stav koji je negativan spram toga da je nešto ispravno ili nije.
Na polju religijske samoidentifikacije, znamo da islam osuđuje i zabranjuje sve vrste praznovjerja – nadriljekarstva, proricanja sudbine i gatanja u raznim oblicima i vidovima.
Onaj ko ima slab iman i obraća se varalicama neće ući u Džennet- ukazuje Muhammed, a.s. Zloupotreba vjerskih osjećanja i nevolje pojedinaca, te bogaćenje na lahak način je nešto što je nedopustivo. Indikativne su riječi Allahovog Poslanika: „ Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti želi dobro pa- niko ne može blagodat Njegovu spriječiti“(Junus,107).
Naime, uzrok gubitka vjere, dovodi do osjećaja bespomoćnosti i nesigurnosti u svijetu, te se pojedinac okreće praznovjerju i prihvatanju iracionalnog i fantazmagoričnog. Takva osoba je povodljiva i nije u mogućnosti shvatiti i popraviti svoje stanje. Njegove pesimistične misli samo će ga nadalje nagnati da odgovore traži od raznoraznih iscjeljitelja, gatara, parapsihologa, bioenergičara i dr. Svi oni nesebično nude pomoć u liječenju npr. depresije, steriliteta, bračnih problema i sličnih dijagnoza. Ponuda te vrste se još više pojačava kroz internet i društvene mreže čime se samo više ukorjenjuje u narod.
Praktički, mediji su ti koji infrastrukturno propagiraju vidovnjaštvo i slične radnje koji ljude dovode u zablude. Sa te strane, imaju i veliku odgovornost spram društva.
Bez vjere nema ni odgovornosti
Tek ovim osvrtom željeli smo samo ukazati na probleme i dijagnozu za koju je nužno uključenje čitave društvene zajednice. Društvo kao takvo ima svoje zakone za reguliranje ovog područja i ono se tiče same odgovornosti. Sociološka istraživanja su već dala osnovu za analizu problema u društvu, a sociolozi ukazali da u etičkim pitanjima vezanim za opstanak ljudske vrste nije relevantna većina nego načelo. Odgovornost je na nama i u nama.
Ono što je izvjesno jeste činjenica da je bez podrške zajednice čovjek nemoćan , Konkretno, socio-religijski kontekst je kapital i resurs koji ljudima olakšava mnoge životne situacije.
Vjerske zajednice su tu ne samo da upoznaju i podrže svoje vjernike, nego i da ih integriraju u društvo kao svoje korisne članove. Pokazalo se da tamo gdje su vjernici bili uključeni u vjerske zajednice kod njih je bila izraženija religioznost. Stoga, Islamska zajednica BiH ima veliku odgovornost, te potrebu reguliranja ovog polja djelatnosti. Inicijativa da pokrene svoj centar za duhovno liječenje u tom smislu je dobrodošla.
Autor: Selman SELHANOVIĆ
islam.ba
-
Cazin5 dana ago
Rukometaši BiH večeras u grotlu Cazina traže pobjedu za krupan korak ka Euru
-
Svijet / Zanimljivosti5 dana ago
Tužno jutro na sjeveru Pojasa Gaze: U izraelskom bombardovanju ubijene cijele porodice
-
Svijet / Zanimljivosti5 dana ago
Krenuo kod brata prije nesreće, stradao na 200 metara od kuće
-
Svijet / Zanimljivosti5 dana ago
Stravična nesreća u Hrvatskoj: Dvoje mrtvih u sudaru na granici s BiH
-
Svijet / Zanimljivosti5 dana ago
Važna informacija za zaposlene u Njemačkoj: Od 1. januara slijedi velika promjena
-
BiH4 dana ago
Stravična saobraćajna nesreća u BiH, jedna osoba poginula
-
Svijet / Zanimljivosti6 dana ago
Još jedna potresna priča iz Gaze: Dječak Zain već mjesecima spava na grobu svoje majke
-
BiH5 dana ago
Dodik: Tražimo način da momci iz RS-a služe vojsku u Srbiji, dali bismo im privilegije kad se vrate
You must be logged in to post a comment Login